1              Poslovni broj: II Kž-452/2021-5

Poslovni broj: II Kž-452/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. S., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. u vezi sa člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, broj Kv I-27/2021. od 4. studenog 2021. o ukidanju istražnog zatvora i određivanju mjera opreza, nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, broj Kv I-27/2021. od 4. studenog 2021., nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi N. S. proglašen krivim zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 3. u vezi članka 34. stavka 1. KZ /11. te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) ukinut je istražni zatvor protiv optuženika te je odlučeno da se isti ima odmah pustiti na slobodu.

1.1. Pod točkom II izreke rješenja, na temelju članka 98. stavka 1. i 2. točaka 2., 4. i 5. ZKP/08. optuženiku su određene mjere opreza zabrane dolaska i ulaska u zgradu u Š., u kojoj živi oštećena žrtva M. S., zabrana približavanja oštećenoj žrtvi M. S. na udaljenosti ne manjoj od 100 m i zabrana uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze sa oštećenom žrtvom M. S.

1.2. U točki II izreke rješenja navedeno je i da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude za točku 4., a do pravomoćnosti presude za točku 2. i 5., što je pogrešno budući da su mjere opreza u konkretnom slučaju određene zbog okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. pa u skladu s odredbom članka 98. stavka 6. ZKP/08. predmetne mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 2., 4. i 5. ZKP/08. mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Međutim, činjenica da je prvostupanjski sud u rješenju naznačio pogrešan rok trajanja mjera opreza ne utječe na opstojnost zakonskih pretpostavki za njihovo određivanje.

1.3. Optuženik je u točki II izreke rješenja upozoren i da u slučaju kršenja mjera opreza iste mogu biti zamijenjene istražnim zatvorom.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje "u smislu žalbenih navoda".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Razmotrivši razloge pobijanog rješenja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ukidanje istražnog zatvora protiv optuženika i njegovu zamjenu blažom mjerom i to određivanjem predmetnih mjera opreza. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao i za njegovu zamjenu blažom mjerom iz članka 98. stavka 2. točaka 2., 4. i 5. ZKP/08.

6. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz nalaza i mišljenja provedenih psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja te njihovih dopuna proizlazi da zbog strukture ličnosti optuženika (poremećaj osobnosti s elementima emocionalno nestabilne i granične strukture ličnosti) postoji rizik od počinjenja istog ili sličnog kaznenog djela radi situacijskih okolnosti odnosno agresivnih, konfliktnih i impulzivnih reakcija u slučaju fizičkog susreta sa žrtvom zbog čega je, uzevši u obzir i naročitu bezobzirnost pri počinjenju kaznenog djela, opravdano zaključio da i nadalje postoji opasnost da bi optuženik mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo, pa i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda postoje uvjeti zbog kojih mu je moguće odrediti istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

7. Razmatrajući težinu počinjenog kaznenog djela i kaznu koja je izrečena nepravomoćnom presudom, te potrebu određivanja i trajanja istražnog zatvora, drugostupanjski sud je utvrdio da nije u pravu prvostupanjski sud kada u točki 13. pobijanog rješenja upućuje da bi daljnjim produljenjem istražnog zatvora bilo dovedeno u pitanje načelo razmjernosti.

8. Međutim, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, s obzirom na činjenicu da je optuženik u istražnom zatvoru proveo gotovo dvije godine, da je dostavio dokaze o tome da ima mogućnost boravka na drugim adresama te da iz provedenih vještačenja proizlazi da se kod optuženika aktualno ne uočava tendencija prema agresivnom ponašanju, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se svrha istražnog zatvora može postići izricanjem blažih mjera i to mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 2., 4. i 5. ZKP/08. zabrane dolaska i ulaska u zgradu u kojoj živi oštećena žrtva Mihajla Stančić, zabrana približavanja oštećenoj žrtvi M. S. na udaljenosti ne manjoj od 100 m i zabrana uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze sa oštećenom žrtvom M. S.

8.1. Navedene mjere opreza spriječit će optuženika da dođe u kontakt sa žrtvom odnosno da se nađe u situaciji u kojoj bi zbog strukture svoje ličnosti mogao reagirati agresivno, konfliktno i impulzivno, pa su, i po ocjeni drugostupanjskog suda, dostatna garancija za odvraćanje optuženika od daljnjeg činjenja istog ili sličnog kaznenog djela zbog čega je prvostupanjski sud opravdano ukinuo istražni zatvor te optuženiku odredio mjere opreza.

8.2. Pri tome su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi državnog odvjetnika o tome je li optuženik tijekom boravka u istražnom zatvoru potražio psihijatrijsku ili stručnu pomoć tim više što mu niti nepravomoćnom presudom nije određena sigurnosna mjera ili posebna obveza niti je potreba istih utvrđena provedenim vještačenjima. Promašen je i žalbeni navod da optuženik nije fizički spriječen doći u stambenu zgradu u kojoj živi žrtva jer i on tamo ima stan, budući da mu je upravo mjerom opreza zabranjeno doći i ući u tu stambenu zgradu, a ako bi mjere opreza prekršio tada mu se iste zamjenjuju istražnim zatvorom, a o čemu je optuženik upućen.

9. Slijedom svega navedenoga, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 7. prosinca 2021.