Poslovni broj: II Kž-453/2021-5

Poslovni broj: II Kž-453/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Snježane Hrupek- Šabijan i Marije Balenović članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. P., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog A. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-33/2021. (Kov-60/2021.) od 17. studenog 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog A. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-33/2021. (Kov-60/2021.) od 17. studenog 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-83/2021. od 9. studenog 2021., protiv okrivljenog A. P. zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog A. P. iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenom je uračunato vrijeme lišenja slobode od 3. listopada 2021. pa nadalje.

 2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni A. P. po branitelju odvjetniku A. J. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje, podredno ukinuti i „vratiti isto na ponovno odlučivanje sucu istrage“.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. P. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv ovog okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika da nisu navedeni dostatni razlozi, smjerajući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6. Žalitelj prigovara osnovanosti zaključaka prvostupanjskog suda što predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Istaknutim žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavak 1. točka 1. i 3. ZKP/08. i nadalje. Opravdanost daljnje primjene te mjere u odnosu na osnovu u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. ogleda se prvenstveno u činjenici da je okrivljenik državljanin Republike Srbije s privremenim boravkom u Saveznoj Republici Njemačkoj. Prema podacima iz spisa okrivljenik je 21. rujna 2021. protjeran iz Republike Hrvatske te mu je određena zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 1 (jedne) godine. U Republici Hrvatskoj nema prijavljeno prebivalište ni boravište, nema nikakvu imovinu ni zaposlenje, a ni obitelj. Dakle, za područje Republike Hrvatske ničim nije trajnije vezan, ni osobno ni poslovno, a ni imovinski. Imajući u vidu izneseno, kao i s obzirom na težinu kaznenog djela za koje se ovaj okrivljenik tereti te s obzirom na kaznu propisanu zakonom za to djelo, sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći i tako postati nedostupan državnim tijelima Republike Hrvatske, kako to s pravom zaključuje i prvostupanjski sud.

7. Osim toga, na strani okrivljenika postoji i opasnost od ponavljanja kaznenog djela koja se ogleda prvenstveno u dosadašnjoj višestrukoj osuđivanosti, među ostalim i za istovrsna kaznena djela (detaljno i pravilno navedeno u odlomku 5.2. pobijanog rješenja), što upućuje na to da do sada izricane kazne nisu utjecale na okrivljenika da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima. Pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s psihijatrijskim vještačenjem iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da su okrivljeniku dijagnosticirani poremećaj ličnosti i ponašanja odraslih – miješanog dissocijalnog i emocionalno nestabilnog/impulzivnog graničnog tipa, mentalni poremećaj i poremećaj ponašanja uzrokovani uporabom više vrsta opojnih droga – sada stupanj štetne uporabe/navikavanja s mogućim psihotičnim epizodama. Preporučeno je izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana da bi se umanjila opasnost od ponavljanja kaznenog djela s obilježjima nasilja. S obzirom na sve navedeno pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da za okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela i nije u pravu žalitelj kad osporava postojanje takve opasnosti.

8. Nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio samo na činjenici prijašnje osuđivanosti okrivljenika i činjenici da nema gdje boraviti na području Republike Hrvatske. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje. Isto tako, činjenica boravišta/prebivališta samo je jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od bijega, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

9. Stoga, i po ocjeni drugostupanjskog suda opravdana je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. P. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08., u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega i opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, dok se ista svrha, za sada, ne bi s uspjehom mogla ostvariti nekom blažom mjerom, kako predlaže okrivljenik.

10. Sukladno svemu navedenom neosnovano okrivljenik u žalbi sadržajno navodi da prvostupanjski sud nije pažljivo, detaljno i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje osnovane sumnje i opravdanost te neophodnost daljnje primjene istražnog zatvora po osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08., smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

11. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 7. prosinca 2021.