Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 1615/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1615/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. M. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva D. i p. j.t.d. iz Z., protiv tuženika Ž. M. iz R., OIB: ..., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici br. -1150/19-4 od 26. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-3292/17-22 od 28. svibnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici br. -1150/19-4 od 26. listopada 2020. radi sljedećeg pitanja:

 

              „Mogu li se primijeniti pravila o stjecanju bez osnove u slučaju kada je na temelju rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave izvršena prisilna naplata, ali je kasnije to rješenje stavljeno izvan snage i ukinute su sve provedene ovršne radnje, ali ovršna isprava i dalje egzistira, odnosno predstavlja li rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave po kojoj je izvršena prisilna naplatu osnovu za plaćanje ili osnovu predstavlja ovršna isprava?“

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici br. -1150/19-4 od 26. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-3292/17-22 od 28. svibnja 2019.

 

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj ističe da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga se predlaže prijedlog odbaciti kao nedopušten, time da tužitelj traži naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.

 

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja ukupno osam pitanja. Pri tome postavlja pitanja o tome je li rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave osnova za plaćanje temeljem koje je provodi izravna naplata, da li rješenje o ovrsi predstavlja osnovu za stjecanje, da li uslijed preinake ili odbijanja prijedloga za ovrhu zbog smrti ovrhovoditelja otpada osnova za stjecanje i prestaje obveza dužnika, je li dužnik kojem je zaplijenjen dug ovlašten tražiti povrat sredstava temeljem instituta stjecanja bez osnove ili kroz institut naknade štete, da li pogrešna kvalifikacija spora može rezultirati zakonitom odlukom, je li presuda u konkretnom slučaju donesena na temelju pogrešne pravne kvalifikacije, da li ugovor o nalogu prestaje smrću nalogodavca, te je li nalogoprimac ovlašten od nalogodavca ili nasljednika osnovano zahtijevati isplatu za poslove koje je kao nalogoprimac obavio za nalogodavca.

 

4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da tuženik u biti postavlja u prvih šest pitanja pitanje: „Mogu li se primijeniti pravila o stjecanju bez osnove u slučaju kada je na temelju rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave izvršena prisilna naplata, ali je kasnije to rješenje stavljeno izvan snage i ukinute su sve provedene ovršne radnje, ali ovršna isprava i dalje egzistira, odnosno predstavlja li rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave po kojoj je izvršena prisilna naplatu osnovu za plaćanje ili osnovu predstavlja ovršna isprava?“, te da su glede tog pitanja ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. 1. ZPP radi razvoja prava kroz sudsku praksu.

 

5. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u izreci.

 

6. U odnosu na ostala postavljena pitanja ovaj sud smatra da ista ne ispunjavaju pretpostavke za dopuštenje revizije.

 

7. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, budući navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

 

Zagreb, 7. prosinac 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu