1

Poslovni broj: 12 Gž Ob-1137/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 12 Gž Ob-1137/2021-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda mr. sc. Iris Gović Penić kao predsjednik vijeća, Sanja Joka Umićević kao član vijeća i sudac izvjestitelj i Sandra Artuković Kunšt kao član vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice A. P. iz I.-G., OIB: …, koju zastupa punomoćnica Lj. M. V., odvjetnica iz Z., protiv tuženika-protutužitelja D. P. iz N., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. D., odvjetnik iz I.-G., te mlt. N. P., OIB: …, i mlt. K. P., OIB: …, koje zastupa posebna skrbnica S. M. iz Centra za posebno skrbništvo Z., uz sudjelovanje Centra za socijalnu skrb I.-G., radi donošenja odluke s kojim roditeljem će djeca stanovati, o roditeljskoj skrbi, o osobnim odnosima djece s roditeljem s kojim ne stanuju i o uzdržavanju djece, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj P Ob-62/2019-43 od 16. travnja 2021., protiv rješenja-privremene mjere Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj P Ob-62/2019-42 od 8. ožujka 2021., protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj P Ob-62/2019-36 od 4. prosinca 2020. u točki II. izreke te protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj P Ob-62/2019-41 od 8. ožujka 2021. (kojim je odbijen prijedlog tuženika-protutužitelja za izuzećem vještakinje V. Š. od 22. studenog 2020.), u sjednici vijeća 7. prosinca 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj P Ob-62/2019-43 od 16. travnja 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Ukida se rješenje-privremena mjera Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj P Ob-62/2019-42 od 8. ožujka 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              III. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj P Ob-62/2019-36 od 4. prosinca 2020. u točki II. izreke te rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj P Ob-62/2019-41 od 8. ožujka 2021. kojim je odbijen prijedlog tuženika-protutužitelja za izuzećem vještakinje V. Š. od 22. studenog 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

„I. Djeca stranaka mlt. N. P.k, rođ. ... godine OIB: … i mlt. K. P., rođ. ... godine OIB: … stanovati će s majkom A. P. OIB: … iz I.-G.

 

II. Majka A. P. iz I.-G., OIB: … će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad djecom mlt. N. P., rođ. ... god., OIB: … i mlt. K. P., rođ. ... god., OIB: ...

 

III. Osobni odnosi između oca D. P. iz N., OIB: … i djece mlt. N. P., OIB: … i mlt. K. P., OIB: … odvijati će se svaki drugi vikend od petka od 19,15 sati, kada će otac djecu preuzeti na adresi majke ispred ulaza u zgradu, do nedjelje do 19,00 sati, kada će ih majka preuzeti na adresi oca na mostiću ispred dvorišta oca; u tjednu kada djeca nisu vikendom kod oca dva dana i to utorkom i četvrtkom, ovisno o školskom rasporedu i to kada su djeca u školi popodne od 08,00 sati do 11,00 sati, a kada su djeca u školi ujutro od 15,00 sati do 19,00 sati, a u tjednu koji prethodi vikendu s ocem utorkom, ovisno o školskom rasporedu, od 08,00 sati do 11,00 sati ili od 15,00 sati do 19,00 sati; u odnosu na državne praznike ili blagdane; svaki drugi državni praznik ili blagdan kod oca na način da će prvi blagdan, tj. Uskrs biti kod oca pa naizmjence nadalje te polovicu školskih praznika; i to neparne godine prvu polovicu kod oca, a drugu polovicu kod majke. Ukoliko blagdan ili praznik pada u vrijeme školskih praznika primjenjuje se odluka suda.

 

Roditelji će razmjenjivati informacije vezane uz djecu e-mailom i porukama te po potrebi telefonom.

 

IV. Nalaže se ocu D. P. iz N., OIB: … plaćati za uzdržavanje mlt. N. P., OIB: … iznos od 1.500,00 kn (tisuću petsto kuna) mjesečno majci i zakonskoj zastupnici A. P. iz I.-G., OIB: … počev od 14. ožujka 2021. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do svakog 30-tog u mjesecu za tekući mjesec na račun broj IBAN HR… otvoren kod R. d.d., s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena (čl. 29 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15) na dospjele, a neisplaćene iznose.

 

V. Nalaže se ocu D. P. iz N., OIB: … plaćati za uzdržavanje mlt. K. P., OIB: … iznos od 1.500,00 kn (tisuću petsto kuna) mjesečno majci i zakonskoj zastupnici A. P. iz I.-G., OIB: … počev od 14. ožujka 2021. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do svakog 30-tog u mjesecu za tekući mjesec na račun broj IBAN HR… otvoren kod R. d.d., s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena (čl. 29 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15) na dospjele, a neisplaćene iznose.

 

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.“

 

2. Prvostupanjskim rješenjem-privremenom mjerom odlučeno je:

 

„I Mlt. N. P., rođ. ... god., OIB: … i mlt. K. P., rođ. ... god., OIB: … stanovati će s majkom A. P. iz I.-G. OIB: .... S majkom će stanovati počev od 14. ožujka 2021. od 19,00 sati, kada će ih majka preuzeti na adresi oca na mostiću, tj. ispred dvorišta oca.

 

II Majka A. P. iz I.-G., OIB: … će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad djecom: mlt. N. P., rođ. ... god., OIB: . i mlt. K. P., rođ. ... god., OIB: …, a osobito prilikom upisivanja mlt. K. P. u vrtić.

 

III Osobni odnosi između oca D. P. iz N., OIB: … i djece mlt. N. P., OIB: … i mlt. K. P., OIB: … odvijati će se svaki drugi vikend počev od 19. ožujka 2021. pa nadalje od petka od 19,15 sati kada će otac djecu preuzeti na adresi majke ispred zgrade, tj. samog ulaza u zgradu do nedjelje do 19,00 sati, kada će ih majka preuzeti na adresi oca na mostiću, tj. ispred dvorišta oca; u tjednu kada djeca nisu vikendom kod oca dva dana i to utorak i četvrtak ovisno o školskom rasporedu od i to kada su djeca u školi popodne od 08,00 sati do 11,00 sati ili kada su djeca u školi ujutro od 15,00 sati do 19,00 sati, a u tjednu koji prethodi vikendu s ocem utorkom ovisno o školskom rasporedu od 08,00 sati do 11,00 sati ili od 15,00 sati do 19,00 sati; u odnosu na državne praznike ili blagdane, svaki drugi državni praznik ili blagdan kod oca na način da će prvi blagdan, tj. Uskrs biti kod oca pa naizmjence nadalje te polovicu školskih praznika i to neparne godine prvu polovicu kod oca, a drugu polovicu kod majke. Ukoliko blagdan ili praznik pada u vrijeme školskih praznika primjenjuje se odluka suda.

 

Roditelji će razmjenjivati informacije vezane uz djecu mailom i porukama te po potrebi telefonom.“

 

3. Prvostupanjskim rješenjem od 4. prosinca 2020. u točki I. izreke odbijen je prijedlog tužiteljice-protutuženice od 8. studenog 2020. za donošenjem privremene mjere te u točki II. izreke odbijen prijedlog tuženika-protutužitelja od 23. studenog 2020. za izuzećem vještakinje V. Š. kao neosnovan.

 

4. Prvostupanjskim rješenjem od 8. ožujka 2021. (doneseno na ročištu 8. ožujka 2021.) odbijen je prijedlog tuženika-protutužitelja za izuzećem vještakinje V. Š. od 22. studenog 2020. kao neosnovan.

 

5. Protiv te presude, rješenja o privremenoj mjeri od 8. ožujka 2021., rješenja prvostupanjskog suda od 4. prosinca 2020. u točki II. izreke te rješenja prvostupanjskog suda od 8. ožujka 2021. žali se tuženik-protutužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda te prvostupanjska rješenja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

6. U odgovoru na žalbu tužiteljica-protutuženica osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te rješenje o privremenoj mjeri od 8. ožujka 2021.

 

7. Žalba je djelomično osnovana.

 

U odnosu na prvostupanjsku presudu:

 

8. Predmet spora je odlučivanje o tome s kojim roditeljem će stanovati maloljetna djeca- mlt. N. P. i mlt. K. P., o roditeljskoj skrbi, o osobnim odnosima djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje i o uzdržavanju maloljetne djece.

 

9. Iz do sada provedenog postupka proizlazilo bi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj P Ob-134/16-5 od 7. prosinca 2016. razveden brak zaključen 22. rujna 2007. između stranaka; da je rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj R1 Ob-121/17 od 1. lipnja 2017. odlučeno da će mlt. N. P. i mlt. K. P., stanovati s majkom A. P. na adresi I. G., svaki drugi tjedan kada otac D. P. radi jutarnju smjenu, a s ocem D. P. svaki drugi tjedan kada otac radi popodnevnu smjenu na adresi N., da tjedan počinje od nedjelje u 19,00 sati do sljedeće nedjelje u 19,00 sati te će djecu preuzimati otac od majke u nedjelju u 19,00 sati onaj tjedan kada idući dan radi popodne, a majka preuzima djecu u nedjelju u 19,00 sati kada idući dan otac radi prijepodne, da će roditelji zajednički zastupati u vezi s bitnim osobnim pravima, da se susreti i druženja između majke i djece odvijaju u tjednu kada su djeca kod oca, svaki utorak od 13,00 sati kada ih majka preuzima, kod nje prespavaju te ih vodi u školu ili vrtić, a otac ih preuzima poslije škole ili vrtića u srijedu te kod njega ostaju do petka, u petak od 13,00 do 19,00 sati djeca borave kod majke nakon čega ih majka vraća ocu i ona ostaju kod oca do nedjelje do 19,00 sati kada majka dolazi i preuzima djecu, da se susreti i druženja između oca i djece odvijaju u tjednu kada su djeca kod majke svaki ponedjeljak od 13,00 do 19,00 sati i srijedu od 13,00 do 19 sati, otac preuzima djecu u tom tjednu kod majke u 19,00 sati jer počinje njegov tjedan, da tijekom ljetnih školskih praznika djeca će boraviti s roditeljima po istom principu od nedjelje do nedjelje, svaki tjedan naizmjenično, a prema dogovoru mogu koristiti duže periode za odlazak na more, da će zimske i proljetne školske praznika roditelji dijeliti pola pola, da će roditelji razmjenjivati informacije vezano uz dijete telefonom, SMS i usmeno, naloženo je majci A. P. plaćati za uzdržavanje maloljetne djece N. P. i K. P. iznos od 1.500,00 kuna ocu D. P. počev od 1. lipnja 2017. pa ubuduće, i naloženo je ocu D. P. plaćati za uzdržavanje maloljetne djece iznos od 1.500,00 kuna majci mjesečno počev od 1. lipnja 2017. pa ubuduće te je utvrđeno da se međusobna potraživanja uzdržavanja prebijaju te je utvrđeno da sastavni dio tog rješenja čini plan o zajedničkoj skrbi od 3. svibnja 2017.; isto tako iz postupka proizlazi da je maloljetna N. P., dijete stranaka, rođena ..., a maloljetna K. P., dijete stranaka, rođena ...

 

10. U ovome predmetu tužiteljica-protutuženica (majka maloljetne djece) traži donošenje nove odluke o tome s kojim roditeljem će djeca živjeti, o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima djece s roditeljem i o uzdržavanju djece tvrdeći da su stranke nakon razvoda braka postigle suglasnost i zaključile plan o zajedničkoj roditeljskoj srbi temeljem kojeg je doneseno rješenje poslovni broj R1 Ob-121/17 od 1. lipnja 2017. prvostupanjskog suda, a prema kojem djeca stranaka su živjela po modelu tzv. „tjedan-tjedan“ na način da djeca stanuju i žive s majkom na adresi majke u I. G. u tjednu u kojem otac radi jutarnju smjenu, dok u drugom tjednu u kojem otac radi poslijepodnevnu smjenu, djeca stanuju odnosno žive na adresi oca u N., da se navedeni model tjedan kod oca, tjedan kod majke pokazao stresnim, štetnim i ugrožavajućim za djecu i za njihov razvoj, da se ponašanje tuženika-protutužitelja značajno promijenilo na štetu djece jer pokazuje nespremnost, trajno otvoreno odbijanje bilo kakvog dogovora ili komunikacije s tužiteljicom oko zajedničke djece i donošenja odluka o zajedničkoj djeci koje bi trebalo biti sporazumno i zajedničko, pa da obzirom na emotivno i psihološko stanje maloljetne djece postoje nove okolnosti koje nalažu donošenje drukčije odluke o roditeljskoj skrbi za maloljetnu djecu, smatrajući sebe kao osobu s daleko većim kompetencijama za odgoj i skrb o maloljetnoj djeci za razliku od tuženika-protutužitelja.

 

11. U postupku je provedeno psihijatrijsko psihologijsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima doktoru J. P., specijalisti psihijatru i profesorici V. Š., psihologu, a prvostupanjski sud je naveo u razlozima presude da je izvršio uvid u sve isprave priležeće spisu, izvješće o provedenom postupku obveznih savjetovanja, izvješća o osobnim i obiteljskim prilikama od 16. svibnja 2019., podnesak posebne skrbnice, službene zabilješke i zapisnike Centra za socijalnu skrb, izvješće Centra za socijalnu skrb od 20. studenog 2019., medicinsku dokumentaciju za maloljetnu N. te isto tako da je saslušao stranke i naveo da je pri donošenju odluke poklonio vjeru svih izvedenim dokazima osobito nalazu i mišljenju sudskih vještaka kao i iskazima stranaka koji su u cijelosti podudarajući s vještačkim nalazom u kojem se govori o roditeljskim kapacitetima oca i majke te je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice i odlučio da će djeca stranaka maloljetna N. i maloljetna K. stanovati s majkom, da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb nad djecom, odlučio o osobnim odnosima između oca i djece (na način pobliže opisan u točki III. izreke prvostupanjske presude) i naložio ocu- tuženiku-protutužitelju plaćati za uzdržavanje maloljetne N. iznos od 1.500,00 kuna mjesečno kao i maloljetne K. iznos od 1.500,00 kuna mjesečno sve počev od 14. ožujka 2021. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti. U razlozima pobijane prvostupanjske presude sud navodi da je pri donošenju odluke o tome s kojim će roditeljem djeca stanovati uzeo u obzir nalaz i mišljenje sudskih vještaka te utvrdio da otac ima umanjene roditeljske kompetencije iz razloga što je u kliničkom aspektu pokazao sklonost ponašanju osoba narcističko-ovisnih tedencija, da su djeca uznemirena, emocionalno nezrela te ambivalentnog odnosa prema roditeljima, da kod maloljetne N. postoji i depresivno stanje, da su ta stanja posljedice toksičnosti oca i kroničnog konflikta među roditeljima te je nužna promjena životne situacije, da otac nije podobna osoba da djeca s njim stanuju jer je kod njega prisutan klinički značajan pomak prema poremećaju ličnosti što kod majke nije utvrđeno, da otac ima problem iskazivanja iskrenih emocija i nagonskih impulsa koji su prikriveni lažnim emocionalnim stanjima što je patogeno za djecu jer kod majke takve manipulativne aktivnosti nisu utvrđene te kod majke nije utvrđena patologija ličnosti, dok je u pogledu odluke o roditeljskoj skrbi prvostupanjski sud u razlozima naveo da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djece jer otac zbog utvrđenog neadekvatnog roditeljskog ponašanja i poremećaja ličnosti manipulativno utječe na djecu te je u interesu djece da samostalnu roditeljsku skrb obnaša majka jer je ona samoinicijativno tražila psihološku pomoć za djecu, nema kontraindikacija za obavljanje roditeljske skrbi, brižna je i odgovorna. Osobne odnose između oca i maloljetne djece prvostupanjski sud odredio je u skladu s mišljenjem stručnog tima Centra za socijalnu skrb I. G. te prijedlogom sudskih vještaka, a iz razloga jer je komunikacija između roditelja znatno narušena, otac je manipulativan, sklon postavljanju imaginarnih zahtjeva u pogledu preuzimanja djece te angažiranju policije ukoliko se postupa suprotno njegovim zahtjevima, a u pogledu odluke o uzdržavanju sud je utvrdio da isto treba plaćati otac jer su djeca povjerena na stanovanje majci, utvrdio ukupne potrebe djece obzirom na to da maloljetna N. ima 12 godina i ide u školu, a maloljetna K. ima 6 godina te se radi o zdravoj djeci bez posebnih potreba- za hranu mjesečno oko 1.300,00 kuna svakoj djevojčici, za odjeću oko 700.00 kuna, za higijenske potrepštine oko 300,00 kuna, za školski pribor, Internet, mobitel itd. oko 300,00 kuna, za režije oko 300,00 kuna, topli obrok u školi za maloljetnu N. 60,00 kuna mjesečno, a vrtić za maloljetnu K. će biti 470,00 kuna mjesečno, naočale za N. 600,00 kuna godišnje, povremena potreba za lijekovima i vitaminima oko 200,00 kuna, odlasci na sladoled, u kino i kazalište oko 300,00 kuna te da je otac u skladu s načelom razmjernosti dužan plaćati za uzdržavanje djece oko 1/2 ukupno utvrđenih potreba djece.

 

12. U žalbi, tuženik-protutužitelj ističe da se prvostupanjska presuda temelji isključivo na provedenom sudskom vještačenju, da je isto vještačenje nekvalitetno te izrazito pristrano u korist tužiteljice, da je tuženik tražio izuzeće vještakinje V. Š. te traži izuzeće vještaka J. P., da je sudski vještak doktor J. P. započeo liječenje, psihijatrijsku obradu maloljetne N. P. na zahtjev majke- tužiteljice-protutuženice što nije dopušteno jer ovaj postupak još nije pravomoćno dovršen te da vještak ne može biti osoba koja liječi ispitanike koje vještači, da je majka odvela maloljetnu N. na liječenje kod doktora J. P. bez suglasnosti i znanja oca, tuženika-protutužitelja, da to sve ukazuje na neobjektivnost i pristranost sudskog vještaka J. P., da je tuženik tijekom postupka predlagao novo psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje te da je prvostupanjski sud to neosnovano odbio bez da je za to dao jasne i valjane razloge, da se odluka prvostupanjskog suda ne može temeljiti samo na provedenom sudskom vještačenju, da nisu dani jasni razlozi zašto majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb jer on kao otac nije lišen roditeljske skrbi te za takvu odluku nema razloga niti postoji uporište u provedenim dokazima, da nije uzeto u obzir izražavanje stavova maloljetne N. u svezi odluka koje su predmet ovog spora, da majka iskazuje agresivnost prema djeci što da je tvrdio i tijekom prvostupanjskog postupka te da je on to kao otac prijavljivao Centru za socijalnu skrb I. G. (da je došlo i do nanošenja tjelesne ozljede maloljetne N.) i da majka ima poteškoća u svezi samokontrole.

 

13. Osnovano ističe žalitelj u žalbi žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a to stoga jer je prvostupanjski sud propustio u potpunosti raspraviti sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, a isto tako treba reći da se u dijelu razlozi prvostupanjske presude ukazuju nejasnima i proturječnima.

 

14. Prema odredbi čl. 5. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15- dalje: ObZ) sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno i neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit, dok je čl. 9. istog Zakona propisano da je poticanje sporazumnog rješavanja obiteljskih odnosa zadaća svih koji obitelji pružaju stručnu pomoć ili odlučuju o obiteljskim odnosima. Odredbom čl. 348. st. 1. ObZ propisano je da je sud dužan tijekom postupka osobito paziti da se zaštite prava i interesi djece kao osoba koje se ne mogu same brinuti o sebi, o svojim pravima i interesima. U ovome je predmetu prvostupanjski sud propustio u potpunosti raspraviti odlučne činjenice koje se odnose na donošenje odluke s kojim roditeljem će stanovati maloljetna djeca stranaka- N. i K. te o roditeljskoj skrbi nad djecom, a posljedično o održavanju osobnih odnosa između roditelja i djece kao i o uzdržavanju maloljetne djece.

 

15. Naime, prvostupanjski sud odlučujući o tome s kojim roditeljem će stanovati maloljetna djeca stranaka navodi da je poklonio vjeru svim izvedenim dokazima, a osobito nalazu i mišljenju sudskih vještaka te iskazima stranaka koja se podudaraju s vještačkim nalazom (u kojem se govori o roditeljskim kapacitetima oca i majke), a iz razloga prvostupanjske presude proizlazi zapravo da je sud temeljio svoju odluku o tome s kojim roditeljem će maloljetna djeca stanovati na nalazu i mišljenju sudskih vještaka, a koji su predložili da maloljetna N. i K. stanuju s majkom kao i da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb smatrajući da kod majke nije utvrđena patologija ličnosti za razliku od oca, da postoji kronični konflikt među roditeljima zbog kojeg je nužna promjena životne situacije te da otac nije podobna osoba da djeca s njim stanuju. Prvostupanjski sud propustio je odlučujući o tome s kojim će roditeljem djece stanovati u potpunosti utvrditi one činjenice koje su odlučne za donošenje takve odluke koja je izuzetno važna za dobrobit maloljetne djece. Pri tome treba reći da se takva odluka ne može temeljiti isključivo na nalazu i mišljenju sudskih vještaka psihijatrijsko-psihologijske struke, jer odluku o tome s kojim će roditeljem djeca stanovati donosi sud, a ne sudski vještak, da protivno navodima prvostupanjske presude iskaz tuženika kao stranke se ne podudara s vještačkim nalazom u kojem se govori o roditeljskim kapacitetima oca i majka, već se tijekom cijelog postupka tuženik protivi nalazu i mišljenju sudskih vještaka ističući brojne primjedbe i prigovore. Postojanje kroničnog konflikta među roditeljima (a između kojih doista postoji izražena poteškoća u komunikaciji) ne može biti razlog da se odluka o tome s kim će maloljetna djeca stanovati donese u korist jedne strane, a upitno je ukoliko otac ima problem iskazivanja iskrenih emocija i nagonskih impulsa (koji da su prikriveni lažnim emocionalnim stanjima) u kolikoj mjeri je isto, kako to vještaci navode, patogeno za djecu te je li bi to predstavljalo razlog za povjeravanje djece majci na stanovanje.

 

16. Ovdje se radi o sporu o roditeljskoj skrbi tj. o sporu o pitanju s kojim će roditeljem djeca stanovati i načinu ostvarivanja roditeljske skrbi u kojem se odlučuje i o ostvarivanju osobnih odnosa djece s roditeljem te o uzdržavanju djece, a sukladno odredbi čl. 408. st. 1. ObZ, a u kojem sporu kako je već navedeno prvenstveno treba voditi računa o zaštiti dobrobiti maloljetne djece. U tom smislu u odnosu na konkretni slučaj za naglasiti je potrebu da stranke kao roditelji maloljetne N. i maloljetne K. temeljito izmijene svoje međusobne odnose, ponašanje, komunikaciju jer sve suprotno nije u interesu maloljetne djece i šteti njihovoj dobrobiti, a roditelji sada imaju izrazito narušenu komunikaciju te međusobno neprijateljsko ozračje i otežavaju djeci prilagodbu u novonastaloj situaciji nakon razvoda braka roditelja. U tom smislu u ponovnom postupku prvostupanjski sud će ispitati imaju li oba roditelja ili samo jedan temeljne roditeljske kapacitete za adekvatnu skrb o maloljetnoj djeci, jesu li u mogućnosti adekvatno se brinuti o potrebama maloljetne djece, kako je na maloljetnu djecu utjecala situacija nakon razvoda braka te nakon donošenja rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-121/17 koji se temelji na Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a kada su djeca živjela po modelu tjedan dana kod oca, tjedan dana kod majke, pri čemu valja ponoviti da za sada iz postupka proizlazi da uslijed međusobno izrazito konfliktnog odnosa stranke nisu u mogućnosti uspostaviti roditeljsku suradnju stavljajući pri tome djecu u nepovoljni položaj te je navedeno svakako potrebno izmijeniti, a da bi se zaštitili interesi maloljetne djece što isto predstavlja jedan od preduvjeta za donošenje pravilne i kvalitetne odluke o pitanjima koja se tiču maloljetne djece.

 

17. U tom smislu valja ukazati i na podnesak posebne skrbnice maloljetne djece, S. M. iz Centra za posebno skrbništvo od 9. listopada 2019., koja je obavila razgovor s maloljetnom N. i maloljetnom K., a sve obzirom na prava djeteta da aktivno sudjeluje u rješavanju svih pitanja koja utječu na njegov život uključujući i to da bude saslušano na način primjeren djetetovoj dobi posebna skrbnica navela je sukladno razgovoru s djevojčicama odnosno s maloljetnom N. (jer je maloljetna K. tada imala svega 4 godine pa obzirom na nisku kronološku dob nije bila u mogućnosti shvatiti značenje postupka), da maloljetna N. iskazuje malo veću privrženost ocu i ne želi mijenjati dosadašnji ritam stanovanja (tjedan dana kod oca, tjedan dana kod majke) pri čemu se ukazuje na odredbu čl. 416. st. 1. toč. 1. ObZ kojom je propisano da će prije donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s roditeljem će dijete stanovati, sud omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje sukladno odredbama ObZ. Također je potrebno u prvostupanjskom postupku ocijeniti i izvješće Centra za socijalu skrb I. G. od 20. studenog 2019. (izvješće o socioekonomskim prilikama, psihologijska obrada i prijedlog) u kojem je navedeno da su kod oba roditelja utvrđeni određeni elementi psihopatoloških teškoća, postojanje sumnje na manipulativna ponašanja oba roditelja u odnosu na maloljetnu N. te su evidentirane aktualne emocionalne poteškoće maloljetne N., da se ne preporuča promjena organizacije života djevojčice (bar do provođenja sudskog medicinskog vještačenja), da je maloljetna N. i tada iskazala da je zadovoljna s rasporedom viđenja roditelja, ne želi da se isto mijenja, da ima zaštitnički stav prema ocu, ambivalentan stav prema majci, da je uočeno iskazivanje netrpeljivosti jednog roditelja prema drugom roditelju prilikom kontakata i izbjegavanje komunikacije s drugim roditeljem (u odnosu na oba roditelja) te prividno iskazivanje spremnosti na suradnju sa stručnjacima kod oba roditelja uz zadržavanje ponašanja koje ukazuje na nespremnost na bilo kakvu promjenu, da kod oba roditelja postoje elementi emocionalnog zanemarivanje i zlostavljanja maloljetne N., da je majka u nekoliko situacija odgojnog neposluha maloljetne N. reagirala impulzivno, koristeći tjelesno nasilje, da kod oba roditelja postoje određene psihopatološke poteškoće, da su kod oca uočeni elementi anksioznosti, usmjerenosti na sebe uz nedostatak uvida te obrambeni stav, a kod majke višestruke poteškoće u interpersonalnim odnosima u vidu impulzivnosti, vanjskih agresivnih sklonosti i anksioznosti, da oba roditelja opterećuju djecu problemima koji nisu prikladni njihovoj dobi te prebacuju roditeljsku odgovornost na dijete za donošenje odluka koje ne bi trebalo samostalno donositi, da otac koristi odnose s djecom u svrhu zadovoljavanja vlastitih emocionalnih potreba i da oba roditelja neprimjereno uključuju djecu u sudske ili stručne postupke i upoznavanje s njima. U svezi odluke prvostupanjskog suda da će roditeljsku skrb u ovom predmetu u odnosu na maloljetnu djecu ostvarivati samostalno majka- tužiteljica-protutuženica, prvostupanjski sud također temelji odluku isključivo na provedenom sudskom vještačenju smatrajući da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djece, a da je u interesu djece da samostalnu roditeljsku skrb obnaša majka jer je ista samoinicijativno tražila psihološku pomoć za djecu, brižna je i odgovorna i nema kontraindikacija za obavljanje roditeljske skrbi.

 

18. Međutim iz do sada provedenog postupka ne proizlaze razlozi za povjeravanje roditeljske skrbi majci tj. da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb, a to stoga jer u postupku u kojem kao što je već navedeno prvenstveno treba cijeniti dobrobit maloljetne djece majka- tužiteljica-protutuženica kao roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi dužna je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djece (čl. 105. st. 4. ObZ), a za sada iz provedenog postupka ne bi proizlazilo da postoje razlozi koji se protive zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno da je majka iste dokazala u smislu navedene zakonske odredbe. Naime, u postupku nije raspravljeno je li otac kao stranka brižan i odgovoran te je li ima kontraindikacije za obavljanje roditeljske skrbi (a što sve prvostupanjski sud navodi kao razlog zašto roditeljsku samostalnu skrb daje majci) niti koje to konkretno neadekvatno roditeljsko ponašanje oca bi imalo za posljedicu takvu odluku prvostupanjskog suda. Pritom treba ukazati na odredbu čl. 104. st. 1. ObZ kojom je propisano da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb te za odlučivanje da samo jedan roditelj ima samostalnu roditeljsku skrb trebaju postojati izuzetno opravdani razlozi, a sve to prvenstveno uzimajući u obzir dobrobit maloljetne djece, dok iz do sada provedenog postupka ne bi proizlazilo da isti razlozi egzistiraju.

 

19. Sukladno svemu iznesenom proizlazi da je za sada činjenično stanje nepotpuno utvrđeno u ovom postupku te stoga provođenjem dokaza (pri čemu bi se ukazivalo svrsishodnim provođenje novog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja) treba ocijeniti koja je odluka u odnosu na to s kojim će roditeljem djeca stanovati, o roditeljskoj skrbi te posljedično o održavanju osobnih odnosa roditelja s djecom i o uzdržavanju maloljetne djece, najbolja za maloljetnu djecu, tj. koja najviše štiti njihove interese i njihovu dobrobit. Pritom je za ukazati na odredbu čl. 91. st. 1. ObZ kojom je propisano da roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti, da su roditeljsku skrb roditelji dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, da se roditelj ne može odreći prava na roditeljsku skrb (stavak 2. istog članka), da je djetetovo mjesto stanovanja prebivalište odnosno boravište njegovih roditelja (čl. 96. st. 1. ObZ), da su roditelji dužni sporazumno odrediti mjesto stanovanja djece ako roditelji ne stanuju zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja kod samo jednog roditelja (čl. 96. st. 2. ObZ). Prvostupanjski sud u ponovnom postupku će postupiti sukladno odredbama čl. 416. ObZ, a čl. 416. st. 1. ObZ propisano je da će sud prije donošenja odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s roditeljem omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, sukladno odredbama ObZ, utvrditi na koji način je svaki od roditelja provodio vrijeme s djetetom i na koji način je ostvarivao roditeljsku skrb o djetetu prije pogoršanja obiteljskih odnosa te pribaviti nalaz i mišljenje Centra za socijalnu skrb dok sukladno st. 2. istog članka pri donošenju odluke valja posebno cijeniti spremnost svakog od roditelja na suradnju i na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

 

20. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud na pouzdan i nedvojben način raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog i protutužbenog zahtjeva u ovom predmetu te će za svoj zaključak dati jasne i potpune razloge pa će tek nakon toga biti u mogućnosti, ocjenom izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu. Iz iznesenih razloga valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP).

 

U odnosu na prvostupanjsko rješenje o privremenoj mjeri od 8. ožujka 2021.:

 

21. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem o privremenoj mjeri odlučeno je da će maloljetna N. i maloljetna K., djeca stranaka stanovati s majkom- tužiteljicom-protutuženicom počev od 14. ožujka 2021. od 19,00 sati kada će ih majka preuzeti na adresi oca (ispred dvorišta oca), da će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad djecom, a osobito prilikom upisivanja maloljetne K. u vrtić, uređuju se osobni odnosi između oca- tuženika-protutužitelja i maloljetne djece na način pobliže opisan u točki III. izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja te je naloženo ocu plaćati za uzdržavanje maloljetne N. iznos od 1.500,00 kn mjesečno te isto tako za uzdržavanje maloljetne K. iznos od 1.500,00 kn mjesečno, sve to počev od 8. ožujka 2021. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti te je odlučeno da se privremena mjera određuje do pravomoćnosti odluke u ovome postupku.

 

22. U razlozima pobijanog prvostupanjskog rješenja navodi se da je prijedlog tužiteljice-protutuženice za donošenjem privremene mjere u cijelosti osnovan jer je utvrđeno da djecu hitno treba povjeriti na stanovanje majci obzirom je kod oca utvrđen poremećaj ličnosti s narcisoidnim obilježjima što ima negativne posljedice za djecu te je maloljetna K. uz to emocionalno nezrela i potrebno ju je socijalizirati tj. upisati u vrtić, da je majka emocionalno stabilna te ima opće prihvaćene roditeljske kapacitete te je podobna da djeca s njom stanuju, da su osobni odnosi s ocem te iznosi uzdržavanja određeni prema prijedlogu Centra za socijalnu skrb i podacima pribavljenim u spisu te da se privremena mjera određuje do donošenja presude ili drukčije odluke suda, a pozivom na čl. 536. st. 1. ObZ.

 

23. Odredbom čl. 529. st. 1. toč. 1. i 2. ObZ propisani su posebni postupci osiguranja radi određivanja privremene mjere o tome s kojim će roditeljem odnosno drugom osobom dijete stanovati i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom te privremene mjere radi uzdržavanja. Sukladno odredbi čl. 536. st. 1. ObZ ako u stvarima o osobnim pravima djeteta, koja se odnose na pitanje s kojim će roditeljem dijete stanovati i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom. Sud u takvom postupku je dužan omogućiti djetetu izražavanje mišljenja u skladu s odredbom čl. 360. ObZ (toč. 5. istog članka) što znači da će sud omogućiti djetetu da izrazi mišljenje na prikladnom mjestu i u nazočnosti stručne osobe ako procijeni da je to s obzirom na okolnosti slučaja potrebno, a djetetu mlađem od 14 godina iznimno sud će omogućiti da izrazi mišljenje putem posebnog skrbnika ili druge stručne osobe te dijete mora biti obaviješteno o predmetu, tijeku i mogućem ishodu postupka na način koji je prikladan njegovoj dobi i zrelosti te ako to ne predstavlja opasnost za razvoj, odgoj i zdravlje djeteta. Sukladno odredbi čl. 538. st. 1. ObZ privremena mjera radi uzdržavanja može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja, a smatra se da postoji opasnost za osobne ili druge važne interese predlagatelja osiguranja ako se mjere osiguranja uzdržavanja određuju u korist djeteta, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja (čl. 538. st. 2. ObZ). U postupcima u kojima se odlučuje o uzdržavanju djeteta sud je dužan već na pripremnom ročištu ili prvom ročištu za glavnu raspravu, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odnosno ako to okolnosti slučaja zahtijevaju i prije toga, neovisno o tome je li se tuženik o tome mogao izjasniti, rješenjem o privremenoj mjeri naložiti tuženiku da plaća zakonski minimum uzdržavanja za dijete (čl. 539. st. 1. ObZ). Međutim, predmetna privremena mjera nije donesena uz primjenu naprijed navedenih zakonskih odredaba pri čemu je za dodati da je prvostupanjski sud propustio u odnosu na onaj dio koji se odnosi na uzdržavanje maloljetne djece dati ikakve razloge u smislu odredbi ObZ te treba reći i da se razlozi prvostupanjskog rješenja o privremenoj mjeri temelje isključivo na nalazu i mišljenju provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja.

 

24. Obzirom na to da je ovaj sud drugog stupnja ukinuo presudu prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-62/2019-43 od 16. travnja 2021. te cijeneći i to da se odluka o privremenoj mjeri ne može temeljiti isključivo na provedenom psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju u ovom postupku, valjalo je ukinuti rješenje-privremenu mjeru od 8. ožujka 2021. te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi čl. 346. ObZ).

 

U odnosu na prvostupanjsko rješenje od 4. prosinca 2020. i od 8. ožujka 2021.:

 

25. Tuženik-protutužitelj u ovom je postupku zatražio izuzeće sudskog vještaka V. Š., psihologa te je prvostupanjski sud u točki II. pobijanog prvostupanjskog rješenja od 4. prosinca 2020. odbio prijedlog tuženika-protutužitelja za izuzećem navedene vještakinje te je isto tako na ročištu 8. ožujka 2021. donio rješenje kojim je odbio prijedlog tuženika-protutužitelja za izuzećem vještakinje V. Š. kao neosnovan. U razlozima prvostupanjskog rješenja od 4. prosinca 2020. u odnosu na točku II. izreke sud navodi da nema razloga za izuzeće sudske vještakinje V. Š., psihologa, protivno navodima tuženika-protutužitelja koji ističe da je ona prema njemu pokazala izuzetan animozitet te da je vještačenje bilo pristrano te prvostupanjski sud smatra da ne postoje okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost vještakinje. Na ročištu 8. ožujka 2021. prvostupanjski sud u razlozima rješenja kojim je odbio prijedlog tuženika za izuzećem vještakinje V. Š. navodi da je nalaz i mišljenje iste sudske vještakinje objektivan i stručan i nepristran te da je stoga prijedlog tuženika-protutužitelja neosnovan i usmjeren na odugovlačenje ovog parničnog postupka.

 

26. Prema odredbi čl. 254. st. 1. ZPP vještak može biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudac, a stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem (stavak 2. istog članka) te je u zahtjevu za izuzeće vještaka stranka dužna navesti okolnosti na kojima temelji svoj zahtjev za izuzećem (čl. 254. st. 3. ZPP), a o zahtjevu za izuzeće odlučuje parnični sud (čl. 254. st. 4. ZPP). U svom prijedlogu za izuzeće sudske vještakinje V. Š. tuženik-protutužitelj ističe da cijelo vrijeme postoji evidentna pristranost vještakinje prema tužiteljici odnosno animozitet prema tuženiku jer se na primjer vještakinja najviše bavila činjenicom iz kojeg je razloga tuženik uložio žalbu protiv rješenja suda od 29. studenog 2019. (žalba na troškove postupka) te mu je to predbacivala kao nešto negativno, da je ušla u područje prava te se bavila temom koja se vještaka ne tiče pa da s obzirom na navedeno traži izuzeće vještakinje V. Š., a iz čega bi proizlazilo da tuženik-protutužitelj tvrdi da postoje okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost vještakinje V. Š. (čl. 71. toč. 7. ZPP).

 

27. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da u ovom predmetu nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi dovele u sumnju nepristranost sudske vještakinje V. Š., a posebice u odnosu na one razloge koje tuženik-protutužitelj ističe u svom zahtjevu za izuzeće iste vještakinje. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da nema uvjeta za izuzeće vještakinje V. Š. jer nije utvrđeno, i prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, da postoje neke okolnosti koje dovode u sumnju njezinu nepristranost te se u tom smislu prijedlog tuženika-protutužitelja za njezinim izuzećem ukazuje neosnovanim.

 

28. U postupku prvog stupnja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

29. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje od 4. prosinca 2020. u točki II. izreke te prvostupanjsko rješenje od 8. ožujka 2021. kojim je odbijen prijedlog tuženika-protutužitelja za izuzećem vještakinje V. Š. (čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 346. ObZ).

 

U Zagrebu 7. prosinca 2021.

 

 

    Predsjednik vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.