- 1 -              I Kž 284/2018-9

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 284/2018-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. J. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika I. J., optuženika T. T. i optuženika M. S. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. ožujka 2018. broj K-26/2016., u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika I. J., M. K., odvjetnika iz Z., branitelja optuženika T. T., Z. P., odvjetnika iz Z. te branitelja optuženika M. S., T. G., odvjetnika u Odvjetničkom društvu G., H., Ž. d.o.o. sa sjedištem u Z.,

 

 

p r e s u d i o   j e  i   r i j e š i o   j e:

 

 

I. Prihvaćaju se žalbe optuženika I. J. i optuženika M. S., a u povodu njihovih žalbi i žalbe državnog odvjetnika i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u odnosu na optuženika I. J. i kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. u vezi s sa stavkom 1., člankom 34. i člankom 38. KZ/11. te u odnosu na optuženika M. S. i kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1., člankom 34. i člankom 38. KZ/11. te se predmet u odnosu na te optuženike upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Uslijed ove odluke, žalba državnog odvjetnika u odnosu na optuženika I. J. i optuženika M. S. je bespredmetna.

 

II. Odbijaju se kao neosnovane žalba optuženika T. T. u cijelosti, a žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, optuženici I. J., T. T. i M. S. proglašeni su krivima da su počinili kazneno djelo protiv imovine i to optuženik T. T. kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11., a optuženici I. J. i M. S. zbog pomaganja u počinjenju kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. te člankom 34. i člankom 38. KZ/11.

 

2. Optuženik T. T. je na temelju članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. te uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora od jedne godine, a na temelju članka 57. u vezi s člankom 56. i člankom 58. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda tako da će se izvršiti neuvjetovani dio kazne od šest mjeseci, a uvjetovani dio kazne zatvora od šest mjeseci se neće izvršiti ako optuženik T. T. u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku T. T. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato oduzimanje slobode u vezi s ovim kaznenim djelom od 21. studenog 2014. do 5. veljače 2015.

 

3. Optuženik I. J. i optuženik M. S. su na temelju članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. i člankom 38. KZ/11. te uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. osuđeni na kaznu zatvora od dvije godine svaki, a na temelju članka 57. u vezi s člankom 56. i člankom 58. KZ/11. obojici im je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se izvršiti neuvjetovani dio kazne od jedne godine, a uvjetovani dio kazne od jedne godine se neće izvršiti ako optuženici I. J. i M. S. u vremenu provjeravanja od pet godina ne počine novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku I. J. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato oduzimanje slobode u vezi s ovim kaznenim djelom od 20. studenog 2014. do 4. veljače 2015.

 

4. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08-17) u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08-17 naloženo je optuženicima I. J., T. T. i M. S. platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna svakom te u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 7. ZKP/08-17 optuženiku T. T. platiti nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

 

5. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08-17 oštećenik Z. M. je s imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućen u parnicu.

 

6. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08-17), s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači u dijelu odluke o kazni te I. optuženom I. J., II. optuženom T. T. i III. optuženom M. S. izrekne kazne zatvora u duljem trajanju“.

 

7. Protiv presude se žali i optuženik I. J. po branitelju M. K., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08-17 te odluke o kazni iz članka 471. ZKP/08-17. Žalbom se predlaže ovom sudu „ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje i odluku, odnosno da preinači pobijanu sudsku presudu na način da I. optuženog I. J. oslobodi i proglasi da nije kriv“.

 

8. Žalbu protiv presude podnio je i optuženik T. T. po branitelju Z. P., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom „da Vrhovni sud Hrvatske uvaži navode iznesene u predmetnoj žalbi te postupi u smislu žalbenog prijedloga vezanog uz kaznenu sankciju (zamjeni optuženiku izrečenu kaznu zatvora radom za opće  dobro)“.

 

9. Žali se protiv presude i optuženik M. S. po svom ranijem branitelju V. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i P. sa sjedištem u Z. (optuženika S. sada brani T. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G., H., Ž. d.o.o. sa sjedištem u Z.), zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavaka 1., 2. i 3. ZKP/08-17, povrede kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08-17, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08-17 te odluke o kazni iz članka 471. ZKP/08-17, predlažući „Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu presudu na način da ga oslobodi od optužbe jer nije dokazano da bi isti počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku“.

 

10. U svim žalbama je zatraženo da se optuženike i njihove branitelje izvijesti o vremenu održavanja sjednice vijeća na kojoj će se raspravljati o žalbama, čemu je udovoljeno.

 

11. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik M. S. po branitelju, odvjetniku V. M., s prijedlogom „Vrhovnom sudu Republike Hrvatske odbiti predmetnu žalbu ŽDO Zagreb od 18.4.2018. g. kao neosnovanu“, dok na ostale žalbe odgovori nisu podneseni.

 

12. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08-17, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

13. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti branitelja optuženika I. J., M. K., odvjetnika iz Z., branitelja optuženika T. T., Z. P., odvjetnika iz Z. te branitelja optuženika M. S., T. G., odvjetnika u Odvjetničkom društvu G., H., Ž. d.o.o. sa sjedištem u Z., dok na sjednicu nisu pristupili uredno izviješteni zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske te optuženici I. J., T. T. i M. S. pa je sjednica, sukladno članku 475. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.;  dalje: ZKP/08-19), održana u njihovoj odsutnosti.

 

14. Žalbe optuženika I. J. i optuženika M. S. su osnovane, pri čemu je u odnosu na optuženika I. J. postupljeno i po službenoj dužnosti u smislu članka 479. ZKP/08-19, žalba državnog odvjetnika je djelomično neosnovana, a djelomično bespredmetna, dok je žalba optuženika T. T. neosnovana, s time da je ovaj sud, postupajući u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08-19 i po službenoj dužnosti u odnosu na optuženike J. i S. utvrdio postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 zbog koje je pobijanu presudu trebalo ukinuti.

 

U odnosu na optuženike I. J. i M. S.:

 

15. U pravu je optuženik M. S. kada u žalbi tvrdi da je u pobijanoj presudi u odnosu na utvrđenje kvalifikatorne okolnosti znatne imovinske koristi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17, s obzirom na to da u odnosu na ovu okolnost nije dao jasne razloge.

 

15.1. Naime, ostvarenje ove kvalifikatorne okolnosti prvostupanjski sud obrazlaže činjenicom da je okolnost da se je radilo o namjeri stjecanja gotovog novca u visini preko 60.000,00 kuna, potvrđena i iskazom oštećenika Z. M., jer da se radilo o prodaji vozila BMW X6, što da nesumnjivo predstavlja iznos veći od 60.000,00 kuna, te da su počinitelji bili u uvjerenju da kod sebe ima gotov novac dobiven prodajom tog vozila. Pritom prvostupanjski sud propušta uočiti da je prema činjeničnom opisu djela, oštećenik kao naknadu za prodano vozilo BMV X6 dobio vozilo BMV 335, cabrio te ostatak cijene u novcu, pri čemu se u izreci navodi da se je radilo o 223.000,00 kuna. Stoga pravilno optuženik S. u žalbi ističe da u pobijanoj presudi nisu dani razlozi o tome da bi razlika cijene između cijene vozila BMV X6 i vozila BMV 335, cabrio premašivala 60.000,00 kuna jer prvostupanjski sud namjeru stjecanja znatne imovinske koristi obrazlaže na temelju vrijednosti vozila BMV X6, premda je prema stanju spisa predmeta nesporno da je oštećenik potencijalnom kupcu koji ga je kontaktirao putem telefona rekao da je prodao vozilo BMV X6 te da je za cijenu tog vozila dobio drugo vozilo, a ostatak cijene da je dobio u novcu. Točno je i da se u činjeničnom opisu navodi da je ostatak cijene iznosio 223.000,00 kune (što svakako premašuje iznos od 60.000,00 kuna), međutim, ta okolnost u prvostupanjskoj presudi ničim nije obrazložena niti je iz spisa predmeta jasno kako se došlo do tog iznosa. Stoga je u tom dijelu ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17, na koju s pravom u svojoj žalbi upire optuženik M. S., a ova je povreda od koristi i za optuženika I. J. koji na nju ne upire u ovom smislu pa je u odnosu na tog optuženika postupljeno sukladno članku 479. ZKP/08-19.

 

15.2. S tim u vezi treba istaknuti i da je, osim namjere počinitelja na stjecanje znatne imovinske koristi, u presudi nužno utvrditi, a potom i jasno i valjano obrazložiti, i da su pomagači imali svijest o ostvarivanju kvalifikatornog elementa djela (u konkretnoj situaciji znatne imovinske koristi, s obzirom na to da ih se prema činjeničnom opisu djela tereti da su pomagali u počinjenju kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11., s time da je njima na teret stavljena samo znatna imovinska korist) jer se njih kažnjava u skladu s njihovom krivnjom, a što je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi propustio jasno obrazložiti, počinivši na taj način bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17. Budući da na ovu okolnost ne upire niti jedna od podnesenih žalbi, to je taj razlog za ukidanje prvostupanjske presude ovaj sud utvrdio po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08-19.

 

15.3. Pravilno optuženik M. S. u svojoj žalbi uočava i daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u odnosu na iskaz Ž. P. Naime, odgovornost optuženika J. i S. prvostupanjski sud primarno temelji na činjenici kupoprodaje i posjeda mobilnog uređaja marke ..., broja ...2, u koji mobitel je umetnuta SIM kartica pozivnog broja ..., a koji mobilni uređaj je, prema stanju spisa predmeta, optuženik S. kupio od svjedoka Ž. P. te ga potom predao optuženiku J., koji je s tog uređaja zvao oštećenika M. Pritom pravilno optuženik S. uočava da je o okolnosti prodaje navedenog mobilnog uređaja svjedok P. iskazivao samo u istrazi kada njegovom ispitivanju nisu bili nazočni optuženici i njihovi branitelji (dakle, radi se o nekonfrontiranom iskazu), dok je na raspravi odstupio od svog ranijeg iskaza navevši da se ne može sjetiti kako je izgledao optuženik S. (kojeg je u istrazi prepoznao kao osobu kojoj je prodao mobilni uređaj), kao i da se ne sjeća da bi nekome prodao mobilni uređaj. Prvostupanjski sud u svojoj presudi uopće ne navodi ovu razliku u iskazivanju svjedoka P. niti navodi iz kojih razloga ne prihvaća njegov iskaz s rasprave, nego svoju presudu temelji samo na iskazu svjedoka P. kojeg je on dao u istrazi. Na takav je način prvostupanjski sud počinio, kako bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17, jer nije dao razloge o odlučnoj činjenici, tako i bitnu povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08-17, jer je krivnju optuženika S. (a posredno i optuženika J.) u odlučujućoj mjeri temeljio na nekonfrontiranom iskazu svjedoka P. Stoga je i u tom dijelu osnovana žalba optuženika S., dok je u odnosu na optuženika J. i u ovom dijelu trebalo postupiti sukladno članku 479. ZKP/08-19 jer je navedena povreda od koristi i za tog optuženika koji je u svojoj žalbi ne ističe.

 

15.4. Također pravilno u svojoj žalbi optuženik I. J. upire na okolnost da je oštećenik M. na raspravi naveo da glas optuženika J. ne odgovara glasu drugog počinitelja kaznenog djela pokušaja razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. (zbog čega prvostupanjski sud ispušta optuženika J. iz činjeničnog opisa djela kao supočinitelja, ostavljajući mu samo pomagačke radnje kontaktiranja telefonom i navođenja oštećenika na mjesto počinjenja djela), pritom ne dajući nikakve razloge u odnosu na glas tog optuženika u telefonskim razgovorima s oštećenikom, za što je proglašen krivim pobijanom presudom. Stoga je pobijanom presudom i u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 na koju s pravom upire optuženik J.

 

15.5. Stoga je žalbe optuženika J. i S. trebalo prihvatiti i pobijanu presudu ukinuti u odnosu na njih, djelomično prihvaćanjem njihovih žalbi, u odnosu na optuženika J. djelomično i primjenom članka 479. ZKP/08-19, po službenoj dužnosti, a djelomično za obojicu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08-19, te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, zbog čega je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na ove optuženike postala bespredmetna.

 

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem te će, nakon što izvede sve raspoložive dokaze, utvrditi odlučno činjenično stanje na kojem će zasnovati svoju novu presudu. Pritom će naročito voditi računa da je u predmetu nužno utvrditi kolika je bila razlika u cijeni između vozila BMV X6 i vozila BMV 335, cabrio, a koju razliku u cijeni je na ime prodaje vozila BMV X6 primio oštećenik M. i na temelju čega su optuženici bili svjesni da se u konkretnoj situaciji radi o znatnoj imovinskoj koristi. Također će obratiti pozornost na iskaze svjedoka u istrazi i na raspravi te ih upozoriti na eventualne razlike i zatražiti objašnjenje za iste te dati jasne i valjane razloge zbog čega prihvaća koji od tih iskaza. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, nadalje, prvenstveno ispitivanjem oštećenika M. utvrditi i odgovara li glas osobe s kojom je kontaktirao putem mobilnog uređaja glasu optuženika J. Na temelju tako utvrđenog pravno odlučnog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud će donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu koju će, sukladno odredbama članka 459. ZKP/08-19, i valjano obrazložiti, pritom pazeći da je u slučaju eventualne ponovne reprodukcije snimke iskaza svjedoka L. L. nužno navesti na temelju koje je odredbe ta snimka reproducirana.

 

17. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju u svojoj žalbi ističu i obrazlažu optuženici J. i S., do otklanjanja bitnih povreda odredaba kaznenog postupka zbog kojih je pobijanja presuda ukinuta, preuranjeno je ocjenjivati osnovanost navedenih, kao i drugih navoda iz optuženikovih žalbi.

 

18. Stoga je na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08-19 odlučeno kao u točki I. izreke ove presude i rješenja.

 

U odnosu na optuženika T. T.:

 

19. Državni odvjetnik se žali zbog kaznene sankcije izrečene optuženiku T. T., smatrajući da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, da je neke okolnosti ovom optuženiku pogrešno cijenio kao olakotne te da je pogrešno utvrdio da na strani optuženika nema otegotnih okolnosti. Smatra da se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom neće moći ostvariti svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije. Nasuprot tome, optuženik T. smatra da „sve utvrđene olakotne okolnosti u svom kvantumu imaju kvalitetu i životnu relevantnost /i za obitelj II okr. T., koliko i za njega samoga…/ da je bilo mjesta izricanju kazne zatvora koja se mijenja radom za opće dobro na slobodi“.

 

19.1. Ispitujući osnovanost odluke o kaznenopravnoj sankciji u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika T., ovaj je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu odredbe članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je, protivno žalbi državnog odvjetnika, pravilno optuženiku T., uz činjenicu da se je ispričao oštećeniku te da je priznao počinjenje djela u odnosu na radnje njemu stavljene na teret, olakotnim cijenjeno i obiteljske prilike, odnosno činjenicu da je otac troje maloljetne djece, da mu je supruga trudna i nezaposlena, kao i da je on zaposlen te da uredno doprinosi za uzdržavanje maloljetnog djeteta kojeg ima iz prethodne veze. Ove okolnosti svakako ukazuju na optuženikov pozitivan pristup, kako životu općenito, tako i svojim obvezama u poslovnom i obiteljskom okruženju te upućuju na zaključak da je ovo djelo doista eksces u optuženikovom životu.

 

19.2. Premda nije na optuženikovoj strani utvrdio postojanje otegotnih okolnosti, protivno žalbi državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne koja je primjerena ovom optuženiku, pravilno vodio računa i o jačini ugrožavanja zaštićenog dobra koja se očituje kroz prijetnju i silu i koja je ocijenjena kao viša, s obzirom na to da je oštećenik zadobio povrede koje su dokumentirane i koje nitko nije osporio.

 

19.3. S obzirom na to da je djelo ostalo u pokušaju (što predstavlja zakonsku osnovu za ublažavanje kazne), a vodeći računa i o prethodno navedenim, pravilno utvrđenim i vrednovanim olakotnim okolnostima, pravilno je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora od jedne godine, odnosno najblažu kaznu koja se za djelo iz članka 230. stavka 2. KZ/11. može izreći uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne.

 

19.4. Budući da je ovo optuženiku prvi sukob sa zakonom, protivno navodima u žalbi državnog odvjetnika, i ovaj sud ocjenjuje da to ukazuje na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja cjelokupne kazne optuženik T. neće ubuduće činiti kaznena djela. Stoga mu je, i prema ocjeni ovog suda, optuženiku pravilno izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će od kazne zatvora na koju je osuđen izdržati šest mjeseci, a dio kazne zatvora od šest mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Naime, upravo ovakav odnos uvjetovanog i neuvjetovanog dijela izrečene kazne utjecat će na optuženika T., a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kaznena sankcija sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik prouzročio počinjenjem djela i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Pritom, s obzirom na nešto višu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i to prvenstveno života i tijela oštećenika, protivno optuženikovim žalbenim navodima, nije bilo mjesta za zamjenu izrečene kazne zatvora radom za opće dobro, nego je, prema ocjeni ovog suda, za potpuno ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. nužno da optuženik izvršava barem dio od izrečene mu kazne zatvora.

 

19.5. Stoga nije bilo osnova za prihvaćenje, kako žalbe državnog odvjetnika zbog izrečene kaznene sankcije, tako ni optuženikove žalbe.

 

20. Slijedom svega navedenog je, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija ovaj dio prvostupanjske presude te da prilikom ispitivanja tog dijela presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08-19. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalbe državnog odvjetnika i optuženika T. T. trebalo odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482. ZKP/08-19 odlučiti kao u točki II. izreke ove presude i rješenja.

 

Zagreb, 7. prosinca 2021.