Poslovni broj: Gž-1044/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz I., OIB … zastupanog po punomoćniku M. A., odvjetnici iz V., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB …, zastupani po odvjetniku J. G. odvjetniku u odvjetničkom društvu G. & G. d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 4 P-109/20-26 od 29. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 7. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o   j e

 

Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana a djelomično prihvaća kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 4 P-109/20-26 od 29. travnja 2021.

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke

b) ukida u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke i u odluci o trošku postupka te se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

I. Utvrđuje se da je ništetan članak 2. Ugovora o kreditu broj: 198-50-3113600, koji su sklopili tužitelj M. Š. iz I., OIB … kao korisnik kredita i tuženik R. A. d.d. sa sjedištem u Z., OIB …, kao kreditor, kojim je određeno da je kamata promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

              II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 198-50-3113600, koji su sklopili tužitelj M. Š. iz I., . OIB … kao korisnik kredita i tuženik R. A. d.d. sa sjedištem u Z., OIB …, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da ista ne proizvodi pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: ..., da tužitelju M. Š. iz I., OIB: ..., isplati iznos od 12.715,60 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 51.32 kuna od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- 126.26 kuna od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- 121.25 kuna od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- 150.90 kuna od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- 145.28 kuna od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- 156.24 kuna od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- 251.14 kuna od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- 231.60 kuna od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- 291.29 kuna od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- 270.66 kuna od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- 237.49 kuna od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- 307.48 kuna od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- 396.51 kuna od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- 333.47 kuna od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- 355.58 kuna od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- 327.46 kuna od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- 332.51 kuna od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- 451.86 kuna od 31.05.2011. godine pa do isplate,

- 463.48 kuna od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- 563.20 kuna od 31.07.2011. godine pa do isplate,

- 511.98 kuna od 31.08.2011. godine pa do isplate,

- 455.91 kuna od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- 445.00 kuna od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- 440.69 kuna od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- 467.36 kuna od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- 490.61 kuna od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- 493.73 kuna od 29.02.2012. godine pa do isplate,

- 477.64 kuna od 31.03.2012. godine pa do isplate,

- 488.50 kuna od 30.04.2012. godine pa do isplate,

- 495.93 kuna od 31.05.2012. godine pa do isplate,

- 483.43 kuna od 30.06.2012. godine pa do isplate,

- 486.72 kuna od 31.07.2012. godine pa do isplate,

- 477.35 kuna od 31.08.2012. godine pa do isplate,

- 457.09 kuna od 30.09.2012. godine pa do isplate,

- 478.68 kuna od 31.10.2012. godine pa do isplate, do 30.6.2011. godine po stopi od 14% godišnje; od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine po stopi od 12% godišnje; od 1.8.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

              II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: ..., da tužitelju M. Š. iz I., OIB: ..., naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.025,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, tekućom od dana presuđenja tj. od 29. 4. 2021. pa do isplate, u roku od 15 dana.

             

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, odbije tužbene zahtjeve u cijelosti te odredi da tuženik naknadi trošak postupka uvećan za trošak žalbe, podredno da ukine pobijanu presudu i odredi da se ponovno provede glavna rasprava.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

 

5. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik (banka) istom kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe Ugovora o kreditu kojeg su dana 25. listopada 2005. sklopili tužitelj kao korisnik i tuženik kao kreditor, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s jednostranom odlukom kreditora, te valutnu klauzulu vezanu za švicarski franka, na koji način je protivno načelu savjesnosti i poštenja tužitelj stavljen u neravnopravan položaj a njegova ugovorna odredba je, zbog ovisnosti o dva bitna promjenjiva elementa postala rizična.

 

6. Suprotno žalbenim navodima tužene, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 190. stavcima 1. i 2. ZPP time što je dopustio preinaku tužbe nakon provedenog vještačenja kojim je utvrđena visina tužbenog zahtjeva. To stoga što se tužbeni zahtjev kako je određen u tužbi, jednako kao i onaj preinačen nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, odnosi na potpuno isto razdoblje. Osim toga, s obzirom na činjenicu da je tužitelj već u tužbi predložio ovo vještačenje, s pravom sud zaključuje da tužitelj nije bez svoje krivnje mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Po ocjeni žalbenog suda, tuženikovo bi tumačenje dopustivosti preinake u opisanim okolnostima značilo pretjerano formaliziranje koje bi ograničavalo pravo na pristup sudu, pa utoliko nije prihvatljivo i u tom smislu ne predstavlja bitnu povredu na koju ukazuje tužena.

 

7. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da su tužitelj i tuženik 25.10.2005. sklopili Ugovor o kreditu br. 198-50-3113600 na iznos od 19.000,00 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama R. A. d.d., te na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,50 %,

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, da je prvi anuitet iznosio 273,03 CHF, da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita,

- da se redovna kamatna stopa mijenjala i to od 30.4.2007. do 31.10.2007. 5,50%, 30.11.2007. do 30.4.2008. 6,45%, od 31.5.2008. do 28.2.2009. 6,75% od 31.3.2009. do 30.9.2011. 7,75%, te od 31.10.2011 do 31.10.2012. 7,25%,

- da je predmetni Ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od tuženika,

- da je sud odbio prijedlog tuženika radi izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja, javnog bilježnika M. K. i svjedoka I. O., imajući u vidu stav vrhovnog suda RH iz presude poslovni broj br . Rev 3142/2018-2 od 19.3.2019. prema kojemu propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP,

- da je u odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva,

- da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelj kao potrošač i slabija ugovorna strana imala utjecaja na sadržaj ugovora u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjena kamatne stope sukladno odluci banke te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, niti je dokazao da je tužitelj prije i tijekom sklapanja ugovora obavijestio te informirao o rizicima vezano uz valutu CHF ili pak parametrima o kojima ovisi promjena tečaja,

- da je iz sadržaja spisu priležećeg Ugovora vidljivo da se radi o standardnom, tipskom ugovoru,

- da postupanje tuženika glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora,

- da je sud imao u vidu i odredbu članka 502.c ZPP smatrajući da je vezan za takva utvrđenja navedenih sudova uz napomenu da sud nije prihvatio osnovanim navod tuženika da se navedene odluke ne bi mogle primijeniti u konkretnom slučaju iz razloga što je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, a ne radi rješenja stambenog pitanja,

- da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka T. B. sud utvrdio da je tuženik bez pravne osnove naplatio od tužitelja iznos od 12.715,60 kuna,

- da prigovor zastare nije osnovan smatrajući da je podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO, zbog čega da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014., pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 18. ožujka 2020. to da od 13. lipnja 2014. do tada da nije istekao zastarni rok od pet godina po članku 225. ZOO, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., koje stajalište vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje s tim što osim navedenog treba uvažiti i pravno stajalište sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojem: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena, ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

 

8. Na osnovu tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja utvrdio da su odredbe članka 2. i 7. Ugovora o kreditu od dana 25. listopada 2005. djelomično ništetne u dijelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu, te je pozivom na odredbu članak 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) tuženiku naložio da tužitelju isplati, temeljem Ugovora o kreditu u utuženom razdoblju na ime pretplate zbog ništetne odredbe o promjeni kamatne stope i na ime pretplate zbog ništetne valutne klauzule ukupan iznos od iznos od 12.715,60 kuna sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, pri čemu je primijenio odredbe članka 81. stavak 1., članka 83. te članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti potrošača), ukazujući i na odredbe članka 241., 223., 225., 322., 323., 1111. i 1115. ZOO.

 

9. Žalbenim prigovorima tuženika nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepoštenosti i ništetnosti spornih ugovornih odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu po jednostranoj odluci tuženika i valutnu klauzulu vezano za CHF.

 

10. Imajući u vidu činjenicu da tuženik tijekom provedenog prvostupanjskog postupka nije uspješno osporio status tužitelja kao potrošača, odnosno, da se radi o potrošačkom ugovoru, kao i okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu, nema dvojbe da je predmetni ugovor tužitelj sklopio s tuženikom prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane tuženika – banke, te da tužitelj nije utjecao niti je mogla utjecati na sadržaj, kako ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako ni odredaba po kojima se glavnica veže za valutu CHF, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

 

11. U ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno ponovno provoditi potpuni dokazni postupak kako to i navodi prvostupanjski sud, a što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom br. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Ovo stoga, jer prema odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

 

12. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je u članku 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavak 1. ZPP.

 

13. Dakle, imajući u vidu direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te presude donesenih po tim tužbama, koje kao takve obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima, uz odgovarajuću primjenu citiranih odredaba članka 502 c. ZPP, ovaj sud prihvaća kao pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da i u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači, upravo radi isplate temeljem posljedica ništetnih ugovornih odredaba (a tuženik nije doveo u pitanje da se ovdje radi o postupku kojeg je pokrenuo tužitelj kao potrošač), nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, što je sukladno i recentnoj praksi revizijskog suda.

 

14. Stoga, iz razloga što prvostupanjski sud nije saslušao svjedoke čije je saslušanje tuženik predložio na okolnost da je tužitelj informirana o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu CHF, činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno, niti je na zakonitost i pravilnost pobijane presude utjecala činjenica ne saslušanja svjedoka.

 

              15. S obzirom da učinak nepošteni ugovornih odredaba djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja Ugovora, smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena, tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača i ne može imati učinak (što je sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili pak kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba).

 

16. U konkretnom slučaju, kod utvrđenja nepoštenim, a time i ništetnim i bez pravnog učinka ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika banke, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem tih ništetnih odredaba, pa je u tom dijelu temeljem odredbe članak 368. stavak 1. ZPP. valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda pod točkom I. i II. izreke.

 

17. Glede prigovora zastare, prvostupanjski sud se uz navođenje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. prema kojemu, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe poziva i na pravno shvaćanju zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., temeljem kojeg zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, smatrajući da nije osnovan prigovor zastare.

             

18. Točno je, a kako to i navodi prvostupanjski sud da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pri čemu je potrebno voditi računa da je tamo postupak pokrenut kolektivnom tužbom od 4. travnja 2012. a okončan pravomoćnošću odluke u svezi kamatne stope 13. lipnja 2014. odnosno odluke u svezi valutne klauzule 14. lipnja 2018.), pa imajući u vidu direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te presuda donesenih po tim tužbama, koje kao takve obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima to se učinak istih primjenjuje i na zastru potraživanja.

 

19. Kako iz zahtjeva tužitelja nije jasno što potražuje s osnova promjenjive kamatne stope, u kojem dijelu zahtjeva bi se dalo zaključiti da je nastupila zastara jer je tužba podnesena 17. ožujka 2020., dakle po proteku roka od pet godina od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu, a što s osnova valutne klauzule u kojem dijelu prigovor zastare ne bi bio osnovan jer nije protekao rok od pet godina od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu, pa je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika pozivom na odredbu članak 370. ZPP trebalo u cijelosti ukinuti točku III. izreke prvostupanjske presude jer se temeljem stanja spisa nije moglo razlučiti koliko je dosuđeno s osnove promjenjive kamatne stope, a koliko s osnove valutne klauzule.

 

20. U nastavku postupka prvostupanjski sud će postupiti sukladno uputi iz drugostupanjske odluke, te će pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o točki III. tužbenog zahtjeva kao i o cjelokupnim troškovima postupka.

 

U Splitu, 7. prosinca 2021.