1              Poslovni broj: Gž-548/2020-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-548/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu Marijanu Miletiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. T., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. G., T. F.-G. i H. M., u B., protiv tuženika L. G. M. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu d.o.o. G., G., P. i P., u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, pod poslovnim brojem Pn-206/2019-2 od 3. prosinca 2019., 7. prosinca 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja M. T. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, pod poslovnim brojem Pn-206/2019-2 od 3. prosinca 2019.

Obrazloženje

1. Protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je odbačena tužba tužitelja, žali se tužitelj, pobijajući ga zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u smislu članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. u svezi članka 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), predlažući da se isto rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz stanja spisa predmeta i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi, da je tužitelj protiv tuženika L. G. M. d.o.o. sudu tužbu predao 5. prosinca 2017., radi naknade štete, koja šteta da je nastala na usjevu tužitelja tijekom 2017., te rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, broj 47-St-1138/17 od 10. travnja 2017., da je nad dužnikom Agrokor koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima d.d. Zagreb, te nad dužnikovim povezanim i ovisnim društvima, između ostalog i L. G. M. d.o.o. Z., otvoren postupak izvanredne uprave, dana 10. travnja 2017. godine.

5. Kada je našao, da je u ovoj pravnoj stvari tužitelj sudu tužbu predao 5. prosinca 2017. godine, dakle nakon otvaranja postupka izvanredne uprave nad tuženikom, koji postupak da je otvoren 10. travnja 2017., te u ovom slučaju da se ne radi o sporu iz radnog odnosa, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je, neovisno o činjenici kada je nastala predmetna šteta na usjevima tužitelja, kao i činjenici da je tuženik tijekom postupka djelomično podmirio predmetno potraživanje tužitelja, pozivom na odredbu članka 41. stavka 1. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“, broj 32/17; dalje u tekstu: ZOPIU), odbacio tužbu tužitelja u ovoj pravnoj stvari, rješavajući kao u izreci prvostupanjskog rješenja.

6. Naime, odredbom članka 41. stavkom 1. ZOPIU-a propisano je, da od dana otvaranja postupka izvanredne uprave do njegova završetka nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih i postupaka osiguranja, kao ni postupaka izvansudske naplate, protiv dužnika i njegovih ovisnih i povezanih društava, osim postupaka koji se odnose na sporove iz radnih odnosa, a stavkom 2. istog članka, propisano je da se postupci iz stavka 1. ovoga članka koji su u tijeku prekidaju danom otvaranja postupka izvanredne uprave.

7. Stoga, žalbenim navodima tužitelja – kojima isti u biti smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je prvostupanjskim rješenjem odbacio tužbu tužitelja u ovoj pravnoj stvari – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja prvostupanjskim rješenjem odbacio tužbu tužitelja u ovoj pravnoj stvari, pa se tužitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje pobijane odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je prvostupanjskim rješenjem odbacio tužbu tužitelja u ovoj pravnoj stvari, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Tužitelju je, a u odnosu na njegove žalbene navode i za odgovoriti da je, a imajući u vidu činjenicu da je tužitelj predmetnu tužbu sudu predao nakon otvaranja postupka izvanredne uprave nad tuženikom, te da se u ovom slučaju ne radi o sporu iz radnog odnosa, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, neovisno o činjenici kada je nastala predmetna šteta na usjevima tužitelja, kao i činjenici da je tuženik tijekom postupka djelomično podmirio predmetno potraživanje tužitelja, tužbu tužitelja, a pozivom na odredbu članka 41. stavka 1. ZOPIU-a trebalo odbaciti, kako je ispravno i uradio sud prvog stupnja, kada je prvostupanjskim rješenjem odbacio tužbu tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

9. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a pobijanim rješenjem, kao niti postupkom koji mu je prethodio, nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredbi parničnog postupka, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, to je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a).

Split, 7. prosinca 2021.