1              Poslovni broj: 8 Kž-1135/2021-3

 

Poslovni broj:8 Kž-1135/2021-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. C. zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-584/2021 od 26. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Prihvaća se žalba optuženog D. C. te se preinačuje prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da se utvrđuje da je optuženi D. C. radnjama opisanim u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude počinio kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11 te se na temelju tog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

II. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora optuženom D. C. uračunava se vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. svibnja 2021. pa nadalje.

 

III. Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženog D. C. zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnoga reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11. Na temelju odredbe članka 326. stavka 2. uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 3. KZ/11. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci u koju kaznu mu je uračunato vrijeme uhićenja od 28. svibnja 2021. nadalje i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. svibnja 2021. pa nadalje.

 

2. Na temelju odredbe članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.) optuženi D. C. je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

 

3. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni iz članka 471. ZKP/08. s prijedlogom da županijski sud uvažavajući žalbeni razlog preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženiku izrekne kaznu zatvora u dužem trajanju.

 

4. Žalbu je podnio i optuženi D. C. ne navodeći iz kojih žalbenih razloga, a tvrdeći da optuženik nije počinio okvalificirani oblik predmetnog kaznenog djela, ukazuje da pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na egzistenciju bitnih elemenata kvalificiranog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11. s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

 

5. Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

 

6. Osnovano optuženik ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada ga je proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 326. stavak 2. KZ/11. Prije svega treba napomenuti da iz zakonskog opisa inkriminiranog kaznenog djela proizlazi da je optuženik proglašen krivim da je iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati, boraviti u Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju kaznenog djela je s njima postupano na nečovječan i ponižavajući način, dok iz činjeničnog opisa, u odnosu na bitan elemenat postupanja na nečovječan i ponižavajući način proizlazi da se ovaj sastoji u smještaju petnaest ilegalnih migranata u tovarni prostor teretnog vozila dimenzija 190x220x360 cm koji nije namijenjen za prijevoz putnika bez prozora i ventilacije. Sporno je jesu li na opisani način, odnosno neprimjerenim prijevozom petnaest osoba u nehumanim uvjetima, u tovarnom dijelu vozila, gdje su bili stisnuti, bez sigurnosnih pojaseva ostvarena obilježja kvalificiranog oblika ovog kaznenog djela, odnosno je li počinitelj postupao s prevoženim osobama na nečovječan i ponižavajući način, na što s pravom ukazuje žalitelj.

 

7. Naime, tumačeno kroz praksu Europskog suda za ljudska prava (Labita protiv Italije, 26772/95 od 6. travnja 2000, M.I.M. protiv Hrvatske 10161/13 od 3. rujna 2015) nečovječno postupanje počinitelja je smišljeno, traje dulje vrijeme i bez pristanka žrtve te uzrokuje posljedice na fizičko ili psihičko zdravlje žrtve, a i izaziva psihičke ili fizičke patnje jačeg intenziteta, dok ponižavanje žrtve predstavlja umanjenje njezinih ljudskih vrijednosti i dostojanstva, pokazivanje manjka poštovanja za ljudsko dostojanstvo što sve izaziva kod žrtve osjećaj straha, patnje i podređenosti.

 

8. Iz obrane optuženika proizlazi da je osobe prevozio oko 4-5 sati, da tijekom vožnje nije čuo vikanje niti zapomaganje, niti da bi netko lupao unutar kombija, dok iz iskaza policijskog djelatnika D. G. proizlazi da je prilikom otvaranja vrata osjetio neugodan miris, osobe koje su bile u kombiju nisu tražile bilo kakvu pomoć, dok iz iskaza svjedoka M. Š. proizlazi da je po otvaranja tovarnog prostora kombija osjetio miris po ustajalom znoju, osobe su sjedile na podu, neki su ležali, nije bilo otvora, niti ventilacije, na osobama je uočio znakove umora i dehidracije, nisu tražili pomoć, bilo im je dovoljno da dobiju zraka. Prevožene osobe su bile umorne, iznemogle, što je i uobičajeno s obzirom da su se duže vrijeme nalazile na putu. Iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da prevoženjem ilegalnih migranata u tovarnom prostoru teretnog vozila ove osobe nisu bile stvarno životno ugrožene kao i da njihovim prevoženjem nije stvorena konkretna opasnost za njihovo tijelo, što znači da nisu ostvareni svi bitni elementi kvalificiranog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11. jer pored činjenice da je optuženik motiviran koristoljubljem prevozio osobe koje su nedozvoljeno ušle i kretale se po Hrvatskoj, postupanjem počinitelja nije ostvaren i kvalifikatorni element kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11. jer na opisani način nije doveden u opasnost život i tijelo tih osoba, a niti se s njima postupalo na nečovječan i ponižavajući način.

 

9. S obzirom na izloženo u pravu je optuženik kada tvrdi da je optuženik inkriminiranom radnjom počinio osnovno kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11.

 

10. Ispitujući odluku o kazni, povodom žabe državnog odvjetnika, a imajući u vidu i odredbu članka 478. ZKP/08. prema kojoj žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio i vrednovao u smislu članka 47. KZ/11. olakotne okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne pa je tako kao olakšavajuću okolnost na strani optuženika cijenio da je otac maloljetnog djeteta, da je relativno mlađe životne dobi i bez imovine, dok je otegotnim cijenio raniju osuđivanost zbog kaznenih djela krađe prema iskazu optuženika, s time da je imao u vidu da nije osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela.

 

11. Kada se sve istaknute okolnosti ispravno vrednuju, a imajući u vidu stav optuženika prema počinjenom kaznenom djelu, kao i da je za kazneno djelo za koje je drugostupanjskom odlukom proglašen krivim iz članka 326. stavak 1. KZ/11. propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, što je blaže od kaznenog djela za koje su proglašeni krivim prvostupanjskom presudom, a nasuprot tome iskazanu kriminalnu količinu pri počinjenju inkriminiranog kaznenog djela koja se ogleda u prevoženju petnaest osoba, iznos imovinske koristi koju je očekivao dobiti te društvenu opasnost od ovakvih kaznenih djela, posebno činjenicu da stranci, kao što je i optuženik, ničim vezani uz teritorij Republike Hrvatske, motivirani isključivo koristoljubljem, dolaze ovamo koristeći migrantsku krizu i životnu ugroženost osoba koje iz ekonomski i ratom opustošenih područja u potrazi za boljim životom ilegalno prelaze granice Hrvatske ne bi li došle u Europu i osigurale si donekle normalne životne uvjete, kazna zatvora na koju je osuđen prvostupanjskom presudom u trajanju jedne godine i šest mjeseci, što je bliže zakonskom minimumu je primjerena, po ocjeni ovog suda, svim istaknutim olakotnim i otegotnim okolnostima te pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako u pogledu specijalne tako i generalne prevencije. Nekom težom kaznom za koju se zalaže državni odvjetnik, posebno kad se uzme u obzir da je optuženik preinačenom presudom proglašen krivim za blaže kazneno djelo, ne bi bila primjerena istaknutim i utvrđenim okolnostima te samoj svrsi kažnjavanja.

 

12. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da je ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

13. Slijedom navedenog, kako je žalba optuženika osnovana na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. preinačena je prvostupanjska presuda kao u izreci ove presude, dok je žalba državnog odvjetnika odbijena kao neosnovana.

 

 

U Zagrebu 7. prosinca 2021.