1                            Poslovni broj: Gž-1789/2021-2

Poslovni broj: Gž-1789/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, u pravnoj stvari tužitelja HEP E. d.o.o. iz Z., OIB: …, zastupan po J. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika V. R. iz S., OIB: …, vlasnika obrta R., S., zastupan po punomoćniku S. G., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Povrv-233/20 od 01. srpnja 2021. godine, dana 07. prosinca 2021.,

r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja kako neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Povrv-233/20 od 01. srpnja 2021. godine u dijelu pod točkom I. izreke.

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja, preinačava odluka o trošku sadržana pod točkom II. izreke pobijane presude, i rješava:

„Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime naknade za parnični trošak iznos od 937,50 kuna, dok se zahtjev za naknadu troška postupka za više traženo u iznosu od 937,50 kuna odbija kao neosnovan.“

III. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Š. pod poslovnim brojem Ovrv-1829/19 od 25. travnja 2019. te je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev kojim je dužan tuženik isplatiti tužitelju iznos od 1.597,46 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče kako je to naznačeno pod točkom I. izreke. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku na ime parničnog troška iznos od 1.875,00 kuna.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka  i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3.              Tuženik je odgovorio na žalbu osporavajući žalbene navode s prijedlogom da se ista odbije i potvrdi pobijana presuda.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.597,46 kuna na ime mjesečne naknade za obračunsko mjerno mjesto u razdoblju od rujna 2016. do veljače 2019.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2.  ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a.

7. Iz stanja spisa i obrazloženja pobijane presude i proizlazi da je prvostupanjski sud, po provedenom dokaznom postupku utvrdio:

              - da je tužitelj (ovrhovoditelj) podnio prijedlog za ovrhu dana 25. travnja 2019. godine protiv tuženika (ovršenika), temeljem vjerodostojne isprave, te je javni bilježnik A. Š. dana 25. travnja 2019. godine donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem OVRV-1829/19;

- da tužitelj potražuje iznos od 1.597,46 kuna za razdoblje od rujna 2016. godine do veljače 2019. godine, a koje potraživanje se odnosi na mjesečnu naknadu za obračunsko mjerno mjesto, kiosk u S. u odnosu na kojeg je, između tužitelja i tuženika, bio zaključen ugovor o isporuci električne energije;

- da u spornom razdoblju od rujna 2016. god veljače 2019. godine za navedeno  mjerno mjesto nije bilo potrošnje električne energije niti je to potrošno mjesto (kiosk) u trenutku izdavanja spornih računa uopće fizički postojalo (s obzirom da je kiosk fizički uklonjen);

- da je tuženik pokušao odjaviti mjerilo za struju i da je bio u prostorijama HEP-a, ali da nije uspio odjaviti to mjerilo, odnosno, da je pokušao odjaviti potrošno mjerno mjesto te je mislio da je isto odjavio.

8. Sukladno navedenim odlučnim činjeničnim utvrđenima, prvostupanjski sud je ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika te je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ocjenjujući da, u okolnostima nedostatka potrošnje električne energije i nepostojanja potrošnog mjesta uopće, na strani tuženika ne postoji obveza plaćanja tužitelju zahtijevane naknade za obračunsko mjerno mjesto.

9. S pravom tužitelj u žalbi ističe da se prvostupanjski sud, donoseći pobijanu presudu, pogrešno pozvao na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03), (koji je prestao važiti 07. kolovoza 2007. godine) iz razloga što je »potrošač«, u smislu odredaba članka 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15), kao i odredaba Zakona na kojeg se pogrešno prvostupanjski sud pozvao, svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

10. Naime, u konkretnom slučaju tuženik je obveznik plaćanja predmetne naknade, prema tvrdnjama tužitelja, kao vlasnik obrta, a u smislu citiranih zakonskih odredaba, vlasnik obrta ne predstavlja potrošača koji se bi se osnovano mogao pozivati na pravnu zaštitu propisanu citiranim zakonskim odredbama.

11. S obzirom na razdoblje za koje tužitelj potražuje predmetnu naknadu od tuženika, osnovanost zahtjeva tužitelja potrebno je razmotriti i ocijeniti primjenom odredaba Općih uvjeta za korištenje mreže i korištenje električnom energijom ("Narodne novine", broj 85/15, dalje u tekstu: Opći uvjeti).

12. Naknadu za obračunsko mjerno mjesto propisuju odredbe članka 40. Općih uvjeta, a u skladu s navedenim odredbama naknada za obračunsko mjerno mjesto obuhvaća troškove vezane za obračunsko mjerno mjesto i obračunske mjerne podatke (održavanje, umjeravanje i redovna zamjena brojila, obrada i pohranjivanje mjernih podataka, itd.).

13. U situaciji kada je prvostupanjski sud utvrdio da u spornom razdoblju fizički uopće nije postojalo obračunsko mjerno mjesto za koje je između stranaka bio sklopljen ugovor o isporuci električne energije, te kod utvrđenja da je tuženik nedvojbeno pristupao u više navrata u prostorije tužitelja radi odjavljivanja mjernog mjesta, i pravilnom primjenom naprijed navedenih mjerodavnih zakonskih odredaba, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo je ukinuti i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti.

14. Naime, kako je zaključio i prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica, čiju pravilnost ovaj sud nije ovlašten ispitivati, na strani tuženika ne postoji obveza plaćanja tražene naknade u spornom razdoblju, osobito, ukoliko se ima u vidu da ta naknada zapravo obuhvaća troškove vezane za obračunsko mjerno mjesto i obračunske mjerne podatke, kako to nalažu citirane odredbe članka 40. Općih uvjeta.

15. Stoga, kako u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, valjalo je, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a, riješiti kao pod točkom I. izreke.

16. Osnovano tužitelj u žalbi osporava pravilnost odluke o troškovima postupka ukazujući da je u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja.

17. Pravilno primjenjujući odredbe članka 154. stavka 1. i ZPP-a, odredbe Tbr. 7. do 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarifa), te s obzirom na vrijednost predmeta spora, a sve unutar granica postavljenog zahtjeva za naknadu troška postupka, tužitelju je valjalo priznati 25 bodova (Tbr. 7. točka 8.) za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi, te po 25 bodova za ročišta održana dana 01. ožujka 2021. i 15. svibnja 2021. godine, dakle, ukupno 75 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna daje iznos od 750,00 kuna, kojem iznosu je onda pridodan iznos od 187,50 kuna na ime PDV-a, na koji način se došlo do iznosa od 937,50 kuna. Za više traženi iznos od 937,50 kuna na ime naknade parničnog troška, zahtjev tuženika valjalo je odbiti kao neosnovan. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe jer je isti u žalbenom postupku uspio samo u dijelu protiv odluke o troškovima postupka.

18. Iz navedenih razloga, djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja, pobijanu odluku o troškovima postupka valjalo je preinačiti i riješiti kao u odluci pod točkom II. izreke, temeljem odredbe članka 380. stavak 3. ZPP-a.

19. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka, u smislu odredaba članka 155. stavka 1. ZPP-a.

U Splitu 7. prosinca 2021.