Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              III Kr 137/2021-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 137/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. H., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 11. veljače 2021. broj K-11/2020-23 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 11. svibnja 2021. broj I Kž-50/2021-6, u sjednici održanoj 7. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog I. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 11. veljače 2021. broj K-11/2020-23 optuženi I. H. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode - silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11., opisanog pod točkom 1. izreke, kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje iz članka 136. stavka 1. KZ/11., opisanog pod točkom 1. izreke te kaznenog djela protiv javnog reda - nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., opisanog pod točkom 2. izreke. Nakon što mu je za kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 153. stavka 1. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, za kazneno djelo iz članka 136. stavka 1. KZ/11., na temelju te zakonske odredbe, kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca te za kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11., na temelju te zakonske odredbe, kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, optuženik je, na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. rujna 2019. do 23. rujna 2019. Na temelju članka 331. stavka 7. KZ/11. od optuženika je oduzet jedan komad vojnog streljiva s pancirnim projektilom kalibra 7,62x54 mm, što je od optuženika oduzeto na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje K. broj ... od 3. rujna 2019. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženika je oduzet umjetni penis koji mu je privremeno oduzet na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje K. broj ... od 3. rujna 2019. Na temelju članka 189. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) oštećenici N. Đ. vraćeni su majica kratkih rukava i traper hlače, što joj je privremeno oduzeto na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje K. broj ... od 2. rujna 2019. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi I. H. je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

1.1. Presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 11. svibnja 2021. broj I Kž-50/2021-6 prihvaćena je žalba državnog odvjetnika te je prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni na način da je optuženom I. H. za kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 153. stavka 1. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, dok su za kazneno djelo iz članka 136. stavka 1. KZ/11. i kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11. prihvaćene po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora u trajanju od po tri mjeseca pa je optuženi I. H. uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. rujna 2019. do 23. rujna 2019. Žalba optuženog I. H. odbijena je kao neosnovana te je u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

 

2. Protiv te pravomoćne presude zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni I. H. po branitelju, odvjetniku I. V. zbog razloga navedenih u odredbi čl. 515. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, a to zbog povrede prava osuđenika na obranu na raspravi kada je sud propustio i odbio provesti sve dokazne prijedloge osuđenika ... zbog razloga navedenih u odredbi čl. 517. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku, dakle zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđenih u čl. 469. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku ... a isto tako i zbog povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđenih u čl. 469. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku u odnosu na kazneno djelo iz čl. 331. st. 1. KZ-a. Predloženo je da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu pravomoćnu presudu u cijelosti, podredno da ukine u cijelosti ili djelomično odluke prvostupanjskog i višeg suda, ili samo odluku višeg suda i predmet vrati na ponovnu odluku ili suđenje prvostupanjskom ili višem sudu. Osuđenik je po istom branitelju podnio i dopunu zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u kojemu je predložio da prvostupanjski sud ili Vrhovni sud Republike Hrvatske donese rješenje o odgodi izvršenja pravomoćne presude.

 

3. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je sa spisom predmeta, sukladno odredbi članka 518. stavka 4. ZKP/08., dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske koji je u odgovoru na zahtjev broj Ksm-DO-133/2021 od 14. srpnja 2021. i 28. listopada 2021. izrazio mišljenje da je zahtjev podnesen od strane neovlaštene osobe, zbog čega je predloženo da se isti odbaci. Taj je odgovor dostavljen na znanje osuđenom I. H. i njegovom branitelju, odvjetniku I. V.

 

4. Uvodno valja istaknuti da je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnesen od strane ovlaštene osobe. Premda samom tom zahtjevu (koji je podnesen putem pošte preporučeno 1. srpnja 2021. - koverta na listu 335 spisa predmeta  Županijskog suda u Bjelovaru broj K-11/2020), kao ni njegovoj dopuni (koja je podnesena 3. srpnja 2021. - koverta na listu 337 spisa predmeta Županijskog suda u Bjelovaru broj K-11/2020) nije priložena punomoć za zastupanje osuđenog I. H. po branitelju, odvjetniku I. V. u postupku po ovom izvanrednom pravnom lijeku, ta je punomoć naknadno dostavljena u spis predmeta prvostupanjskog suda (list 353 spisa predmeta  Županijskog suda u Bjelovaru broj K-11/2020), a iz datuma njezina izdavanja - 1. srpnja 2021. - proizlazi da je ista izdana nakon pravomoćnosti presude protiv koje je zahtjev podnesen. Prema tome, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenog I. H. po branitelju, odvjetniku I. V. podnesen je od strane ovlaštene osobe.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. Osuđeni I. H. u svom zahtjevu prije svega ističe da mu je zbog odbijanja od strane prvostupanjskog suda njegovih dokaznih prijedloga za ispitivanje u svojstvu svjedoka J. B., Z. B., K. B. i M. F. te provođenje psihijatrijsko-psihološkog vještačenja oštećenice povrijeđeno pravo na obranu jer mu nije pružena mogućnost da dokaže da iskaz oštećenice nije istinit i vjerodostojan. Tvrdi još i to da su sudovi potpuno zanemarili načelo in dubio pro reo te da su sve sporne i nejasne činjenice tumačene isključivo na njegovu štetu, polemizirajući pri tome s rezultatima pojedinih izvedenih dokaza.

 

6.1. Istaknuti navodi zahtjeva, kojima osuđeni I. H. upire na povredu propisanu odredbom članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., odnosno na to da mu je na raspravi povrijeđeno pravo na obranu, nisu osnovani.

 

6.2. Prije svega, podnositelj zahtjeva nije u pravu kada tvrdi da su odbijeni svi njegovi dokazni prijedlozi jer suprotno proizlazi iz spisa predmeta. Naime, na raspravi pred prvostupanjskim sudom 30. rujna 2020. branitelj tada optuženog I. H. je, između ostaloga, predložio da se sudskomedicinski vještak, dr. Š. ispita neposredno te da se u svojstvu svjedoka ispita D. M. Oba ta dokazna prijedloga su prihvaćena te su ti dokazi potom i izvedeni na sljedećem raspravnom ročištu 25. siječnja 2021.

 

6.3. Što se tiče odbijanja dokaznih prijedloga obrane, prvostupanjski sud je za isto dao jasne, dostatne i argumentirane razloge, i to kako u rješenjima sadržanima na raspravnim zapisnicima od 30. rujna 2020. (list 218 spisa predmeta Županijskog suda u Bjelovaru broj K-11/2020) i 25. siječnja 2021. (list 244 spisa predmeta Županijskog suda u Bjelovaru broj K-11/2020), tako i u samoj prvostupanjskoj presudi (stranica 4., odlomak 3. prvostupanjske presude), a pravilnost takve odluke prvostupanjskog suda potvrdio je i drugostupanjski sud odbivši kao neosnovane žalbene navode tada optuženog I. H. usmjerene osporavanju pravilnosti i potpunosti činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskoj presudi (odlomci 14.1. i 14.2. presude Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 11. svibnja 2021. broj I Kž-50/2021-6).

 

6.4. Premda su izneseni navodi zahtjeva istaknuti u okviru zakonom propisane osnove iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., iz suštine njihova sadržaja proizlazi da osuđeni I. H. njima zapravo problematizira ispravnost činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćnoj presudi tražeći njegovu preocjenu, pri čemu zapravo ponavlja žalbene razloge, a sve u namjeri da izazove odluku suda trećeg stupnja bez uvjeta predviđenih u zakonu. Međutim, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (članak 515. stavak 1. i članak 517. stavak 1. ZKP/08.), no ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Podnositelj zahtjeva nadalje ističe da u odnosu na kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11. tijekom postupka nije provedeno balističko vještačenje s ciljem utvrđivanja je li streljivo za držanje kojega je terećen uistinu streljivo čije je posjedovanje građanima zabranjeno ili se isto može koristiti i pribavljati za lov kao lovačko streljivo. Tvrdi, naime, da streljivo 7,62x54 mm nije isključivo vojno streljivo, već da je riječ o streljivu i za lovačku namjenu koje se nalazi u slobodnoj prodaji u trgovinama s lovačkom opremom u Republici Hrvatskoj, zaključujući da onda nema ni kaznenog djela iz članka 331. stavka 1. KZ/11. jer streljivo za čije je posjedovanje terećen nije streljivo koje bi bilo zabranjeno za nabavku ili posjedovanje građanima. Kao dokaz toj svojoj tvrdnji zahtjevu je priložio presliku oglasa za prodaju streljiva 7,62x54 mm s internetske trgovine koja se bavi prodajom lovačkog oružja i presliku nalaza i mišljenja balističkog vještaka iz jednog drugog kaznenog predmeta u pogledu, kako to navodi podnositelj zahtjeva, streljiva sličnog kalibra.

 

7.1. Točno je da u ovom predmetu nije provedeno balističko vještačenje. Međutim, činjenica da vojno streljivo s pancirnim projektilom kalibra 7,62x54 mm, koje je pronađeno prilikom pretrage doma I. H. i od njega oduzeto uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, predstavlja vojno oružje čije je držanje građanima zabranjeno u ovom je postupku utvrđena na temelju iskaza svjedoka M. R., po zanimanju višeg policijskog inspektora, u vrijeme svjedočenja 27 godina zaposlenog na poslovima protueksplozijske zaštite u Policijskoj upravi .... Isti je, naime, na raspravi pred prvostupanjskim sudom 25. siječnja 2021. iskazao da se navedeno streljivo koristi isključivo u vojne svrhe te je zabranjeno za civilnu uporabu i držanje građanima, dok je na izričit upit branitelja tada optuženog I. H. naveo da takvo vojno streljivo takvog kalibra građanima nije moguće legalno kupiti u normalnoj prodaji. Na takav njegov iskaz nije bilo primjedbi nijedne od stranaka u postupku niti je obrana ikada predlagala provođenje balističkog vještačenja. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je riječ o streljivu čije je držanje građanima zabranjeno u smislu odredbe članka 7. stavka 1. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18.), a kako je tada optuženom I. H. bilo poznato da se radi o vojnom streljivu koje je uzeo iz vojarne, u takvom njegovom postupanju ostvarena su sva obilježja kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11.

 

7.2. Prema tome, ni prethodno istaknuti navodi zahtjeva kojima se upire na povredu propisanu odredbom članka 517. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 469. točkom 1. ZKP/08. (iako i oni, u suštini, predstavljaju pokušaj osporavanja pravilnosti činjeničnih utvrđenja) nisu osnovani.

 

8. Podnositelj zahtjeva naposljetku navodi da su i prvostupanjski i drugostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne pogrešno utvrdili i ocijenili sve okolnosti za koje su znali u vrijeme presuđenja, a koje utječu na to da kazna bude lakša ili teža, kao i da su pogrešno ocijenili otegotne okolnosti koje su dovele do izricanja kazne zatvora u trajanju kako je preinačeno presudom Visokog kaznenog suda RH.

 

8.1. Istaknutim navodima zahtjeva osuđeni I. H. zapravo osporava pravilnost izbora vrste i mjere kazne, očito s ciljem da u trećem stupnju ishodi odluku ovog suda mimo uvjeta predviđenih zakonom. Međutim, ovim izvanrednim pravnim lijekom ne može se preispitivati pravilnost i potpunost vrednovanja okolnosti koje su od utjecaja za vrstu i mjeru kazne. Naime, kao što je već prethodno navedeno, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog povreda zakona izrijekom propisanih odredbom članka 517. stavka 1. ZKP/08., no ne i zbog odluke o kazni, osim ako je riječ o povredi kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08. kada sud kod odlučivanja o kazni prekorači ovlast koju ima po zakonu. No, kako su u konkretnom slučaju i pojedinačne kazne zatvora za pojedina kaznena djela i jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen podnositelj zahtjeva u zakonom predviđenim okvirima, očito je da sudovi nisu prekoračili ovlasti u pogledu odluke o kazni. Stoga nisu ispunjeni ni uvjeti za preispitivanje te odluke u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

9. S obzirom na sve prethodno izloženo, nije osnovan ni zahtjev osuđenog I. H. za odgodu izvršenja pravomoćne presude, koji zahtjev se temelji na odredbi članka 518. stavka 5. ZKP/08.

 

Zagreb, 7. prosinca 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu