1

                            Poslovni broj: 24 Gž-608/2021-3

 

 

Poslovni broj: 24 Gž-608/2021-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Nadi Krnjak, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja B. D., OIB:… iz Z., zastupanog po punomoćnici I. M. D. B., odvjetnici u Z., protiv protustranaka V. K., OIB:… iz Z., i I. L., OIB:… iz Z., oboje zastupani po punomoćniku I. M., odvjetniku u Zagrebu, radi uređenja odnosa među suvlasnicima, odlučujući o žalbi protustranaka izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 31 R1-383/2016-35 od 10. ožujka 2021., dana 7. prosinca 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba protustranaka te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 31 R1-383/2016-35 od 10. ožujka 2021. i predmet vraća istome sudu na ponovno rješavanje.

             

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenim rješenjem riješeno je:

 

" I. DIJELI SE POSJED između suvlasnika B. D., V. K. i I. L. nekretnine upisane u zk.ul.9982 k.o. G. Z., zkč.694/34 kuća br.25 i dvorište pov.166,8 čhv:

1.suvlasnički dio:27/100 Etažno vlasništvo (E-3)

trosobni stan broj 5 u potkrovlju ukupne neto površine 116,62 čm s pridruženim spremištem br.6 u podrumu ukupne površine 5,18 čm, te 4. suvlasnički dio:3/100 Etažno vlasništvo (E-4)

1.garaže br.1 u podrumu ukupne površine 20,08 čm

koja se u naravi sastoji od:

trosobnog stana broj 5 u Z., stan na drugom (II.) katu ukupne netto površine 116,62 čm koji se sastoji od ulaznog prostora stana (1), sobe (5), kupaone (4) sobe (6), kupaone (7), dnevnog boravka (2), kuhinje (3), WC-a (9) degažmana (8), izbe (10), balkona (12), terase natkrivene i nenatkrivene (13) i terase (11), te spremišta br. 6 i garaže br. 2 u suterenu

na slijedeći način:

a) B. D. kao suvlasnik u 2/4 dijela, ima isključivi posjed na:

dnevni boravak (2), degažman (8), WC (9) izbu (10), natkrivenu i nenatkrivenu terasu (13) te spremište br. 6 u suteremu (podrumu), kao i garaža oznake 2 u suterenu (podrumu), a u suposjedu ima ulazni prostor stana (1), što ukupno iznosi 4800/10000 suvlasničkog djela

b) V. K. i I. L., kao suvlasnici svatko u 1/4 dijela, imaju isključivi posjed na:

kuhinju (3), kupaonu (4), sobu (5), sobu (6), kupaonu (7), nenatkrivenu terasu (11) i

balkon (12), a u suposjedu imaju ulazni prostor stana (1), što ukupno iznosi

5200/10000 suvlasničkog dijela

s time da su oznake prostorija u nacrtu označene brojkama crvenom bojom.

 

II. Trošak postupka određuje se u iznosu od 5.475,04 kn. Nalaže se protustrankama predlagatelju na ruke uplatiti iznos od 2.737,52 kn ukupno i to svaka po 1.368,75 kn u roku od 15 dana nakon pravomoćnosti ovog rješenja pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnijele su protustranke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - odluka US RH– dalje: ZPP) predlažući da se pobijano rješenje preinači tako da se odbaci ili odbije prijedlog i predlagatelj obveže na naknadu troškova.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski je sud izvršio podjelu posjeda nekretnine stranaka opisane u izreci rješenja, što je u naravi trosobni stan sa spremištem i garažom u podrumu stambene zgrade u Z., na način opisan u izreci - određivanjem prostora koje će suvlasnici koristiti samostalno ili zajednički. Odluku o podjeli posjeda prvostupanjski je sud donio po utvrđenju da suvlasnički omjeri među strankama nisu sporni te da predmetni stan nije moguće fizički podijeliti na način da bi se dobile dvije stambene cjeline bez prethodnog izvođenja manjih građevinskih radova pa je prihvativši dodatno očitovanje vještaka dipl. ing. arh. L. L. Ž. pobijanu odluku o uređenju odnosa među suvlasnicima donio primjenom odredbi čl. 42. i čl. 31. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i  152/14 – dalje: ZV) i paragrafa 266. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, dok je o troškovima postupka odlučio primjenom čl. 40. st. 5. ZV.

 

6. Protustranke u žalbi navode da je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 12. ZPP obzirom da je odluku o diobi posjeda predmetne nekretnine utemeljio na dodatnom očitovanju vještakinje L. L. Ž. od 8. ožujka 2021. koje im nije bilo dostavljeno pa se na istog nisu mogli očitovati. Takvim nezakonitim postupanjem suda uskraćena im je mogućnost raspravljanja pred sudom. Nadalje, da prvostupanjski sud nije odlučio o prijedlogu predlagatelja koji je po njihovom mišljenju bio neuredan čime je prekoračio zahtjev. Smatraju da je prijedlogom trebalo obuhvatiti i nositeljicu prava plodouživanja M. D. K. te da je prijedlog trebalo odbiti i zbog toga što se radi o poslu redovne uprave koji nije nužan za održavanje stvari u smislu u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZV obzirom da je nekretnina održavana i za nju se plaćaju sve režijske i druge obveze.

 

7.1. Iz stanja spisa proizlazi da je u ovom predmetu obzirom da stranke nisu postigle sporazum o načinu korištenja predmetne nekretnine provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za arhitekturu, graditeljstvo i procjenu nekretnina L. L. Ž. koja je 13. rujna 2017. u spis dostavila svoj nalaz i mišljenje o mogućem načinu korištenja predmetnog stana sukladno veličini suvlasničkih omjera u kojem je zaključno navela da je podjelu posjeda moguće izvršiti uz manje građevinske radove na koji nalaz su protustranke iznijele mnogobrojne primjedbe. Nakon toga sud je rješenjem od 2. ožujka 2021. pozvao vještakinju na dopunu nalaza na način da imajući u vidu suvlasničke omjere i površinu nekretnine (stana, spremišta i garaže) predloži moguću podjela posjeda bez ikakvih građevinskih intervencija na nekretnini, vodeći računa i o tome da kvadratura koju će koristiti pojedini suvlasnik bude u skladu sa njihovim suvlasničkim omjerima. Postupajući po zahtjevu suda vještakinja je 8. ožujka 2021. dostavila očitovanje u kojem je vodeći računa o suvlasničkim dijelovima, ukupnoj veličini stambenog prostora i veličini pojedinih prostorija u stanu, predložila da se predmetni stan podjeli na način da se predlagatelju kao suvlasniku u 2/4 dijela, dodijeli u isključivi posjed dnevni boravak, degažman, izba, natkrivena i nenatkrivena terasa, spremište u suterenu broj 6 i garaža u suterenu broj 2, a u suposjedu ulazni prostor stana što ukupno iznosi 4800/10000 suvlasničkog dijela, dok bi protustrankama koji su suvlasnici zajedno u 1/2 dijela u isključivi posjed pripali kuhinja, kupaona, soba, soba, kupaona, nenatkrivena terasa i balkon, a u suposjedu ulazni prostor stana što ukupno iznosi 5200/10000 suvlasničkog dijela. Uz nalaz je priložen tlocrt predmetnog stana sa opisom pojedinih prostorija kako su one označene u izreci pobijanog rješenja. Uvidom u spis ovaj sud utvrdio je da navedeno očitovanje vještaka koje u biti predstavlja dopunu nalaza i mišljenja na kojem sud temelji sudsku odluku nije dostavljeno protustrankama.

 

7.2. Opisanim postupanjem prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP koja uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim propuštanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Stoga, imajući u vidu da je pobijana odluka utemeljena na dopuni nalaza i mišljenja vještaka, koja dopuna nije dostavljena protustrankama, treba zaključiti da je takvim nezakonitim postupanjem prvostupanjski sud protustranke onemogućio u raspravljanju čime je počinjena naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog koje je pobijano rješenje trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

7.3. Neosnovani su žalbeni navodi o ostvarenoj i bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.12. ZPP koju oni temelje na tvrdnji da je sud uređenje suvlasničkih odnosa donio izvan zahtjeva i prijedloga predlagatelja. Predlagatelj je naime predložio mogući način korištenja pojedinih prostorija što se ne može smatrati tužbenim zahtjevom kojeg bi sud trebao usvojiti ili odbiti obzirom da odluku o načinu korištenja u nedostatku sporazuma stranaka donosi sud vodeći računa o svim okolnostima slučaja, uvažavajući i stručno mišljenje u postupku angažiranog vještaka.

 

8.1. U odnosu na primjenu materijalnog prava, obzirom na stajalište protustranaka da odluku o podjeli posjeda stvari sud može donijeti samo u slučaju kada je poduzimanje takvog posla nužno za održavanje stvari u smislu čl. 40. st. 3. ZV ovaj sud smatra da takvo stajalište nije ispravno. Naime, iz stanja spisa proizlazi da između suvlasnika nije postignut sporazum o korištenju predmetne nekretnine koju u cijelosti samostalno koriste protustranke pa je za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavna odredba paragrafa 266. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. koji u stavku 1. propisuje da se svaki suvlasnik, koji se u pitanjima uprave i iskorištavanja zajedničke stvari drži povrijeđenim u svom pravu, može radi zaštite svog prava obratiti sudu na čijem području se nalazi zajednička stvar te da će sud, ukoliko nema spora o samom pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili o veličini njihovih suvlasničkih dijelova, odluku o uređenju odnosa među suvlasnicima donijeti u izvanparničnom postupku pa pravilima Građanskog zakonika, odnosno sada po pravilima koja to pitanje uređuju odredbe ZV, a  odredbom čl. 42. st. 1. ZV propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Stavkom 2. istoga članka propisano je da je donošenje odluke iz stavka 1. ovoga članka posao redovite uprave, a isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu prijašnje odluke suda.

 

8.2. Predlagatelj u prijedlogu navodi da iako posjeduje ključeve nekretnine istu u cijelosti koriste protustranke sa dvoje maloljetne djece te da unatoč višekratnih pokušaja nije postignut sporazum oko načina korištenja pojedinih dijelova stana, spremišta i garaže.

 

8.3. Nije sporno da predlagatelj kao jedan od suvlasnika ima pravo na suposjed stvari te da suvlasnici mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed što je posao redovite uprave za koji je potrebna suglasnost većine suvlasnika, a koja nije postignuta izvan suda niti su protustranke u ovom postupku predložile mogući način podjele posjeda navodeći tek općenito da predlagatelj nema pravo od suda zahtijevati podjelu posjeda upravo iz razloga što se radi o održavanoj nekretnini pa podjela posjeda nije nužna, a identičan prigovor ponavljaju i u žalbi. Iznijeto stajalište nije ispravno jer u okolnostima kada predmetni stan koriste samo protustranke ne pristajući niti na jedan od mogućih načina podjela posjeda čime u biti predlagatelja onemogućavaju u izvršavanju njegovih suvlasničkih prava, odluku o načinu korištenja pojedinih dijelova donosi sud u izvanparničnom postupku ili u slučaju spora oko suvlasništva u parničnom postupku. Radi se o odluci koja vrijedi sve dok suvlasnici eventualno ne postignu drugačiji sporazum o korištenju ili do završetka eventualno pokrenutog postupka razvrgnuća kojeg pod pretpostavkama propisanim ZV može zahtijevati bilo koji od suvlasnika. Stoga odluka prvostupanjskog suda o podjeli posjeda nekretnine u suvlasništvu nije u protivnosti sa odredbom čl. 42. st. 1. ZV i paragrafa 266. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku.

 

8.4. Okolnost da prijedlogom na pasivnoj strani nije obuhvaćena M. D. K. kao nositeljica prava plodouživanja na suvlasničkom dijelu protustranke V. K. (1/4 dijela) nema značaj neurednog prijedloga. Prema definiciji čl. 203. ZV radi se o osobnoj služnosti koja nositelja (plodouživatelja) ovlašćuje da se u svakom pogledu služi nečijom stvari u skladu sa njezinom namjenom, čuvajući njezino sućanstvo pa nositeljica te služnosti osnovane bez suglasnosti svih suvlasnika, što proizlazi iz priloženog Ugovora o osnivanju prava plodouživanja zaključenog 28. veljače 2017. između V. K. i M. D. K. na suvlasničkom dijelu jednog suvlasnika (V. K.) nema položaj nužnog suparničara u predmetnom izvanparničnom postupku koji se provodi isključivo između suvlasnika, a ne između nositelja prava služnosti jer bi to značilo nezakonito zadiranje i ograničavanje prava onih suvlasnika koji nisu dali suglasnost za zasnivanje prava plodouživanja na svom idealnom dijelu nekretnine.

9. Kako je pobijano rješenje međutim obuhvaćeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP valjalo je  temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će prvostupanjski sud protustrankama dostaviti očitovanje vještaka, nastojati da stranke postignu sporazum o načinu korištenja predmetne nekretnine i eventualno predlože mogući način podjele prihvatljiv za sve suvlasnike, a u protivnom svojom odlukom urediti njihove suposjedovne odnose vodeći računa o rasporedu prostora i veličini suvlasničkih omjera.

 

U Varaždinu 7. prosinca 2021.