1               Poslovni broj: 22 Gž R-1442/2021-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 22 Gž R-1442/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Svjetlani Vidović, u pravnoj stvari tužiteljice S. L., iz V., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u O., protiv tuženika Bolnice, O., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o trošku sadržane u točki II. izreke presude bez održavanja rasprave Općinskog suda u Osijeku broj 46 Pr-1203/2021-8 od 16. kolovoza 2021., dana 6. prosinca 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se u cijelosti kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje točka II. izreke presude bez održavanja rasprave Općinskog suda u Osijeku broj 46 Pr-1203/2021-8 od 16. kolovoza 2021., u pobijanom odbijajućem dijelu.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom bez održavanja rasprave obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici bruto iznos od 23.571,78 kn s pripadajućom zateznom kamatom kako je to specificirano u točki I. izreke izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 1.875,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom kako je to specificirano u točki II. izreke dok je za iznos od 1.250,00 kn njen zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen.

 

2. Žalbu protiv odluke o trošku, u odbijajućem dijelu od 1.250,00 kn, pravovremeno podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom članka 353. stavak 1. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19: ZPP), s prijedlogom da se odluka u tom dijelu preinači.

 

2.1. Na žalbu nije odgovoreno. Žalba je neosnovana.

 

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

4. Pravilno je sud prvog stupnja oduku o trošku utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP pri čemu je pravilno imao u vidu promjene vrijednosti predmeta spora tijekom postupka.

 

5. Ovo stoga jer, prije svega, u konkretnom slučaju nije bilo mjesta podnošenju stupnjevite tužbe koja je tužba iznimka od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određeno postavljen već u tužbi. Takva tužba predstavlja slučaj objektivne kumulacije tužbenih zahtjeva za koju je potrebno da su manifestacijski zahtjev i nespecificirani kondemnatorni zahtjev u međusobnoj vezi (članak 186.b ZPP) na način da je prihvat manifestacijskoga zahtjeva (članak 325.a ZPP) i njegovo eventualno prisilno ostvarenje, pretpostavka za postavljanje određenog zahtjeva za isplatu, isporuku, predaju i sl.

 

5.1. Dopuštenost stupnjevite tužbe zasniva se na postojanju specifičnog imovinskopravnog interesa da se preciziranje prvotno neodređenog zahtjeva, može uvjetovati prethodnim polaganjem računa ili pružanja pregleda imovine i obveza. Ako bi se iz činjenica navedenih u tužbi moglo zaključiti da te uvjetovanosti nema, sud bi trebao odmah pozvati tužitelja da postavi određeni tužbeni zahtjev (članak 109. ZPP).

 

5.2. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu navodeći da će točan iznos odrediti nakon što tuženik položi obračunske platne liste i evidenciju radnog vremena a sve jer da ne raspolaže potrebnim podacima za izračun tražbine (iz navoda tužiteljice ne proizlazi da ne raspolaže obračunima plaća).

 

5.3. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe niti se tužba tužiteljice može smatrati stupnjevitom tužbom iz odredbe članka 186.b ZPP. Ovo stoga jer nije ispunjena pretpostavka postojanja tražbine tužiteljice čija točna visina istoj nije poznata. Naime, tužiteljica je svaki mjesec primala plaću, kao i obračunske liste iz kojih proizlazi koliko je sati rada ostvarila i po kom kriteriju pa se tako samo radi o matematičkoj operaciji izračuna visine tužbenog traženja. S druge strane, nije ispunjena ni pretpostavka postojanja obveze tuženika u vidu građanskopravne obveze polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza koju tuženik ne ispunjava. Naime, tužiteljica nije ni tvrdila da joj tuženik nije dostavljao obračunske liste niti je pak osporila narav odrađenih sati kako su isti specificirani u tim platnim listama, niti je prije podnošenja tužbe tražila evidenciju radnog vremena kojem traženju da tuženik ne bi udovoljio.

 

5.4. Slijedom navedenog, u situaciji kada tužiteljica i ne osporava da je uredno zaprimala obračunske platne liste iz kojih proizlazi iznos osnovne plaće kao i broj ostvarenih i kakvih sati rada, i time ne osporava parametre izračuna utužene tražbine, to nije bilo mjesta podnošenju stupnjevite tužbe u predmetnom postupku radi isplate.

 

6. U odnosu na žalbene navode, za odgovoriti je i da, bez obzira radi li se o stupnjevitoj tužbi ili ne, tužiteljica je i kod podnošenja stupnjevite tužbe u obvezi u tužbi označiti vrijednost predmeta spora, a što je ona ovdje i učinila.

 

6.1. Naime, prema odredbi članka 186.b stavak 5. ZPP, u stupnjevitoj tužbi tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 40. stavak 2. ZPP a prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz stavka 4. članka 186.b tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ZPP.

 

7. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP propisano je da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

7.1. Iz citirane odredbe proizlazi da se samo uspjeh stranaka ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dok se istodobno, odvjetnička nagrada odmjerava prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

 

8. Stoga je pravno utemeljeno sud prvog stupnja odlučio o parničnom trošku pa je žalbu tužiteljice trebalo odbiti, te potvrditi prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP.

 

Split, 6. prosinca 2021.