Poslovni broj: 5 P-1070/2019-20

 

 

 

            

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 5 P-1070/2019-20

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, u ime Republike Hrvatske, po sucu Renati Marić-Ivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. Č. iz S. Š., ..., (OIB: ...), zastupan po punomoćniku K. P., odvjetniku iz S. B., protiv tužene P. b. Z. d.d., ..., (OIB: ..), zastupana po Odvjetničkom društvu L. i p. iz Z., radi stjecanja bez osnove, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 8. studenog 2021., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika I. R., odvjetnice iz S. B., 3. prosinca 2021., 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., ..., (OIB: ..), da tužitelju M. Č. iz S. Š., ..., (OIB: ...), na ime stečenog bez osnove vrati iznos od 11.906,09 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a tekućim na iznose od:

 

- na iznos od 118,22 kn počevši od 31. 08. 2007. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 115,15 kn počevši od 30. 09. 2007. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 113,87 kn počevši od 31.10. 2007. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 114,39 kn počevši od 30.11. 2007. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 112,42 kn počevši od 31.12. 2007. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 113,24 kn počevši od 31.01. 2008. godine pa sve do isplate,

 

 

- na iznos od 253,93 kn počevši od 29.02. 2008. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 255,76 kn počevši od 31.03. 2008. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 246,09 kn počevši od 30.04. 2008. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 241,93 kn počevši od 31.05. 2008. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 241,65 kn počevši od 30.06. 2008. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 234,58 kn počevši do 31.07. 2008. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 232,22 kn počevši od 31.08. 2008. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 232,07 kn počevši od 30.09. 2008. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 250,61 kn počevši od 31.10. 2008. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 233,48 kn počevši od 30.11. 2008. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 245,53 kn počevši od 31.12. 2008. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 244,68 kn počevši od 31.01. 2009. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 242,58 kn počevši do 28.02. 2009. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 236,36 kn počevši od 31.03. 2009. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 233,59 kn počevši od 30.04. 2009. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 226,60 kn počevši od 31.05. 2009. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 220,13 kn počevši od 30.06. 2009. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 217,68 kn počevši do 31.07. 2009. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 216,18 kn počevši od 31.08. 2009. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 212,74 kn počevši od 30.09. 2009. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 207,69 kn počevši od 31.10. 2009. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 207,45 kn počevši od 30.11. 2009. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 206,15 kn počevši od 31.12. 2009. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 206,14 kn počevši od 31.01. 2010. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 201,65 kn počevši od 28.02. 2010. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 202,35 kn počevši od 31.03. 2010. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 197,70 kn počevši od 30.04. 2010. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 195,76 kn počevši od 31.05. 2010. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 204,37 kn počevši od 30.06. 2010. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 197,58 kn počevši od 31.07. 2010. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 200,35 kn počevši od 31.08. 2010. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 193,85 kn počevši od 30.09. 2010. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 185,04 kn počevši od 31.10. 2010. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 189,17 kn počevši do 30.11. 2010. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 194,98 kn počevši od 31.12. 2010. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 183,22 kn počevši od 31.01. 2011. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 180,96 kn počevši od 28.02. 2011. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 172,96 kn počevši od 31.03. 2011. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 168,64 kn počevši od 30.04. 2011. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 175,81 kn počevši od 31.05. 2011. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 171,39 kn počevši od 30.06. 2011. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 175,67 kn počevši od 31.07. 2011. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 165,45 kn počevši od 31.08. 2011. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 155,08 kn počevši od 30.09. 2011. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 148,96 kn počevši od 31.10. 2011. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 143,05 kn počevši od 30.11. 2011. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 139,46 kn počevši od 31.12. 2011. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 135,68 kn počevši od 31.01. 2012. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 129,91 kn počevši od 29.02. 2012. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 122,89 kn počevši od 31.03. 2012. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 117,53 kn počevši od 30.04. 2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 112,02 kn počevši od 31.05. 2012. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 105,17 kn počevši od 30.06. 2012. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 99,29 kn počevši od 31.07. 2012. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 92,85 kn počevši od 31.08. 2012. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 85,68 kn počevši od 30.09. 2012. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 80,37 kn počevši od 31.10. 2012. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 74,45 kn počevši od 30.11. 2012. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 67,91 kn počevši od 31.12. 2012. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 60,00 kn počevši od 31.01. 2013. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 54,71 kn počevši od 28.02. 2013. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 48,14 kn počevši od 31.03. 2013. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 41,06 kn počevši od 30.04. 2013. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 33,61 kn počevši od 31.05. 2013. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 26,99 kn počevši od 30.06. 2013. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 20,43 kn počevši od 31.07. 2013. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 13,81 kn počevši od 31.08. 2013. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 7,03 kn počevši od 30.09. 2013. godine pa sve do isplate,

 

u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., ..., (OIB: ..), da plati tužitelju M. Č. iz S. Š., ..., (OIB: ...), troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 9.250,00 kn po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 3.12.2021. do isplate u roku od 15 dana.

 

 

                                       Obrazloženje

 

1.Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženom 19.9.2006. potpisao Ugovor o kreditu broj ... u iznosu od 35.313,54 CHF koji je solemniziran kod javnog bilježnika N. K. dana 20.9.2006. pod poslovnim brojem OU-700/2006. Tužitelj se navedenim ugovorom obvezao plaćati kamate po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno tržišnim uvjetima a na temelju odluke banke o kamatnim stopama koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20 % godišnje promjenjivo, a ista se obračunava u CHF mjesečno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste P. d.d. na dan plaćanja. Zbog jednostrane i netransparentne ugovorene kamatne stope mijenjan je svaki iznos anuiteta zbog čega tužitelj podnosi tužbu sukladno čl.186b. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj se u tužbenom zahtjevu poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. i Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 9.4.2015. i Rev-2245/17 od 20.3.2018., te predlaže donošenje presude kao u izreci.

 

2. U odgovoru na tužbu tužena ističe da je tužitelj tužbu pogrešno koncipirao jer je kredit prestao isplatom, te da ne postoji interes za podizanje tužbe. Pozivanje na presude smatra neosnovanim, jer nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe. Navodi da banka ne može preuzeti odgovornost za potrošača već mu jedino može ponuditi uslugu za koju će on sam procijeniti da li odgovara njegovim potrebama i mogućnostima sukladno Zakonu o bankama i kreditnim institucijama koji su omogućavali ugovaranje ovakve ovlasti od strane banaka. Ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nedopuštena, niti je neodrediva tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovorenoj kamatnoj stopi. Tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope. Tužena navodi da su svi elementi koji su utjecali i koji utječu na cijenu kredita kao i na način promjene kamatne stope javno su dostupni i nisu proizvoljni elementi bilo koje od banaka već ovise o navedenim uvjetima. Tužena ističe prigovor zastare.

 

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj ... od 19.9.2006., početni plan otplate, plan otplate po Ugovoru o kreditu, knjigovodstvena kartica prometa po kreditu na dan 23.4.2001., uvid u nalaz i mišljenje financijskog vještaka F. T., priloženu sudsku praksu, te ostalu dokumentaciju u spisu.

 

4. Među strankama je sporan osnov, visina potraživanja i prigovor zastare.

 

5. Predmet ovog spora je povrat stečenog bez osnove na temelju odredbi o promjenjivim kamatnim stopama koje tužitelj smatra ništetnima.

 

6. Između stranaka nije sporno da su :

- sklopile Ugovor o kreditu broj: ... od 19.9.2006. kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 35.313,54 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita sa rokom otplate od 84 mjeseca te da je tužitelj kredit otplatio

- da je kamatna stopa 5,20 % godišnje promjenjiva u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana, da se kredit otplaćuje na 84 jednaka mjesečna anuiteta, a visina anuiteta iznosi 502,44 CHF, te da su promjene kamatnih stopa bile 6,20 i 7,45 %,

- da je temeljem odluke o jednostrano promijenjenoj kamatnoj stopi tuženik jednostrano bez posebnih pregovora s tuženikom uvećavao anuitete za iznos povećane kamatne stope.

- da su zbog promjene kamatne stope i povećanja kamatnih stopa anuiteti kredita znatno porasli tijekom otplate.

 

7. Sporno je da li su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne te da li tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je tuženiku platio po osnovu naknadno jednostrano povećanih kamatnih stopa.

 

8. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja od 15.10.2021. osnovan u cijelosti.

 

9. Prema čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, a prema čl. 324. st. 1. tog zakona, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema čl. 323. st. 1. tog zakona u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

 

10. Spor proizlazi iz prethodno navedenog ugovora o kreditu koji su zaključili tuženik kao davatelj kredita i tužitelj kao korisnik kredita, pa je tužitelj u tom pravnom poslu potrošač te se u rješavanju istoga trebaju primijeniti i mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora ( „Narodne novine” 96/03; dalje ZZP). Prema čl. 81. st. 1. ZPP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema st. 2. tog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 83. ZZP-a propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, a odredba čl. 87. ZZP-a propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

 

11. Prije svega valja reći da je neosnovan prigovor tuženika da tužitelj nema interes za podizanje tužbe iz odredbe čl. 131. ZPP 09, jer više ne postoji povreda koju je potrebno otkloniti, budući da je predmetni ugovor o kreditu istekao pa postupanje tuženika koje tužitelj smatra protupravnim više ne postoji, jer činjenica da je kredit zatvoren nije zapreka za odlučivanje o tome da li su pojedine njegove odredbe ništetne te da o povratu stečenog bez osnova ako se utvrde ništetnima, pa dakle tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe.

 

12. O ništetnosti ugovornih odredba o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o potrošačkom kreditu već su pravomoćno odlučili sudovi u sporu vođenom po kolektivnoj tužbi potrošača.

 

13. Iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, potvrđene Presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž -7129/13 proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv ovdje tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 16 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

 

14. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

 

15. Presuda i rješenje VTSRH potvrđeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

 

16. Presudom pak istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., kojom je potvrđena Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. 7. 2013. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

 

17. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi treba reći da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2011. godine („Narodne novine“ br. 57/11.), kojima je propisana mogućnost podnošenja kolektivne tužbe, dodan, među ostalim, i članak 502.c. Ova odredba je regulirala da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S obzirom na to da je u praksi sudova bilo prijepora u vezi tumačenja odnosi li se ova odredba samo na parnične postupke koji su pokrenuti tužbom radi naknade štete ili je moguća primjena i u parničnim postupcima pokrenutim radi isplate po drugim osnovama (primjerice, stjecanja bez osnove) zakonodavac je posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada izričito navedeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi. Pojedini potrošači, a kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu se pozivati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti, jer presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne pravne zaštite koju pokrene potrošač obvezuje ostale sudove, pa je tako i ovaj sud. I prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st. 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

 

18. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj poziva upravo na pravno utvrđenje iz navedene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i klauzuli CHF, nepotrebno je analizirati tvrdnje tuženika o tome da su te ugovorne osobe jasne i dovoljno uočljive te da su potrošači, pa tako i tužitelj bili u dovoljnoj mjeri informirani o promjeni kamatne stope o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu te o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF, kao i tvrdnje da tim odredbama nije uspostavljena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana te o činjenici da tuženik glede toga nije bio u zabludi, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu utvrdio ništetnim.

 

19. Pravna priroda spora jest stjecanje bez osnove s obzirom na to da su banke stekle određenu korist na temelju ništetnih odredbi. Što se tiče opsega vraćanja u obzir dolazi primjena čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima u kojem je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

20. Iz Ugovora o kredita koji je predmet ovog spora je razvidno da se radi o potrošačkom ugovoru sklopljenim s tuženikom kao fizičkom osobom, dakle potrošačem te da je isti sklopljen u obliku unaprijed formuliranoga standardnog ugovora sastavljenog od tuženika na koji tužitelj nije mogao utjecati. Iz tog ugovora je nadalje razvidno da je ugovorena klauzula CHF, odnosno da su glavnica kredita i anuiteti vezani uz tu valutu, da je ugovorena početna kamatna stopa od 5,20 % godišnje te da je ista promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Iz Nalaza i mišljenja vještaka je nadalje razvidno da je tečaj CHF tijekom otplate kredita znatno porastao te da su se kamatne stope povećavale sukladno odlukama tuženika.

 

21. Kako je dakle iz samog Ugovora o kreditu razvidno da se radi o potrošačkom ugovoru kojim je ugovorena klauzula CHF zbog koje je došlo do znatnog povećanja anuiteta kredita i promjenjiva kamatna stopa, a nisu ugovoreni i parametri na osnovu kojih bi se ista mogla mijenjati, a pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, potvrđene Presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž -7129/13, kojima je ovaj sud vezan je već utvrđeno da je osam banaka, pa i tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa, u ovom postupku osim onih koje je sud proveo, nije potrebno provoditi i druge, personalne dokaze na okolnost da li su ugovorne o klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da li se o istima pojedinačno pregovaralo te uzrokuje li znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, odnosno na okolnost da li su iste nepoštene i kao takve ništetne, jer je o tome već odlučeno navedenim pravomoćnim presudama kojima je sud vezan.

 

22. Takav stav je o tom pitanju zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj: Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. u čijem obrazloženju se glede toga navodi da nižestupanjski sudovi nisu dužni na te okolnosti provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju. Još se navodi i to da odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a te da s obzirom na sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju Vrhovnog suda RH nema bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

 

23. S obzirom na to da je zbog primjenom spornih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i klauzuli CHF o kojima se nije pojedinačno pregovaralo došlo do znatnog porasta anuiteta i glavnice kredita, osobito nakon što je tečaj CHF, koji Hrvatska narodna banka za razliku od tečaj EUR-a ne drži pod kontrolom, što potrošači, korisnici kredita bez da su na to bili upozoreni, a iz provedenih dokaza proizlazi da nisu, znatno porastao i skoro se izjednačio s tečajem EUR-a, time je, protivno stavu tuženika iznesenom u odgovoru na tužbu prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga ovaj sud kao i prethodno navedeni sudovi koji su sudili u kolektivnom sporu po tužbi potrošača, čijim odlukama je vezan, zaključuje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i klauzuli CHF u ovom slučaju ništetne.

 

24. Okolnost da je ugovor solemniziran po javnom bilježniku ne dovodi u pitanje taj zaključak jer su prethodno navedeni sudovi to imali u vidu kad su odlučili da su ugovorene odredbe o klauzuli CHF i promjenjivoj kamanoj stopi ništetne, a uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora pa tako i onih o kreditu, u smislu odredbi iz tih članaka ocijeniti je ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postajanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici koji su ovjeravali predmetne ugovore i činili.

 

25. Nadalje, u odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu da prema važećim propisima valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa nije zabranjena treba reći da je to točno, ali da jesu ovom slučaju klauzula CHF i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđene ništetnima, jer su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravim i obvezama ugovornih strana, a o njima se nije pojedinačno pregovaralo, tužitelj kao korisnik potrošačkog kredita nije bio upozoren na rizike koje za njega iz toga proizlaze te nisu ugovoreni parametri o osnovu kojih bi se mijenjala kamatna stopa, već se ista mijenjala jednostrano prema odlukama tuženika koji je o tome samo obavještavao tužitelja kao korisnika kredita. Ako je tuženik kamatnu stopu i mijenjao sukladno uvjetima na tržištu i svojim općim uvjetima poslovanja kao što navodi u odgovoru na tužbu, i u tom slučaju je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, jer o tome nije pojedinačno pregovarao s tužiteljem kao korisnikom kredita niti je s njim ugovorio parametre o kojima ovisi promjena prvotno ugovorene kamatne stope.

 

26. U svrhu utvrđenja koliko je tužitelj više platio tuženiku zbog primjene ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku F. T.. Iz nalaza vještaka proizlazi da je u Tablici 3. (strana spisa 92) izračunao razliku između plaćene i ugovorene (početne) redovne kamate po svakom anuitetu. Navedene razlika se očituje u razlici između plaćene kamate po svakom anuitetu po Primijenjenom otplatnom planu (u Tablici 2) i kamate u svakom anuitetu po Ugovorenom otplatnom planu (početni u Tablici 1). Navedena razlika je nastala uslijed promjena kamatne stope od strane tuženika, a sve sukladno Knjigovodstvenoj kartici i Planu otplate koji se nalazi u Spisu. Sukladno navedenom, promjene kamatnih stopa su bile slijedeće: 6,20% i 7,45%. Iz Tablice 3. je vidljivo da prva razlika u iznosu od 118,22 kn nastaje 31.08.2007. godine, jer tuženik od 01.08.2007. godine mijenja kamatnu stopu sa 5,20% (početna – ugovorena kamatna stopa) na 6,20%. Ukupan iznos predmetne razlike u razdoblju od zaključenja Ugovora o kreditu (početka otplate) do 30.09.2013. god. je 11.906,09 kn.

 

27. Imajući to u vidu kao i navedene presude na koje se tužitelj poziva u tužbi, to je i financijski vještak pravilno i po uputi suda izvršio obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita, jer se nedvojbeno kamatne stope prema odluci tuženika povećale. Stoga sud u cijelosti prihvaća nalaz stručnim i objektivnim, a tuženik svojim prigovorima isti nije doveo u sumnju.

 

28. Sud je odbio prijedlog tužene da vještak utvrdi kolika bi bila realna kamatna stopa uzimajući u obzir sve objektivne kriterije koji su mogli utjecati na promjenu kamatne stope s obzirom na činjenicu da je već u presudama na koje se tužitelj u tužbi poziva, a koje obvezuju i ovaj sud utvrđeno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna.

 

29. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud zaključuje da su odredbe predmetnih ugovora o redovnoj kamati koja je promjenjiva u skladu sa Odlukom banke o visini stope ništetne, s obzirom na to da je takvim odredbama došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost takve odredbe, a da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, a što je na temelju provedenih dokaza utvrđeno i u ovom postupku, zbog čega je utvrđeni iznos od 11.906,09 kn, koji je tužitelj platio više zbog primjene tih ništetnih ugovornih odredbi u odnosu na iznos koji je trebao platiti da tih odredbi nije bilo, tuženik stekao bez pravne osnove. Stoga je sud naložio tuženiku da preplaćeni iznos vratiti tužitelju, odnosno da mu nadoknadi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta, sve sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO).

 

30. Kako iz stanja spisa proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena 12.6.2019., to su navodi tužene vezani za prigovor zastare neosnovani, jer zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći od 13. lipnja 2014. i u trenutku podnošenja tužbe nije istekao zastarni rok od pet godina, pri čemu se ističe da je o tom pravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje u odluci Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., a koje glasi: ''Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014.); zbog čega zastara nije nastupila.''

 

31. Ovaj sud smatra da je  ništetan dio odredbe čl. 4. predmetnog Ugovora o kreditu, s obzirom na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je tužena u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, time da takvu odredbu u čl. 4. sadrži i Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka, imajući u vidu da je odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15, dalje u tekstu: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 2. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene.

 

32. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tužene, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP. Unošenjem u Ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope sadržane u čl. 4. Ugovora o kreditu, od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita je doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženu, obzirom da je citirana odredba bila takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je kamatna stopa na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok ni približno nije mogao ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Dakle, na temelju odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, a niti odrediva i njezin sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio niti je mogao biti razumljiv. Ovaj sud, a polazeći od naravi tužene kao novčarske institucije čiji je krajnji cilj ostvarivanje zarade, ne dovodi u pitanje njezino legitimno pravo da u ugovorima o kreditu ugovara promjenjivu kamatnu stopu, ali istovremeno ovaj sud zaključuje da je tužena kao dobar i odgovoran gospodarstvenik trebala imati drugačiji pristup prema tužitelju prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovoru o kreditu od 19.rujna 2006. te tužitelja ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.Kako je predmetnom odredbom čl. 4. Ugovora o kreditu redovna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je toč. 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, a da u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tužene prilikom ugovaranja promjenjive stope između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, sud je zaključio da je predmetna ugovorna odredba ništena. Identično pravno stajalište izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetne odredbe preplatio tuženoj 11.906,09 kn, sud je obvezao tuženu isplatiti tužitelju taj iznos sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate.

 

33. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

 

34. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Kako je tužitelj uspio i sa osnovnom i visinom tužbenog zahtjeva, troškovi tužitelja određeni su u skladu sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, vrijednosti predmeta spora i stvarno potrebnim troškovima za vođenje ovog parničnog postupka, te je naloženo tuženoj da plati tužitelju troškove parničnog postupka.

 

35. Troškovi tužitelja iznose 9.250,00 kn, a odnose se na trošak sastava tužbe (Tbr.7.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sastava podneska 11.11.2019. (Tbr.8.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na raspravi 10.3.2021. (Tbr.9.st.2. OT) u iznosu od 500,00 kn, trošak sastava podneska 15.10.2021. (Tbr.8.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na raspravi 8.11.2021. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 3.12.2021. (Tbr.9.st.3. OT) u iznosu od 500,00 kn, trošak vještačenja u iznosu do 3.000,00 kn i trošak pdv-a u iznosu od 1.250,00 kn.

 

36. Ostale zatražene troškove sud nije priznao tužitelju iz razloga što rasprava 25.3.2020. nije održana, kao niti rasprava 23.10.2020., a sastav podneska od 4.9.2019., kao i konferencija sa strankom (2x) nisu bili potrebni za vođenje ovog parničnog postupka, a sve sukladno odredbi čl.155.st.1. ZPP-a.

 

37. Radi iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Slavonskom Brodu, 3. prosinca 2021.

 

                                                                                                Sudac

 

                                                                                    Renata Marić-Ivanović

 

 

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv ove presude  dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

 

Dna:

1. Odvj. K. P.,S. B.,

2. OD L. i p., Z..