Pristupanje sadržaju
1
- - Poslovni broj: 14 UsI-1712/21-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U DA
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja: Z. B. iz Z., …, zastupan po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva B. i p. j.t.d.,odvjetnicima u Z., …, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa opunomoćenik D. Ž., diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice ovog Suda, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon neposredne i javne rasprave, zaključene dana 26. studenog 2021. u nazočnosti opunomoćenika tuženika, dana 3. prosinca 2021.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Poništavaju se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb KLASA: UP/II-502-03/…, UR.BROJ: 338-01-… od 8. lipnja 2017. i rješenje tuženika, Regionalnog ureda S.,Područnog ureda Z., KlasaUP/I-502-03/…, Ur.br. 338-13-… od 24.travnja 2020.godine.
2. Osiguraniku Z. B. priznaje se dijagnoza šifre prema klasifikacijiMKB-u S02.1, S32.3 i S72 ozljedom na radu koja se dogodila 15. prosinca 2018. godine, te mu se u svezi navedene dijagnoze priznaju prava izobveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu."
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U pravovremeno podnesenoj tužbi protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/…, UR.BROJ: 338-01-06-… od dana 19. ožujka2021., tužitelj je osporavajući zakonitost i prvostupanjskog upravnog rješenjaHrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda S., Područne službe Z. KLASA: UP/I-502-03/…, URBROJ: 338-13-… od dana 24. travnja 2020., u bitnom, naveoda je pobijano rješenje istovjetno ranijem pobijanom rješenju i da je doneseno suprotno danim sudskim uputama i ne poštujući odredbe čl. 10. i čl. 81. ZUS-a. U pobijanom rješenju da se dva puta spominje „kako se tužitelj uključivao na autocestu“ što da nije točno, jer da je autocesta od mjesta nezgode udaljena 15-20 km. Upravni organ da nije utvrđivao izvođenjem dokaza radi li se zaista o „nesavjesnom i skrivljenom postupanju tužitelja“ u konkretnoj prometnoj situaciji jer da uzimaju kao „riješeno prethodno pitanje“ odluku prekršajnog suda koja je donesena u tzv. prekršajnom žurnom postupku i na koju osuđenik nema pravo na pravni lijek. Tužitelj da smatra pogrešnim prihvatiti presudu prekršajnog suda riješenim prethodnim pitanjem.U prekršajnom postupku, a po Obveznom prekršajnom nalogu PU Z., da je tužitelj prekršio blanketnu normu iz čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer nije prilagodio vožnju osobinama i stanju ceste. Međutim, da tužitelj nije ni na koji način mogao znati da će naići na zaleđeni ineposuti kolnik, da nije bilo nikakve obavijesti, nikakvog upozorenja, nikakvog prometnog znaka na okolnost poleđenosti kolnika i sl. U postupku da nije sporno da se prometna nezgoda, u kojoj je sudjelovao tužitelj, dogodila tijekom radnog vremena te da je ozljeda zadobivena dok je tužitelj kao djelatnik tvrtke B. a. d.o.o. upravljao vozilom na popravku, reg. oznaka …. Sporno da je, je li tužitelju isključeno pravo na priznavanje ozljede na radu uslijed primjene odredbe čl. 67. st. 1. ZOZO-a. Pobijanim rješenjem da se tvrdi da je osiguranik, tužitelj, sam skrivio, odnosno prouzrokovao, nastalu prometnu nesreću, pozivajući se na presudu Općinskog suda u Z., Prekršajnog odjela br. Pp P-…. od dana 28. studenog 2019., iz koje da proizlazi da je tužitelj prometnu nezgodu prouzročio dana 15. prosinca 2018. u jutarnjim satima prilikom kretanja vozilom brzinom koja nije bila prilagođena osobinama i stanju ceste, pa da je izgubio kontrolu upravljanja nad vozilom čime da je povrijedio odredbe čl. 51. st. 5. u svezi sa čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i uslijed čega je došlo do ozljeđivanja. Osiguranik smatra kako je pritom tijelo nepotpuno utvrdilo činjenično stanje budući da je zapisnikom o očevidu predmetne prometne nezgode utvrđeno da je kolnik na mjestu izlijetanja osiguranika bio u potpunosti zaleđen. Da kolnik nije bio zaleđen do slijetanja i ozljeđivanja da sigurno ne bi došlo. Tužitelj smatra da je pogrešno primijenjena odredba čl. 67. st. 1. ZOZO jer da i primjeri navedeni u samoj zakonskoj odredbi pokazuju kako se radi o težim povredama radnika, odnosno o većem stupnju krivnje od obične nepažnje. Naime, uzrok prometne nezgode da je upravo bio u zaleđenom kolniku pa da tužitelj nije svojom krivnjom doveo do nastanka prometne nezgode. Na navedene okolnosti da je nužno provesti predložene dokaze prema pravilima parničnog postupka. Tužitelj da ustraje u prijedlogu da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela te da mu se priznaju tražene dijagnoze ozljedom na radu, koja mu se dogodila dana 15. prosinca 2018., kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
2. Opunomoćenik tužitelja je u podnesku od dana 12. studenog 2021., očitujući se na odgovor na tužbu, naveo da se u istom uglavnom ponavlja tijek dosadašnjeg postupka kao i da tuženik uopće ne uvažava mišljenje suda u istoj pravnoj stvari, radi čega da je i predložio da sud sam odluči o zahtjevu o priznavanju ozljede na radu, preinakom pobijanog rješenja. Stoga da predlaže da se na ovaj spis priklopi spis toga suda pod posl. br. 5 Uslzs-… u kojem je vođen spor između istih stranaka i u svezi istog pravnog pitanja. Da je do ozljede tužitelja došlo bez njegova skrivljenog postupanja da dokazuje i nalaz prometnog vještaka iz spisa Općinskog suda u Z. Pn-… u kojem da tužitelj potražuje naknadu štete protiv Općine P., nadležne za održavanje prometnice na kojoj da je zadobio tjelesne ozljede.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, naveo da tužba nije osnovana. Pobijano rješenje da je doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku sukladno važećim zakonskim propisima i podzakonskim aktima tuženika. Presudom Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: 5 Uslzs-… od dana 29. siječnja 2021. da je poništeno rješenje Direkcije Zavoda, KLASA: UP/ll-502-03/…, URBROJ: 338-01-06-… od dana 17. srpnja 2020. te je predmet vraćen na ponovni postupak tuženiku. Citirajući odredbe čl. 66. i čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 80/13 i 137/13) te čl. 36., čl. 37. i čl. 39. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", br. 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, dalje: Pravilnik), važećeg u trenutku nastanka osiguranog slučaja. Nakon toga, tuženik iznosi utvrđeno činjenično stanje. Istaknuo je da, budući se prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu ostvaruju sukladno naprijed citiranim odredbama Zakona i Pravilnika, a s obzirom na iznijete okolnosti slučaja, da su odredbom članka 67. citiranog Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisane okolnosti zbog kojih se, ako se utvrde, u smislu navedenog Zakona, ozljeda neće smatrati ozljedom na radu, u kom smislu da je, točkom 1. istog članka Zakona, propisano da se ozljedom na radu ne smatra ozljeda do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto.S tim u svezi, prilikom ocjene o postojanju prepreka za priznavanje ozljede na radu iz čl. 67. toč. 1. Zakona da Zavod, u smislu čl. 8. važećeg Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine” br. 47/09), u svakom pojedinom slučaju utvrđuje sve činjenice koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, cijeneći pritom i javne isprave priložene, u smislu čl. 60. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku. U konkretnom slučaju, da nesporno proizlazi da je citiranom presudom Općinskog suda u Z., Prekršajnog odjela od dana 28. studenoga 2019., kao nadležnog tijela, utvrđeno da se radilo o počinjenju prekršaja od strane ovdje tužitelja. Slijedom iznijetog, da je utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo Zavoda pravilnom primjenom odredbe čl. 67. st. 1. toč. 1. Zakona utvrdilo da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje traženog prava tužitelju, s obzirom na iznijeto činjenično stanje, a iz kojeg da nesporno proizlazi da se radilo o skrivljenom ponašanju tužitelja (koji da je prouzročio prometnu nesreću zbog neprilagođene brzine), zbog čega da podliježe primjeni odredbe članka 67. Zakona, s čim u svezi da je pravilno obrazloženo da je vozač automobila bez obzira na dopuštenu brzinu kretanja dužan voditi računa o konkretnim prometnim uvjetima i uvjetima puta te način upravljanja vozilom prilagoditi tim okolnostima.Pored toga, za primjenu citirane odredbe čl. 67. st. 1. toč. 1. Zakona da nisu od utjecaja oblici krivnje u smislu kaznenopravnih (nehaj, namjera) ili građanskopravnih normi (obična nepažnja kao najlakši oblik krivnje, gruba nepažnja i sl.), budući da predmetni Zakon razliku vezano uz stupnjevanje krivnje ne uređuje, odnosno ističe se da, u smislu citirane odredbe čl. 67. toč. 1. Zakona prethodno navedenu činjenicu (skrivljenog ponašanja na radnom mjestu), ocjenjuje nadležno tijelo primjenjujući propise koji uređuju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, odnosno u svakom slučaju utvrđuje se je li osigurana osoba Zavoda svojim ponašanjem na radnom mjestu, a prema ranije citiranim odredbama, pridonijela nastanku ozljede na radu, a ukoliko je to slučaj, da ne postoji, s pravnog aspekta, primjenom istih propisa, pravna osnova za priznavanjem tako nastale ozljede ozljedom na radu osiguranoj osobi. Presudom Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: 5 Uslzs-… od dana 29. siječnja 2021. da je poništeno ranije drugostupanjsko rješenje tuženika te da je predmet vraćen na ponovni postupak. Postupajući povodom navedene presude Upravnog suda u Splitu, ponovnim uvidom u spis da je utvrđeno da je presudom Općinskog suda u Z. pod poslovnim brojem:. Pp P…. od dana 28. studenog 2019. Z. B., ovdje tužitelj, proglašen krivim što je dana 15. prosinca 2018. u 8,35 sati u M. D., upravljajući osobnim vozilom prouzročio prometnu nesreću na način da jedolaskom na čvorište na autocestu zbog neprilagođene brzine, budući je kolnik bio sklizak, sletio van ceste preko nogostupa kojom prilikom da je sa desnim bočnim dijelom automobila udario u rasvjetni stup i pri tom zadobio teške tjelesne ozljede, čime da je počinio prekršaj iz čl. 51. st. 5. u svezi čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Uzimajući u obzir odredbu čl. 67. Zakona, da je utvrđeno da nisu ispunjeni propisani uvjeti za priznavanje tužitelju predmetnog događaja i zadobivene ozljede ozljedom na radu, budući da iz spisu priložene navedene dokumentacije nesporno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o skrivljenom ponašanju tužitelja u svezi predmetne prometne nesreće, dana 15. prosinca 2018. te da je i tužitelj proglašen krivim zbog počinjena prekršaja iz čl. 51. st. 5. u svezi čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle da je tužitelj svojim skrivljenim ponašanjem na opisani način pridonio nastanku predmetnog događaja, a za koji sada, osnovom istog, potražuje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranje. S tim u svezi da se iznosi mišljenje dano u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Usž-… od dana 2. prosinca 2015. kao i presudi Upravnog suda u Z. pod poslovnim brojem: Usl-… od dana 4. veljače 2016. Uzimajući u obzir sve navedeno, te utvrđeno činjenično stanje u konkretnoj upravnoj stvari, da se ocjenjuje da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju ozljede nastale dana 15. prosinca 2018. ozljedom na radu prema dijagnoza šifre prema MKB-u: S 02.1, S 32.3 i S 72, a time i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.Dakle, da se zaključuje da je ozljeda tužitelja nastala kao posljedica njegovog skrivljenogponašanja u prometu, zbog čega da ne može osnovom navedenog sada ostvarivati prava iz obveznogzdravstvenog osiguranja, budući da za isto ne postoji pravna osnova, zbog čega da je utvrđeno da nema pravne osnove za priznavanjemtraženog prava tužitelju.U navedenom kontekstu da se napominje da postoje i pravna shvaćanja Visokog upravnog sudaRepublike Hrvatske izložena u odlukama tog Suda: posl. br. Usž-… od dana 3. studenoga 2016., posl. br. Usž-… od dana 29. ožujka 2017., posl. br. Usž-… od dana 24. kolovoza 2017., posl. br. Usž-… od dana 29. studenoga 2017., posl. br. Usž-… od dana 13. srpnja 2017., posl. br. Usž-… od dana 31. listopada 2018., posl. br. Usž-… od dana 31. siječnja 2019., posl. br. Usž-… od dana 21. kolovoza 2019., posl. br. Usž-… od dana 5. veljače 2020., posl. br. Usž-… od dana 5. ožujka 2020., posl. br. Usž-… od dana 5. svibnja 2020., posl. br. Usž-… od dana 14. listopada 2020., posl. br. Usž-… od dana 10. studenoga 2020., posl. br. Usž-… od dana 17. studenoga 2020. Slijedom obrazloženoga, da navodi iznijeti u tužbi ne mogu biti od utjecaja na drugačijeodlučivanje.Pobijano rješenje da je zakonito pa da predlaže da se donese presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Opunomoćenik tuženika je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 26. studenog 2021. naveo da izlaže i predlaže kao u pobijanom rješenju i odgovoru natužbu.
5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/…, UR.BROJ: 338-01-06-… od dana 19. ožujka 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenjeHrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda S., Područne službe Z. KLASA: UP/I-502-03/…, URBROJ: 338-13-… od dana 24. travnja 2020., a kojim prvostupanjskim rješenjem osiguraniku Z. B., ovdje tužitelju, djelatniku “B. a. d.o.o.”, za događaj od dana 15. prosinca 2018., dijagnoze šifre prema MKB-u: S 02.1, S 32.3 i S 72 nisu priznate ozljedom na radu, a time ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu.
6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora kao i spisu ovog Suda pod posl. br. Uslzs-…, a u privitku kojeg se nalazi preslika spisa Prekršajnog suda pod poslovnim brojem Pp P-… i foto-elaborat PU z. postaje prometne policije Broj …, dok su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja da se sasluša tužitelj u svojstvu stranke u ovom upravnom sporu, da se saslušanju svjedoci M. i A. Č. te da se provede prometno vještačenje, cijeneći da se s obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.
7. U sporu je održana rasprava dana 26. studenog 2021. u nazočnosti opunomoćenika tuženika, a na kojoj je dana mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje u tekstu: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Predmet spora je, u smislu odredbe čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja).
10. Odredbom čl. 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13 i 137/13, dalje: Zakona) propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju i 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.
11. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti i 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.
12. Sukladno odredbi čl. 36.Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“ broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17 i 132/17,u daljnjem tekstu: Pravilnik) ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.
13. Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.
14. Shodno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i ovog Pravilnika.
15. Iz spisa tuženog tijela KLASA: UP/II-502-03/…proizlazi: da je za Z. B., ovdje tužitelja, od strane njegovog poslodavca, B. d.o.o., M., …, ispunjena Prijava o ozljedi na radu za događaj od dana 15. prosinca 2018. (dalje: Prijava); da se u Prijavinavodi da je do tužiteljeve ozljede došlo prilikom redovitog rada, nedaleko od sjedišta tvrtke, uslijed nailaska na zaleđeni dio ceste prilikom probne vožnje vozila, radi ustanovljenja kvara na vozilu, kao vrijeme nastanka ozljede da je navedeno 08:00-08:59 sati, a kao mjesto nastanka isteM., dok je radno vrijeme tužitelja na dan nastanka ozljede bilo od 07:00do 12:00 sati, a obavljen je iočevid od strane policije; da je u izvješću izabranog doktora opće/obiteljske medicine navedeno da je tužitelju pružena liječnička pomoć, dok se kao dijagnoze šifre prema MKB-u navode S 02.1, S 32.3 i S 72; da je iz Zapisnika o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Z. od dana 28. prosinca 2018. vidljivo da je Z. B., ovdje tužitelju, zbog izazivanja prometne nesreće iz čl. 51. st. 1. ZSPC-a izdan OPN … serijskog broja …; da je tužitelj u izjavi dana 15. prosinca 2018. naveo da je u jutarnjim satima krenuo na probnu vožnju vozilom radi ustanovljenja kvara na vozilu, a nakon toga da se probudio u bolnici; da je dana 15. travnja 2020. tužitelj dostavio presudu Općinskog suda u Z., Prekršajnog odjela pod posl. br. Pp P-… od dana 28. studenoga 2019. kojom se Z. B., ovdje tužitelj, proglašava krivim što je dana 15. prosinca 2018. u 8,35 sati u M. D., industrijska zona, upravljajući osobnim vozilom prouzročio prometnu nesreću na način da je dolaskom na čvorište na autocestu zbog neprilagođene brzine, budući je kolnik bio sklizak, sletio van ceste preko nogostupa kojom prilikom je sa desnim bočnim dijelom automobila udario u rasvjetni stup i pri tom zadobio teške tjelesne ozljede, čime je počinio prekršaj iz čl. 51. st. 5. u svezi čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama; temeljem navedenog doneseno je prvostupanjsko upravno rješenje, a povodom tužiteljeve žalbe doneseno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/…., URBROJ: 338-01-06-… od dana 17. srpnja 2020. koje je poništeno presudom Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: 5 Uslzs-… od dana 29. siječnja 2021. te je predmet vraćen na ponovni postupak tuženiku; postupajući u ponovljenom postupku nakon presude ovog Suda doneseno je osporeno rješenje tuženika kojim je ponovno odbijena žalba tužitelja uložena na prvostupanjsko upravno rješenje.
16. U konkretnom upravnom sporu odlučnim se nameće pitanje može li se događaj od dana 15. prosinca 2018., odnosno prometna nezgoda u kojoj je tužitelj nesporno zadobio ozljede, istom priznati ozljedom na radu imajući pri tome u vidu gore citirane zakonske i podzakonske odredbe koje valja primijeniti s obzirom na vrijeme kada se predmetna ozljeda dogodila.
17. Spisu tuženog tijela, nesporno prileži presuda Općinskog suda u Z., Prekršajnog odjela pod posl. br. Pp P-… od dana 28. studenog 2019. kojom je tužitelj oglašen krivim što je dana 15. prosinca 2018. u 8,35 sati u M. D., upravljajući osobnim vozilom prouzročio prometnu nesreću na način da je dolaskom na čvorište na autocestu zbog neprilagođene brzine, budući je kolnik bio sklizak, sletio van ceste preko nogostupa kojom prilikom je sa desnim bočnim dijelom automobila udario u rasvjetni stup i pri tom zadobio teške tjelesne ozljede, čime je počinio prekršaj iz čl. 51. st. 5. u svezi čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
18. Dakle, citiranom presudom utvrđeno je što se toga dana, na tužiteljevom poslu dogodilo (dok je upravljao vozilom ostavljenim mu radi popravka da bi utvrdio kvar) i za predmetnu prometnu nesreću utvrđena je njegova krivnja. Svi prigovori koje tužitelj ističe u tijeku ovog upravnog spora, a koji se odnose na razloge koji su doveli do prometne nesreće, a tiču se pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnih propisa u provedenom prekršajnom postupku, nisu predmet ovog upravnog spora, već ih je tužitelj trebao istaći u postupku pred Općinskim sudom u Z., Prekršajnim odjelom kao i navode o tome da je autocesta od mjesta nezgode udaljena 15-20 km.
19. Prema tome, tužitelju je gore navedenom presudom utvrđena krivnja za izazivanje prometne nesreće u kojoj je zadobio tjelesne ozlijede. Takva presuda ne može se pobijati u ovom upravnom sporu, radi čega je ovaj Sud i odbio dokazne prijedloge tužitelja koji se odnose na utvrđenje okolnosti nastanka prometne nesreće, jer su način, dinamika i odgovornost za nastalu nesreću utvrđeni od za to nadležnog Suda u provedenom prekršajnom postupku.
20. Ponovno se ističe da je odredbom čl. 67. toč. 1. Zakona propisano da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.) iz čega jasno proizlazi da nigdje nije propisan stupanj krivnje, već se samo primjerice navode oblici skrivljenog ponašanja, a koji se procjenjuju u upravnom postupku pokrenutom temeljem prijave o ozljedi na radu i to sukladno gore citiranim zakonskim i podzakonskim propisima neovisno o oblicima krivnje u smislu kaznenopravnih (nehaj, namjera) ili građanskopravnih normi (obična nepažnja kao najlakši oblik krivnje, gruba nepažnja i sl.) budući da predmetni Zakon razliku vezano uz stupnjevanje krivnje ne uređuje, a kako to pravilno ističe i tuženik.
21. U konkretnom slučaju, a kako to nedvojbeno proizlazi iz presude Općinskog suda u Z., Prekršajnog odjela pod posl. br. Pp P-…. od dana 28. studenog 2019., tužitelj je kriv za izazivanje prometne nesreće u kojoj je zadobio ozljede pa je potpuno jasno da se radi o tužiteljevom skrivljenom ponašanju u obavljanju poslova njegovog radnog mjesta, a kako to propisuje gore citirana odredba čl. 67. toč. 1. Zakona. To što su u toj odredbi, u zagradama, navedeni primjeri ponašanja na koje se te odredbe odnose ne znači da se samo u tim slučajevima (tučnjave na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjernog nanošenja povrede sebi ili drugome, obavljanja poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanja vozila pod utjecajem alkohola ili opojnih droga) neki događaj neće priznati ozljedom na radu, već u svim takvim i sličnim situacijama iz kojih je vidljivo da se radilo o skrivljenom, nesavjesnom ili neodgovornom ponašanju na radnome mjestu pa prigovore tužitelja iznesene u tom smislu ovaj Sud drži neosnovanim i smatra da to što je tužitelj mehaničar koji je kritične zgode upravljao vozilom ostavljenim mu radi popravka (da bi utvrdio kvar) nije od utjecaja na drugačije presuđenje u ovom upravnom sporu, već bi se isto moglo uzeti u obzir i kao činjenica koja ne ide u prilog tužitelju budući je kao mehaničar, koji tvrdi da izvrsno poznaje dionicu ceste na kojoj je došlo do prometne nezgode upravljajući pri tom vozilom koje je u kvaru, dužan postupati i sa višim stupnjem pažnje od običnog vozača pri tome vodeći računa o tome da se radilo o mjesecu prosincu kada nije neuobičajeno da cesta bude zaleđena osobito u ranim jutarnjim satima uslijed niskih temperatura u to vrijeme godine.
22. Za navesti je da je i Visoki upravni sud u brojnim odlukama, na koje se poziva tuženik u osporenom rješenju i odgovoru na tužbu, zauzeo stajalište kad ozljeda nastane kao posljedica tužiteljevog skrivljenog ponašanja u prometu, da u tom slučaju tužitelj ne može osnovom navedenog ostvarivati prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, budući da za isto ne postoji pravna osnova, a s kojim pravnim stajalištem se u cijelosti slaže i ovaj Sud.
23. Ujedno, valja navesti da skrivljeno ponašanje u smislu navedenih odredaba Zakona kao osnova za nepriznavanje prava po osnovi ozljede na radu, ne pretpostavlja nužno postojanje prekršajne, odnosno kaznene odgovornosti. Stoga i u slučaju da protiv osobe koja traži priznanje prava po osnovi ozljede na radu, nije pokrenut odgovarajući postupak pred sudom, nadležna tijela mogu ocijeniti ponašanje podnositelja zahtjeva skrivljenim u smislu propisa koja uređuju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu, a koje isključuje mogućnost priznanja prava po osnovi ozljede na radu kao što su nadležna tijela ocijenila i u predmetnom postupku, a u kojem je tužitelju pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost (pravno stajalište izneseno i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Usž-… od dana 17. studenog 2020.). Prema tome, dokazi iz parničnog postupka koji tužitelj navodi, te prilaže u tijeku ovog upravnog spora, ne mogu ovdje dovesti do drugačije odluke obzirom da se parnični postupak radi naknade štete, za koji tužitelj ističe da ga vodi protiv Općine P., ne vodi sukladno gore citiranim zakonskim i podzakonskim propisima koji reguliraju utvrđivanje predmetne ozljede na radu.
24. Stoga, navodi tužitelja izneseni u tužbi i tijekom ovog upravnog spora nisu bili od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, a po ocjeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja te je, suprotno navodima tužitelja, tuženik u ponovljenom drugostupanjskom upravnom postupku donio u cijelosti pravilnu i zakonitu odluku.
25. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske i podzakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.
26. Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.
27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, koji su opunomoćenici tužitelja istaknuli tijekom ovog upravnog spora (u tužbi i podnesku od dana 12. studenog 2021.), valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom II.
U Splitu,3. prosinca 2021.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).
DN-a:
- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. i p. j.t.d., Z., … uz zapisnik od dana 26. studenog 2021. i zapisnik o objavi,
- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb, Margaretska 3 uz zapisnik o objavi,
- u spis
RJ:
- Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.
- Oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).
- Kalendar 60 dana.