1                    Poslovni broj Psp-15/2021-7

      

     REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

            Kranjčevićeva 8

               52100 Pula

           Poslovni broj Psp-15/2021-7

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji A. B. K., u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz V., , OIB…. , kojeg zastupa punomoćnik S. L., odvjetnik u R., protiv tuženica A. P. iz P., B. 2, OIB:……, koju zastupa kćer ujedno i drugotuženica L. P.-J. iz P., M. 77, OIB: ……., zbog smetanja posjeda, nakon glavne rasprave zaključene 21. listopada 2021. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja S. L. te tuženice L. P.-J., 3. prosinca 2021. objavio i 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Utvrđuje se da su tuženice A. P. iz P., B. u. 2, OIB:….. i L. P.-J. iz P., M. 77, OIB……, smetale tužitelja M. P. iz V., 1. OIB:…… , u posjedu prava stvarne služnosti prolaza pješke do kamenog stepeništa koje počinje na k.č… k.o. Š. i nastavno vodi do kata kuće tužitelja kč…. k.o. Š., na način da su ogradom od žičanog pletiva visine 1,2 m s metalnim stupovima zatvorile tužitelju pristup pješke na kameno stepenište i prolaz stepeništem do kata njegove kuće na k.č. … k.o. Š. pa se nalaže tuženicama da u roku od 3 (tri) dana uklone dio te ograde i naprave otvor u ogradi u širini od 1,5 metara računajući od vanjskog ruba stepeništa te omoguće nesmetan pješački pristup stepeništu u širini od 1,5 preko dijela k.č….k.o. Š. te se tuženicama zabranjuje takvo ili slično smetanje tužiteljeva posjeda ubuduće.

 

II. Nalaže se tuženicama A. P., OIB……. i Ljiljani Perković-Juračić, OIB: …. da tužitelju M. P., OIB:….. naknade troškove postupka isplatom iznosa od 2.700,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 3. prosinca 2021. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj u tužbi navodi da je posjednik prava stvarne služnosti prolaza kamenim stepeništem koje se gledajući od početne stepenice nalazi do polovice na dijelu nekretnine k.č. …. k.o.Š. u vlasništvu 1. tužene, a od polovice do vrha stepeništa nalazi se na k.č…. k.o. Š. u vlasništvu tužitelja. Predmetnim kamenim stepeništem tužitelj ulazi na kat svoje kuće zgr.k.č. … k.o.Š. i taj pristup stepeništem na kat kuće tužitelja postoji od kada je kuća izgrađena, a tužitelj nema drugog pješačkog pristupa na kat svoje kuće.  Stepenište je dijelom, do polovice, naslonjeno na kuću k.č…. k.o. Š u vlasništvu tuženih svake u ½ dijela. Tužitelj je 06. travnja 2021. došao na svoju nekretninu i uočio je da je pristup kamenom stepeništu zapriječen na način da je po međi između k.č…. k.o. Š i k.č…. k.o. Š postavljena ograda od žičanog pletiva s metalnim stupovima visine cca 1,2 m koja ide od ruba stepeništa duž međe između navedenih nekretnina. Postavljanjem ograde od žičanog pletiva s metalnim stupovima visine cca 1,2 m tužitelju je oduzet posjed prava stvarne služnosti prolaza pješke preko dijela stepeništa na k.č…. k.o. Š radi pristupa na kat njegove kuće k.č…. k.o. Š Tužitelj se odmah obratio drugotuženoj, koja je kćer prvotužene, da u se omogući nesmetano vršenje prava stvarne služnosti prolaza  na način da se ukloni ograda na dijelu ispred ulaza na stepenište u dovoljnoj širini za prolaz, međutim drugotužena je to odbila učiniti refereridajući se i u ime prvotužene, zbog čega tužitelj u ovom postupku traži posjedovnu zaštitu.  

 

2. Tuženice u odgovoru na tužbu navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističu da nije sporno da je postavljanjem žičane ograde tužitelj onemogućen u prolazu dijelom stepeništa koje se nalazi na nekretnini prvotuženice k.č…. k.o. Š, nije sporno ni da se tužitelj, nakon što je ograda postavljena, obratio drugotuženoj sa  zahtjevom da mu se omogući prolaz stepeništem na način na se ukloni dio ograde. Navode da je faktičko stanje na terenu istovjetno Skici lica mjesta koju je tužitelj priložio uz tužbu te tužene isto čine nespornim. Međutim, osporavaju da je ograda postavljena protupravno i samovlasno te da je njenim postavljanjem samovlasno tužitelj smetan u posjedu prava služnosti, slijedom čega tužene drže da tužitelj nema pravo na posjedovnu zaštitu. Sporni čin poduzet je uz pristanak i dozvolu tužitelja, a za poduzimanje istog prvotužena je imala osnovu kako u zakonu tako i u Ugovoru o razvrgnuću suvlasništva i diobi nekretnina zaključenim s majkom tužitelja. Tuženice ističu da je namjena predmetnog stepeništa, kao pristupa na prvom katu kuće tužitelja, prestala i postala bespredmetna razvrgnućem suvlasništva i diobom nekretnina 2006. kojom diobom je donji dio stepeništa ostao na nekretnini prvotužene, a gornji pripojen nekretnini tuženika. Da su diobene strane htjele da stepenište i dalje bude u funkciji pristupa do kuće tužitelja ili ne bi cijepale nekretninu po polovici stepeništa ili bi pak ugovorile neko stvarno pravo na nekretnini prvotužene u korist nekretnine tužitelja. Ne samo da ga nisu ugovorile već su izričito ugovorile da na nekretninama koje su im diobom pripale u vlasništvo, druga strana nema nikakvih stvarnih prava ili faktične vlasti. Sporna ograda postavljena je u izvršenju navedene diobe nekretnina. Drugotužena je u ime svoje majke, koja je u visokoj životnoj dobi (93 godine), u studenom mjesecu 2020., tužitelja obavijestila o namjeri ograđivanja okućnice i potrebi rušenja stepeništa budući da zahvatom u dio stepeništa prvotužene prijeti opasnost rušenja cijeloga stepeništa. Tom prilikom se tužitelj nije protivio rušenju, štoviše izričito je rekao da on neće rušiti ako stepenicu nisu njegove, već da to učini drugotužena o svom trošku, što je drugotužena i prihvatila. Tužitelj je dakle pristao na rušenje, tuženicama dao dozvolu da o svom trošku sruše i njegov dio te se ovlaštenjem za rušenje stepeništa tužitelj odrekao korištenja istoga kao pristupa svojoj kući, a time i posjeda prava koje je izvršavao samo iz usluge. Kako je prvotužena krajem ožujka mjeseca ove godine ograđivala cijelu okućnicu, umjesto rušenja stepeništa postavljena je ograda na spornom dijelu, što je zasigurno manje od onoga za što je tužitelj dao odobrenje. Nakon što je ograda postavljena, tužitelj je od drugotužene tražio da mu se otvori ulaz na ogradi i omogući prolaz "dok ne proda" svoju kuću, odnosno zahtijevao je da mu tužene o svom trošku izrade novo stepenište na njegovoj parceli. Kako tužitelj nema nikakve osnove da od tuženica traži da mu se o svom trošku izgrade novo stepenište te kako je zahtjev tužitelja da mu se omogući prolaz "dok ne proda" svoju kuću neodređen i neizvjestan, drugotužena je zahtjev za takvu uslugu odbila, nakon čega je uslijedila tužba. Prvotužena je svoju nekretninu, izuzev u dijelu na kojem se nalazi predmetno kameno stepenište, ogradila sukladno čl.10.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano da je vlasnik dužan s desne strane svojeg glavnog ulaza, gledano s puta, ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjedovog prostora, ako nije drugačije propisano niti je drugi mjesni običaj. Nadalje, predmetno stepenište je zbog starosti u lošem stanju, stepenice su se na nekoliko mjesta odvojile od fasade kuće tuženica i kroz te otvore ulazi kiša, što sve ugrožava njihovu sigurnost i sigurnost osoba koja se njima kreću budući da postoji opasnost od njihova urušavanja, a nesporno šteti i kući tuženica na koju su naslonjene. Prvotužena je kao vlasnica dijela stepeništa odgovorna za njihovu stabilnost i sigurnost osoba koje prolaze njezinim dijelom te je sukladno čl. 150 Zakona o građenju odgovorna za njihovo održavanje i dužna je poduzeti mjere za otklanjanje opasnosti te označiti građevinu opasnom do otklanjanja takvog oštećenja. Sukladno toj zakonskoj obvezi prvotužena je, do rušenja stepeništa, postavljanjem ograde onemogućila pristup na isto. Tužitelj je oglasio prodaju svoje kuće i u ovom postupku traži zaštitu posjeda prava služnosti prolaza, kao i da mu se i ubuduće omogući prolaz tim stepenicama do ulaza u njegovu kuću, koja je također u lošem stanju, nepodobna za korištenje zbog opasnosti od urušavanja. Štoviše, tužitelj je u oglasu za prodaju objavio i sliku predmetnog stepeništa, iz čega neupućeni mogu zaključiti da se to stepenište prodaje zajedno s kućom ili da na njemu tužitelj ima neko pravo. Tužene smatraju da tužitelj svojim zahtjevom zloupotrebljava institut posjedovne zaštite. Tim više što u kući tužitelja od 1995. nitko ne živi, a kuća je u takvom stanju da ulazak u nju predstavlja opasnost po život i zdravlje jer prijeti opasnost od njezinog urušavanja pa tužitelj uopće ni ne ulazi u istu. Upravo radi toga, kako bi zaštitila svoje vlasništvo i spriječila nastanak štete, prvotužena je bila prisiljena pokrenuti vlasničku parnicu protiv ovdje tužitelja, budući ponašanje tužitelja i njegov tužbeni zahtjev ukazuje na to da tužitelj smatra da je dana mu usluga prolaza jača od prava vlasništva tuženice. Slijedom navedenog tuženice predlažu da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja te mu naloži da tuženicima naknadi parnični trošak.

 

3. U tijeku postupka pročitana je skica lica mjesta, izvadak iz zemljišne knjige, skica mjerenja, pregledane su fotografije, pročitana je tužba i odgovor na tužbu iz ovosudnos spisa posl.br.P… pročitani su iskazi svjedoka M. J. i S. P. kao i iskazi parničnih stranaka.

 

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu sud pruži posjedovnu zaštitu u pogledu posjeda prava stvarne služnosti prolaza do stepenica koje vode na I. kat kuće tužitelja, a koje stepenice se prvom polovinom dijela nalaze na nekretnini prvotuženice, navodeći da su ga tuženice smetale onemogućivši mu prolaz postavljanjem žičane ograde.

 

6. Prema odredi članka 10. stavka 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) posjed prava stvarne služnosti predstavlja razmjerno trajnu faktičnu vlast posjednika jedne nekretnine kao povlasne koja se sastoji u faktičnom izvršavanju sadržaja prava stvarne služnosti glede neke tuđe nekretnine kao poslužne. Člankom 188. stavkom 3. ZVDSP-a kao moguće služnosti puta predviđeno je i pravo staze na poslužnoj nekretnini. Člankom 190. stavkom 1. ZVDSP-a propisano je da pravo staze podrazumijeva ovlaštenje vlasnika povlasne nekretnine hodati tom stazom te tako k sebi puštati druge ljude.

 

7. Odredbom članka 21. stavka 1. ZVDSP propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, kako je propisano člankom 21. stavkom 3. ZDSP-a.

 

7.1. Člankom 22. stavkom 2. ZVDSP-a propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Odredbom članka 441. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

 

8. Uzimajući u obzir predmetne zakonske odredbe relevatne u parnicama u kojima se zahtijeva posjedovna zaštita, u ovom je postupku utvrđeno da između stranaka nije sporno:

 

- da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine k.č…. k.o. Š te da je tuženica A. P. upisana kao vlasnica k.č…. k.o. Š, koje  su nekretnine povezane spornim stepenicama na način da se prvi dio stepenica nalazi na nekretnini tuženice, dok drugi dio pripada nekretnini tužitelja,

- da su tuženice postavile žičanu ogradu na način kako je to opisano u tužbi,

- da je postavljanjem žičane ograde tužitelj onemogućen u prolazu stepeništem do svoje kuće na k.č…. k.o. Š

- da stanje na terenu potpuno odgovara Skici lica mjesta dostavljenoj po tužitelju i fotografijama, što znači da nije sporna identifikacija predmetnih nekretnina i mjesta smetanja,

- da su se tužitelj i njegovi prednici koristili predmetnim stepeništem za dolazak na I. kat svoje kuće,

- da je tužba tužitelja podnesena u prekluzivnom roku od 30 dana od dana saznanja tužitelja za smetanje.

 

9. Međutim sporno je, je li postupanje tuženica postavljanjem žičane ograde bilo samovlasno, s obzirom na njihove tvrdnje da je učinjeno na temelju suglasnosti tužitelja.

 

10. Iz iskaza svjedoka M. J. proizlazi da je svjedok u srodstvu sa strankama, da ih poznaje cijeli život te da se sjeća da je još od malena kao dijete dolazio u kuću sada tužitelja uvijek po tim stepenicama koje se vide na fotografijama s lista 17 i 30 spisa. Navodi da je i poslije kada je bio stariji dolazio, ali da već neko vrijeme ne odlazi tamo, jer su stariji umrli i više tamo nitko ne živi. Mislim da ne postoji drugi ulaz u tu kuću.

 

11. Iz iskaza svjedoka S. P. proizlazi da je svjedok u srodstvu sa strankama i sjeća se da je još kao malo dijete s majkom dolazio u tu staru kuću kod babe i ujca, uvijek po stepenicama. Opisuje da je odmah do početka stepenica bio ulaz u štalu u kojoj su bile krave, a da je sada to uređena kuća, dok je s druge strane stajalo gnojivo. Navodi da već dugo tamo nije bio, da misli da u kamenoj kući nitko ne živi i ne zna da li se ista koristi, a zna da je ta kuća sada od tužitelja, dok je ova druga uređena kuća od tuženika. Koliko mu je poznato nikada nije postojao drugi ulaz u tu staru kuću niti je ikad bila postavljena ova ograda s fotografija koje mu se predočavaju na listu 30 spisa.

 

12. U svom iskazu tužitelj M. P. navodi da koristi staru kamenu kuću na način da je pazi, održava i obilazi, s obzirom da ju pokušava prodati. Uvijek je prije u kuću ulazio po kamenim stepenicama, sve do Uskrsa 2021. kada je došao i vidio da je postavljena žičana ograda, a u kuću na drugi način ne može se pristupiti. Navodi da s tuženicama nije postigao dogovor o rušenju stepenica, razgovarali su dva sata na Trgu Republike, ali se nisu uspjeli dogovoriti. Njegov prijedlog bio je da mu tuženice puste da koristi te stepenice kao ulaz u kuću dok kuću ne proda, jer će se to ionako srušiti kada se kuća proda, ali to njima nije odgovaralo. Navodi da nije znao da je na taj način izvršeno cijepanje i da smatra da to nije zakonito niti sukladno pravilima struke. Više ne ulazi u kuću jer nema kuda, a unutra sve propada. Navodi da zna da je ogradu postavila Ljiljana odnosno da je ona nekome naložila da postavi ogradu, jer ne znam tko bi drugi to mogao učiniti.

 

13. U svom iskazu tuženice L. P.-J. navodi da nije sporno da su se predmetne stepenice, od kada se sjeća, koristile za ulazak na prvi kat kuće sada tužitelja, nije niti sporno da su tuženice postavile predmetnu žičanu ogradu i da se postavljanjem te ograde onemogućio prolaz po stepenicama s njiihove nekretnine u kuću tužitelja. Problemi s predmetnim stepenicama počeli su kada je tužitelj postao vlasnik nekretnine 2019. U studenom 2020. našli su se na licu mjesta, bili su prisutni i njena kćer sa zetom, međutim njih nije htjela predlagati za svjedoke kako ih ne bi uvlačila u ovaj postupak, a cilj je bio da se dogovore i odrede međašne granice bez geometra. Na licu mjesta i to konkretno na kući tužitelja i na dvorišnom zidu kuće tuženika sa sprejem su označili crvene točke, povukli liniju i time odredili granicu. Već je tada tužitelju rekla da namjeravaju ograditi cijelu njihovu parcelu i pričali su što učiniti s tim stepenicama. Navodi da je tužitelju i tada bilo čudno što je ta čestica tako podijeljena da granica prolazi po stepenicama, ali to je tako bilo napravljeno u parcelaciji u kojoj su sudjelovale naše majke. Ističe da su se spremali krenuti u adaptaciju kuće i za to je bilo potrebo riješiti problem stepenica, a kada je vidjela oglas tužitelja na "Njuškalu" za prodaju njegove parcele na kojoj je istaknuta fotografija cijelih stepenica, to ju je ubrzalo da problem sa stepenicama riješi. Našli smo se u ožujku ove godine, izrazila mu je želju da se dio stepenica koji se nalazi na njihovoj čestici sruši, na što je on rekao da on to ne namjerava, odnosno da ne namjerava sudjelovati u trošku jer se taj dio ne nalazi na njegovoj čestici. Rekla mu je da će ga kontaktirati kao bi bio prisutan rušenju jer je ipak riječ o stepenicama koje se nastavljaju na njegove. Inače to stepenice nije neodvojivo povezano sa kućom, te su stepenice naslagane, ali su naslagane na fasadu tuženika. Od izvođača dobila je informaciju da je potrebno obaviti određene radove da se osigura ostatak stepenica,  zbog čega je privremeno odlučila odustati od rušenja i postaviti ogradu. Tužitelj ju je telefonski kontaktirao dan nakon Uskršnjeg ponedjeljka, 6. travnja ove godine, prijetio je tužbom zbog postavljene ograde. Našli su se krajem mjeseca na Trgu Republike na kavi i nažalost nisu uspjeli postići dogovor. Tužitelj je tražio da sruše taj dio stepenica i na njegovoj parceli o svom trošku naprave novi dio, na što tuženice  nisu pristale, jer niti on nije sudjelovao financijski u izgradnji njihovih stepenica. Potom je tužitelj predložio da mu daju određeni novčani iznos, odnosno da sudjeluju u troškovima izgradnje donjeg dijela stepenica na njegovoj parceli, na što nisu pristale. Rekao je da se raspitivao i saznao da bi izgradnja armirano betonskih stepenica došla oko 50 tisuća kuna. Potom je predložio da mu dopuste da prolazi po stepenicama dok ne proda kuću, što tuženicama nije bilo prihvatljivo jer takav rok smatraju neodređenim pa je tuženica predložila da se dogovore za neko konkretno vremensko razdoblje 3 ili 6 mjeseci, međutim to tužitelj nije prihvatio tako da je ovu tužbu očekivala. Navodi da je rekla tužitelju da joj smeta što je na oglasu za prodaju fotografija tih stepenica i on je zaista odmah nazvao svoju kćer Ines i dao joj uputu da nazove agenta i makne tu fotografiju, iz čega proizlazi da je znao da donji dio stepenica nije njegov. Navodi da joj je tužitelj rekao da on potencijalnim kupcima uvijek govori da dio stepenica nije na toj parceli i da se stoga moraju rušiti. Tuženica ističe da je tužitelju rekla da će svakom njegovom potencijalom kupcu omogućiti prolaz po stepenicama, da slobodno nazove, međutim od tada do danas nikada ju nije nazvao. Želi ovaj problem riješiti, da se točno zna tko kuda i kako može prolaziti kako ne bi ostavili problem u nasljedstvo svojim nasljednicima.  

 

14. Svjedoci M. J. i S. P., inače u srodstvu i u dobrim odnosima sa svim parničnim strankama, iskazivali su sukladno, živopisno i uvjerljivo iznoseći detalje iz svog djetinjstva, stoga njihove iskaze sud smatra vjerodostojnima. Iz iskaza saslušanih svjedoka sud je utvrdio da se predmetne stepenice koriste za pristup kući sada tužitelja unazad mnogo godina i to uvijek na isti način. Iz njihovih iskaza proizlazi da se na prvom katu te kuće nekada živjelo, dok je u prizemlju bila štala. 

 

15. Iskazi parničnih stranaka su u većem dijelu sukladni i sud njihove iskaze smatra vjerodostojnima. Stranke o relevantnim činjenicama iskazuju sukladno, životno i uvjerljivo, međutim izvode različite zaključke o istim događajima i ne mogu postići dogovor oko spornih stepenica, zbog čega je i došlo do ove parnice. Jedino oko čega se pojavila sumnja je je li tužitelj znao da dio stepenica prolazi nekretninom tuženica, međutim iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da je tužitelj iskazao da nije znao da je to tako bilo ugovoreno između njihovih majki sve dok se nije uknjižio kao vlasnik, a navedeno nije niti relevantno za donošenje odluke. Također se ističe da navodi tužitelja o nepravilnoj parcelaciji kao i navodi tuženica o pravu na provedbu Ugovora o razvrgnuću suvlasništva, iako sud može razumjeti njihov značaj za stranke, u ovoj posjedovnoj parnici nisu relevantni.

 

15.1. Tuženica L. P.-J. u svom je iskazu izričito navela da ne osporava da su se predmetne stepenice od kada se sjeća koristile za ulazak na prvi kat kuće sada tužitelja te da ne osporava da su tuženice postavile predmetnu žičanu ogradu. U odnosu na navod tuženica da žičana ograda nije postavljena samovlasno, ovaj je sud na temelju iskaza stranaka utvrdio da između stranaka u konačnici nije postignut dogovor oko načina rješavanja pitanja spornih stepenica. O navedenom sukladno iskazuju tužitelj i drugotužena prepričavajući njihov razgovor sa sastanka na Trgu Republike, kojom prilikom su pregovarali o načinama rješavanja spornog pitanja, međutim nisu se uspjeli dogovoriti.

 

16. Dakle, utvrđeno je da su i tužitelj i njegovi prednici izvršavali stvarnu služnost prolaza preko dijela nekretnine prvotuženice kako bi s te nekretnine pristupili stepeništu kojim se ulazi u kuću tužitelja. Također je utvrđeno da su tuženice postavile žičanu ogradu, za što je tužitelj saznao 6. travnja 2021. Predmetne relevantne činjenice tuženice izričito priznaju. Čin postavljanja žičane ograde na način da je time tužitelju onemogućen pristup stepenicama ima nesumnjivo obilježje samovlasti, uzevši u obzir da je u ovom postupku utvrđeno da tužitelj nije bio suglasan s postavljanjem predmetne ograde. Upravo suprotno, obje stranke su potvdile da je tužitelj odmah po saznanju za postavljanje žičane ograde nezadovoljno kontaktirao tuženicu te je tuženica očekivala pokretanje ovog postupka.

 

17. Prema članku 20. stavku 1. ZVDSP-a samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, a prema stavku 2. istoga članka tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci.

 

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a te je tužitelju, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Odvjetnička tarifa), priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za ovaj prvostupanjski postupak 2.500,00 kuna (Tbr.7.t.2. i Tbr.42. Odvjetničke tarife) te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 200,00 kuna. Time je tužitelju priznat trošak ovog postupka u ukupnom iznosu od  2.700,00 kuna.

 

U Puli, 3. prosinca 2021.

 

                 Sutkinja

                 A. B. K.

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

 

 

 

Dna:

1. Tužitelju po pun. uz R/ pristojba na presudu 200,00 kuna

2. II. tuženici (i kao punomoćnici I. tuženice)