Poslovni broj: 14 UsI-2404/21-8

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: Ž. V. iz K., P., I. u. b..., OIB: ….., zastupan po I. S., odvjetniku u Z., U. s.. L. B. M.., protiv tuženika: Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje Republike Hrvatske, Zagreb, Savska cesta 28, radi statusa prognanika, nakon neposredne i javne rasprave, zaključene dana 26. studenog 2021. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, dana 3. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Republike Hrvatske KLASA: UP/II-019-06/21-06/01, URBROJ: 510-05-03/01-21-02 od dana 11. svibnja 2021.

              II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.              U tužbi (koju je ovaj Sud tretirao pravovremenom jer spisu tuženog tijela ne prileži dostavnica iz koje bi bilo vidljivo kada je tužitelj zaprimio osporeno rješenje tuženika), podnesenoj protiv rješenje tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Republike Hrvatske KLASA: UP/II-019-06/21-06/01, URBROJ: 510-05-03/01-21-02 od dana 11. svibnja 2021., tužitelj je, u bitnom, naveo da je u ovoj upravnoj stvari već jedanput doneseno istovjetno rješenje, a koje da je poništeno rješenjem tuženika od dana 6. srpnja 2016. te da je predmet vraćen na ponovni postupak. Navedenim rješenjem da je dana uputa prvostupanjskom upravnom tijelu da u ponovljenom postupku ispita je li dovršena obnova obiteljske kuće na adresi K., P. I. u. .., k.č.br. 570/53, odnosno jesu li i kada izvršeni radovi obnove objekta sukladno Zakonu o obnovi te da u tom cilju u prisutnosti tužitelja izvrši očevid na terenu, a da je tužitelj prilikom svog saslušanja dana 12. travnja 2021. izjavio kako još jednom traži da se izvrši stručni izvid na njegovoj kući na kojoj da obnova nije dovršena kao i da traži promjenu krova i krovne konstrukcije te da mu je 2021. rečeno da će se radovi na objektu dovršiti, ali da mu se iza toga nitko nije javljao. Dakle, unatoč svemu navedenom, da nije utvrđeno da li su radovi izvršeni u okviru planiranih sredstava za obnovu niti da li su izvršeni sukladno Zakonu o obnovi te unatoč takvoj prijašnjoj uputi prvostupanjskom tijelu da drugostupanjsko tijelo sad navodi da ta činjenica nije bitna jer da je tužitelj dao izjavu, ali samim time što je tužitelj dao izjavu da će sam dovršiti potrebne radove da ne znači da su radovi koji su trebali biti izvršeni sukladno Zakonu o obnovi zaista i izvršeni, tim više što tužitelj o samom tehničkom pregledu građevine ne zna ništa i da ga nije potpisao. Slijedom navedenog da se predlaže Naslovnom sudu da provede ponuđene dokaze te donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i predmet vraća na ponovni postupak.

2.              Opunomoćenik tužitelja je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 26. studenog 2021. naveo da ostaje kod svih navoda iz tužbe te da ističe kako tužitelj, ukoliko izgubi status prognanika, doista nema gdje stanovati, a nekretnina o kojoj tuženik govori u svom odgovoru na tužbu da ni blizu nije privedena svrsi stanovanja. Tužitelj da zaista ne traži puno, već isključivo ono što mu se tijekom svih ovih godina njegovog prognaničkog statusa obećava od svih državnih institucija. Ujedno je popisao trošak postupka.

3.              Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom, naveo da je iz sadržaja predmetne tužbe vidljivo da ista u svemu odgovara navodima žalbe o kojima je raspravljeno, odnosno o kojoj je odluka donesena ovdje osporavanim rješenjem. Uz navedeno, da se ponovno, kao i u obrazloženju osporavanog rješenja, ističe da je u provedenom postupku utvrđeno da je obnova predmetnog objekta u K. izvršena sukladno Zakonu o obnovi, konkretno, odredbi članka 23. Zakona, s danom 7. listopada 2011. kada je izvršen tehnički pregled objekta. Pri tome, da stupanj dovršenosti objekta na dan tehničkog pregleda na koji upire tužitelj, kraj njegove ovjerene izjave od dana 8. lipnja 2001., koja je opisana u obrazloženju rješenja te je objašnjena i veza između izjave, odluke o prestanku statusa prognanika i dana tehničkog pregleda, koji je uzet kao dan prestanka tog statusa nije od utjecaja na drugačiju odluku. Ovdje osporavano rješenje tuženika da je doneseno primjenom odredbe čl. 116. st. 2. ZUP-a. Naime, unatoč manjkavosti prvostupanjskog rješenja na koje prigovara tužitelj (da prvostupanjsko tijelo ne navodi konkretno temeljem kojih dokaza je donijelo rješenje), iste da su otklonjene u postupku po žalbi (da su opisani svi dokazi i dovedeni u vezu sa datumom prestanka statusa prognanika), zbog čega da je tuženik ocijenio da je odluka prvostupanjskog tijela pravilna. Ostajući u svemu pri razlozima osporavanog rješenja da predlaže da Upravni sud u Splitu odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4.              Osporenim rješenjem tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Republike Hrvatske KLASA: UP/II-019-06/21-06/01, URBROJ: 510-05-03/01-21-02 od dana 11. svibnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za povjerene poslove državne uprave Z. županije KLASA: UP/I-019-06/20-01/02, URBROJ: 2198/1-19-01-04/3-21-6 od dana 12. travnja 2021., a kojim rješenjem je utvrđeno da J. V., OIB: …., i članovima obitelji, Ž. V., OIB: …., suprugu, ovdje tužitelju, M. V., OIB: …., kćerki te I. V., OIB: …., sinu, prestaje pravni položaj prognanika dana 7. listopada 2011.

5.              Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja da se saslušaju stranke u ovom upravnom sporu te da se provede očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, cijeneći da se s obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.

6.              U sporu je održana rasprava dana 26. studenog 2021. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, a na kojoj je dana mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje u tekstu: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7.              Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8.              Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

9.              Odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o statusu prognanika i izbjeglica ("Narodne novine", br. 96/93, 39/95, 29/99, 128/99, 51A/13 i 98/19) propisano je da su prognanici, izbjeglice i povratnici osobe registrirane u bazama podataka nadležnih tijela za statusna prava izbjeglica, prognanika i povratnika, kojima nije utvrđen prestanak statusa do 1. svibnja 2013.

10.              Člankom 4. st. 1. b) alineja 4. Zakona o statusu prognanika i izbjeglica propisano je da se prestanak statusnih prava izbjeglica, prognanika i povratnika utvrđenih na temelju ovoga Zakona utvrđuje, za prognanike, ako u propisanom roku u skladu s odredbama posebnog propisa o obnovi nisu podnijeli zahtjev za obnovu, utvrđeno je da ne ostvaruju pravo na obnovu ili je obnova završena.

11.              Sukladno odredbi čl. 10. st. 1. toč. 4. Uredbe o uvjetima za utvrđivanje i gubitak statusa izbjeglice, prognanika odnosno povratnika ("Narodne novine", br. 133/13, dalje: Uredbe) jedan od uvjeta za prestanak statusa prognanika je, pored ostalog, pravomoćna odluka kojom je utvrđeno da ne ostvaruje pravo na obnovu ili je obnova završena odnosno isplaćena novčana potpora iz članka 14. ili članka 68b. Zakona o obnovi, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ostvareno pravo na stambeno zbrinjavanje darovanjem osnovnog građevinskog materijala i pravo na obnovu dokazuje zapisnikom o tehničkom pregledu objekta ili potvrdom Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje.             

12.              Prema odredbi čl. 23. st. 3. Zakona o obnovi ("Narodne novine", br. 24/96, 54/96, 87/96, 57/00, 38/09, 45/11, 51A/13 i 98/19) propisano je da se obnovom uništene ili oštećene obiteljske kuće smatra izgradnja druge obiteljske kuće na drugom mjestu u istom naselju, kao i druge izmjene, ako je to u skladu s propisima kojima se uređuje prostorno planiranje i građenje te ako su riješeni vlasnički odnosi na toj lokaciji, i to u okviru sredstava koja bi bila potrebna za izgradnju obiteljske kuće na ranijoj lokaciji prema odredbi članka 24. toga Zakona.

13.              Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II-019-06/21-06/01 utvrđeno je da se u dopisu Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od dana 29. ožujka 2021., pored ostalog, navodi da su temeljem rješenja o pravu na obnovu  KLASA: UP/I-361-01/98-01/229 od dana 8. lipnja 1998. i rješenja o pravu na „prelokaciju“ od dana 3. listopada 2001., obnovljene dvije obiteljske kuće za 11 članova iste obitelji (V.: M., N., M., Z., S., A., I., Ž., J., M. i I.), na adresi K. .. , da su na lokaciji utvrđenoj osnovnim rješenjem izvedeni svi radovi obnove na koje korisnici obnove imaju pravo, a na drugoj lokaciji da su izvedeni radovi u financijskoj vrijednosti na koju su korisnici obnove imali pravo temeljem rješenja o prelokaciji za obitelj V. Ž. (suprugu V. J. i djecu V. M. i V. I.), da je opremanje (potpora za opremanje) izvršeno u odnosu na sve članove po osnovnom rješenju od dana 31. siječnja 1999., da je na lokaciji kuće koja je u ratu uništena, izvršena obnova sukladno ostvarenom pravu na obnovu te da je prelokacija na novu česticu izvršena temeljem zahtjeva same stranke koja da je bila upoznata s time da iznos koji se prenosi na novu lokaciju neće biti dovoljan za dovršenje te druge kuće te je dala izjavu da će sama, o svom trošku, dovršiti objekt.

14.              Daljnjim uvidom u spis tuženog tijela utvrđeno je da istom prileži dopis Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od dana 5. lipnja 2018. u kojem se, pored ostalog, navodi da je rješenjem od dana 3. listopada 2001., odobrena obnova novoj obitelji izgradnjom obiteljske kuće na novoj lokaciji, izmještanjem na dijelu čestice zemljišta 570/53, K.O. K., na novoj lokaciji da je izvršena obnova i da je ukupno utrošeno 207.604.64 kn te da je na istoj izvršen tehnički pregled dana 7. listopada 2011., da zapisnik o tehničkom pregledu potpisuju izvoditelj radova, tvrtka H. P. d.o.o. iz Z., stručni nadzor iz tvrtke M. i. d.o.o iz O. i područni nadzor tvrtka G i N C. d.o.o. iz Z. te da vlasnik ili nositelj obnove ne potpisuje zapisnik o tehničkom pregledu, nego zapisnik o primopredaji objekta.

15.              Spisu tuženog tijela prileži i ovjerena izjava Ž. V., ovdje tužitelja, od dana 8. lipnja 2001., kojom je potvrdio da je: 1. suglasan da se obnova njegove u ratu oštećene stambene kuće izvrši izgradnjom novog objekta na novoj lokaciji i to na čest. zem. 570/53, K.O. K., i to u okviru planiranih sredstava za obnovu-Uputa o sanaciji objekta na ranijoj lokaciji te da u okviru tih sredstava prestaju njegova potraživanja iz Zakona o obnovi prema Ministarstvu razvitka i obnove glede prava na obnovu, 2. da će sam vlastitim sredstvima osigurati odnosno izvršiti dovršetak svih potrebitih radova na objektu na novoj lokaciji do stupnja useljivosti te da će u roku predviđenom za završetak radova na objektu, zajedno sa članovima svog domaćinstva u isti preseliti, da će podmiriti troškove izrade i revidiranja Upute za novu lokaciju; da će u roku od dvije godine od dana početka radova obnove na novoj lokaciji, o vlastitom trošku sanirati i ukloniti ostatke oštećenog objekta u kojem je prije agresije stanovao. Opisanu izjavu žalitelj je vlastoručno potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika.

16.              Najprije je potrebno istaći da je u cijelosti pravilno postupio tuženik kad je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog upravnog rješenja kojim je njemu i članovima njegove obitelji (supruga i dvoje djece) utvrđen prestanak pravnog položaja prognanika dana 7. listopada 2011.

17.              Naime, iz naprijed navedenih dopisa Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od dana 5. lipnja 2018. i 29. ožujka 2021. te ovjerene izjave Ž. V., ovdje tužitelja, od dana 8. lipnja 2001. nesporno proizlazi da je tužitelj, uz članove svoje obitelji, J. V., M. V. i I. V., ostvario pravo na obnovu obiteljske kuće u skladu sa odredbama Zakona o obnovi, da je na kući obavljen tehnički pregled dana 7. listopada 2011. te da je dokaze o navedenom dalo nadležno tijelo (Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje) pa je prvostupanjsko upravno tijelo pravilno utvrdilo da Ž. V., J. V., M. V. i I. V. prestaje status prognanika s danom 7. listopada 2011., odnosno danom izvršenog tehničkog pregleda na objektu na kojem je obnova izvršena sukladno odredbi čl. 23. st. 3. Zakona o obnovi.

18.              Kako to pravilno ističe i tuženik, u konkretnom slučaju, za utvrđivanje prestanka statusa prognanika odlučna je činjenica je li obnova korisnika prava na obnovu, o čijem se statusu odlučuje (ovdje tužitelja i članovi njegove obitelji), završena prema Zakonu o obnovi, a što se može dokazati zapisnikom o tehničkom pregledu objekta ili potvrdom Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, sve sukladno gore citiranim odredbama čl. 10. st. 1. toč. 4. i st. 2. Uredbe. Budući je Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, kao nadležno tijelo, dalo očitovanje da je obnova izvršena izgradnjom obiteljske kuće na novoj lokaciji, izmještanjem na dijelu čest. zem. 570/53, K.O. K., sve sukladno čl. 23. Zakona o obnovi, dakle da je izvršena obnova na novoj lokaciji te da je na istoj izvršen tehnički pregled dana 7. listopada 2011., bilo je u cijelosti suvišno provoditi očevid na terenu uz sudjelovanje vještaka građevinske struke na okolnost dovršenosti predmetnog objekta (koji je na terenu nesporno izgrađen) jer takvi dokazi nisu odlučni za odluku o prognaničkom statusu tužitelja i članova njegove obitelji, radi čega su takvi dokazni prijedlozi tužitelja u ovom upravnom sporu odbijeni.

19.              Dakle, u svrhu realizacije takvog oblika obnove ratom uništenog objekta (izgradnja objekta na drugoj lokaciji), tužitelj je dao ovjerenu izjavu od dana 8. lipnja 2001. kojom je potvrdio da je upoznat do kojeg stupnja izgrađenosti radove obnove treba izvršiti naručitelj (iz Ugovora o pravu na obnovu, čl. 36. Zakona o obnovi), a do kojeg korisnik, sve prema Uputi za sanaciju te da će sam vlastitim sredstvima osigurati, odnosno izvršiti dovršetak svih potrebnih radova na objektu na novoj lokaciji do stupnja useljivosti kao i da će u roku predviđenom za završetak radova na objektu, zajedno sa članovima svog domaćinstva u isti preseliti, radi čega prigovori kako njegov objekt nije u dostatnom stupnju završen nisu od utjecaja na utvrđivanje prestanka statusa prognanika njemu i članovima njegove obitelji, dok za eventualnu razliku između uloženog i onog što tužitelj smatra da je još trebalo uložiti u njegov objekt isti svoje pravo može ostvarivati pred za to nadležnim redovnim sudom.

20.              Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori tužitelja (da nije potpisao zapisnik o tehničkom pregledu i sl.) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

21.              U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženikaje zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

22.              Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.             

23.              Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, koji je opunomoćenik tužitelja popisao na ročištu održanom kod ovog Suda dana 26. studenog 2021., valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom II.

 

 

U Splitu, 3. prosinca 2021.

 

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

             

             

DN-a:

-          opunomoćeniku tužitelja I. S., odvjetniku u Z., U. s. L. B. M.. uz zapisnik o objavi

-          tuženiku Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje Republike Hrvatske, Zagreb, Savska cesta 28 uz zapisnik od dana 26. studenog 2021. i zapisnik o objavi

-          u spis

 

 

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.
2. Oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).
3. Kalendar 60 dana.