- 1 -              Poslovni broj: Usž-2974/21-2

Poslovni broj: Usž-2974/21-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T., d.o.o., L., zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u V., J., Š., S., J. & J. odvjetničkom društvu s ograničenom odgovornošću, R., protiv tuženika Državnog inspektorata, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, zastupanog po službenoj osobi S. U., radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1515/2020-12 od 6. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

                                          Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci,               poslovni broj: UsI-1515/2020-12 od 6. srpnja 2021.

Obrazloženje

1.              Osporavanom presudom Upravnog suda u Rijeci odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-322-07/20-01/66, URBROJ: 443-01-23-01/4-20-2 od 24. rujna 2020. i usmenog rješenja višeg veterinarskog inspektora – specijalista - Državnog inspektorata, Sektora inspekcijskog nadzora, Službe veterinarske inspekcije, Odjela za inspekciju, planiranje i koordinaciju službenih kontrola, KLASA: 322-07/20-06/1142, URBROJ: 443-01-09-01-01/3-20-1 od 24. lipnja 2020. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2.               Predmetnim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv usmenog rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 24. lipnja 2020. kojim je tužitelju naređeno da u objektu za klanje papkara i preradu želudaca, mjehura i crijeva, na lokaciji N., S. N., provede neškodljivo uklanjanje 11 trupova zaklanih životinja (točka 1. izreke), kao i pojačano čišćenje, pranje i dezinfekciju proizvodnog dijela objekta, opreme i pribora (točka 2. izreke), te da se dokazi o izvršenju navedenog rješenja dostave donositelju rješenja.

3.              Prvostupanjski upravni sud je rješenje tuženika ocijenio zakonitim pozivom na, između ostalog, odredbe Provedbene uredbe Komisije (EU) 2019/627 od 15. ožujka 2019. o utvrđivanju ujednačenog praktičnog uređenja za provedbu službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi u skladu s Uredbom (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća i o izmjeni Uredbe Komisije (EZ) br. 2074/2005 u pogledu službenih kontrola (SL L 131, 17.5.2019., dalje: Provedbena uredba) radi čega je presudio na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS).

4.              Protiv osporavane presude žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da se svi navodi tužbe odnose i na ovu žalbu. Navodi kako nije točno da nije izvršen ante i post mortem pregled životinja kao što to tvrde prvostupanjski sud i javnopravna tijela, a što proizlazi iz isprava i dokaza koji se nalaze u spisu predmeta. Naime, ovlaštena veterinarka O. J. M., dr. vet. med, provela je ante mortem pregled i započela je postupak post mortem pregleda. To je vidljivo iz njezine izjave koja je navedena kao druga izjava u zapisniku, ali i iz posebne izjave od 26. lipnja 2020. Tužitelj je predložio i saslušanje navedene osobe, a radi utvrđivanja te odlučne činjenice, što je prvostupanjski sud odbio. Stoga Sudu predlaže preinačiti pobijanu presudu i poništiti predmetno rješenje tuženika.

5.              Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi kako nisu točni navodi tužitelja o tome da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u sporu te da su pogrešno primijenjene odredbe materijalnog prava. Naime, iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a održao usmenu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima druge strane te o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora pa je, ocjenjujući zakonitost pobijanog rješenja od 24. rujna 2020., radi pravilnog i zakonitog utvrđivanja činjeničnog stanja, izveo sve dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog predmeta ocjenjujući da je izvođenje dokaza koje je predložio tužitelj (saslušanje ovlaštenog veterinara) suvišno za rješavanje ovog spora pored ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u predmetu upravnog postupka i upravnog spora. Stoga je prvostupanjski sud osnovano prigovore tužitelja iznesene tijekom upravnog spora ocijenio neosnovanima. Zaključno, tuženik smatra da je prvostupanjski sud, nakon provedenog sudskog postupka, a na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, donio zakonitu presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja od 24. rujna 2020. i prvostupanjskog rješenja. Na temelju iznesenih razloga tuženik Sudu predlaže žalbu tužitelja izjavljenu protiv pobijane presude odbiti kao neosnovanu.

6.              Žalba nije osnovana.

7.              Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.), koju stranke protiv presude upravnog suda mogu podnijeti zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. ZUS-a), ovaj Sud nalazi da se pobijana odluka prvostupanjskog suda, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ne može ocijeniti nezakonitom.

8.              Iz zapisnika od 24. lipnja 2020. o provedenom inspekcijskom nadzoru u naprijed navedenom objektu tužitelja, proizlazi, između ostalog, da na 11 zaklanih životinja (2 goveda, 5 junadi, 4 teladi) nije obavljen ante i post mortem pregled radi čega su prvostupanjski sud i javnopravna tijela zaključili kako se radi o mesu neprikladnom za prehranu ljudi u smislu članka 45. Provedbene uredbe.

9.              Međutim, tužitelj u žalbi tvrdi da je izvršio ante i post mortem pregled predmetnih trupova životinja u smislu citiranih propisa te je u dokaz navedenom predložio saslušanje ovlaštene veterinarke O. J. M.

10.              Ovaj Sud navedenu žalbenu tvrdnju ne može uvažiti jer prema izjavi koju je predložena svjedokinja dala tijekom inspekcijskog nadzora ante i post mortem pregled predmetnih trupova životinja nije izvršen. Navedenu izjavu je naknadno izmijenila, međutim, prvostupanjski sud, kao i javnopravna tijela, ovu naknadnu izjavu ocijenila su nevjerodostojnom jer je suprotna ostalim utvrđenim činjenicama. Naime, u postupku je utvrđeno da trupovi zatečenih životinja nisu imali oznake zdravstvene ispravnosti u smislu odredbi članka 48. Provedbene uredbe, zatim nije bilo dokaza o prijavi klanja u smislu odredbi članka 5. stavka 1. i stavka 3. Pravilnika o visini pristojbi i naknada za službene kontrole („Narodne novine“, broj: 84/15., 100/15., 14/16., 98/18. i 7/20.), na glavama životinja nije bilo znakova o obavljenom post mortem pregledu u smislu odredbi članka 18. i 19. Provedbene uredbe te nije sastavljeno izvješće u smislu odredbi članka 25. navedenog Pravilnika.             

11.              Navedene činjenice, iz kojih, dakle, i po ocjeni ovog Suda proizlazi kako ante i post mortem pregled predmetnih trupova životinja nije izvršen, tužitelj nije s uspjehom osporio budući da nije predložio niti jedan prikladan dokaz u prilog svojoj tvrdnji.

12.              Stoga ovaj Sud ocjenjuje zakonitom pobijanu presudu kojom je potvrđeno rješenje tuženika, kao i usmeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela (članak 12. stavci 1. i 3. Zakona o službenim kontrolama koje se provode sukladno propisima o hrani, hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja, Narodne novine, 81/13., 14/14., 56/15. i 32/19.), kojim je tužitelju naloženo neškodljivo ukloniti trupove naprijed navedenih životinja imajući na umu odredbu članka 152. točke 23. Zakona o veterinarstvu („Narodne novine“, broj: 82/13., 148/13. i 115/18.) prema kojoj veterinarski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora/službenih kontrola ima pravo i obvezu oduzeti, odnosno narediti uklanjanje proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje, ako su prilikom veterinarskog pregleda proglašeni neupotrebljivim za ljudsku prehranu, odnosno ishranu životinja.

13.              Shodno tome, a s obzirom da tužitelj naprijed navedeno činjenično stanje tijekom upravnog postupka i upravnog spora nije s uspjehom osporio, to je i po ocjeni ovog Suda pravilno odbijen dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje predložene svjedokinje kao suvišan (članak 33. stavak 3. ZUS-a).

14.              Kako, dakle, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15.              Prema tome, valjalo je, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. prosinca 2021.

                            Predsjednica vijeća             

                                                                                                                  Marina Kosović Marković, v.r.