1

Poslovni broj: 7 Us I-399/2021-12

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 7 Us I-399/2021-12 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

            Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja T. d.o.o., S. B., kojeg zastupa M. S., direktor, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, radi poreznog nadzora, 3. prosinca 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-01/19-01/429, URBROJ: 513-04-20-2 od 14. svibnja 2020. i poreznoga rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnoga carinskog ureda O., Carinskoga ureda S. B. KLASA: UP/I-471-01/19-18/284, URBROJ: 513-02-7058/10-19-32 od 24. listopada 2019.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba pravnog prednika tužitelja, AG T. j.d.o.o. izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., Carinskog ureda S. B. KLASA: UP/I-471-01/19-18/284, URBROJ: 513-02-7058/10-19-32 od 24. listopada 2019.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, u točki I. izreke, utvrđena je pravnom predniku tužitelja AG T. j.d.o.o., obveza poreza na dodanu vrijednost na utvrđeni manjak roba po popisu na BP S. u S., porezna osnovica u iznosu od 207.276,68 kn, stopa poreza na dodanu vrijednost: 25%, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 51.819,16 kn i iznos od 3.804,95 kn na ime zakonskih zateznih kamata. U točki II. određeno je da je porezni obveznik dužan platiti zakonsku zateznu kamatu na utvrđeni iznos poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od obavljenog popisa zaliha 12. lipnja 2019. odnosno od 17. srpnja 2019. do dana donošenja rješenja u iznosu 3.804,95 kn.  Točkom III. izreke naloženo je poreznom obvezniku uplatiti obvezu poreza na dodanu vrijednost s pripadajućim kamatama na navedeni broj računa Državnog proračuna. Točkom IV. izreke određeno je da je porezni obveznik dužan samostalno obračunati i uplatiti daljnju zakonsku zateznu kamatu na porezni dug od dana donošenja rješenja (24. listopada 2019.) do dana plaćanja. U točki V. izreke prvostupanjskog rješenja naloženo je poreznom obvezniku, nakon izvršenih uplata iz točke III., provesti odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na navedene promjene, dok je točkom VI. Izreke određeno da će se, u slučaju ne izvršenja uplate po tom rješenju, naplata provesti ovrhom.

3. U tužbi, pravni prednik tužitelja  navodi kako ovlašteni carinski službenici koji su kod pravnog prednika tužitelja dana 12. lipnja 2019. i 17. srpnja 2019. došli izvršiti popis zaliha energenata i izuzeti poslovnu dokumentaciju nisu na zamolbu djelatnice dozvolili ažuriranje knjigovodstvenih evidencija. Zbog toga što sva poslovna dokumentacija nije bila proknjižena u trenutku kada su ovlašteni carinski službenici došli u nadzor, inventurne razlike nisu pravilno utvrđene. Navodi da prije sastavljanja zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru s tužiteljem nije obavljen završni razgovor, već je isti obavljen tri dana nakon dostave zapisnika tužitelju. Ističe da prije održavanja zaključnog razgovora pravnom predniku tužitelja nije dostavljena pisana obavijest o visini novoutvrđenih obveza u poreznom nadzoru s opisom činjenica i pravnih ocjena koje su utjecale na visinu novoutvrđenih obveza zbog čega tužitelj nije imao osnovu za pripremu za završni razgovor i u njemu nije mogao aktivno sudjelovati. Navodi da je nadležnom carinskom uredu podnio obrazložen zahtjev za produženjem roka za prigovor na Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru te da se carinski ured na ovaj zahtjev oglušio. Ističe kako se tuženik u svome rješenju na žalbene navode tužitelja niti ne osvrće, nego ih samo paušalno odbija čime je povrijeđena odredba članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.). S obzirom na navedeno, tužitelj predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje od 24. rujna 2019.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako ostaje kod osporavanog rješenja od 14. svibnja 2020. iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Raspravnim rješenjem poslovni broj 9 UsI-732/2020-5 od 21. rujna 2020. određen je prekid spora uslijed činjenice da je nad pravnim prednikom tužitelja otvoren stečajni postupak.

6. Podneskom zaprimljenim kod ovoga suda 7. siječnja 2021. prednik tužitelja predložio je nastavak prekinutog spora stoga što je rješenjem Visokog trgovačkog suda poslovni broj 73 Pž-36010/2020-2 od 3. rujna 2020. ukinuto rješenje Trgovačkog suda u O., Stalne službe u S. B. poslovni broj St-231/2020-13 od 30. lipnja 2020. o otvaranju stečajnog postupka nad pravnim prednikom tužitelja.

7. Rješenjem ovoga suda poslovni broj 9 UsI-732/2020-7 od 24. ožujka 2021. nastavljen je spor prekinut rješenjem poslovni broj 9 UsI-732/2020-5 od 21. rujna 2020. Istim rješenjem pozvan je pravni sljednik tužitelja T. d.o.o. da u roku od 15 dana od dana primitka rješenja izvijesti sud ostaje li kod tužbe u ovom upravnom sporu i preuzima li mjesto tužitelja uz upozorenje na primjenu odredbi članka 41. stavka 3. ZUS-a.

8. Podneskom zaprimljenim kod ovoga suda 2. travnja 2021. pravni sljednik tužitelja, T. d.o.o., izvijestio je sud da ostaje kod tužbe u ovom upravnom sporu te da preuzima mjesto tužitelja.

9. Dana 26. studenog 2021. pred ovim sudom je održana rasprava na koju nisu pristupili tužitelj i tuženik te je ista održana bez njihove prisutnosti sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.).

10. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te sve isprave koje prileže istome.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. i članka 31. Zakona o upravnim sporovima, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Prema odredbi članka 98. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09.) rješenje se sastoji od zaglavlja, uvoda, izreke, obrazloženja, upute o pravnom lijeku, potpisa službene osobe i otiska službenog pečata javnopravnog tijela (stavak 1.). Obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka u tijeku postupka te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje (stavak 5.).

13. U skladu s odredbom članka 120. Zakona o općem upravnom postupku drugostupanjsko tijelo o žalbi odlučuje rješenjem (stavak 1.). Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na oblik i sadržaj prvostupanjskog rješenja na odgovarajući se način primjenjuju i na drugostupanjsko rješenje (stavak 2.). U obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit će se i svi navodi žalbe. Ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja (stavak 3.).

14. Sukladno odredbi članka 4. stavka 1. Zakona o carinskoj službi (Narodne novine, broj: 68/13., 30/14. i 115/16.) Carinska uprava obavlja nadzor radi osiguranja pravilne primjene propisa o javnim davanjima i javnopravnim naknadama te osiguranja zaštite zdravlja i života ljudi, životinja, prirode i okoliša kao i drugih općih i javnopravnih interesa.

15. Prema odredbi članka 12. točke 6. Zakona o carinskoj službi područni carinski ured neposredno ili preko svojih ustrojstvenih jedinica u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima neposredno provodi poslove nadzora radi pravilne primjene carinskih, trošarinskih, poreznih i drugih propisa iz nadležnosti Carinske uprave, kao i suzbijanja, sprječavanja i otkrivanja kažnjivih djela iz tih propisa.

16. U skladu s odredbom članka 49. stavka 1. Zakona o trošarinama (Narodne novine, broj: 22/13., 32/13. – ispravak, 81/13., 100/15., 120/15. – ispravak i 115/16.) nadzor nad provedbom odredaba ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega obavlja Carinska uprava te druga tijela ovlaštena za obavljanje nadzora sukladno posebnim propisima. Nadzor se osobito provodi nad proizvodnjom trošarinskih proizvoda, obračunavanjem i plaćanjem trošarine, popisom zaliha, namjenskim korištenjem, otpremama, primitcima, raspolaganjem i kretanjem trošarinskih proizvoda te vođenjem evidencija. Carinska uprava može provjeravati trgovačke, knjigovodstvene, tehnološke i druge evidencije, isprave i podatke koji se odnose na poslovanje trošarinskih obveznika, osoba koje posjeduju ili obavljaju promet s trošarinskim proizvodima i svake druge osobe koja je izravno ili neizravno poslovno ili na drugi način uključena u radnje s trošarinskim proizvodima.

17. Iz odredbe članka 115. Općega poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16.) proizlazi kako je porezni nadzor u smislu ovoga Zakona dio porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak radi provjere i utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje poreznih obveznika i drugih osoba (stavak 1.). Porezna tijela provode porezni nadzor sukladno zakonu kojim se uređuje pojedina vrsta poreza (stavak 2.).

             18. Člankom 33. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj: 73/13., 148/13., 143/14. i 115/16.) propisano je da se poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga.

             19. Odredbom članka 26. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj: 79/13., 85/13. – ispravak, 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 115/16., 1/17. i 41/17.) propisano je kako se izuzimanje, odnosno korištenje dobara i usluga poreznog obveznika u neposlovne svrhe ili druge svrhe osim njihovog poslovanja utvrđuje na temelju računa, obračuna, knjigovodstvenih i drugih vjerodostojnih isprava (stavak 1.). Kod poreznog obveznika manjkovi dobara za koje se ne tereti odgovorna osoba smatraju se izuzimanjem dobara u neposlovne svrhe i podliježu oporezivanju, osim kala, rastepa, kvara i loma, a najviše do visine utvrđene odlukom Gospodarske i Obrtničke komore i manjkova dobara nastalih djelovanjem više sile. Manjkovima uslijed više sile u smislu ovoga Pravilnika, razumijevaju se manjkovi (štete) od elementarnih nepogoda (poplava, požar, potres i dr.), ratnih razaranja i provalnih krađa, do visine utvrđene temeljem očevidnika nadležnog tijela za procjenu šteta (stavak 2.).

              20. Prema odredbi članka 4. Odluke o dopuštenom manjku s naslova kala, rastepa, kvara i loma na proizvodima u trgovini (Narodne novine, broj: 129/07., u daljnjem tekstu: Odluka) dopuštena visina manjka u trgovini na malo i veliko izražava se u postocima koji se primjenjuju od količine proizvoda prodanih u obračunskom razdoblju (stavak 1.). Za trgovinu na veliko, najviši dopušteni normativ manjka utvrđuje se u iznosu od 50 % propisanog normativa za utvrđivanje manjka u trgovini na malo (stavak 2.).

              21. Sukladno odredbi članka 5. točke II.6. Odluke o dopuštenom manjku s naslova kala, rastepa, kvara i loma na proizvodima u trgovini dopuštena visina manjka u trgovini na malo može iznositi do 1,0 % za naftu, prirodni plin te proizvode prerade nafte i plina.

              22. Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako su ovlašteni carinski službenici Carinskoga ureda S. B., Službe za nadzor obavili porezni nadzor kod obveznika AG T. j.d.o.o. u predmetu primjene propisa o trošarinama, o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/I-471-01/19-18/284, URBROJ: 513-02-7058/10-19-26 od 1. listopada 2019.

             23. Predmetni nadzor je obavljen primjenom gore citiranih odredbi članka 4. i 12. Zakona o carinskoj službi, članka 115. Općega poreznog zakona te članka 49. stavka 1. Zakona o trošarinama, dok na utvrđeno činjenično stanje navedeno u zapisnicima o nadzoru pravni prednik tužitelja nije u ostavljenom roku izjavio prigovor.

                24. Naime, predmetni Zapisnik tužitelju je dostavljen 4. listopada 2019. o čemu svjedoči dostavnica koja se nalazi u spisu) a tužitelj je 14. listopada 2019., dakle izvan roka od osam dana ostavljenog za izjavljivanje prigovora, Poreznom tijelu uputio zahtjev za produljenje roka za izjavljivanje prigovora.

            25. Iz označenog zapisnika od 1. listopada 2019. proizlazi kako su 12. lipnja 2019. zapisnički popisane zalihe svih energenata skladištenih u četiri spremnika u kojima se nalazio eurodizel BS, eurosuper 94 i eurodizel plavi, u benzinskoj postaji u S., u vlasništvu trgovačkoga društva AG T. j.d.o.o., pomoću mjerne letve i tablica spremnika koje porezni obveznik upotrebljava u svom poslovanju.

26. Stanje zaliha utvrđeno popisom preračunano je u litre na temelju Tablica obujma ovjerenih od strane Zavoda za ispitivanje kvalitete. Nadzorom je utvrđeno da tablice obujma za spremnik S5 vrijede do kraja 2027., dok Tablice obujma za spremnike S1, S2 i S4 vrijede do kraja 2028. godine.

27. Dopuštena visina manjka u trgovini na malo i veliko, u smislu gore citiranih odredbi Odluke o dopuštenom manjku s naslova kala, rastepa, kvara i loma na proizvodima u trgovini izražava se u postocima koji se primjenjuju od količine proizvoda u obračunskom razdoblju pa su tako poreznim nadzorom, usporedbom stvarnog stanja zaliha na navedeni dan s knjigovodstvenim stanjem zaliha, utvrđene razlike i to za plavi dizel manjak od 1.167,78 l, za eurodizel BS manjak od 6.708,06 l i za eurosuper 95 višak od 3.560,00 l.

28. Nadalje, dana 17. srpnja 2019. ponovno su zapisnički popisane zalihe svih energenata skladištenih u četiri spremnika na benzinskoj postaji u S. u kojima se nalazio eurodizel BS, eurosuper 95 i eurodizel plavi, te su usporedbom stvarnog stanja zaliha na navedeni dan s knjigovodstvenim stanjem zaliha utvrđene razlike i to za eurodizel plavi manjak od 550,63 l, za eurodizel BS manjak od 27.801,43 l i za eurosuper 95 višak od 2.151,07 l.

29. Obzirom da knjigovodstveno stanje zaliha naftnih derivata na dan 17. srpnja 2019. evidentirano u analitičkim karticama eurodizel, eurodizel plavi i eurosuper za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 17. srpnja 2019. za benzinsku postaju S. nije točno jer tužitelj u istima nije proveo knjiženja koja se odnose na utvrđene razlike po inventuri na dan 12. lipnja 2019., odnosno u istima nije proknjižio inventurni manjak energenata eurodizel i plavi dizel, kao ni utvrđeni višak energenta eurosuper 95, izvršena je korekcija knjigovodstvenog stanja energenata na dan 17. srpnja 2019.

30. Ažurno knjigovodstveno stanje na dan 17. srpnja 2019. uspoređeno je s inventurnim stanjem na dan 17. srpnja 2019. te su utvrđene inventurne razlike i to za eurodizel plavi višak od 617,15 l, za eurodizel BS manjak od 21.093,39 l i za eurosuper 95 manjak od 1.408,93 l.

31. Sukladno odredbama članka 4. i 5. Odluke utvrđene su oporezive količine utvrđene popisom uslijed čega oporezivi manjak za eurodizel BS iznosi 20.451,22 l, a za eurosuper 95 oporezivi manjak iznosi 1.346,03 l.

32. Na temelju navedenog utvrđena je razlika između knjigovodstvenog i stvarnog (inventurnog) stanja zaliha derivata, te oporezive količine energenata utvrđene popisom 12. lipnja 2019. i 17. srpnja 2019. (oporezivi inventurni manjak) za eurodizel BS iznosi 25.734,70 l, za eurosuper 1.343,03 l i za plavi dizel 731,25 l.

33. Na tako utvrđeno činjenično stanje, a primjenom odredbe članka 33. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, na oporezive manjkove naftnih derivata primjenom nabavne cijene obračunat je porez na dodanu vrijednost i to na Eurodizel BS – 48.381,21 kn, Eurosuper 95 – 2.692,06 i na Plavi dizel – 745,87 kn.

           34. Prvostupanjsko tijelo je tijekom nadzora utvrdilo kako poreznu osnovicu kod manjka dobara čini cijena nove nabavke te su za obračun vrijednosti utvrđenoga manjka uzete u obzir cijene zadnjih nabavki, dok je obveza PDV-a na oporezivi manjak naftnih derivata, sukladno odredbi članka 33. Zakona o porezu na dodanu vrijednost utvrđena primjenom nabavne cijene bez PDV-a uz stopu PDV-a od 25 % te je u konačnici utvrđen porezni dug u iznosu od 51.819,16 kn.

35. Na temelju opisanoga činjeničnog stanja utvrđenoga poreznim nadzorom, prvostupanjsko tijelo je donijelo označeno porezno rješenje od 24. listopada 2019. na koje se tužitelj žalio, povodom koje žalbe je tuženik donio osporavano rješenje od 14. svibnja kojim je žalbu odbio.

36. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako su pobijano rješenje tuženika KLASA: UP/II-471-01/19-01/429, URBROJ: 513-04-20-2 od 14. svibnja 2020. i porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnoga carinskog ureda O., Carinskoga ureda S. B. KLASA: UP/I-471-01/19-18/284, URBROJ: 513-02-7058/10-19-32 od 24. listopada 2019. zakonita.

          37. Prvenstveno, sud je uvidom u pobijano rješenje od 14. svibnja 2020. utvrdio kako je isto obrazloženo sukladno odredbi članka 120. stavka 2. i 3. u vezi s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno istim je utvrđeno kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na rješavanje konkretne upravne stvari i kako isti nisu doveli u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenoga činjeničnog stanja, tako da navodi tužitelja o suprotnome nisu osnovani.

38. Nadalje, tužitelj u tužbi tvrdi kako tuženik nije valjano utvrdio iznos manjka naftnih derivata na benzinskoj postaji pravnoga prednika tužitelja, jer su ovlašteni carinski službenici nepotpunu i neažurnu knjigovodstvenu evidenciju uspoređivali sa stvarnim stanjem pa stoga inventurne razlike nisu pravilno utvrđene.

39. Međutim, iz Zapisnika o provedenom poreznom nadzoru od 1. listopada 2019. proizlazi kako su ovlašteni carinski službenici izvršili korekciju knjigovodstvenog stanja energenata na dan 17. srpnja 2019. u odnosu na zatečeno stanje na dan 12. lipnja 2019. te isto usporedili sa stvarnim ( inventurnim) stanjem te se stoga navedeni tužbeni navod tužitelja ukazuje neosnovanim.

           40. Dakle, iz navedenoga proizlazi kako je PDV pravnom predniku tužitelja obračunat pravilno i to na količine – razliku između ažuriranog knjigovodstvenoga i stvarnoga (inventurnog) stanja naftnih derivata na BP S.

            41. Nadalje, tužitelj u tužbi niti ne spori da su njegovom pravnom predniku na predmetnoj  benzinskoj postaji utvrđeni manjkovi, već spori količinu utvrđenoga manjka glede koje je sud, kako je to ranije opisano, utvrdio da takvi navodi nisu osnovani, tako da je tuženik imao činjeničnu osnovu i pravnu podlogu u članku 33. Zakona o porezu na dodanu vrijednost na oporezive manjkove naftnih derivata pravnom predniku tužitelja obračunati predmetni PDV.    

              42. Osim toga, tužitelj u tužbi navodi kako je zaključni razgovor nakon obavljenog nadzora s tužiteljem obavljen tri dana nakon sastavljanja Zapisnika o obavljenom nadzoru.

43. Međutim, uvidom u dostavnicu o uručenju predmetnog Zapisnika tužitelju utvrđeno je da je isti tužitelju dostavljen 4. listopada 2019. te da je zaključni razgovor s tužiteljem obavljen istoga dana, dakle 4. listopada 2019., što potvrđuje službena zabilješka prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-471-01/19-18/284, URBROJ: 513-02-7058/10-19-25 od 4. listopada 2019.   

44. Iz navedene službene zabilješke proizlazi da su opunomoćenicama tužitelja objašnjene sve činjenice utvrđene poreznim nadzorom te da je porezni obveznik pozvan da se za sva daljnja pitanja obrati nadležnom Carinskom uredu S. B.

45. Činjenica je da porezno tijelo prije održavanja zaključnog razgovora nije tužitelju dostavilo pisanu obavijest o visini novoutvrđenih obveza u poreznom nadzoru s opisom činjenica i pravnih ocjena koje su utjecale na visinu novoutvrđenih obveza međutim, prema stajalištu ovoga suda, navedeni propust poreznog tijela nije od utjecaja na zakonitost kako prvostupanjskog rješenja od 24. listopada 2019. tako i osporavanog rješenja tuženika.

          46. S obzirom na navedeno, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, sud je odlučio kao u izreci presude.

 

U Osijeku 3. prosinca 2021.

 

        Sutkinja

Jasenka Beker, v. r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).