1

Poslovni broj: 24 Pr-100/2018-35

 

 

     

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

 

Poslovni broj: 24 Pr-100/2018-35

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Gordani Mahovac, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. R. iz S. B.,  OIB: …, zastupane po punomoćnici A. O., odvjetnici iz S. B., protiv tužene O.B. "Dr. J. B." S. B., OIB:…, zastupane po punomoćniku I. Ž., odvjetniku iz S. B., radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave 26. listopada 2021. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice, odvjetnice A. O. i punomoćnika tužene odvjetnika I. Ž., a u nenazočnosti tužiteljice, 3. prosinca 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Nalaže se tuženoj O. B. "Dr. J. B." S. B., OIB: …, da tužiteljici A. M. R. iz S. B.,  OIB: …, isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 25.876,81 kunu (slovima: dvadeset pet tisuća osamsto sedamdeset šest kuna i osamdeset jednu lipu) bruto, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

 

-          na iznos od 209,28 kn od 16. siječnja 2014. do isplate

-          na iznos od 319,69 kn od 16. veljače 2014. do isplate

-          na iznos od 272,26 kn od 16. ožujka 2014. do isplate

-          na iznos od 489,78 kn od 16. travnja 2014. do isplate

-          na iznos od 272,16 kn od 16. svibnja 2014. do isplate

-          na iznos od 522,52 kn od 16. lipnja 2014. do isplate

-          na iznos od 470,16 kn od 16. srpnja 2014. do isplate

-          na iznos od 394,66 kn od 16. kolovoza 2014. do isplate

-          na iznos od 316,92 kn od 16. rujna 2014. do isplate

-          na iznos od 545,70 kn od 16. listopada 2014. do isplate

-          na iznos od 260,99 kn od 16. studenog 2014. do isplate

-          na iznos od 600,27 kn od 16. prosinca 2014. do isplate

-          na iznos od 380,13 kn od 16. siječnja 2015. do isplate

-          na iznos od 510,35 kn od 16. veljače 2015. do isplate

-          na iznos od 254,93 kn od 16. ožujka 2015. do isplate

-          na iznos od 618,31 kn od 16. travnja 2015. do isplate

-          na iznos od 289,70 kn od 16. svibnja 2015. do isplate

-          na iznos od 448,80 kn od 16. lipnja 2015. do isplate

-          na iznos od 610,49 kn od 16. srpnja 2015. do isplate

-          na iznos od 360,22 kn od 16. kolovoza 2015. do isplate

-          na iznos od 592,29 kn od 16. rujna 2015. do isplate

-          na iznos od 494,62 kn od 16. listopada 2015. od isplate

-          na iznos od 411,06 kn od 16. studenog 2015. do isplate

-          na iznos od 350,89 kn od 16. prosinca 2015. do isplate

-          na iznos od 495,19 kn od 16. siječnja 2016. do isplate

-          na iznos od 580,96 kn od 16. veljače 2016. do isplate

-          na iznos od 287,10 kn od 16. ožujka 2016. do isplate

-          na iznos od 436,87 kn od 16. travnja 2016. do isplate

-          na iznos od 441,57 kn od 16. svibnja 2016. do isplate

-          na iznos od 510,89 kn od 16. lipnja 2016. do isplate

-          na iznos od 426,29 kn od 16. srpnja 2016. do isplate

-          na iznos od 366,84 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate

-          na iznos od 537,41 kn od 16. rujna 2016. do isplate

-          na iznos od 428,15 kn od 16. listopada 2016. do isplate

-          na iznos od 304,35 kn od 16. studenog 2016. do isplate

-          na iznos od 366,98 kn od 16. prosinca 2016. do isplate

-          na iznos od 412,85 kn od 16. siječnja 2017. do isplate

-          na iznos od 499,09 kn od 16. veljače 2017. do isplate

-          na iznos od 449,70 kn od 16. ožujka 2017. do isplate

-          na iznos od 238,69 kn od 16. travnja 2017. do isplate

-          na iznos od 639,08 kn od 16. svibnja 2017. do isplate

-          na iznos od 337,11 kn od 16. lipnja 2017. do isplate

-          na iznos od 576,85 kn od 16. srpnja 2017. do isplate

-          na iznos od 379,90 kn od 16.  kolovoza 2017. do isplate

-          na iznos od 508,07 kn od 16. rujna 2017. do isplate

-          na iznos od 621,99 kn od 16. listopada 2017. do isplate

-          na iznos od 255,64 kn od 16. studenog 2017. do isplate

-          na iznos od 651,87 kn od 16. prosinca 2017. do isplate

-          na iznos od 652,39 kn od 16. siječnja 2018. do isplate

-          na iznos od   86,26 kn od 16. veljače 2018. do isplate

-          na iznos od 471,87 kn od 16. ožujka 2018. do isplate

-          na iznos od 260,75 kn od 16. travnja 2018. do isplate

-          na iznos od 307,31 kn od 16. svibnja 2018. do isplate

-          na iznos od 548,39 kn od 16. lipnja 2018. do isplate

-          na iznos od 478,05 kn od 16. srpnja 2018. do isplate

-          na iznos od 554,09 kn od 16.  kolovoza 2021. do isplate

-          na iznos od 479,93 kn od 16. rujna 2018. do isplate

-          na iznos od 519,60 kn od 16. listopada 2018. do isplate

-          na iznos od 375,74 kn od 16. studenog 2018. do isplate

-          na iznos od 392,81 kn od 16. prosinca 2018. do isplate

 

do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem  polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana. 

 

              II  Odbija se tužiteljica A. M. R. iz S. B.,  OIB:…., sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima.

 

              III Nalaže se tuženoj O. B. "Dr. J. B." S. B.,  OIB: …, naknaditi tužiteljici A. M. R. iz S. B., OIB:…, troškove parničnog postupka u iznosu od 8.300,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude (3. prosinca 2021.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 8 dana.

 

Obrazloženje

 

1.Tužiteljica  je podnijela tužbu protiv tužene,  radi isplate razlike plaće.

 

2. U tužbi i podnescima tijekom postupka navodi da je zaposlena kod tužene na radnom mjestu doktora medicine, te da joj tužena nije isplaćivala plaću u skladu s Zakonom o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR), internim Pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 126/11, 88/13 i 143/14, dalje: KU Zdravstva) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, 150/13 i 24/17, dalje: Temeljni KU).

 

Rad tužiteljice bio je organiziran u 24-satnim dežurstvima ili pripravnosti, a u utuženom razdoblju tužiteljica je radila u otežanim uvjetima rada uz odgovornost za život i zdravlje ljudi, a tužena je dodatke po tim osnovama sukladno ranije navedenom zakonodavnom okviru isplaćivala samo za redovno odrađene sate rada, ali ne i u odnosu na prekovremene sate. 

 

Dakle, u tužbi navodi da joj tužena nije isplatila dodatke na plaću sukladno Kolektivnom ugovoru, pogrešno primjenjujući odredbe istog, jer joj isplaćuje dodatke na plaću tijekom redovnog radnog vremena dok iste dodatke ne isplaćuje za prekovremeni rad i za rad u vrijeme dežurstva. Nisu obračunati niti isplaćeni sljedeći dodaci:

- dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada

- dodatka za odgovornost za život i zdravlje pacijenata

- dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi

- znanstveni stupanj

- uvećanje plaće po osnovu navršenih godina rada u zdravstvenim ustanovama

- a posljedično nije dobro obračunata niti razlika naknade plaće za godišnji odmor odnosno naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

 

Tužiteljica potraživanje temelji na Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima istima i Zakonima o radu, važećim u utuženom  razdoblju od 1. prosinca 2013. zaključno sa prosincem 2018.

Tužiteljica podnosi stupnjevitu tužbu jer ne raspolaže evidencijom prekovremenog rada niti platnim listama za utuženo razdoblje te si zadržava pravo, nakon provedenog financijskog vještačenja urediti tužbu.

 

Podneskom od 15. rujna 2020. tužiteljica je nakon provedenog financijskog vještačenja, precizirala tužbeni zahtjev kako je to  pobliže opisano u izreci ove presude.

 

3. U odgovoru na tužbu i podnescima dostavljenim u tijeku postupka, tužena u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, protivi se  podnošenju stupnjevite tužbe, osporava znanstveni stupanj tužiteljice, ističe prigovor zastare, te predlaže, obzirom da je tužena obvezna isplate plaće izvršavati isključivo putem centralnog obračuna plaće (COP), a da je COP izrađen od strane i u nadležnosti  Republike Hrvatske, pozvati Republiku Hrvatsku da stupi u ovaj postupak kao umješač na strani tužene.

 

Tužena ističe da tužiteljica pogrešno tumači odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te odredbe Temeljnog  kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama te da tužiteljica ne razlikuje pojam osnovna plaća i plaća. Tužena objašnjava pojam osnovna plaća kao plaću koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a plaća da označava mjesečnu plaću koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati uvećana za dodatke i uvećanja, a što da znači da osnovna plaća i plaća nisu isto. Prema tuženoj osnovica za izračun prekovremenog rada je osnovna plaća, a ne plaća – osnovna plaća + dodaci na plaću. Prekovremeni rad nije sastavni dio osnovne plaće uslijed čega se ne mogu obračunati dodaci na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada. Tužena osporava pravo na dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada, dodatka na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, znanstveno zvanje, jer da se odredbama čl. 47. st. 2., 51., 57., 58. i 59. Kolektivnog ugovora, jasno određuje da se svi dodaci obračunavaju na osnovnu plaću, što znači isključivo na sate redovnog rada odnosno redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ne na prekovremeni rad.

Poziva se na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora prema kome se dodaci na plaću i uvećanje plaće obračunavaju isključivo na osnovnu plaću odnosno isključivo na ukupan mjesečni redovan fond radnih sati, a ne na prekovremene sate.

Zbog svega iznesenog predlaže sudu tužbu odbaciti kao nedopuštenu u cijelosti odnosno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz obvezu tužiteljice da tuženoj naknadi sve parnične troškove ovog postupka.

 

4. Dakle, između stranaka je sporna dopustivost stupnjevite tužbe, osnova i visina tužbenog zahtjeva, znanstveni stupanj tužiteljice kao i je li tražbina tužiteljice u zastari.

 

5. Sukladno prijedlogu tužene, sud je pozvao Republiku Hrvatsku za stupanje u parnicu kao umješač na strani tužene, međutim ista nije prihvatila stupanje u parnicu.

 

6. Uzimajući u obzir odredbu čl. 14. st. 3. Pravilnika  sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ("Narodne novine" broj 73/18), prema kojoj odredbi radnik ima pravo samo uvida u evidenciju te da se na temelju samog uvida u evidenciju ne može zaključiti je li plaća pravilno obračunavana i isplaćivana, tužiteljica je jedino u sudskom postupku, sukladno odredbi čl.  14. st. 2. Pravilnika, mogla predložiti sudu da službenim putem pribavi isprave neophodne za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja pa su prema tome ispunjene zakonske pretpostavke za stupnjevitu tužbu sukladno odredbi čl.  186.b. ZPP-a.

 

7. U provedenom dokaznom postupku pročitani su Ugovori o radu od 25. ožujka 1996., Anex Ugovora o radu od 29. lipnja 1996., zaključci Zajedničkog povjerenstva za tumačenje  Kolektivnog ugovora, dopis Ministarstva zdravstva od 8. svibnja 2018., pravno mišljenje prof. dr. sc. V. G. od 28. ožujka 2018., isplatne liste plaća tužiteljice, evidencija o radnom vremenu tužiteljice, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 2. prosinca 2013., Dodatak Kolektivnom ugovoru te Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26. ožujka 2018., Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama do 12. prosinca 2012., nalaz vještačenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije F. T. od 25. kolovoza 2020.,  a koji je i saslušan na ročištu održanom 26. listopada 2021., kada je iskazao da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja.

 

Odbijen je prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka V. D. i S. P. J. i tužiteljice obzirom da je njihovo saslušanje predloženo na okolnosti načina obračuna i isplata plaća, naknade plaće, koeficijenta i uvjeta rada prema obračunu i isplati plaće u centralnom obračunu plaća, a isto je nesporno.

 

8. Tužbeni zahtjev  je djelomično osnovan.

 

9. Tužiteljica je bila zaposlena kod tužene Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu doktora medicine, na odjelu za transfuzijsku medicinu.

             

10. Odredbom čl. 80. Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09) koja je u bitnom istovjetna odredbi čl.  90. Zakona o radu  ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17- dalje ZR), određeno je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću  u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a odredbom čl. 94. ZR-a je određeno da za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom  za koji je zakonom  određeno da se ne radi, da radnik ima pravo na povećanu plaću. Dodaci na plaću radnika u zdravstvu za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni su Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine broj 143/13- na snazi od 1.prosinca 2013. do 1.  ožujka 2018. – dalje KU/13) kojim  je u čl.  51. propisano da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom  25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Odredbom čl. 52. KU/13 istovjetno kao i odredbom  čl.  50 KU/18, određeno je da se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa,  evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu.

11. Prema čl. 57. KU/13 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja  na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću koji u konkretnom  slučaju iznosi 25%. Istovjetnu odredbu sadrži čl. 55. KU/18.

 

12. Člankom 59. KU koji je bio na snazi od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015. propisano je da doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% osnovne plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a Dodatkom I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva, a koji se primjenjuje od 1. listopada 2015. u čl.  59., postotak za dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi je zamijenjen i iznosi 12%. Isto propisuje i KU/18 u odredbi čl. 57. 

 

13. Sukladno odredbi čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 128/17, 47/18), plaće zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

 

14. Odredbom čl. 47. KU/13  i  čl. 45 KU/18 plaću zdravstvenih radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dodaci na osnovnu plaću su određeni kao stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada,  dodaci i uvećanja plaća.

 

15. Navedeni Kolektivni ugovori daju pravo na istodobnu isplatu više različitih dodataka odnosno pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59. KU/13 (čl. 55.  i 57. KU/18), kao i dodatka za znanstveni stupanj po čl. 53. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama,  uvećano za dodatak za prekovremeni rad. Isplata dodatka za prekovremeni  rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po navedenim osnovama jer tužiteljica i u redovnom i u prekovremenom radu radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i sa odgovornošću za život i zdravlje ljudi te sa znanstvenim stupnjem dr.sc.

 

16. Zbog navedenog, tužiteljica ima pravo i na dodatke za prekovremeni rad sukladno odredbi čl. 51. KU/13 odnosno čl. 49. KU/18, a kako je to i izraženo u zauzetom pravnom shvaćanju na osmoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019.: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15), koji u redovnom radu imaju pravo  na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl.  57. Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. Kolektivnog ugovora, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu".

 

17. Obzirom  da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, izuzev dodatka za znanstveni stupanj jer tužiteljica nije dokazala da je stekla znanstveni stupanj doktora znanosti, posljedično sud utvrđuje da tužena nije tužiteljici ispravno obračunavala prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun  naknade za godišnji odmor i naknade plaće zbog bolovanja. Visinu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora određuje Zakon o radu/14 u čl. 81. odnosno u čl. 60. Zakona o radu/09 prema kojima radnik ima pravo za vrijeme korištenja godišnjeg odmora na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, pravilnikom  o radu ili ugovorom  o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri  mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad). Odredbom čl. 36. st.1. KU/13, odnosno odredbom čl. 34. KU/18, radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a st. 2. istog članka određuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Odredbom čl. 59. TKU određeno je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u  prethodna 3 mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema  st. 2. istog čl. naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna 3 mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

 

18. Rješenjem poslovni broj 7 Pr-100/2018-17 od 6. srpnja 2020. određeno je provođenje financijskog vještačenja, a povjereno je stalnom sudskom vještaku za područje financija i računovodstva, F. T..

 

Zadatak vještačenja je utvrditi jesu li tužiteljici u razdoblju od 1. prosinca 2013. zaključno sa prosincem 2018. isplaćivane plaće sukladno Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te sukladno odredbama Zakona o radu za sve odrađene sate prekovremenog rada te na tako utvrđene prekovremene sate rada izračunati uvećanja po osnovi:

-          otežanih uvjeta rada

-          odgovornosti za život i zdravlje ljudi odnosno iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi

-          znanstveni stupanj

-          uvećanja plaće po osnovu navršenih godina rada u zdravstvenim ustanovama

-          razliku naknade plaće za godišnji odmor ili eventualno naknada plaće zbog privremene nesposobnosti za rad ili naknade plaće za vrijeme trajanja porodiljnog dopusta

 

19. Financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku F. T., utvrđena je visina razlike plaće od  25.876,81 kn bruto koju je tužena, sukladno ranije citiranim odredbama Kolektivnih ugovora i Zakona o radu bila dužna isplaćivati tužiteljici na odrađene prekovremene sate, a odnosi se na otežane uvjete rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi odnosno iznimnu odgovornosti za život i zdravlje ljudi, navršene godine radnog staža u zdravstvenim ustanovama i razliku naknade plaće za godišnji odmor ili naknade plaća zbog privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju.

Pravni okvir za provođenje financijskog vještačenja je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji  čl. 47. (Narodne novine 143/13 odnosno u čl. 45. Narodne novine 29/18), propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaća, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće. Posebne uvjete rada regulira Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u čl. 57. – KU/13 i u čl. 55. KU/18, na način da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji  u konkretnom slučaju iznosi 25%. Dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi određen je u čl. 59. KU/13 koji propisuje da navedeni dodatak pripada doktorima medicine i doktorima dentalne medicine u iznosu od 10% od osnovne plaće, a čl.  57. KU/18 određuje da taj dodatak iznosi 12% od osnovne plaće. Pravo na uvećanje osnovne plaće zbog navršenih godina rada u zdravstvenim ustanovama, propisuje odredba čl. 60. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja /13 prema kojoj radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž s navršenih do navršenih 29 godina imaju pravo  na uvećanje osnovne plaće 4%; s navršenih 29 do navršenih 34 godine 8%, a s navršenih 34 i više godina 10%.

 

U odnosu na naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, vještak F. T. obrazlaže da Kolektivni ugovor propisuje da se radniku za vrijeme godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu  u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije. Temeljni Kolektivni ugovor određuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da istom pripada naknada plaće u visini  85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje.

 

Pri izradi  nalaza i mišljenja vještak je koristio Obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za razdoblje od prosinca 2013. do studenog 2018. Provjerom svih platnih lista u  utuženom razdoblju, vještak je utvrdio da dodaci koji su predmet ove tužbe nisu obračunati na sve odrađene sate, već su obračunati samo na sate koji su odrađeni u redovnom radnom vremenu, dok nisu obračunati na sate koji su evidentirani kao prekovremeni sati. Izračun svakog posebnog dodatka vještak je izvršio na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće koja je utvrđena za svaki sat rada i broj prekovremenih sati uz napomenu vještaka da osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu nisu osporavani te su preuzeti iz platnih lista tužiteljice koji prileže spisu. Visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužiteljice jednaka je propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada. Nakon takvog obračuna, vještak je utvrdio razliku dodatka za posebne uvjete rada u iznosu od 13.155,16 kn, dodatka za odgovornost odnosno iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 6.131,94 kn te razlike s osnova navršenih godina radnog staža u zdravstvenim ustanovama u iznosu od 3.925,28 kn. Visina razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora ili zbog privremene nesposobnosti za rad ili naknade plaće za vrijeme trajanja porodiljnog dopusta iznosi 2.664,43 kn.

 

              20. Tužiteljica nije imala primjedbe na izračun vještaka F. T., a tužena osporava nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti na način da navodi da nalaz i mišljenje nije izrađen u skladu s pravilima financijske struke te da je matematički izračun bruto razlike plaće pogrešan i netočan uslijed čega je nalaz i mišljenje nepotpun te se ne može upotrijebiti kao relevantan dokaz. Tužena ističe da se  pravno shvaćanje Vrhovnog suda odnosi samo na pravo na dodatke na plaću za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate ostvarene u prekovremenom radu ako to pravo ostvaruje u redovnom radu, a ne odnosi se na druge dodatke koje tužiteljica potražuje tužbom  i tužbenim zahtjevom – znanstveni stupanj. U bitnome tužena osporava nalaz i mišljenje vještaka F. T.,  pobijanjem pravne osnove na koju se poziva tužiteljica u tužbi. Tužena nije predložila vještačenje po drugom vještaku.

              U očitovanju na primjedbe tužene, vještak se očitovao da ostaje kod nalaza i mišljenja koji je sačinjen na temelju zakonodavnog okvira koji je naveden u nalazu i mišljenju.

 

21. Obzirom  na prethodna utvrđenja i činjenicu da sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka F. T. jer je isti izrađen u skladu s pravilima struke, s jasnom i na zakonu osnovanom metodologijom obračuna dodataka i naknade za godišnji odmor, odnosno bolovanje, sud utvrđuje sukladno odredbi  čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 koji je bio u primjeni od 1. siječnja 2010. do 6. kolovoza 2014.) i čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“  broj 93/14 i 127/17 koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014. te odredbama članka 57. i 59.  Kolektivnog ugovora/2013 i Dodatka I, odnosno članka 55. i 57. Kolektivnog ugovora/2018, da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Dakle, tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili u prekovremenom radu te pravo na isplatu kumulativno tih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, a posljedično, obzirom na utvrđenu razliku u isplaćenoj plaći, tužiteljici pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor sukladno čl. 81. Zakona o radu, odnosno čl. 36. st. 1. KU/13 i čl.34. KU/18, odnosno tužiteljici pripada i razlika naknade plaće zbog odsutnosti s rada zbog bolovanja sukladno čl.  59. TKU.

 

22. Potraživanja iz radnog odnosa sukladno odredbi čl. 139. Zakona o radu /2014 zastarijevaju za pet godina, a odredbom čl. 232. st. 2. je određeno da se odredbe ovog Zakona o zastari potraživanja neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika kojima je rok zastare od 3 godine istekao prije stupanja na snagu ovog Zakona. Zakon o radu objavljen je 30. srpnja 2014., a stupio na snagu 7.  kolovoza 2014.

Tužiteljica je tužbu podnijela 22. studenog 2018., a prvo potraživanje tužiteljice se odnosi na razliku plaće za mjesec prosinac 2013. što znači da još uvijek nije istekao rok zastare od tri godine prije stupanja na snagu Zakona (7.kolovoza 2014.). Zbog svega iznesenog, sud je ocijenio prigovor zastare neosnovanim.

 

23. Sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20), i odredbama Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 10/17), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto dohotka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate. Zbog navedenog sud je odbio zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto iznosima.

 

24. Sukladno odredbi  čl.  29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), tužiteljici pripada i zakonska zatezna  kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa utvrđene razlike plaća do isplate.

 

25. U radnim sporovima pokrenutim prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19), paricijski rok iznosi 8 dana.

 

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi  čl.  154. st. 5. i  čl.  155.  ZPP-a (čl. 117. st.3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine" broj 70/19, obzirom da u ovom predmetu prvostupanjska presuda nije donesena do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona  o parničnom postupku. Odredbom čl. 154. Zakona o parničnom postupku određeno je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a ako su stranke djelomično uspjele u parnici da će sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, a nakon toga da će utvrditi iznos pojedinih i ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu,  vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (odbijanje zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima), sud je odlučio da joj tužena sukladno odredbi čl.  154. st. 5. ZPP-a nadoknadi sve troškove.

 

 

Tužiteljici su, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa) priznati slijedeći troškovi: trošak sastava tužbe po Tbr. 7. točka 1. Tarife u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja tužiteljice na ročištima održanim 16. lipnja 2020. i 26. listopada 2021., po 1.000,00 kn po ročištu,  sve po Tbr. 9. točka 1. Tarife, kao i za ročište za objavu presude po tbr. 9. toč. 3. Tarife u iznosu od  500,00 kn, te  trošak podneska od 15. rujna 2020. po tbr. 8. toč. 1. Tarife, u iznosu od 1.000,00 kn. Tužiteljici je priznat u cijelosti  trošak vještačenja u iznosu od 3.800,00 kn, a koji trošak je bio nužan za pravilno presuđenje. Punomoćnica tužiteljice nije u sustavu PDV-a.

 

Dakle, ukupno priznat trošak tužiteljice iznosi 8.300,00 kn, a koji trošak je naložen tuženoj platiti tužiteljici zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93,14, 59/16, 73/17).

 

27. Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudske pristojbe sukladno odredbi čl. 11. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18).

 

28.  Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Slavonskom Brodu, 3. prosinca 2021.

 

 

Sutkinja

 

Gordana Mahovac v.r.

 

 

 

UPUTA O  PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u  roku od 8 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem  ovog suda na nadležni specijalizirani Županijski sud za radne sporove.

 

 

 

DN-a:

1. odvjetnica A. O. iz S. B.

2. odvjetnik I. Ž. iz S. B.

3. Porezna uprava S. B. – nakon pravomoćnosti