Baza je ažurirana 31.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-3081/21-2

 

Poslovni broj: Usž-3081/21-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

I

R J E Š E N JE

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. B., K. S., kojeg zastupa opunomoćenik H. E., odvjetnik iz K. S., protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, Z., radi otklanjanja utvrđenih nedostataka i nepravilnosti pri izvođenju bespravnih radova, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 UsIgr-476/20-6 od 8. travnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2021.

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

I              Žalba tužitelja se usvaja.

Poništava se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 UsIgr-476/20-6 od 8. travnja 2021.

II                            Tužbeni zahtjev tužitelja se usvaja.

  1. Poništava se rješenje Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, klasa: UP/II-612-08/20-02/0118, urbroj: 532-06-01-02/1-20-3 od 30. studenoga 2020.
  2. Oglašava se ništavim rješenje Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju,  Službe za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine, klasa: UP/I-612-08/20-01/0025, urbroj: 532-04-02-20/8-20-2 od 3. rujna 2020.

III              Nalaže se tuženiku da u roku 60 dana od dana dostave ove presude i rješenja tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 7.500,00 kn.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se kao neosnovan  tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela navedenih u točki II. izreke ove presude. Rješenjem tuženika od 30. studenoga 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 3. rujna 2020., kojim se tužitelju, kao vlasniku i investitoru radova na izgradnji nove građevine-zatvorene terase caffe bara T. B., na kč.br. 619 k.o. K. S., na T. p. z. d. u K. S., koji su izvedeni bez prethodnog odobrenja nadležnog tijela, uskladi s posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra i prethodnim odobrenjem koje će mu na njegov zahtjev, a prema odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, utvrditi i izdati nadležno tijelo, Konzervatorski odjel u T. (točka 1. izreke), određuje se rok od 8 dana od dostave ovog rješenja za podnošenje pismenog zahtjeva stranke nadležnom tijelu Konzervatorskom odjelu u T. (točka 2. izreke), određuje se rok od 90 dana od dostave ovog rješenja za izvršenje radnji iz točke 1. ovog rješenja (točka 3. izreke), s tim da je o ispunjenju naloženih obveza iz točke 2. i 3. ovog rješenja nadzirana osoba dužna u roku od 8 dana od dana isteka roka za ispunjenje naloženog, pismeno izvijestiti ovog inspektora (točka 4. izreke), a ukoliko investitor ne postupi prema ovom rješenju i ne izvrši naloženo u zadanim rokovima, izvršenje  će se provesti putem druge osobe na trošak nadzirane osobe (točka 5. izreke), uz određenje da žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (točka 6. izreke).

2.              Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu pobijajući zakonitost iste u cijelosti iz svih zakonom dopuštenih razloga. Ističe da se prvostupanjski sud neopravdano priklanja stavu tuženika koji evidentno provodi postupak protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09., dalje u tekstu: ZUP) i ne omogućuje tužitelju sudjelovanje u postupku te očitovanje na sve relevantne okolnosti u cilju utvrđenja činjeničnog stanja. Osporava činjenicu da nije aktivno sudjelovao u korespondenciji s Konzervatorskim odjelom u T., jer se tri puta pisanim putem obratio istom tijelu, i to 13. lipnja 2018., 13. studenog 2018. i 6. prosinca 2018., te je osobno sudjelovao na sastanku u istom Odjelu, a sukus kojih aktivnosti je bio da će upravo Konzervatorski odjel u T. dati tužitelju upute na koji način će postojeće stanje uskladiti s propisima. Nakon posljednjeg dopisa, rečeni Odjel se nije oglasio niti je dostavio ikakvu daljnju uputu, već je sasvim nepotrebno pokrenuo predmetni postupak. Ističe da će, opreza radi, zatražiti od Konzervatorskog odjela u T. posebne uvjete i prethodno odobrenje vezano za predmetnu nekretninu, a koje podatke i usklađenje je tražio još u drugoj polovici 2018. godine, ali ustraje u traženju ukidanja nezakonito donijetog rješenja u kojemu nisu navedene one relevantne činjenice koje idu u prilog tužitelju. S obzirom na navedeno, smatra da su pobijane odluke tuženika nezakonite i neosnovane jer se tereti tužitelja za postupanje koje je u dobroj vjeri imao namjeru napraviti po konzultaciji s tuženikom, da bi tuženik, mimo dogovora i načela pravičnosti, pokrenuo upravni postupak nalažući nešto što je trebalo biti postignuto dogovorom i što je tužitelj čekao. Nadalje, tuženik zanemaruje kako je za postupanje po Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", broj: 69/99., 151/03., 157/03.-ispr., 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 44/17., 90/18., 32/20. i 62/20.) nužno pratiti odredbe ZUP-a, što isti ne čini, već pogrešno primjenjuje materijalno pravo upravo zbog povreda upravnog postupka. Tuženik nije utvrdio niti tko je i kada izvršio navodno sporne radove, niti je tužitelju omogućio elaboriranje čitave priče jer ga je onemogućio u sudjelovanju u postupku, što ukazuje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i rješenje te usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, ukinuti pobijanu presudu i rješenje te vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno postupanje, uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 2.500,00 kn (250 bodova).

3.              Tuženik, u odgovoru na žalbu, smatra žalbene navode neosnovanim, jer je prvostupanjski sud u presudi nedvojbeno utvrdio da tužitelj u konkretnoj upravnoj stvari uopće ne spori da je on investitor izvedene nove građevine te da se ova građevina nalazi unutar granica zone B zaštićene kulturno-povijesne urbane cjeline K. S., kao i da je predmetne radove poduzeo bez prethodnog odobrenja. Upire na članak 86. stavak 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, prema kojem će inspektor ako utvrdi da je povrijeđen zakon ili propis donesen na osnovi njega pisano utvrditi nedostatke i nepravilnosti, rješenjem odrediti mjere i rok za njihovo otklanjanje a rješenje može donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke, pri čemu ukazuje da je tužitelju zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru od 20. veljače 2020. dostavljen uz prvostupanjsko rješenje, radi čega je imao mogućnost i u žalbi i u upravnom sporu isticati prigovore, a što znači da mu je omogućeno izjasniti se o svim činjenicama. Dodatno napominje da se tužitelj 23. rujna 2020., obratio nadležnom Konzervatorskom odjelu u T. sa zahtjevom radi ishođenja posebnih uvjeta, sukladno pobijanom rješenju, koji su i izdani dana 9. listopada 2020., slijedom čega je vidljivo da žalitelj ne poriče izvedbu predmetnih radova. S obzirom na sve izloženo, tuženik predlaže ovom Sudu žalbu tužitelja odbiti.

4.              Žalba je osnovana.

5.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pri čemu sukladno članku 73. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.-dalje u tekstu: ZUS), na razloge ništavosti pojedinačne odluke i  ništetnosti upravnog ugovora Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, ovaj Sud nalazi da je osporenom presudom i rješenjima javnopravnih tijela povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

6.              Naime, prvostupanjsko rješenje doneseno je pozivom na odredbu članka 86. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, kojim su, u stavku 2., izrijekom navedena prava i obveze inspektora u obavljanju poslova, između ostalog, inspektor ima pravo narediti otklanjanje utvrđenih nedostataka ili nepravilnosti, kao i posljedica koje su nastale protuzakonitom radnjom te poduzimanje drugih mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara sukladno zakonu i drugim propisima (stavak 2. točka 1.), te zabraniti provedbu protuzakonite radnje, kao i izvođenje radova, radnji ili djelatnosti na kulturnom dobru bez izdanih posebnih uvjeta zaštite ili bez odobrenja, odnosno u nesuglasju s njima (stavak 2. točka 2.), a ovlašten je zabraniti i druge protuzakonite radnje prema odredbama zakona i propisa donesenih na temelju zakona (stavak 3.).

7.              Odredom pak članka 90. citiranog Zakona propisano je da je nadzirana osoba dužna o ispunjenju rješenjem naloženoga postupanja izvijestiti inspektora u roku od 8 dana od dana isteka roka za ispunjenje obveze (stavak 1.), a ako nadzirana osoba ne postupi po rješenju inspektora, izvršenje će provesti nadležno tijelo na njezin trošak (stavak 2.).

8.              S obzirom na navedeno, u tumačenju smisla citiranih odredaba toga Zakona, sadržanog pored ostalog u potrebi zaštite i očuvanju kulturnih dobara, ne može se investitoru narediti usklađenje izvedenih radova s posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra i prethodnim odobrenjem prema odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, prije konačnog određivanja načina tog usklađenja od strane nadležnog konzervatorskog tijela, u konkretnom slučaju Konzervatorskog odjela u T.

9.              U skladu s takvim shvaćanjem, nije uopće moguće izvršenje predmetnog prvostupanjskog rješenja od 3. rujna 2020., jer je tim rješenjem tužitelju naređeno usklađenje izvedenih radova na izgradnji nove građevine (zatvorene terase caffe bara T. B.) u roku od 90 dana od dana dostave ovog rješenja, s tim da je u roku od 8 dana od dana dostave tog rješenja tužitelj dužan zatražiti od nadležnog tijela posebne uvjete zaštite kulturnog dobra i prethodno odobrenje kojim će se odrediti način usklađenja zatečenog stanja predmetne građevine.

10.              Prema pak odredbi članka 128. stavka 1. točke 3. ZUP-a, rješenje će se oglasiti ništavim ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće.

11.              Kako se, dakle, ovdje radi o bitnoj povredi odredaba ZUP-a, na koju je tuženik dužan paziti po službenoj dužnosti, što je u konkretnom slučaju propustio učiniti jer nije postupio sukladno članku 128. stavku 2. ZUP-a, a niti je navedeni nedostatak otklonjen osporenom presudom, to ovaj Sud nalazi osnovanim žalbene prigovore tužitelja, radi čega je žalbu usvojio te poništio osporenu presudu i rješenje tuženika, a prvostupanjsko rješenje oglasio ništavim.   

12.              Slijedom izloženog, a s obzirom da je u cijelosti uspio u predmetnom upravnom sporu, ovaj Sud je tužitelju priznao troškove zastupanja po odvjetniku koje je zatražio tijekom prvostupanjskog upravnog spora i u žalbi, i to trošak sastava tužbe i pristupa na raspravu te sastava žalbe, svako u iznosu od 2.500,00 kn, što ukupno iznosi 7.500,00 kn, sve sukladno članku 79. stavku 1. i stavku 4. ZUS-a..

13.              Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2., u vezi članka 67. stavka 3. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 3. prosinca 2021.

 

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović, v.r.

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu