Gž-298/2021-2

1

                                         

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćniku T. P., odvjetniku u Z.,  protiv tuženika D. C. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku L. K., odvjetniku u Z.,  radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 82 Pn-1156/2019-22 od 4. siječnja 2021., 3. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e

 

1. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, potvrđuje se presuda  Općinskog građanskog  suda u Zagrebu, poslovni broj 82 Pn-1156/2019-22  od  4. siječnja 2021.

 

II.        Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku D. C. iz Z., OIB …, platiti tužiteljici M. M. iz Z., OIB …, na ime naknade imovinske štete iznos od 1.198,91 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku D. C. iz Z., OIB …, platiti tužiteljici M. M. iz Z., OIB …,trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana."

III. Nalaže se tužiteljici M. M., OIB …, da tuženiku D. C., OIB …, naknadi parnični trošak u iznosu od 703,12 kuna u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužiteljica u cijelosti, zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tužiteljice i da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, te da tuženiku naloži da tužiteljici naknadi zatraženi trošak parničnog postupka sukladno troškovniku.

3. Na žalbu tužiteljice  odgovorio je tuženik koji u odgovoru osporava osnovanost žalbenih navoda tužiteljice, te predlaže da se njena žalba odbije kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrdi uz dosudu troška odgovora na žalbu tuženiku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku za naknadu imovinske štete proizašle iz štetnog događaja od 21. prosinca 2018. u iznosu od 1.198,91 kune, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, a koji zahtjev se temelji na tvrdnji da je tužiteljica vlasnica psa pasmine pomeranski špic imena B. kojeg je tog dana napao pas tuženika, te ga ozlijedio.

6. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

7. Temeljem članka 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

9. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se sadržajem žalbe poziva tužiteljica, a ovo iz razloga jer izreka presude nije nerazumljiva, odnosno ne proturječi sama sebi kao ni razlozima presude.

10. Među strankama je prije svega sporno vlasništvo ozlijeđenog psa.

11. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da je tumačenje suda pogrešno budući Putovnici za kućne ljubimce daje značaj javnog registra kao što bi bio upisnik u zemljišne knjige kod stjecanja nekretnine, a što je u konkretnom slučaju potpuno pogrešno i netočno, odnosno Putovnica nije jedini i isključivi dokument kojim se dokazuje vlasništvo nad psom, a niti se to vlasništvo stječe ishođenjem Putovnice. Ujedno se poziva na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.– dalje: ZV), navodeći da je pas u pravnom smislu pokretna stvar, a temeljem članka 116.  stavak 1. ZV-a, vlasništvo pokretne stvari stječe se predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to, da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako Zakonom nije određeno drukčije. Dakle, stjecanje vlasništva nad psom ostvaruje se stjecanjem u samostalni posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to, da se ostvari prijenos vlasništva nad psom.

12. U odnosu na ove žalbene navode tužiteljice potrebno je odgovoriti da isti nisu osnovani, budući tužiteljica tijekom postupka nije niti dokazivala vlasništvo psa, već je smatrala da se vlasništvo podrazumijeva samom činjenicom, što je ona to navela u tužbi, a tijekom postupka također nije spominjala račun priložen uz tužbu kao dokaz na okolnost vlasništva psa, a što prema mišljenju ovog suda i nije valjan dokaz o vlasništvu.

13. Naime, da bi tužiteljica dokazala vlasništvo psa moraju biti kumulativno ispunjeni slijedeći uvjeti, tj. da je pas cijepljen protiv bjesnoće i da je mikročipiran, te da je za istog nakon cijepljenja i mikročipiranja izdana Putovnica. Iz računa od 4. siječnja 2019., na koji se poziva tužiteljica proizlazi da pas B. nije cijepljen protiv bjesnoće, odnosno da istom cijepljenje vrijedi do 20. prosinca 2017.,  pa samim time nisu ispunjene pretpostavke za valjano držanje psa pa i polaganje vlasništva nad istim. Ovdje je potrebno naglasiti da predmetni račun, a čiju je vjerodostojnost tuženik osporavao tijekom postupka nije dostavljen u originalu, pa isti kao takav nije vjerodostojna isprava koja dokazuje identitet psa, kao i osobu vlasnika, a samim time i aktivnu legitimaciju tužiteljice za vođenje predmetnog parničnog postupka.

14. Sasvim je jasno i logično da sud nije stručan da dešifrira podatke sa mikročipa, niti isti ima tehničku opremu radi očitanja mikročipa s kućnih ljubimaca, pa je upravo iz tog razloga bilo potrebno da tužiteljica tijekom postupka radi utvrđivanja identiteta predmetnog psa i vlasništva istog dostavi sudu kao dokaz Putovnicu za istog.

15. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice da je Putovnica jedino mjerodavna za prekogranično putovanje, kada je ista potrebna radi dokazivanja vlasništva psa i unutar Republike Hrvatske i to ne samo za putovanje nego za raspolaganje s tim vlasništvom, na bilo kojoj razini.

16. Naime, vlasništvo nad kućnim ljubimcem se dokazuje ispravno upisanim imenom i prezimenom vlasnika kućnog ljubimca u identifikacijski dokument-Putovnicu, koji prati kućnog ljubimca, a kako je to istaknuto i na stranicama Uprave veterinarstva ….

17. Nadalje, ovdje je potrebno istaknuti da sukladno odredbi članka 2. točka 4. Pravilnika o označavanju pasa (Narodne novine 72/10 . dalje: Pravilnik) izdavatelj putovnice je ovlaštena veterinarska organizacija i veterinarska praksa, veterinarska organizacija i veterinarska služba koja posjeduje rješenje uprave o dodjeli pojedinih poslova javne ovlasti – cijepljenje pasa protiv bjesnoće. Sukladno odredbi članka 4. tog Pravilnika, označavanje pasa može provoditi samo izdavatelj (stavak 1.), dok se označavanje pasa mikročipom obavlja u skladu s uputom nositelja odobrenja za stavljanje u promet veterinarsko-medicinskog proizvoda. Sukladno odredbi članka 6. Pravilnika, nakon što se mikročip aplicira u skladu sa člankom 5. stavak 2. Pravilnika, izdavatelj u putovnicu, unosi između ostalog i podatke o vlasniku životinje.

18. Iz navedenog, dakle sasvim jasno proizlazi da vlasnik mora posjedovati putovnicu kojom bi dokazao vlasništvo psa, a što u konkretnom slučaju tužiteljica nije imala, a niti je kao dokaz priložila u spis iako je na tužiteljici bio teret dokaza o tome da je vlasnica psa koji je ozlijeđen i u vezi kojeg ozljeđivanja od tuženika potražuje naknadu imovinske štete.

19. Prema tome, suprotno svim žalbenim navodima tužiteljice pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da bi bila vlasnica psa koji je napadnut od strane psa u vlasništvu tuženika, slijedom čega je sud pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

20. Ovaj sud u cijelosti prihvaća pravne zaključke suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, budući isti žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedeni u dvojbu.

21. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a.

22. Prema tome, kako u donošenju pobijane presude nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva tužiteljica, kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

              23. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu iz razloga jer ova postupovna radnja nije bila potrebna ni nužna za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

U Gospiću 3. prosinca 2021.

Sutkinja

 

Tatjana Radaković Bašić, v.r.