Baza je ažurirana 03.03.2026. zaključno sa NN 149/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1                           Poslovni broj -457/2021-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj -457/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača,  predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Č., OIB ..., zbog kaznenog djela iz 227. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u ..., poslovni broj K-347/2017-55 od 2. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2021.

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se žalba opt. D. Č., te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u ..., poslovni broj K-347/2017-55 od 2. lipnja 2021., opt. D. Č. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti cestovnog prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. KZ/11 pa je na temelju čl. 227. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda tako što se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju odredbe čl. 72. KZ/11 opt. D. Č. izrečena je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

3. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi odredbe čl. 145. st. 2. toč. 1. - 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženik je dužan platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 9.540,00 kuna, kao i paušal u iznosu od 500,00 kuna u roku od tri mjeseca.

 

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. D. Č., po branitelju R. P. Š., odvjetnici iz ..., zbog bitne povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona te zbog izrečene, odnosno primijenjene kaznenopravne sankcije, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu optuženika i preinači pobijanu presudu, a podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u ...

 

7. Žalba opt. D. Č. nije osnovana.

 

8. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nalazeći da je izreka presude suprotna dokazima u spisu prvenstveno nalazu i mišljenju prometnog vještaka, da je sud "postupao suprotno dokaznom načelu in dubio pro reo uzimajući kao dokazano nepostojanje činjenica koje optuženiku idu u korist". Na taj način zapravo osporava zaključak prvostupanjskog suda sugerirajući istodobno preocjenu izvedenih dokaza, osobito prometnog vještačenja. Time se njegova žalba svodi na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će se ovaj sud očitovati u nastavku ove drugostupanjske odluke, a pod žalbenom osnovom pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8.1. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Iako u žalbi optuženik ne razgraničava žalbene osnove, njegova se žalba u cijelosti svodi na osporavanje pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, pa tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje vidi u tome što je prometni vještak P. T. u nalazu i mišljenju, između ostalog, naveo da je "isključivi uzrok prometne nezgode destabilizacija vozila uzrokovana snažnim zakretom upravljača vozila u desnu stranu, što je rezultiralo zanošenjem vozila i u konačnici prometnom nezgodom", kao i da bi i "u bilo kojoj situaciji uslijed naglog zaokreta upravljača došlo do prometne nezgode". Stoga, zaključuje da kretanje automobila brzinom od 73 km/h i upravljanje vozilom s koncentracijom od 0,88 g/kg apsolutnog alkohola u krvi ne bi dovelo do prometne nesreće da nije bilo njegove (optuženikove) reakcije u vidu snažnog zakreta upravljača u desnu stranu.

 

9.1. Takvim navodima optuženik nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda, koji je o istim okolnostima dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka P. T. proizlazi da je prije destabilizacije vozilo prošlo po lijevom nepreglednom zavoju u kojem je zavoju granična brzina prolaska vozila 77 km/h, da se na mjestu početka tragova zanošenja vozilo kretalo brzinom od 73 km/h, što je vrlo blizu graničnoj brzini, a što predstavlja vrlo oštru vožnju u zavoju. Upravo zbog brzine bliske graničnoj, vozilo je u zavoju imalo tendenciju skretanja prema vanjskom (desnom) rubu zavoja, koju je narušenu putanju optuženik uspio korigirati lijevim zakretom upravljača, a koji je manevar rezultirao prelaskom vozila s desne na lijevu prometnu traku, pa da ne bi sletio preko lijevog ruba kolnika, optuženik je reagirao presnažnim zakretom upravljača u desnu stranu što je rezultiralo zanošenjem vozila. Vještak je, također, mišljenja da bi prosječno uvježban, odmoran i psihofizički za vožnju spreman vozač, bez poteškoća na siguran način prošao zavoj pri brzini ne većoj od 60 km/h.

 

9.2. Dovede li se prethodno navedeni nalaz i mišljenje prometnog vještaka s nalazom i mišljenjem vještaka toksikologa dipl. ing. Z. K. kako se kod koncentracije od 0,88 g/kg apsolutnog alkohola u krvi većina ljudi nalazi u pripitom stanju smanjenih vozačkih sposobnosti (kada dolazi do sve jačeg narušavanja središnjeg živčanog sustava, nestaje samokritičnosti, dolazi do precjenjivanja vlastitih sposobnosti, vozači su skloni riskantnoj i prebrzoj vožnji, pojavljuju se znakovi smanjene mogućnosti pamćenja i zapažanja, smanjuje se vidna oštrina pa slike postaju nejasne, orijentacija u prostoru je dvostruko manja, pogoršavaju se intelektualne funkcije, samopouzdanje sve više raste uz istodobno slabljenje samokontrole) niti za ovaj sud nije upitna uzročno posljedična veza između načina vožnje optuženika i nastupjele posljedice u vidu teške tjelesne ozljede (prijelom lijeve ključne kosti bez pomaka ulomaka) na strani suvozačice ošt. A. G. koju je ozljedu zadobila uslijed izlijetanja automobila s kolnika i udara automobila o betonski nosač drvenog stupa električne mreže HEP-a.

 

9.3. Ovo stoga što je opt. D. Č. s koncentracijom od 0,88 g/kg alkohola u krvi upravljao osobnim automobilom Opel Vectra brzinom od 73 km/h koja nije bila prilagođena uvjetima na kolniku te nailaskom na zavoj u lijevo izgubio kontrolu nad vozilom što je dovelo do njegovog zanošenja i udara u betonski nosač stupa električne mreže. S tim u vezi je za istaći kako je reakcija optuženika u vidu snažnog zakretanja upravljača u desnu stranu rezultat njegovog pripitog stanja, a pri upravljanju vozilom u takvom, pripitom stanju jedna je od karakteristika vozača da nailaskom na blagi lijevi ili desni zavoj zadržavaju pravac kretanja i zbog tog dolazi do izlijetanja s kolnika (kako to također proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka toksikologa).

 

9.4. Osnovano je, nadalje, prvostupanjski sud ocijenio neuvjerljivim i neistinitim dio obrane optuženika u kojoj je iskazao da je kutija na kolniku bila razlog njegovog naglog skretanja u desnu stranu, budući zapisnikom o očevidu na kolniku, a niti u blizini prometne nesreće, nije zatečena nikakva kutija, a niti ju je u svom iskazu spomenula oštećenica.

 

9.5. U žalbi, nadalje, optuženik upire kako je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer je propušteno utvrditi da li bi oštećenica zadobila istu ozljedu i da se kretao dopuštenom brzinom od 50 km/h i pri koncentraciji od 0,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi. Takvi navodi optuženika su posve promašeni budući jer se u ovom kaznenom postupku provode dokazi i utvrđuju činjenice u okviru činjeničnog opisa optužbe, a ne hipotetske činjenice i okolnosti koje se nisu dogodile, već su na razini špekulacije.

 

9.6. Stoga je prvostupanjski sud, a suprotno žalbenim navodima optuženika pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te na takvo (pravilno i potpuno) utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kada je opt. D. Č. proglasio krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. KZ/11. Pri tome je za ukazati da se kazneni zakon primjenjuje na ono činjenično stanje koje je utvrđeno po prvostupanjskom sudu, a ne na ono koje je, prema stajalištu obrane, trebalo biti utvrđeno.

 

10. Iako se izrijekom žali i zbog uvjetne osude, optuženik ovaj žalbeni osnov ne obrazlaže. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, a potom i vrednovao olakotne okolnosti na strani optuženika u vidu dosadašnje neosuđivanosti, proteka vremena od počinjenja kaznenog djela (više od šest godina), te otegotne okolnosti u vidu prekršajne kažnjavanosti. Naime, polazeći od stupnja krivnje optuženika te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, uvjetno na 2 (dvije) godine, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečenom kaznenom sankcijom koja je adekvatna okolnostima djela, osobi optuženika i kriminalnoj količini, ostvarit će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.

 

11. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadržava u sebi i žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri (čl. 478. ZKP/08), po nalaženju ovog suda, pravilno ju je izrekao prvostupanjski sud jer postoji opasnost da će optuženik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa imajući u vidu okolnosti kaznenog djela, kao i činjenice ranije prekršajne kažnjavanosti u dva navrata zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama kada mu je u jednom navratu bila izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom.

 

12. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih opt. D. Č. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 3. prosinca 2021.

 

      Predsjednik vijeća

                                                                                              Mario Kovač, v.r.

 

     Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

                                                                                                                     Blaženka Vuletić

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu