1                            Poslovni broj Kž-317/2021-4 

 

 

 

                                                                                                                                                                                

 

Poslovni broj Kž-317/2021-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. M., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 323. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru br. K-213/2018 od 28. listopada 2020. godine, u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2021. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba opt. D. M. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.              

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru br. K-213/2018 od 28. listopada 2020. godine, opt. D. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protupravna naplata u pokušaju iz čl. 323. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11, pa je za navedeno kazneno, temeljem čl. 323. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11 opt. D. M. je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.          

 

1.1. Temeljem čl. 79. st. 2. KZ/11, od opt. D. M. oduzet je predmet upotrijebljen za počinjenje kaznenog djela i to mobilni uređaj marke Samsung, srebrno crne boje, IMEI broja 352621/08/260247/2, model J510FN, sa SIM karticom 99021626020875, pozivnog broja 098 339-898, oduzet temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, PP Obrovac, serijski broj 0051293, a koji postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. . Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. D. M. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u paušalnom iznosu od 500,00 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žali se opt. D. M. po branitelju Š. N., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

 

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-252/2021 od 11. lipnja 2021. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

4. Žalba opt. D. M. nije osnovana.

 

5. Žalitelj (opt. D. M.) u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da je prvostupanjski sud usprkos protivljenju obrane predočio i pročitao dio iskaza koji je ošt. T. M. dao 21. studenog 2017. godine. Uvidom u navedeni raspravni zapisnik razvidno je da je prvostupanjski sud navedenu procesnu radnju učinio radi otklanjanja proturječnosti iskaza koji je ošt. T. M. dao 21. studenog 2017. godine u odnosu na iskaz koji je dao na raspravi 21. kolovoza 2019. godine. Navedenim predočenjem prethodno danog iskaza u odnosu na ono što je oštećenik rekao na toj raspravi prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, posebno kada se uzme u obzir da je na raspravi 21. kolovoza 2019. godine ošt. T. M. podvrgnut kontradiktornom ispitivanju prisutnih stranaka. Na navedeni način nije povrijeđeno pravo optuženika na pravično suđenje. Suprotno tom žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

6. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama opt. D. M. sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Iako se optuženik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ne navodi koju je važnu činjenicu prvostupanjski sud utvrdio pogrešno, odnosno koju važnu činjenicu sud nije utvrdio. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u

 

 

suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

6.1. Naime, optuženik čini nespornim da je oštećeniku putem društvene mreže Facebook poslao poruke upravo onog karaktera i sadržaja kako je to navedeno u činjeničnom opisu izreke pobijane presude. Optuženik jedino umanjuje značaj izgovorenih riječi opravdavajući svoj postupak jer da je bio isprovociran, te ističe da prijetnje nije imao namjeru realizirati i da su izgovorene u slengu. Međutim, prvostupanjski sud pravilno taj dio obrane optuženika nije prihvatio obzirom da je za opstojnost ovog kaznenog djela dovoljno da se ponašanje počinitelja može objektivno obuhvatiti pojmom ozbiljne prijetnje, neovisno o tome je li počinitelj tu prijetnju namjeravao ostvariti. U konkretnom slučaju i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda radi se o ozbiljnoj prijetnji koje je oštećenik shvatio ozbiljno i uslijed kojih se uplašio za osobnu sigurnost i sigurnost članova njegove obitelji, te uslijed čega je odmah podnio kaznenu prijavu. Pri tome je za ukazati da se radnja počinjenja kaznenog djela protupravne naplate sastoji u namjeri naplaćivanja (utjerivanja) tražbine u svezi čega nije odlučno postoji li tražbina objektivno ili ne, već je dovoljno da počinitelj misli da ona postoji.

 

6.2. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju optuženik pokušavao prijetnjama prisiliti oštećenika da mu isplati 25.000,00 na ime ulaganja u partnerski poslovni odnos u koji je nesporno uložio određena financijska sredstva o čemu su iskazivali svjedoci I. L. i I. B., a koje kazneno djelo je nedvojbeno ostalo u pokušaju. Činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu ukazuje kako nije osnovana žalba opt. D. M. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti II optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

6.3. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

7. Žalitelj u žalbi pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona jer da nije bilo mjesta oduzimanju mobilnog uređaja vlasništvo optuženika, temeljem čl. 79. KZ/11. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o oduzimanju predmeta. Nije sporno da je optuženik putem oduzetog mobilnog uređaja poslao oštećeniku prijeteće poruke. Odredbom čl. 79. KZ/11, propisano je da se oduzimaju predmeti koji su bili

 

namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela, a što upravo opstoji u predmetnom slučaju. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je glede odluke o oduzimanju predmeta prvostupanjski sud naveo u obrazloženju presude. Stoga se i u ovome dijelu žalba optuženika ukazuje neosnovanom.

 

8. Nije osnovana žalba opt. D. M. zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. D. M. za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 323. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Stoga takva kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je II optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).      

 

9. Nije osnovana žalba žalitelja zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Suprotno žalbenim navodima, odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08, propisano je da kad sud optuženika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri prouzročene troškove kaznenog postupka. Ovaj drugostupanjski sud je također mišljenja da opt. D. M. može nadoknaditi prouzročene troškove kaznenog postupka budući je umirovljenik i ima stalna primanja, a tim plaćanjem neće biti dovedena u pitanje njegova životna egzistencija. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupio pravilno sukladno odredbi čl. 148. st. 1. ZKP/08.

 

10. Slijedom navedenog žalba opt. D. M. nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 3. prosinca 2021.

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

                 Blaženka Vuletić