1                Poslovni  broj: 11 Us I-615/2021-9

 

Poslovni  broj: 11 Us I-615/2021-9

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja H. e. d.d., Z…, zastupan po H.-O. d. s. d.o.o., E. R., R…, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z…, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u R…, radi izvlaštenja, 2. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-943-04/17-01/171, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 15. ožujka 2021.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Crikvenica, KLASA: UP/Io-944-17/15-01/01, URBROJ: 2170-07-02/9-17-34 od 31. siječnja 2017. toč. 1. izreke utvrđen je interes Republike Hrvatske za izgradnju 20 kV kabelskog priključka TS 20/0, 4 k V H… temeljem čl. 4. Zakona o energiji ("Narodne novine" broj 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15), toč. 2. izreke prihvaćen je prijedlog H.-O. d. s. d.o.o., E. R., ovdje tužitelja te su u korist tužitelja, radi ustanovljavanja stvarne služnosti elektroenergetskih vodova zbog izgradnje 20 kV kabelskog priključka TS 20 0.4 kV H…, nepotpuno izvlaštene nekretnine označene kao z.č. … (k.č. …) površine 3151 m2 (površina služnosti iznosi 30 m2), upisana u zk.ul. … k.o. C. s uknjiženim društvenim vlasništvom i nositeljem prava korištenja G. "G." M. i z.č. … (k.č…) površine 136 m2 (površina služnosti 3 m2) upisana u zk.ul. … k.o. C., s uknjiženim pravom vlasništva C. A. N. u 11/120 dijela, C. mldb. V. N. u 11/120 dijela, C. mldb. Š. N. u 11/120 dijela, C. mldb. M. N. u 11/120 dijela, C. R. u 60/120 dijela, M. I. N. u 1/120 dijela, C. V. N. u 1/120 dijela, C. Š. N., K. u 1/120 dijela, T. S. A. u 1/120 dijela, C. N. u 4/120 dijela, C. A. u 4/120 dijela, C. D. u 2/120 dijela i C. M. u 2/120 dijela. Toč. 3. izreke rješenja određeno je da će se izgradnja elektroenergetskih vodova radi izgradnje 20 kV kabelskog priključka TS 20/0, 4 kV H… i to na z.č. 6101/5 i 6070/6, obje k.o. C., izvršiti u skladu s pravomoćnom lokacijskom dozvolom, KLASA: UP/I-360-05/12-0/25, URBROJ: 2170/1-0302/4-12-12 od 18. listopada 2012. i rješenjem o produženju lokacijske dozvole KLASA: UP/I-350.05/14-05/8, URBROJ: 2170/1-03-02/4-14-3 od 22. prosinca 2014. izdane od strane Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava C… te elaboratom nepotpunog izvlaštenja predmetnog energetskog voda broj 08/2013 s trasom ucrtanom na izvodu iz katastarskog plana izrađenim od 17. travnja 2013. od strane tužitelja. Nadalje, toč. 4., 5.a i b izreke rješenja određeno je da je tužitelj dužan vlasnicima zemljišta isplatiti naknadu za nekretninu označenu kao z.č. … (k.č. …) k.o. C. u iznosu od 1.140,00 kn i nekretninu označenu kao z.č. … (k.č. …) k.o. C. u iznosu od 114,00 kn, dok je toč. 6. do 9. izreke određen tijek kamata, stupanje u posjed, uknjižba u zemljišnim knjigama i troškovi postupka.

 

2. Tužitelj je protiv točke 4., 5.a, 6., 7. i 8. izreke navedenog prvostupanjskog rješenja izjavio žalbu, navodeći da sukladno odredbama Zakona o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina ("Narodne novine" broj 80/11) nije obvezan platiti naknadu za izvlaštenje. Tuženik je povodom izjavljene žalbe rješenjem KLASA: UP/II-943-04/17-01/71, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 15. ožujka 2021. poništio prvostupanjsko rješenje u dijelu pod toč. 2., 4. i 5.a izreke koje se odnose na nekretninu označenu kao z.č. … (k.č. …) k.o C., utvrđenu naknadu i obveznika plaćanja utvrđene naknade te je odbacio prijedlog tužitelja. Tuženik u bitnome svoju odluku obrazlaže da je Zakonom o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina uređeno rješavanje imovinskopravnih odnosa i oslobođenje od plaćanja naknada za stjecanje prava vlasništva, prava služnosti i prava građenja, na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske i vlasništvu jedinica lokalne, odnosno jedinica područne (regionalne) samouprave, a u kojem slučaju se za rješavanje međusobnih imovinskopravnih odnosa osoba javnog prava ne provodi postupak izvlaštenja.

 

3. Tužitelj je pravodobno ovom sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika iz razloga što u pobijanom rješenju tuženika nije pravilno primijenjen zakon. Navedeno obrazlaže činjenicom da je osnovano pokrenuo postupak nepotpunog izvlaštenja jer da je ispunio sve zakonom propisane pretpostavke. Ističe da niti jednim pozitivnim propisom nije zabranjeno provoditi postupak izvlaštenja na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske pa nema nikakve osnove po kojoj bi njegov prijedlog valjalo odbaciti. Drži da je tuženik pogrešno odlučio o njegovoj žalbi jer je povodom iste izmijenio prvostupanjsko rješenje na njegovu štetu. Stoga, kako je pogrešno odlučeno o njegovom zahtjevu, predlaže sudu da poništi rješenje tuženika, uz naknadu prouzročenih troškova.

 

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

 

5. Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, nije dostavila odgovor na tužbu.

 

6. U sporu je održana rasprava 24. studenog 2021. u prisutnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, čime je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

 

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9. Sukladno odredbama čl. 50. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14) i čl. 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine“ broj 74/14) jedan od osnovnih preduvjeta za izvlaštenje je da je ono u interesu Republike Hrvatske.

 

10. Teorija prava definira izvlaštenje kao institut kojim država (javna vlast) autoritativnim zahvatom u imovinska prava određenih subjekata oduzima ili ograničava ta prava u svoju korist ili u korist nekog drugog subjekta (Ivo Borković: Upravno pravo). Odnosno, izvlaštenje znači oduzimanje ili ograničenje vlasništva u korist Republike Hrvatske ili u korist drugog subjekta u skladu s interesom Republike Hrvatske. Stoga je nespojivo s prirodom izvlaštenja da se izvlašćuje nekretnina koja je već u vlasništvu Republike Hrvatske, jer se ne može na nekoga prenijeti pravo koje taj subjekt već ima. Osim toga, izvlaštenje se provodi kada vlasnik ne pristaje na dobrovoljni prijenos prava vlasništva ili drugog prava u korist korisnika izvlaštenja pa nije logično da se najprije utvrdi da je određeni zahvat u interesu Republike Hrvatske, a da potom Republika Hrvatska ne pristaje dati ovlaštenje za stjecanje prava za realizaciju zahvata.

 

11. Nadalje, kao što pravilno obrazlaže tuženik, rješavanje imovinskopravnih odnosa i oslobođenje od plaćanja naknada za stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno osoba javnog prava, uređeno je posebnim Zakonom o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina, kojim je u tu svrhu propisan poseban postupak.

 

12. Stoga je tuženik pravilno odlučio da se ne može provesti postupak izvlaštenja za nekretninu koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, jer je to protivno prirodi izvlaštenja te odredbama posebnog Zakona o uređivanju imovinskopravnih odnosa.

 

13. Nadalje, odredbom čl. 118. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku  („Narodne novine“ broj 47/09, dalje: ZUP) propisano je da drugostupanjsko tijelo može izmijeniti prvostupanjsko rješenje na štetu stranke koja je izjavila žalbu samo iz razloga zbog kojih bi to rješenje moglo oglasiti ništavim ili poništiti, što prema shvaćanju suda treba tumačiti da se pod navedenim uvjetima rješenje može na štetu stranke koja je izjavila žalbu i poništiti.

 

14. S tim u svezi nadalje, prema odredbi čl. 128. st. 1. toč. 3. ZUP-a rješenje se, između ostalog, oglašava ništavim ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće.

15. Budući da, kao što je obrazloženo, izvlaštenje nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske nije moguće, jer je to nespojivo sa samom prirodom izvlaštenja, rješenje kojim je određeno izvlaštenje nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske trebalo bi sukladno citiranoj odredbi čl. 128. st. 1. toč. 3. ZUP-a oglasiti ništavim, jer njegovo izvršenje pravno nije moguće.

 

16. Stoga su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da tuženik sukladno citiranoj odredbi čl. 118. st. 2. ZUP-a poništi pobijano rješenje u cijelosti.

 

17. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.

 

18. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako tužitelj nije uspio u ovom sporu to je u skladu s odredbom čl. 79. st. 4. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev i odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

 

U Rijeci 2. prosinca 2021.

 

                                                                                                      Sutkinja

 

                                                                                                                              Dubravka Zec v.r.

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.