1            Poslovni  broj: 11 Us I-1062/2021-9

 

Poslovni  broj: 11 Us I-1062/2021-9

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja M. B. iz N…, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z…, uz sudjelovanje zainteresirane osobe B. B. iz P…, koju zastupa opunomoćenica A. Š., odvjetnica u P..., radi izdavanja građevinske dozvole, 2. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske KLASA: UP/II-361-03/21-02/162, URBROJ: 531-07-01-03/05-21-2 od 23. srpnja 2021.

 

              II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi zainteresiranoj osobi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 5.000,00 (pet tisuća) kuna u roku od 60 (šezdeset) dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Građevinskom dozvolom Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pula-Pola KLASA: UP/I-361-03/20-01/000462, URBROJ: 2163/1-18-06/5-21-0013 od 18. siječnja 2021. dozvoljeno je investitoru, ovdje zainteresiranoj osobi, građenje slobodnostojeće građevine stambene namjene s jednom stambenom jedinicom, 2.b skupine na novoformiranoj građevnoj čestici k.č.br. … k.o. S. (nastaje od dijela k.č.br. … i k.č.br. .. k.o. S.), u naselju B., u skladu s glavnim projektom zajedničke oznake ..., glavnog projektanta E. H., dipl. ing. građ., broj ovlaštenja …, koji je sastavni dio osporene građevinske dozvole.

 

2. Protiv navedene građevinske dozvole tužitelj je podnio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-03/21-02/162, URBROJ: 531-07-01-03/05-21-2 od 23. srpnja 2021. odbio kao neosnovanu.

 

3. Tužitelj je pravodobno ovom sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika iz razloga što u pobijanom rješenju tuženika nije pravilno primijenjen zakon i nije pravilno utvrđeno činjenično stanje. Navedeno obrazlaže činjenicom da je u katarskom operatu upravo on upisan kao posjednik čestica k.č.br. … i k.č.br. …,  a koje graniče s k.č.br. …, koja se vodi kao put i čiji je on posjednik i vlasnik u cijelosti. Osporava vlasništvo zainteresirane osobe ističući da je vlasnik k.č.br. … i … do nedavno bio D. B. Ističe da namjerava podnijeti tužbu radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću na navedenim česticama, kao i da će podnijeti kaznenu prijavu radi počinjenja kaznenog djela krivotvorenja isprava, a temeljem kojih isprava je i investitor u konačnici upisan kao vlasnik. Predlaže da se u ovom sporu odredi prekid postupka do okončanja ranije navedenog postupka radi utvrđenja prava vlasništva, kao i utvrđenja postojanja kaznenog djela vezano za upis investitora u zemljišnoj knjizi. Stoga je predloženo sudu donijeti odluku kojom će se poništiti osporeno rješenje tuženika.

 

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

 

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu osporila je u cijelosti navode tužbe, navodeći da se vlasništvo nad nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnoj knjizi te da provedena uknjižba djeluje od trenutka kada je sudu bio podnesen zahtjev za uknjižbu. Smatra da nije sporno da je upravo ona vlasnik novoformirane građevne čestice k.č.br. …, a koja je formirana dijelom iz k.č.br. … i …, k.o. S.. Ističe da je izvadak iz zemljišne knjige javna isprava koju je u propisanom obliku izdalo nadležno tijelo pa je ona kao takva autentična i koristi se kao dokazno sredstvo kojom se dokazuje istinitost onoga što se potvrđuje. Pojašnjava da se sporna imovinsko-pravna pitanja ne mogu rješavati u postupku izdavanja građevinske dozvole, već se ista mogu urediti u zasebnim postupcima, odnosno da  mogu eventualno predstavljati predmet parničnih i ili izvanparničnih postupaka pred za to nadležnim sudovima. Navodi da je predmet ovog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika u skladu s čl. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: ZUS). Stoga smatra da nisu ispunjeni uvjeti za usvajanje tužbenog zahtjeva tužitelja te predlaže sudu da nakon provedenog spora odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu prouzročenog troška.

 

6. U sporu je održana rasprava 24. studenog 2021. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenice zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. ZUS-a, dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora, pri tom odbivši provesti po zainteresiranoj osobi predloženi dokaz saslušanjem stranka, ocijenivši da isti dokaz nije relevantan za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

 

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9. Odredbom čl. 109. st. 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG) propisano je da se dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole smatra izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi.

 

10. Prvenstveno, u odnosu na prijedlog tužitelja da sud odredi prekid ovog spora, valja reći da su odredbom čl. 45. st. 1. ZUS-a izričito propisani razlozi kada je sud dužan odrediti prekid spora, dok su st. 2. istoga članka propisani razlozi kada sud može odrediti prekid spora. Činjenica da tužitelj tek namjerava podnijeti tužbu radi utvrđivanja prava vlasništva dosjelošću i podnijeti kaznenu prijavu nije jedan od zakonom propisanih razloga za određivanje prekida spora pa stoga nije udovoljeno prijedlogu tužitelja.

 

11. Nadalje, vezano za sporno pitanje vlasništva čestica k.č.br. … i k.č.br. … k.o. S. valja istaknuti da se vlasništvo pojedine čestice utvrđuje uvidom u izvadak iz zemljišne knjige. Izvadak iz zemljišne knjige je javna isprava koju je izdalo nadležno tijelo, odnosno zemljišnoknjižni sud u propisanom obliku te je kao takav valjani dokaz na temelju kojeg se utvrđuje činjenica vlasništva.

 

12. Iz ovjerenog izvatka iz zemljišne knjige, koji prileži spisu upravnog postupka, razvidno da je upravo zainteresirana osoba zemljišnoknjižni vlasnik čestica k.č.br. … i … k.o. S., a od kojih je formirana građevna čestica k.č.br. …. Stoga je zainteresirana osoba u postupku donošenja osporenog rješenja dokazala pravni interes za izdavanje građevinske dozvole. Pri tome činjenica da tužitelj tek namjerava podnijeti tužbu nije od utjecaja na izdavanje građevinske dozvole budući da je zahtjev podnio zemljišnoknjižni vlasnik, odnosno zainteresirana osoba (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Us-12608/2006-5 od 16. rujna 2010.).

 

13. Dakle, kako je u ovom sporu i postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nesporno utvrđeno da je zainteresirana osoba zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih čestica, slijedom čega je dokazala postojanje pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole, to je pravilno odlučeno o zahtjevu zainteresirane osobe u smislu odredbe čl. 109. st. 1. i čl. 110. ZG-a.

 

14. Nadalje, predmet ovog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 23. srpnja 2021. u skladu s odredbom čl. 3. st. 1. ZUS-a kojom je propisano da je predmet spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Stoga tužbeni navodi tužitelja nisu od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari budući da predmet ovog spora nije uređenje imovinsko-pravnih odnosa, koje uređenje je u nadležnosti redovnoga suda.

 

16. Kako, dakle, tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja tuženika to ovaj sud nije našao osnove za usvajanje tužbe.

 

15. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika kojim je potvrđena navedena građevinska dozvola ocjenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, kako je to navedeno u izreci ove presude.

 

16. Odluka o troškovima spora zainteresirane osobe, a naknadu kojih je ista zatražila na održanoj raspravi u ovom sporu, temelji se na odredbi čl. 79. ZUS-a u svezi s Tbr. 23. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa). Kao radnje u odnosu na koje zainteresirana osoba može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznati su sastav odgovora na tužbu i zastupanje na raspravi (2 x 2.500,00 kn = 5.000,00 kn), što sveukupno iznosi 5.000,00 kn. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. II. izreke ove presude.

 

U Rijeci 2. prosinca 2021.

 

                                                                                                      Sutkinja

 

                                                                                                                              Dubravka Zec v.r.

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.