- 1 - Poslovni broj: Usž-4544/20-8
Poslovni broj: Usž-4544/20-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Borisa Markovića, članova vijeća te višeg sudskog savjetnika Tomislava Jukića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice R. S. iz V., koju zastupa opunomoćenik D. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, Varaždinske županije, Općine Sračinec, Općinskog načelnika, S., kojeg zastupa opunomoćenik D. K., odvjetnik u V., radi prestanka službe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-4085/19-13 od 19. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2021.
p r e s u d i o j e
Usvaja se žalba tuženika i poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-4085/19-13 od 19. listopada 2020. i sudi:
- Odbija se zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika Klasa: UP/II-112-02/19-01/01, Urbroj: 2186/07-01-03/1-19-3 od 14. studenog 2019.
- Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
- Pobijanom presudom poništeno je rješenje Republike Hrvatske, Varaždinske županije, Općine S., Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-112-02/19-01/01, Urbroj: 2186/07-01-03/1-19-1 od 30. rujna 2019. i rješenje Republike Hrvatske, Varaždinske županije, Općine Sračinec, Općinskog načelnika, Klasa: UP/II-112 02/01/01, Urbroj: 2186-07-01-03/1-19-1 od 14. studenog 2019. (ispravno je: Klasa: UP/II-112-02/19-01/01, Urbroj: 2186/07-01-03/1-19-3 od 14. studenog 2019.). Točkom III. izreke pobijane presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn kao neosnovan.
- Rješenjem tuženika od 14. studenog 2019. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 30. rujna 2019. kojim je, u bitnome, utvrđeno da službenici R. S., ekonomistici, na radnom mjestu Voditelja poslova financija, u I. kategoriji, potkategoriji rukovoditelj, služba prestaje pisanim otkazom službenice 31. kolovoza 2018.
- Tuženik je ovom Sudu podnio žalbu iz svih razloga previđenih člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). Ističe da je prvostupanjski sud u izreci presude pogrešno naveo klasu i urudžbeni broj poništenog rješenja. Smatra da je prvostupanjski sud odlučivao o stvari koja nije predmet upravnog spora te da je utvrđivao činjenice koje nije nadležan utvrditi, a koje su već utvrđene u kaznenom postupku. Ističe da su je prvostupanjski sud u obrazloženju lakonski naveo da postoji „velika sumnja“ ili da je „u najmanju ruku dvojbeno“ da je tužiteljica dala otkaz, a što je suprotno tvrdnjama tužiteljice i izvedenim dokazima. Smatra da je nebitna činjenica ima li otkaz tužiteljice na sebi klasifikacijsku oznaku i urudžbeni broj te navodi da su odbačene kaznene prijave koje je tužiteljica podnijela radi prisile i prijevare prilikom davanja otkaza iz čega proizlazi da nisu postojale mane volje kod tužiteljice. Ističe da vjerodostojnost otkaza nije bila upitna niti prilikom provođenja inspekcijskog nadzora i da se protiv tužiteljice provodi istraga zbog osnovane sumnje da je počinila više kaznenih djela na štetu tuženika. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev te potražuje trošak sastava žalbe.
- U odgovoru na žalbu tužiteljica ističe da ne postoje razlozi zbog kojih tuženik pobija prvostupanjsku presudu niti bi oni mogli utjecati na donošenje drugačije odluke. Smatra da žalbeni navodi nisu detaljno obrazloženi te da su neosnovani navodi tuženika da bi prvostupanjski sud sudio izvan okvira svoje nadležnosti. Navodi da je u ovom predmetu odlučno je li ugovor o radu otkazan od strane tužiteljice te da je tu činjenicu prvostupanjski sud bio ovlašten utvrđivati. U odnosu na navode tuženika o odbacivanju optužnica u kaznenom postupku, ističe da je sudac istrage Županijskog suda u Varaždinu protiv načelnika općine, zamjenika načelnika općine, pročelnika jedinstvenog upravnog odjela i odvjetnika D. K. (punomoćnika tužitelja u ovom predmetu) nalogom od 26. listopada 2020. otvorio istragu i naložio provođenje dokazne radnje prvog ispitivanja. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
- Žalba je osnovana.
- Iz spisa proizlazi da je tužiteljica 31. kolovoza 2018. dala redovni otkaz ugovor o radu koji je isti dan i zaprimljen u Općini S. pod klasifikacijskom oznakom UP/I-112-02/18-01/02, Urbroj: 15-18-1. Istog dana, 31. kolovoza 2018., općinski načelnik je donio zaključak Klasa: UP/I-112-02/18-01/02, Urbroj: 2186/07-01-01-18-2 kojim je prihvaćen otkaz ugovora o radu od strane tužiteljice.
- Nakon provedenog neposrednog inspekcijskog nadzora nad radom tijela Općine S. od 31. prosinca 2018. od strane Ministarstva uprave Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za upravnu inspekciju, Službe za inspekciju lokalne i područne (regionalne) samouprave, između ostalog, naloženo je općinskom načelniku Općine Sračinec da poništi zaključak od 31. kolovoza 2018. i poduzme radnje kojima će osigurati da pročelnik Jedinstvenog upravnog odbora Općine S. donese odgovarajuće rješenje o prestanku službe u odnosu na tužiteljicu.
- Nakon toga, tek je prvostupanjski rješenjem od 30. rujna 2019. doneseno rješenje o prestanku službe koje je potvrđeno rješenjem tuženika od 14. studenog 2019.
- Člankom 110. stavkom 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, 86/08., 61/11. i 4/18., dalje: ZSNLPS) kao jedan od načina prestanka službe predviđen je i otkaz.
- Člankom 114. stavkom 2. ZSNLPS-a propisano je da služba može prestati i na temelju pisanog otkaza kojeg podnese službenik, a služba prestaje istekom otkaznog roka od mjesec dana.
- Člankom 3. stavkom 3. ZSNLPS-a propisano je da se na pitanja koja nisu uređena tim ili posebnim zakonom, propisima donesenim na temelju zakona ili kolektivnim ugovorom primjenjuju opći propisi o radu.
- Člankom 115. stavkom 4. Zakona o radu („Narodne novine“, 93/14. i 127/17.) propisano je da radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog.
- U postupku tužiteljica ističe da je sam tekst ugovora sačinio odvjetnik D. K., u ovom sporu opunomoćenik tuženika, a da ga je ona potpisala uslijed prijetnji i pritisaka.
- Prvostupanjski sud je poništio upravna rješenja jer je „u najmanju ruku dvojbena vjerodostojnost dokumenta temeljem kojeg je donijeto rješenje o prestanku službe za podnositeljicu“, što je konstatacija s kojom se ovaj Sud ne može složiti.
- S obzirom da prvostupanjski sud svoju odluku temelji na činjenici da redovni otkaz ugovora o radu koji je dala tužiteljica ne sadrži klasu ili urudžbeni broj, valja istaknuti kako je navedenu činjenicu prvostupanjski sud pogrešno utvrdio. Klasa i urudžbeni broj ne sadrže dokumenti koje je tužiteljica priložila uz tužbu, ali spisu tuženika prileži redovni otkaz izjavljen od tužiteljice 31. kolovoza 2018. koji je uredno zaprimljen 31. kolovoza 2018. te mu je dana klasifikacijska oznaka UP/I-112-02/18-01/02 i urudžbeni broj 15-18-1.
- Navodi tužiteljice da je ona otkaz ugovora o radu potpisala pod prisilom ili zbog toga što je bila prevarena od svojih nadređenih ili trećih osoba, nisu dokazani niti u ovom postupku, niti su u ovom trenutku utvrđeni u kaznenim postupcima koje je tužiteljica pokrenula. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica potpisala otkaz ugovora o radu koji je tuženik zaprimio 31. kolovoza 2018., a ovaj Sud ne smatra da je u postupku dokazano da bi rješenja donesena u upravnom postupku bila nezakonita.
- Prema stavu ovog Suda, u konkretnom slučaju prvostupanjsko rješenje je dostatno obrazloženo, odnosno doneseno u skladu s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku. Činjenica da tužiteljica u kaznenom postupku koji se vodi po njenoj privatnoj tužbi pokušava dokazati da je dala otkaz zbog prijetnji ili prisile ovaj Sud ne smatra dovoljnim razlogom za poništenje spornih rješenja, uz napomenu da su tužiteljici, ako u kaznenim postupcima uspije, na raspolaganju pravni lijekovi koji mogu rezultirati poništavanjem spornih rješenja.
- Isto tako, okolnost da su rješenja u upravnom postupku donesena nakon proteka roka iz članka 111. stavka 1. ZSNLPS-a nije, sama po sebi, dovoljna da bi se takva rješenja smatrala nezakonitim.
- Slijedom navedenog, a imajući na umu da je ovaj Sud ocijenio da su rješenja donesena u upravnom postupku dovoljno obrazložena te da nisu počinjene povrede upravnog postupka koje bi bile od utjecaja na rješavanje predmeta postupka, valjalo je na temelju članka 74. stavka 2. i članka 57. stavka 2. ZUS-a, usvojiti žalbu tuženika, poništiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
- U odnosu na zatraženi trošak upravnog spora, valja istaknuti da je člankom 20. stavkom 3. ZUS-a propisano da za tuženika radnje u sporu može poduzimati službena osoba javnopravnog tijela koja je donijela ili propustila donijeti odluku, postupila ili propustila postupiti, odnosno službena osoba javnopravnog tijela čija je odluka potvrđena osporavanom odlukom te druga osoba određena propisima o unutarnje ustrojstvu javnopravnog tijela. Za poduzimanje radnje u sporu čelnik javnopravnog tijela može ovlastiti drugu službenu osobu tog tijela. Tijela državne uprave i druga državna tijela po punomoći čelnika može zastupati državno odvjetništvo. Prema stavu ovog Suda, zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku ne predstavlja opravdani izdatak u sporu u smislu odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a, budući da takvo zastupanje tuženika uopće nije predviđeno ZUS-om. Pritom se ukazuje na odredbu članka 8. Zakona o upravnim sporovima prema kojoj sud mora voditi računa da se upravni spor provede uz izbjegavanje nepotrebnih troškova za stranke. Slijedom navedenog, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora.
U Zagrebu 2. prosinca 2021.
Predsjednica vijeća
Lidija Rostaš, v.r.