- 1 -              Kžzd 33/2020-8

 

 

 

 

 

Broj: Kžzd 33/2020-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. Š. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15 – ispravak, u daljnjem tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. rujna 2020. broj Kzd 6/2019, u sjednici održanoj 2. prosinca 2021., kojoj je u javnom dijelu nazočila braniteljica optuženika, odvjetnica M. U.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

 

Žalbe optuženog R. Š. i državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

 

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi R. Š. zbog kaznenog djela silovanja iz čl. 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora od dvije godine, te zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11., za koje mu je utvrđena zatvora od jedne godine pa je optuženik, uz primjenu odredaba o stjecaju, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine i šest mjeseci. U navedenu kaznu uračunato mu je vrijeme lišenja slobode od 10. svibnja 2016. do 14. studenog 2016.

 

2. Optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati najdulje dvije godine, sukladno članku 70. stavak 1. i 3. KZ/11.

 

3. Temeljem članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) oštećenoj A. K. dosuđen je imovinskopravni zahtjev te je optuženiku naloženo da joj isplati iznos od 100.000,00 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

4. Optuženik je oslobođen dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka u smislu članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08.

 

5. Protiv te presude žale se optuženik i državni odvjetnik.

 

5.1. Optuženik se žali po svojoj braniteljici M. U., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u dijelu odluke o kaznenoj sankciji. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

5.2. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

 

6. Optuženik je po braniteljici odgovorio na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se ista kao neosnovana odbije.

 

6.1. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

 

7. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske te je spis u roku vraćen.

 

8. Sjednici ovog žalbenog vijeća pristupila je braniteljica optuženika M. U. koja je izložila navode žalbe i odgovora na žalbu. Uredno pozvani optuženik, koji se nalazi u Kaznionici u G., obavijestio je sud da zbog izolacije uzrokovane koronavirusom ne može prisustvovati sjednici putem audio-video uređaja te se pismenim putem suglasio da se sjednica održi u njegovoj nenazočnosti. Uredno izvješteni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske nije pristupio pa je sjednica održana u odsutnosti tih osoba, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08.

 

9. Žalbe nisu osnovane.

 

10. Netočno tvrdi optuženik da obrazloženje pobijane presude ne sadrži razloge o tome koju mu je i kakvu kaznu primjereno izreći. Upravo suprotno, prvostupanjski je sud dao opširne razloge o postojanju olakotnih i otegotnih okolnosti te je ocijenio težinu počinjenih kaznenih djela, kao i ličnost samog optuženika, pa se odluka o izboru vrste i mjere kazne može s uspjehom ispitati. Stoga je tvrdnja žalbe o izostanku razloga o odlučnim činjenicama u tom dijelu paušalna pa nije ostvarena žalbom istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

11. Suština optuženikove žalbe sastoji se u tvrdnji da utvrđene olakotne okolnosti nisu dovoljno cijenjene. Međutim, pogrešno se žalbom tvrdi da prvostupanjski sud uopće nije cijenio smanjenu ubrojivost optuženika u vrijeme događaja. Iako prvostupanjski sud navedeni termin ne spominje izrijekom, u obrazloženju presude se detaljno reproducira nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka te se tamo utvrđene okolnosti cijene olakotnima pri odluci o kazni. Protek vremena od događaja, koji žalba ističe, sud prvog stupnja nije bio dužan cijeniti kao olakotnu okolnost s obzirom da se ne radi o naročito dugom periodu.

 

11.1. Zbog toga, cijeneći da je optuženik kriminalizirana osoba koja je više puta osuđivana zbog imovinskih delikata, što ukazuje na izgrađeni životni stav o nepoštivanju zakonskih normi i pravila ponašanja u društvu, prvostupanjski je sud, uravnoteženom ocjenom svih okolnosti konkretnog slučaja, pravilno zaključio da blažem kažnjavanju optuženika nema mjesta.

 

11.2. S druge strane, nije u pravu niti državni odvjetnik kada predlaže izricanje strože kazne. Naime, činjenica je da je optuženik, iako pri kraju kaznenog postupka, priznao oba kaznena djela te izrazio žaljenje i kajanje. Da se ne radi tek o pukim riječima, vidljivo je iz činjenice da je priznao i postavljeni imovinskopravni zahtjev oštećenice te joj je spreman isplatiti 100.000,00 kuna na ime naknade štete. Iako se doista radilo o gruboj povredi oštećenice kako u fizičkom, tako i spolnom smislu, treba uzeti u obzir specifične okolnosti njihove ljubavne veze, o kojima je govorio otac oštećenice, svjedok D. K.. Optuženik je ranije osuđivan, ali ne za istovrsna kaznena djela. Kazneno djelo razbojništva, doduše, sadrži elemenat nasilja, ali s potpuno drugom svrhom.

 

11.3. Zbog toga, u žalbi istaknute otegotne okolnosti već su našle dovoljno odraza u visini utvrđenih pojedinačnih te izrečenoj jedinstvenoj kazni pa niti žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

11.4. Po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, utvrđene pojedinačne kazne, kao i jedinstvena kazna zatvora o dvije godine i šest mjeseci u svemu je primjerena jer odgovara okolnostima konkretnog slučaja i ličnosti samog optuženika, kao mlade osobe koja je odrastala u teškim životnim uvjetima bez roditelja. Cijeneći pored toga i težinu počinjenih kaznenih djela te stupanj optuženikove krivnje, kaznom izrečenom po sudu prvog stupnja izraziti će se odgovarajući prijekor društva prema takvim i sličnim počiniteljima te utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja te će se upozoriti drugi građani da se klone činjenja kaznenih djela.

 

12. Izrečena sigurnosna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana u svemu je zakonita i nužna da se kontrolom optuženikovog psihičkog stanja i njegovog ponašanja izbjegne mogućnost ponavljanja kaznenih djela s elementom nasilja u buduće. Stoga će i ta preventivna mjera, u sinergiji sa izrečenom zatvorskom kaznom, ostvariti zakonom predviđene svrhe izricanja kaznenih sankcija.

 

13. Kako time podnesene žalbe nisu osnovane, dok ispitivanjem pobijane presude ovaj žalbeni sud nije našao povreda na koje, u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 2. prosinca 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.