- 1 -              Kžm 44/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: Kžm 44/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te  Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. H. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. D. H. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 6. srpnja 2020. broj Kmp-4/2019-31,  u sjednici održanoj 2. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. D. H. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu opt. D. H. i opt. G. H. proglašeni su krivima zbog kaznenih djela protiv spolne slobode počinjenih na štetu D. J., i to opt. D. H. zbog kaznenog djela silovanja u pokušaju iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. čl. 34. KZ/11. za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine u koju se, na temelju čl. 54. KZ/11. uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u pritvoru od 11. studenog 2018. do 12. studenog 2018., a  opt. G. H. zbog kaznenog djela iz čl. 155. st. 2. u vezi s čl. 153. st. 1. KZ/11., za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci te mu je na temelju čl. 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako opt. G. H. u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 189. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) ošt. D. J. vraćeni su predmeti (navedeni u izreci presude) od nje privremeno oduzeti 11. studenog 2018.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08. opt. D. H. je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, dok je na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. opt. G. H. dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 603,40 kuna.

 

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. opt. D. H. i opt. G. H. dužni su solidarno naknaditi troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08. na ime nagrade i nužnih izdataka postavljene opunomoćenice ošt. D. J., o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje.

 

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli:

 

- državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, i opt. D. H. osudi na kaznu zatvora „u dužem trajanju od  zakonskog minimuma“, a opt. G. H. na kaznu zatvora „bez izricanja uvjetne osude“.

 

- opt. D. H. putem branitelja D. M., odvjetnika iz Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o „kaznenoj sankciji“ i troškovima postupka uz prijedlog da se pobijana presuda preinači „u smislu žalbenih navoda“.

 

2.1. Opt. D. H. je odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.

 

3. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe državnog odvjetnika i opt. D. H. nisu osnovane.

 

5. Opt. D. H. je u žalbi naznačio da prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Međutim, osim parafraziranja zakonskog teksta povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. sadržaj žalbenih navoda izraz je nezadovoljstva ocjenom dokaznog materijala, pa je suština žalbe osporavanje činjeničnih utvrđenja i zaključka suda o dokazanosti kaznenog djela silovanja u pokušaju što je prigovor činjenične naravi i shodno tome će biti razmatran u okviru te žalbene osnove. Osim toga, pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u znatnoj mjeri proturječni. Prvostupanjski sud je korektnom interpretacijom sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza, poglavito personalnih koje međusobno uspoređuje i konfrontira te shodno tome pozitivno vrednuje iskaz oštećenice, uz pravnu ocjenu inkriminiranih radnji i zaključak da je žalitelj ostvario elemente bića kaznenog djela silovanja u pokušaju u objektivnoj i subjektivnoj komponenti (str.10, drugi i treći odlomak presude).

 

6. Stoga nije osnovana žalba opt. D. H. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede zakona na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08.

 

7. Žaleći se zbog „pogrešno i nepotpuno“, ustvari samo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja opt. D. H. tvrdi kako nije dokazan pokušaj silovanja već da je oštećenica neke postupke optuženika pogrešno protumačila „te je nesporno da su je 1. okr. i 2. okr. protivno njezinoj volji dodirivali na neprimjeren način te time ostvarili obilježja kaznenog djela bludnih radnji“. Smatra da je oštećenica bila preplašena i u naguravanju pala na zemlju, a da prema njenom iskazu „ni jedan od okrivljenika ni u jednom trenutku nije stavio ruku ispod odjeće niti je to pokušao napraviti“ dakle da su „obojica [optuženika] svojim radnjama izvršila bludnu radnju koja je bliža infantilnom osnovnoškolskom šlatanju nego silovanju“.

 

8. Žalbenim navodima opt. D. H. nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i iz toga izvedeni zaključci prvostupanjskog suda koji je na raspravi proveo sve potrebne dokaze te njihovom temeljitom i savjesnom ocjenom pravilno zaključio da je optuženik ostvario obilježja kaznenog djela silovanja u pokušaju.

 

8.1. U pravu je prvostupanjski sud kada pozitivno vrednuje iskaz oštećenice koja nema nikakvog interesa glede ishoda kaznenog postupka niti poznaje optuženike već dosljedno i konzistentno (u istrazi i na raspravi) opisuje slijed događaja i radnje koje je poduzimao svaki od optuženika. Oštećenica je postojana u tvrdnji da su je obojica optuženika protivno njenoj volji i unatoč jasnom protivljenju najprije dodirivali po grudima, stražnjici  i međunožju nakon čega ju je upravo žalitelj gurnuo tako da je koljenima pala na tlo, dočekala se na ruke te htjela pobjeći, ali ju je isti mladić, opt. D. H., zgrabio, okrenuo na leđa, nagnuo se nad nju i počeo ju skidati otkopčavajući joj kaput i hlače uz podizanje majice u čemu nije uspio jer se  opirala i zvala u pomoć. Kraj takvog stanja stvari i pravilno utvrđene dinamike događaja osnovano je sud prvog stupnja zaključio da radnje opt. D. H. prelaze okvir kaznenog djela bludnih radnji i nedvojbeno ukazuju na nakanu ostvarenja spolnog odnosa.

 

8.2. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba opt. D. H. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u vezi povrede kaznenog zakona. Naime, postojanje povreda kaznenog zakona ocjenjuje se samo u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je opisano u izreci presude, a koje je, u predmetnom slučaju u odnosu na žalitelja pravilno podvedeno pod kazneno djelo silovanja u pokušaju.

 

9. Nezadovoljan odmjerenom kaznom zatvora opt. D. H. te izrečenom uvjetnom osudom opt. G. H. državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti u odnosu na postojanje otegotnih, posebice traumatiziranost oštećenice predmetnim događajem, upornost obojice optuženika pri seksualnom zlostavljanju te činjenicu da se protiv obojice optuženika vode drugi kazneni postupci za imovinska kaznena djela.

 

9.1. Opt. D. H. pak smatra da bi se svrha kažnjavanja mogla ostvariti uvjetnom osudom odnosno radom za opće dobro budući da je neosuđivan, živi u izvanbračnoj zajednici i radi „te se iskreno kaje zbog počinjenja djela bludnih radnji“.

 

10. Razmotrivši žalbene navode stranaka ovaj sud nalazi da su okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne odnosno sankcije pravilno utvrđene i primjereno vrednovane obojici optuženika.

 

10.1. Naime, optuženici do sada nisu osuđivani  premda su kao maloljetnici tretirani odgojnim mjerama zbog delinkventnog ponašanja,  tijekom rasprave su priznali blaži oblik seksualnog zlostavljanja oštećenice, kazneno djelo silovanja ostalo je u pokušaju, dok okolnost da se vode drugi kazneni postupci, s obzirom na presumpciju nevinosti (čl. 3. st. 1. ZKP/08.) ne može imati značaj otegotne okolnosti. Uvažavajući stoga status počinitelja (mlađi punoljetnici) i činjenicu da je kazneno djelo opt. D. H. ostalo u pokušaju, osuda na kaznu zatvora u trajanju jedne godine primjerena je i dostatna težini ovog kaznenog djela pa nema mjesta strožem kažnjavanju kako predlaže državni odvjetnik, dok značaj otegotne okolnosti, traumatiziranost oštećenice osobito karakterom radnji opt. D. H. ne opravdava primjenu blaže vrste sankcije. Jednako tako, budući da je opt. G. H. počinitelj blažeg seksualnog delikta te uvažavajući njegovu osobnost (skromnije intelektualno funkcioniranje prema izviješću centra za socijalnu skrb) i roditeljski status, ukupnost utvrđenih okolnosti, koje su od značaja za individualizaciju sankcije, i po ocjeni ovog suda, opravdava zaključak da se svrha kažnjavanja može postići bez potrebe za promptnim izvršavanjem kazne oduzimanja slobode već uvjetnom osudom.

 

11. Budući da je opt. D. H., unatoč izricanja osuđujuće presude, u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka izuzev onih troškova za koje nema zakonske mogućnosti oslobođenja obveze njihova plaćanja (troškovi opunomoćenika oštećenika iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08.) to je neosnovana njegova žalba zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, koja žalbena osnova k tome nije posebno obrazložena.

 

12. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih presudu žalbama pobijaju državni odvjetnik i opt. D. H., niti povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08. koje drugostupanjski sud ispituje po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 2. prosinca 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.