Baza je ažurirana 14.02.2026. zaključno sa NN 136/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 9 Gž-1504/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

 

Poslovni broj: 9 Gž-1504/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva J. & P. iz Z., protiv tuženice M. D. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. U., odvjetniku iz Z., radi isplate, povodom žalbe tuženice podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-869/19-67 od 22. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 02. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o   i    r i j e š i o   j e

 

I Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-869/19-67 od 22. rujna 2021.:

 

-          potvrđuje pod točkom I. i III. izreke te pod točkom II. izreke u odnosu na parnični trošak u iznosu od 31.481,00 kn sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom,

 

-          preinačuje u preostalom dijelu pod točkom II. izreke na način da se tužiteljica odbija s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.125,00 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovanim.

 

II Trošak žalbe tuženici se ne dosuđuje.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici da isplati tužiteljici iznos od 243.053,80 kn na ime naknade za korištenje nekretnine sa zakonskim zateznim kamatama preciziranim u izreci, a tekućim na svaki naznačeni pojedinačni iznos pa do isplate, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženici da naknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 33.606,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2021. pa do isplate. Ujedno je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška.

 

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženica iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu te odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužiteljici plaćanje parničnog troška.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica ističe da su navodi tuženice u cijelosti neosnovani a posebice vezano uz poštenje posjeda, pa predlaže žalbu tuženice odbiti u cijelosti i potvrditi prvostupanjsku odluku.

 

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana u pogledu odluke o troškovima postupka.

 

5. Kako je predmet spora zahtjev tužiteljice kojim potražuje naknadu za korištenje kuće u Z. koja je upisana u zk.ul. 1421 k.o. G. Z. za razdoblje od 01. srpnja 2007. do 31. kolovoza 2016., prvostupanjski sud smatra, pozivajući se na odredbu čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje: ZV) da u konkretnom slučaju valja utvrditi je li prednik tuženice pok. D. M. bio nepošteni posjednik, pri čemu tužiteljica nepoštenje posjednika prednika tuženice temelji na tužbi koju je njezin pok. prednik N. M. podnio protiv D. M. radi predaje u posjed predmetne nekretnine, a koji postupak se vodio pred prvostupanjskim sudom pod brom P-2210/14 (ranije P-5689/95).

 

5.1. Polazeći od utvrđenja da je pravni prednik tuženice D. M. najkasnije u trenutku zaprimanja tužbe 1995. znao i morao znati da mu prednik tužiteljice pok. N. M. osporava pravo na samoposjed predmetne nekretnine i traži predaju nekretnine u posjed, pa da je posljedično tome njegov posjed sukladno čl. 18. st. 3. ZV-a izgubio kvalitetu poštenog posjednika, a prednik tuženice pok. D. M. je nakon pravomoćnog okončanja navedene parnice predao predmetnu nekretninu tužiteljici u suposjed i to 12. rujna 2016., to isti sud zaključuje da je pok. D. M. bio nepošteni posjednik navedene nekretnine od podnošenja tužbe 1995. do 12. rujna 1996. pa je sukladno čl. 165. st. 1. navedenog Zakona dužan platiti tužiteljici naknadu za korištenje za utuženo razdoblje.

 

5.2. Stoga je radi utvrđivanja visine naknade provedeno građevinsko vještačenje u kojem je utvrđeno da je predmet procjene samostojeća kuća na adresi Z., i pripadajuće dvorište, a koje se nalazi u zoni građevinskog područja naselja, u podsljemenskom području, pa da je jediničnu tržišnu vrijednost mjesečnog najma stambenog prostora nakon dopune nalaza i mišljenja vještak utvrdio u iznosu od 23,91 kn po m2, te da sveukupna tržišna vrijednost najamnine polovice dijela nekretnine za utuženo razdoblje iznosi 243.053,80 kn, pa je sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka kojeg je ocijenio kao stručnog, jasnog i obrazloženog sukladno čl. 258. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP) zaključio da je tuženica dužna platiti tužiteljici naknadu u mjesečnom iznosu od 2.209,58 kn, odnosno za utuženo razdoblje od 110 mjeseci ukupno 243.053,80 kn, dok je na pojedinačne mjesečne iznose tužiteljici dosuđena zatezna kamata tekuća od 5-og u mjesecu za tekući mjesec, smatravši da ista ima pravo na navedene kamate od dana izmicanja koristi pa do isplate sve primjenom odredbe čl. 277. st. 1. i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

 

6. U žalbi tuženica tvrdi da je prvostupanjski sud svoj stav o osnovanosti tužbenog zahtjeva temeljio na stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog na drugoj sjednici Građanskog odjela navedenog suda održane 01. ožujka 2021. pod brojem Su-IV 16/2021-5, a koji da nije trebalo primijeniti na činjenično stanje utvrđeno u ovom postupku.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, s obzirom da tuženica sadržajno ne ukazuje na počinjenje i jedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud je utvrdio da u istoj nije počinjena ni jedna bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Kako preostalim žalbenim navodima u kojem samo uopćeno pobija stav prvostupanjskog suda u pobijanoj odluci, tuženica nije dovela u sumnju jasne, okolnosne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koje prihvaća i ovaj sud, a koji imaju uporište u stanju spisa i provedenim dokazima i na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a o kojima je i izneseno pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje se opravdano poziva prvostupanjski sud u navedenoj odluci, pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i istoj dosudio na ime naknade za korištenje navedene nekretnine dosuđeni iznos.

 

9. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice i potvrditi pobijanu presudu pod točkom I. izreke.

 

10. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je tužiteljici dosudio parnični trošak povrh iznosa od 31.481,00 kn, s obzirom da joj je neosnovano priznao trošak sastava podneska od 18. siječnja 2021. temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) u iznosu od 500,00 kn plus trošak PDV-a, s obzirom da isti trošak nije bio nužno potreban za vođenje ovog postupka sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, a tužiteljici je pogrešno dosuđen i trošak sastava podneska od 02. rujna 2021. temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife, jer se radi o podnesku na koji tužiteljica ima pravo na trošak temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife odnosno u visini od 50 bodova ili 500,00 kn plus trošak PDV-a temeljem Tbr. 42. Tarife, pa kako je ostali trošak tužiteljici adekvatno odmjeren, a opravdano tuženici nije dosuđen trošak postupka, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi odluku o troškovima pod točkom III. izreke te u odnosu na točku II. izreke za iznos od 31.481,00 kn odbijanjem žalbe tuženice, dok je prihvaćanjem žalbe iste a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo djelomično preinačiti odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke i tužiteljicu odbiti s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.125,00 kn s zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

 

11. Tuženici nije priznat trošak žalbe jer je ista uspjela samo s neznatnim dijelom u svezi odluke o troškovima postupka kao sporednog zahtjeva, za što na njenoj strani nije nastao nikakav posebni trošak.

 

U Varaždinu 02. prosinca 2021.

 

 

 

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu