1              Poslovni broj: I Kž-224/2021-4

              Poslovni broj: I Kž-224/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Tanje Pavelin, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene G. Š. M., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optužene G. Š. M. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 5. svibnja 2021. broj K-17/2020., u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene G. Š. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu, optužena G. Š. M. proglašena je krivom zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci presude, za koje je primjenom članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

1.1. Na temelju članka 72. stavak 1., 3. i 6. KZ/11. izrečena je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 (jedne) godine dulje od izrečene kazne zatvora, te na temelju članka 67.a KZ/11. sigurnosna mjera teče od izvršnosti presude.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), optužena je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 3.700,00 kuna, od čega iznos od 3.400,00 kuna predstavlja trošak prometno-tehničkog vještačenja, a 300,00 kuna trošak sudskog paušala.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena G. Š. M. po branitelju L. A., odvjetniku u S., zbog odluke o kazni (članak 471. ZKP/08.),smatrajući da je izrečena kazna nepravilno odmjerena s obzirom na postojeće olakotne okolnosti, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni te se optuženoj izrekne najmanja moguća kazna primjenom zakonskih odredbi iz članka 48. i 49. KZ/11.

3. Protiv presude odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optužene odbije kao neosnovana.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu optuženica kada u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio kaznu, s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti, nalazeći da su te olakotne okolnosti podcijenjene. Posebno žaliteljica ističe da nije u dovoljnoj mjeri cijenjena činjenica da je pokojna oštećenica uslijed velike alkoholiziranosti sama sebe dovela u poziciju da je u alkoholiziranom stanju zaspala na zadnjem sjedištu i da je praktično bila bez ikakve refleksne prirodne reakcije, lišena mišićnog tonusa, i tako doprinijela tome da posljedice prometne nezgode budu kobne za nju, a sve s obzirom na brzinu kretanja vozila koja je bila minimalna.

7. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, a i ispravno ocijenio sve okolnosti koje su u smislu odredbe članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne. Tako je optuženoj opravdano olakotnim cijenjeno priznanje, neosuđivanost, izraženo kajanje zbog kobnih posljedica prometne nezgode u kojoj je smrtno stradala njezina prijateljica, te osobne i obiteljske prilike kao i okolnost da obitelj oštećenice ne postavlja imovinskopravni zahtjev i predlažu blaže kažnjavanje. Stoga ukupnost navedenih olakotnih okolnosti doista predstavljaju one naročito olakotne okolnosti u smislu članka 48. stavak 2. KZ/11., koje u potpunosti opravdavaju blaže kažnjavanje, tim više, što je optužena u odnosu na nesporno izuzetno tešku posljedicu postupala sa blažim stupnjem krivnje (svjesni nehaj).

7.1. Kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca za kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., koja je optuženoj odmjerena primjenom odredaba o ublažavanju kazne, po ocjeni drugostupanjskog suda u potpunosti je primjerena težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi konkretne optuženice kao počinitelja, te je za očekivati da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

8. U postupku nije bilo sporno niti da je optužena upravljala vozilom pod utjecajem alkohola, pri koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi od 1,88 g/kg te su zbog toga njezine vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, te je upravo zbog stanja alkoholiziranosti nepravilno reagirala u konkretnoj prometnoj situaciji i prouzrokovala prometnu nesreću u kojoj je smrtno stradala oštećenica. Stoga alkoholiziranost oštećenice, koja je kao putnik u vozilu bila smještena na zadnjem sjedištu, nije doprinijela nastanku štetne posljedice kako to posve neosnovano tvrdi žaliteljica, jer ova činjenica nije u uzročnoj vezi sa prometnom nesrećom i potpuno je neodlučna za kaznenu odgovornost optužene, tim više što putnici u vozilu nemaju nikakvu obvezu ostati budni, pa se jednako tako i potpuno trijeznoj osobi moglo dogoditi da zaspe u vozilu.

9. Slijedom iznesenog te budući da nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, niti da je na štetu optuženice povrijeđen kazneni zakon na što drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 1. prosinca 2021.