- 1 -              Revd 1247/2021-2

Broj: Revd 1247/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. C. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica J. B. M., odvjetnica u S. B., protiv tuženice C. d.d. Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik N. R. djelatnik tuženice, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 1087/2019-2 od 22. prosinca 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj Pn - 78/2017-27 od 1. travnja 2019., u sjednici održanoj 1. prosinca 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 1087/2019-2 od 22. prosinca 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj Pn - 78/2017-27 od 1. travnja 2019.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica osporava istaknute navode tužiteljice, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice po osnovu odgovornosti za štetu na činjeničnom utvrđenju: - da ne postoji uzročna veza između štetnog događaja i gubitka zarade tužiteljice, te – da je tužiteljici šteta koju potražuje u vidu gubitka zarade u vrijeme sklapanja nagodbe s tuženicom bila predvidiva. Kod navedenih razloga zbog kojih je pobijanom presudom odbijen zahtjev tužiteljice odgovor na pitanja kako ih tužiteljica postavlja u prijedlogu i odnose na predvidivo zdravstveno stanje tužiteljice u vrijeme sklapanja nagodbe s tuženicom ne bi mogao dovesti do drukčije odluke u ovom sporu. Naime, za nastanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu potrebno je kumulativno ispunjenje svih općih pretpostavki odgovornosti za štetu, pa tako i uzročnoposljedične veze između protupravne štetne radnje i štete, a koja pretpostavka prema utvrđenju nižestupanjskog suda u konkretnom slučaju nije ispunjena. Shodno prethodno navedenom, postavljena pravna pitanja ne mogu se cijeniti kao pitanja koja su važna za odluku u sporu i za za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.

5. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 1. prosinca 2021.