1

                            Broj: Ppž-10943/2021

                               

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe A.D. j.d.o.o., zbog prekršaja iz čl. 226. st. 1. t. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 130/11., 74/13., 69/17. 46/18) i dr., odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe, podnesenoj protiv osuđujućeg dijela presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 24. svibnju 2021., broj: 9. Pp-5866/2021, u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se žalba okrivljene pravne osobe A.D. j.d.o.o., kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljena pravna osoba A.D. j.d.o.o. obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 24. svibnju 2021., broj: 9. Pp-5866/2021, proglašena je krivom okrivljena pravna osoba A.D. j.d.o.o. da je, na način činjenično opisan u t. 1.) izreke pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 226. st. 1. t. 1. Zakona o strancima, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu 50.000,00 kuna, koju je dužna platiti u šest mjesečnih obroka, kako je to specificirano u izreci pobijane presude. Istom presudom, okrivljena pravna osoba je, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, oslobođena od optužbe da je na način činjenično opisan u t. 2.), 4. i 5.) izreke pobijane presude, počinila prekršaje iz Zakona o radu, a na način činjenično opisan u t. 3.) prekršaj iz Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je okrivljena pravna osoba obvezna naknaditi iste u iznosu 1.174,00 kuna.

 

              2. Protiv osuđujućeg dijela navedene presude, okrivljena pravna osoba je pravodobno podnijela žalbu, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja iste proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljena pravna osoba pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljena pravna osoba ponavlja navode žalbe kako je radnik Muhamed Berić imao dozvolu za boravak i rad koju je ishodila firma A.D., da je, u konzultaciji i prema uputama javnog bilježnika, navedeni radnik, na temelju Ugovora o izvršenju usluge, ustupljen okrivljenoj pravnoj osobi, da je okrivljena pravna osoba tek tijekom inspekcijskog nadzora saznala da takvu vrstu ugovora nije moguće realizirati sa stranim radnikom te da se propust odnosno greška dogodila izričito iz neznanja, a ne s namjerom. Također, u žalbi se navodi da je predmetnom radniku uredno isplaćivana plaća i da radnik ipak nije bio otpušten.

 

5.1. Iz takvog sadržaja žalbe je očigledno da okrivljena pravna osoba zapravo ne osporava objektivni učin prekršaja za koji je proglašena krivom, nego isključivo osporava svoju krivnju, navodeći da je prekršaj počinjen iz neznanja a ne namjerno te da je počinjen u konzultaciji i prema uputama javnog bilježnika. Međutim, takvi žalbeni navodi ne mogu utjecati na osnovanost i pravilnost prvostupanjske presude, niti mogu dovesti do ekskulpacije okrivljene pravne osobe, budući da su obveze pravnih osoba u vezi zapošljavanja radnika državljana trećih zemalja propisane važećim zakonom Republike Hrvatske i okrivljena pravna osoba je bila dužna biti upoznata s tim obvezama, jer nepoznavanje propisa ne ispričava. Odredbama Zakona o strancima jasno je i izričito propisano da državljanin treće zemlje može raditi samo na onim poslovima i samo za onog poslodavca za koje poslove i kojem poslodavcu je izdana dozvola za rad, a to znači da je svaki poslodavac, sukladno Zakonu o strancima, dužan ishoditi dozvolu za boravak i rad državljanina treće zemlje, što okrivljena pravna osoba A.D. j.d.o.o. nije učinila za M.B., koji je od 1. srpnja 2020. kod nje radio i obavljao poslove pekara.

 

5.2. Stoga, nije osnovana žalba okrivljene pravne osobe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, okrivljena pravna osoba ističe da je zbog pandemije COVID-19 pretrpila enormne štete, da je dvije poslovnice morala trajno zatvoriti, da financijska situacija ni danas nije bolja, da koristi Državne potpore kako bi koliko toliko mogla neometano poslovati i osigurati tri radna mjesta te da će, ako se izrečena novčana kazna ne smanji, morati zatvoriti i jedinu poslovnicu koja posluje, jer nema sredstava za podmirenje ovako visoke novčane kazne. Ističe da do sada nije kažnjavana.

 

6.1. Međutim, razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, a suprotno žalbenim navodima, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Pogrešno smatra žalitelj da postoje okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, jer u ovom predmetu nije utvrđena ni jedna naročito izražena olakotna okolnost. U odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti, koju je prvostupanjski sud cijenio kao olakotnu okolnost i koja se ističe u žalbi, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane i pravne subjekte na poštivanje pravnog poretka pa je okolnost neosuđivanosti očekivana okolnost kod svakoga i ne može predstavljati naročito izraženu olakotnu okolnost koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne. Ostalim žalbenim navodima se tvrdi da je okrivljena pravna osoba izrazito lošeg financijskog stanja, no isti nisu ni na koji način dokumentirani, niti učinjeni izvjesnim.

 

6.3. Stoga, po ocjeni ovog suda, novčana kazna u visini zakonom propisanog minimuma novčane kazne za inkriminirani prekršaj (zakonom je propisana novčana kazna u iznosu 50.000,00 do 100.000,00 kuna) je primjerena svim okolnostima koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, stupnju krivnje okrivljene pravne osobe, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pritom je važno napomenuti da je prvostupanjski sud odredio plaćanje izrečene novčane kazne u šest obroka, što je, sukladno odredbi čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, što će okrivljenoj pravnoj sobi zasigurno olakšati plaćanje iste.

 

6.4. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanjem žalbe ni u ovom dijelu.

 

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljene pravne osobe. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da okrivljena pravna osoba ima financijskih problema u poslovanju pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno poslovanje.

 

8. Stoga je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 1. prosinca 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenu pravnu osobu i tužitelja.