- 1 -              Rev 1005/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1005/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica L. C.-P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K., C.-P. & P. j.t.d. u Z., protiv tuženika Škole, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. H., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika te prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-420/2021-2 od 20. svibnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3022/2019-139 od 22. ožujka 2021., u sjednici održanoj 1. prosinca 2021.

 

 

p r e s u d i o j e :

 

I.               Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

II.              Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-420/2021-2 od 20. svibnja 2021. u dijelu zahtjeva tužitelja za naknadom parničnih troškova i rješava:

 

              Prihvaća se žalba tužitelja te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka u iznosu 3.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od 22. ožujka 2021. do isplate, u roku 8 dana.

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe, kao neosnovan.

 

III.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove revizije u iznosu od 1.000,00 kn u roku od 8 dana.

 

IV.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na reviziju tuženika.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju naknadu bruto plaće za razdoblje od 1. kolovoza 2011. do 5. ožujka 2012. u iznosu 39.268,62 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže određene izrekom presude (stavak I. izreke); odbijen je zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, naknadu bruto plaće za razdoblje od 6. ožujka 2012. do 28. veljače 2017. u iznosu 328.123,20 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže određene izrekom presude, zahtjev za isplatu naknade bruto plaće od 5.483,46 kn mjesečno za razdoblje od 1. ožujka 2017. do pravomoćnosti te presude s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od svakog 15.og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate (stavak II. izreke); odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (stavak III. izreke); naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 48.375,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (stavak IV. izreke); a tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 2.500,00 kn s kamatama od presuđenja do isplate (stavak V. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom I., II., III. i V. izreke (stavak I. izreke); dok je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu pod stavkom IV. izreke na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu 48.375.00, kn s pripadajućim zateznim kamatama (stavak II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je njegova žalba odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatom naknade bruto plaće od 39.268,62 kn, kao i u dijelu kojim je preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u prvostupanjskoj presudi, tuženik je podnio reviziju s prijedlogom da se drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, sve uz naknadu troška sastava revizije.

 

4. Protiv iste presude, u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadom parničnih troškova, tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s prijedlogom da mu ovaj sud dopusti podnošenje revizije.

 

5. Tužitelj je u odgovoru na reviziju tuženika predložio istu odbiti kao neosnovanu i obvezati tuženika da mu nadoknadi trošak sastava odgovora na reviziju, dok je tuženik u odgovoru na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije predložio isti odbaciti kao nedopušten, a tužitelja obvezati da mu nadoknadi trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

6. Revizija tuženika nije osnovana, dok je revizija tužitelja (nazvana prijedlog za dopuštenje revizije) osnovana.

 

7. Drugostupanjska presuda, u čijoj izreci je sadržana i odluka o troškovima postupka, donesena je 20. svibnja 2021., pa su za odlučivanje o podnesenim izvanrednim pravnim lijekovima mjerodavne odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

 

8. Odredbom članka 382.a stavak 1. ZPP propisano je da stranke iznimno mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu: o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, o utvrđivanju majčinstva ili očinstva, u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije te u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.

 

9. Tužitelj je tužbenim zahtjevom u ovom parničnom postupku tražio, između ostalog, sudski raskid ugovora o radu, kojemu zahtjevu je eventualno kumulirao zahtjev za vraćanje na rad, odnosno utvrđenje da mu radni odnos kod tuženika nije prestao, pa primjenjujući citiranu odredbu članka 382.a stavak 1. alineja 1. ZPP na konkretan slučaj, proizlazi da je protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o danu prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika, a što je bilo prethodno pitanje i za odluku o novčanom zahtjevu tužitelja,  dopušteno podnijeti redovnu reviziju, što je tuženik i učinio.

 

10. Tužitelj je protiv drugostupanjske odluke, u onom dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, i to u dijelu kojim on nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, podnio prijedlog za dopuštenje revizije, pozivajući se na odredbu članka 385. stavak 1. u vezi s člankom 400. stavak 2. ZPP, iako je, kako je to prethodno izneseno, tuženik protiv pobijane presude podnio ZPP-om samo iznimno dopuštenu redovnu reviziju.

 

11. Odlučujući o odnosu dva po svojoj prirodi sasvim različita i međusobno isključiva izvanredna pravna lijeka koja, sukladno važećem ZPP, stranke mogu podnijeti protiv drugostupanjskih odluka, vijeće je ocijenilo da u slučaju kad su ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom članka 382.a stavak 1. ZPP za iznimno podnošenje redovne revizije protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari u taksativno navedenim vrstama parničnih postupaka, onda stranke mogu podnijeti redovnu reviziju i protiv dijela takve drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o svim ostalim sporednim zahtjevima, kako bi na taj način u konkretnom parničnom postupku obje stranke imale jednak pravni put zaštite, odnosno pravno na podnošenje jednakog izvanrednog pravnog lijeka (revizije bez dopuštenja), jer se jedino na taj način može ostvariti jednakost oružja (takvo je shvaćanje ovaj sud izrazio i ranije, primjerice u odluci Rev-143/2020-4 od 2. rujna 2020.).

 

12. Osim što se naprijed zauzetim pravnim shvaćanjem strankama u revizijskim postupcima u slučajevima iz članka 382.a stavak 1. ZPP osigurava jednak pravni put zaštite pred revizijskim sudom, time se ujedno pojednostavnjuje postupanje revizijskog suda u navedenim postupcima jer bi inače revizijski sud u istom postupku morao primjenjivati različita procesna pravila koja uređuju postupanje povodom prijedloga za dopuštenje revizije i povodom revizije koja se samo iznimno može podnijeti protiv drugostupanjskih odluka. Slijedom navedenoga, vijeće je o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odlučivalo kao o redovnoj reviziji.

 

13. Pobijana drugostupanjska presuda je, sukladno odredbi članka 391. stavak 2. ZPP, ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

14. Nakon što je prethodno, pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2703/2011 od 28. ožujka 2019. utvrđeno da odluka tuženika od 31. svibnja 2011., kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu, nije dopuštena, među strankama je ostao sporan dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika te naknada plaće za sporno razdoblje.

 

15. Polazeći od toga:

- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, do povratka stručnog učitelja B. K. s bolovanja,

- da je tužitelj s radom kod tuženika započeo 11. siječnja 2010., kao pripravnik,

- da je, prema sadržaju ugovora o radu, pripravnički staž tužitelju trajao godinu dana, nakon čega je on bio dužan u roku od godine dana od isteka pripravničkog staža položiti stručni ispit, jer bi mu u suprotnom radni odnos prestao istekom posljednjeg dana roka za polaganje stručnog ispita,

- da se radnik B. K. nikada nije vratio s bolovanja, pa time niti na rad kod tuženika, već je s bolovanja otišao u invalidsku mirovinu, slijedom čega mu je upravo iz tog razloga radni odnos kod tuženika prestao 5. ožujka 2012.,

nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužitelj imao s tuženikom sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, koji je prestao istekom roka na koji je taj ugovor sklopljen, a to je dan odlaska radnika B. K. u invalidsku mirovinu (5. ožujka 2012.), kada je njegovo bolovanje prekinuto. Slijedom toga, odbijen je zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu s danom pravomoćnosti presude, kao i eventualno kumulirani zahtjev za vraćanje na rad i utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, pa je s obzirom na navedena utvrđenja prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom bruto plaće u ukupnom iznosu od 39.268,62 kn za razdoblje od prestanka radnog odnosa zbog otkaza do dana kada bi tužitelju radni odnos  kod tuženika prestao temeljem isteka ugovora o radu na određeno vrijeme. U preostalom dijelu novčani zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan.

 

16. Time što je sud prije odlučivanja o reviziji protiv pravomoćne presude kojom je utvrđena nedopuštenom odluka tuženika o otkazu ugovora o radu odlučivao o ostalim zahtjevima tužbe (utvrđenje dana prestanka radnog odnosa kod tuženika te zahtjev za isplatu plaća) nije povrijeđeno nikakvo pravo tuženika, pa tako niti konvencijsko pravo na pošteno suđenje, budući da sud može (a ne mora) i sam riješiti prethodno pitanje ako posebnim propisima to nije drugačije određeno (članak 12. stavak 1. ZPP), s time da se i u slučaju kada se odluči da sam ne rješava prethodno pitanje već pravomoćnim završetkom tog postupka ispunjavaju uvjeti za nastavak postupka prekinutog iz navedenog razloga (članak 215. stavak 5. ZPP). Stoga samo usput valja naglasiti da je ovaj sud ionako već odlučio o reviziji tuženika protiv pravomoćne odluke o izvanrednom otkazu tuženika tužitelju na način da je  istu odbio kao neosnovanu (presuda broj Rev-542/2021 od 1. prosinca 2021.)

 

17. Ostali revizijski navodi tuženika iscrpljuju se u nedopuštenom revizijskom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se isti u bitnome svode na to da bi tužitelju radni odnos kod tuženika prestao i prije 5. ožujka 2012., točnije 11. siječnja 2012., budući da tužitelj u propisanom roku od godine dana od isteka pripravničkog staža ionako ne bi položio stručni ispit.

 

18. Imajući na umu da je odredbom članka 108. stavak 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10 i 91/11) propisano da je pripravnik dužan položiti stručni ispit u roku od godine dana od isteka pripravničkog staža, da je tužitelju pripravnički staž istekao 11. siječnja 2011., slijedom čega da je stručni ispit mogao polagati sve do 11. siječnja 2012., ovaj sud smatra da je pravilno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je tužitelj, da mu tuženik nije nezakonito otkazao ugovor o radu 31. svibnja 2011., imao mogućnost stručni ispit polagati sve do 11. siječnja 2012., pa se ne može prihvatiti kao odlučno nagađanje tuženika bi li tužitelj do isteka zakonskog i ugovorenog roka položio stručni ispit i bi li mu radni odnos, da nije bilo nedopuštene odluke o otkazu, svakako prestao 11. siječnja 2012. na temelju odredbe članka 108. stavak 4. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.

 

19. Slijedom svega navedenoga, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, primjenom odredbe članka 393. stavak 2. ZPP, odbijena je revizija tuženika protiv drugostupanjske presude u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

 

20. Tuženik revizijom pobija i odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanoj presudi, i to u dijelu kojim je preinačenjem prvostupanjske presude u cijelosti odbijen njegov zahtjev za naknadom parničnih troškova. Smatra da je pobijana odluka u tom dijelu arbitrarna i neobrazložena, čime je na njegovu štetu, iako je u odnosu na osnovu i visinu novčanog zahtjeva uspio u omjeru od 70 – 80 %, povrijeđeno pravi na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (dalje: Konvencija).

 

21. Polazeći od toga da je pri dosudi parničnih troškova trebalo uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, činjenicu da je tužitelj u sporu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu u cijelosti uspio, da se većina dokaza u postupku provodila radi utvrđenja osnovanosti upravo tog zahtjeva, odnosno zahtjeva za vraćanje na rad, drugostupanjski je sud, na temelju odredbe članka 154. stavak 2. ZPP, unatoč tome što je tuženik u odnosu na novčani zahtjev gotovo u cijelosti uspio u sporu, njegov zahtjev za naknadom parničnih troškova u cijelosti odbio.

 

22. Ovaj sud prihvaća shvaćanje drugostupanjskog suda da je pri dosudi naknade parničnih troškova trebalo uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, pa tako i  činjenicu da je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, da su pretežno svi parnični troškovi nastali vezano uz dokazivanje osnovanosti upravo tog zahtjeva, da je u odnosu na novčani zahtjev izveden samo dokaz financijskim vještačenjem, a da je tužitelj, iako neznatno, uspio dijelom i u odnosu na taj zahtjev. Stoga bi održanjem na snazi prvostupanjske odluke o parničnim troškovima tužitelj bio prisiljen, unatoč tome što je uspio dokazati da je tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu bila nedopuštena, snositi nerazmjerno veliki financijski teret, jer bi tuženiku morao platiti troškove postupka u iznosu koji premašuje dosuđene mu naknade bruto plaće za razdoblje od nedopuštenog otkazivanja ugovora o radu do dana prestanka radnog odnosa. To bi u konačnici rezultiralo povredom njegova prava na pristup sudu u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Konvencije, o čemu se na isti način izjasnio i Europski sud za ljudska prava u presudi broj 49083/13 od 18. studenoga 2021., u predmetu Čolić protiv Hrvatske.

 

23. Zbog navedenoga, primjenom odrede članka 400. stavak 3. u vezi članka 393. stavak 2. ZPP, odbijena je revizija tuženika i protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o njegovim troškovima postupka.

 

24. S druge strane, revizija tužitelja podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjske odluke o troškovima postupka i to u onom dijelu kojim njegov zahtjev za naknadom troškova vještačenja nije prihvaćen, je osnovana.

 

25. Iako su troškovi medicinskog i financijskog vještačenja bili potrebni za ocjenu osnovanosti zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, odnosno visine bruto plaće kroz utuženo razdoblje i bez obzira što je onda takve troškove, neovisno o visini dosuđenog iznosa, trebalo priznati tužitelju, sud u pobijanoj odluci, preispitujući odluku prvostupanjskog suda kojom je tužitelju priznata jednokratna nagrada za cijeli postupak (Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), žalbu tužitelja u tom dijelu nije prihvatio, pa ti troškovi tužitelju nisu priznati.

 

26. S obzirom na to da su i ti troškovi, predujmljeni prema rješenjima prvostupanjskog suda od 30. siječnja 2015.  i 20. rujna 2016., bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP), tužitelju je te troškove trebalo priznati bez obzira na visinu dosuđenog iznosa, pa je, na temelju odredbe članka 400. stavak 3. u vezi članka 395. stavak 1. ZPP, valjalo preinačiti pobijanu odluku u tom dijelu te obvezati tuženika da tužitelju plati i daljnje troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 3.000,00 kn s kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona).

 

27. Budući da je tužitelj, preinačenjem pobijane odluke u navedenom dijelu, uspio s razmjerno neznatnim dijelom žalbe (jer je njegova žalba u odnosu na odluku o glavnoj stvari u cijelosti odbijena), taj mu trošak nije priznat, dok mu je primjenom Tbr. 10/6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u cijelosti priznat trošak revizije u iznosu od 800,00 kn, što uz uvećanje za PDV po stopi od 25 % (Tbr. 42 Tarife) iznosi ukupno 1.000,00 kn.

 

28. Tužitelju, kao nepotreban za odlučivanje o reviziji tuženika (članak 155. stavak 1. ZPP), nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju tuženika.

 

Zagreb,  1. prosinca 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.