1                                            11P-1161/2021-12

                                                 (Ranije P-134/2020)                                     

                                                                                        

     

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Kralja P. Krešimira IV br.2.

21300  Makarska                                                                           11 P-1161/2021-12

                                                                                                (ranije 11 P-134/2020)

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Marijani Visković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. K., OIB:…, P. G., zastupane po punomoćniku Ž. R., odvjetniku u M., protiv tuženika ad.1/ D. Z. iz D., iz Kraljevine Norveške,  OIB:… ad.2/ S. S. Z. iz D., iz  Kraljevine Norveške, OIB:… oboje zastupani po punomoćnicima N. R. i D. S., odvjetnicima u O. društvu S. i R. u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i ispravke uknjižbe, nakon glavne i javne rasprave  održane dana 3. studenog 2021. godine  u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Ž. R.,  odvjetnika u M. i punomoćnika tuženika N. R., odvjetnice u Z., na ročištu zakazanom radi donošenja i  objave odluke dana  1. prosinca  2021. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I         Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužiteljica S. K., OIB:…, P. G.,  jedina i  isključiva vlasnica za cijelo čest. zem. 3993/4, dvorište, površine 95 m2, ZU 1475 K.O. D., koja nekretnina je prikazana u vještvu vještaka P. P. od 6. travnja 2017. godine i označena slovima: A-B-C-D-A, pa je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude i po pravomoćnosti iste, zatražiti i postići u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava u cijelosti s imena tuženika, što su tuženici dužni trpjeti."

 

II              Nalaže se tuženicima ad.1/  D. Z. i ad.2/ S. S. Z. u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od  54.312,50    kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 1. prosinca 2021. godine pa do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu koji se odnosi na iznos od 312,50 kuna  ( razlika između zatraženih 54.625,00 kuna i dosuđenih 54.312,50 kuna) zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.             

 

 

     Obrazloženje

 

              1.  Tužbom zaprimljenom  pred  ovim sudom dana 28. srpnja 2015. godine  tužitelj B. K. ustao je zahtjevom naspram tuženika ad 1/ D. Z. i ad 2/ S. S. Z., radi utvrđenja prava vlasništva i ispravke uknjižbe. Tužitelj u tužbi navodi da su u odjelu za zemljišne knjige  tužitelji   upisani kao suvlasnici svaki za po  ½  suvlasničkog dijela   nekretnine   označene kao čest. zem. 3993/4, dvorište, površine 95 m2 ZU 1475 k.o. D.. Međutim, bez obzira na takav upis i zemljišno knjižno stanje,    tužitelj  je jedini i isključivi stvarni  i izvanknjižni  vlasnik i posjednik  za cijelo predmetne nekretnine. Tužitelj je pravo vlasništva predmetne nekretnine, koja u naravi predstavlja izgrađeno građevinsko zemljište  u D., P. na kojem se nalazi garaža tužitelja, pristupno stepenište, roštilj te vrtli sa smokvama, mandarinama i drugim voćkama, sve u vlasništvu i posjedu tužitelja, stekao valjanim  pravnim osnovom i to kupoprodajom od ranijeg vlasnika   B. Ć. pok. L., dok je B. Ć. pok. L. vlasništvo ove nekretnine   zajedno sa    susjednim zemljištem označenim sa čest. zem. 3992/2 k.o. D., na kojem je sagradio obiteljsku kuću stekao    kupoprodajom od ranijih vlasnika   i posjednika N. A. pok. M., I. A. pok. M. i R. A. pok. M.. Predmetna nekretnina čest. zem. 3993/4, zajedno sa susjednim nekretninama  čest. zem. 3992/2 i čest. zem. 3992/4 sve k.o. D., na kojima se nalaze kuće tužitelja, u naravi predstavljaju jedinstvenu, funkcionalnu i neodvojivu cjelinu u isključivom vlasništvu i posjedu tužitelja a ranije njegovih pravnih prednika B. Ć. i M. Ć. te su iste na terenu vidno omeđene u odnosu na susjedne nekretnine. Predmetna čest. zem. 3993/4 na terenu  je dugi niz godina vidno omeđena u odnosu na  susjednu nekretninu  označenu sa čest. zem. 3993/5, kuća i dvorište, površine 360 m2, ZU 1475 k.o. D., koja je u suvlasništvu tuženika, i to betonskim ogradnim zidom kojega je izgradio pravni prednik tužitelja B. Ć.. Niti tužitelja, niti ranije njegovog pravnog  prednika B. Ć. nikada nitko nije ometao u posjedu predmetne nekretnine. Pravni prednik tužitelja  B. Ć. na predmetnoj nekretnini izgradio  je garažu. stepenište, roštilj i   uredio vrtove  koje je ogradio  betonskim zidovima obloženim kamenom, zasadio smokvama, mandarinama i   drugim voćkama, te ju posjedovao sve do 1998. godine  kada ju je kao isključivi, faktički i mirni posjednik, zajedno sa   čest. zem. 3992/2 k.o. D., prodao   i predao u posjed tužitelju te se od tada tužitelj   nalazi u  isključivom, faktičnom i mirnom posjedu ove nekretnine. Dakle, predmetna nekretnina   nalazi se u isključivom, faktičnom i mirnom posjedu tužitelja i ranije njegovog pravnog prednika    B. Ć. još od 70- ih godina prošlog stoljeća, te nikada nitko niti tužitelja niti ranije njegovog pravnog prednika B. Ć. nije smetao u   isključivom. faktičnom i mirnom posjedu predmetne nekretnine,  pa je stoga tužitelj makar   dosjelošću stekao pravo vlasništva   predmetne nekretnine temeljem odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim  pravima    budući je  njegov posjed , računajući i posjed njegovog pravnog prednika   B. Ć.,   pošten i samostalan, više od 20 godina do trenutka podnošenja ove tužbe sudu.  Kako tužitelj želi zemljišno knjižno stanje   uskladiti sa stvarnim stanjem, to isti ima pravni   interes za   podnošenje   ove  tužbe, pa predlaže da sud donese presudu kao  u izreci. 

2.  Tuženici ad 1/ i ad 2/ dostavili su pisani   odgovor na tužbu  u podnesku  koji je zaprimljen kod ovog suda 14. lipnja 2016. godine. Tuženici u svom odgovoru na tužbu u bitnom navode da u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev. Navode da su predmetnu   nekretninu  označenu kao  kat. čest. br. 3993/4 k.o. D. površine 455 m2  stekli na temelju valjane  pravne osnove odnosno   ugovora o kupoprodaji građevinskog   zemljišta od 21. listopada 2009. godine sklopljenog s  prodavateljicom M. F., te su nakon  uvida u cjelokupnu relevantnu dokumentaciju tuženici donijeli odluku o kupoprodaji predmetne   nekretnine. Naime, prije uvida u  tu dokumentaciju tuženici kao državljani Kraljevine Norveške nisu imali nikakva saznanja o nekretnini i statusu nekretnine koja je predmet ovoga postupka.  Nadalje, tuženici su ishodili suglasnost Splitsko – dalmatinske županije dana 13. travnja 2010.godine za stjecanje prava vlasništva   na predmetnoj nekretnini a rješenje  kojim   Ministar pravosuđa daje tuženicima   suglasnost na stjecanje prava   vlasništva  na predmetnoj   nekretnini ishodili su dana 17. svibnja 2010. godine. Naposljetku, tuženici su 23. kolovoza 2010. godine Općinskom sudu u Makarskoj podnijeli prijedlog za   uknjižbu    svoga prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a Općinski sud u Makarskoj je rješenjem posl. broj Z-2279/2010 od 25. kolovoza 2011. godine dopustio   uknjižbu  prava vlasništva    tuženika.  Obzirom  na sve navedeno tuženici su jedini mogući vlasnici kčbr. 3993/4 k.o. D., te  tužitelj u trenutku podnošenja tužbe nije stekao niti mogao steći pravo vlasništva navedene nekretnine.   Tuženici ističu da tužitelj nije stekao niti je mogao   steći vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću budući su tuženici pravo vlasništva predmetne nekretnine stekli 2010. godine upisom prava vlasništva u zemljišnim knjigama naslovnog  suda. Dodatno ističu da tužitelj ni bez uknjižbe prava vlasništva tuženika koji su pri tom pristupali s povjerenjem    u istinitost  zemljišnih knjiga, nije mogao steći dosjelošću vlasništvo predmetne nekretnine budući da za to nije ispunio zakonom propisane pretpostavke. Tuženici ističu  da je tužitelj nezakonit posjednik   te da je i nepošten posjednik  te da kao takav  nije stekao niti može steći vlasništvo predmetne nekretnine   čije su vlasništvo   stekli uknjižbom upravo tuženici temeljem pravnog posla i postupajući u dobroj vjeri i  s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga. Stoga predlažu da sud   donese presudu kojom se odbija  tužbeni zahtjev i nalaže tužitelju   naknaditi tuženicima parnične troškove ovog postupka.

3.  Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tuženika, tužitelj je dostavio dana 25. kolovoza 2016. godine   podnesak  u kojem u bitnom ističe da je upis tuženika u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini samo formalan i bez stvarnog sadržaja prava vlasništva te je odraz neusklađenosti zemljišno knjižnog stanja sa stvarnim stanjem    vlasništva na ovoj nekretnini. Tužitelj ističe da je čest. zem. 3993/4 k.o. D. ranije imala površinu od 423 m2 te je bila upisana u ZU 1475, te je bila u suvlasništvu D. I., Z. I. O., A. I. R. i M. F.. Temeljem odluke  o prijenosu   u društveno    vlasništvo građevinskog  zemljišta na   području     naselja  D. od 28. prosinca 1981. godine, čestica zemlje 3993/4 površine 423 m2 prenijeta je   u društveno vlasništvo te je po samom zakonu postala društveno vlasništvo. Temeljem   ugovora o    razvrgnuću suvlasničke zajednice od 18. kolovoza 2003. godine   predmetna nekretnina   pripala  je u vlasništvo za cijelo M. F., koja je temeljem tog ugovora i upisala to svoje  pravo   vlasništva u zemljišnoj knjizi. Temeljem ugovora o   kupoprodaji građevinskog   zemljišta od 21. listopada 2009. godine M. F. prodala je tuženicima čest. zem. 3993/4, koja je u to vrijeme imala upisanu   katastarsku   i zemljišno knjižnu površinu od 423 m2. Nakon što su kupili predmetnu nekretninu tuženici su kao državljani Kraljevine Norveške zatražili od Ministarstva pravosuđa RH suglasnost za    stjecanje prava   vlasništva  predmetne nekretnine koja je u to vrijeme imala   površinu od 423 m 2, a Ministarstvo pravosuđa je usvojilo   zahtjev tuženika.  Nakon   što su postigli   uknjižbu prava vlasništva  u   zemljišnoj knjizi na svoje ime,  tuženici su izradili   geodetski elaborat od 20. prosinca 2010. godine kojim su povećali površinu čest.  zem. 3993/4 k.o. D. sa 423 m2 na površinu od 455 m2, te su tu promjenu, nezakonito , bez da su prethodno ishodili potrebnu suglasnost Ministarstva pravosuđa RH, proveli  u katastru i u zemljišnoj knjizi. Dakle, da je naprijed  navedeni upis ništav.  nakon što je naprijed navedeni  upis   proveden    u zemljišnoj knjizi tuženici su   izradili i parcelacijski elaborat – prijavni list od 30. kolovoza 2011. godine kojim su sada povećanu čest. zem. 3993/4     površine 455 m2 iscijepali na čest. zem. 3993/5, gradilište, površine 360 m2 (što predstavlja zemljište koje se nalazi u njihovom posjedu i vlasništvu i na kojem se nalazi njihova kuća i okućnica) i čest. zem. 3993/4, dvorište, površine 95 m2 (što predstavlja predmetno sporno zemljište koje je u vlasništvu i posjedu  tužitelja i na kojem se nalazi garaža tužitelja, pristupno stepenište, te vrtli sa smokvama, mandarinama i drugim voćkama i koje zemljište  je ogradnim betonskim zidom    odvojeno od zemljišta u vlasništvu i posjedu tuženika).  Tužitelj navodi da su neosnovani navodi odgovora na tužbu tuženika, da su oni jedini mogući vlasnici kčbr. 3993/4 k.o. D., kao što je i neosnovano i neutemeljeno pozivanje na odredbu čl. 130. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelj ističe da je tek prilikom izrade geodetskog  snimka za legalizaciju u travnju 2013. godine, saznao da njegov posjed i vlasništvo predstavlja i dio koji ima katastarsku oznaku 3993/4 , dvorište površine 95 m2, k.o. D. te se nakon toga obratio tuženicima sa zahtjevom  da sačine ispravu koja bi bila podobna    za uknjižbu njegovog prava vlasništva   u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini, kako bi se na taj način uskladilo  zemljišno knjižno stanje sa stvarnim stanjem vlasništva. Međutim,  kako su tuženici    to odbili učiniti, to je tužitelj bio prisiljen ustati ovom tužbom. Obzirom da predmetna sporna nekretnina u naravi predstavlja    izgrađeno građevinsko  zemljište na koje se nalazi garaža, pristup na stepenište  i okućnica tužitelja, to na konkretni pravni odnos treba  primijeniti i odredbe paragrafa 417. do 419. bivšeg Austrijskog općeg građanskog zakonika o stjecanju prava  vlasništva  građenja na   tuđem zemljištu,   te odredbe o stjecanju prava  vlasništva građenjem na tuđem zemljištu sadržane u  odredbama 24. do 26. Zakona o osnovnim   vlasničko pravnim odnosima.  Dakle, da  je i na taj način tužitelj stekao prava vlasništva predmetne nekretnine.

              4.  U provedenom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja, te je izveo dokaz pregledom Izvatka iz zemljišne knjige za kat.čest. 3992/2 i 3992/4, zk.ul. 733, obje k.o. D., pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 30.srpnja 1998.godine,  pregledom Skice izmjere za k.o. D. u mjerilu 1:250 od 11. studenoga 2013.godine, pregledom Izjave F. B. od 23.srpnja 2015.godine, pregledom Izjave V. K. od 23.srpnja 2015.godine, pregledom preslika fotografija dostavljenih uz tužbu ( list 15-18 spisa), pregledom Izvatka iz zemljišne knjige za kat.čest.3993/4, gradilište, zk.ul. 1475 k.o. D., pregledom Prerisa katastarskog plana u mjerilu 1: 2880 za č.zem. 3993/1 za k.o. D., pregledom prijepisa Posjedovnog lista broj 680, DGU, Područni ured za katastar S., Ispostava M. od 23.listopada 2010.godine, pregledom Podataka o prostoru S.-D. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava M. od 23.rujna 2009.godine,pregledom Rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske od 17.svibnja 2010.godine, pregledom Ugovora o kupoprodaji građevinskog zemljišta od 21.listopada 2009.godine, pregledom Prijedloga za uknjižbu predlagatelja D. Z. i S. S. Z. protiv M. F. od 23.kolovoza 2010.godine,  pregledom rješenja Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Makarskoj posl. broj Z-2279/10 od 25.kolovoza 2011.godine, pregledom Povijesnog prikaza Izvatka iz zemljišne knjige za kat.čest. 3993/4 k.o. D., pregledom Kopije Situacionog plana u mjerilu 1:1000 za KO D. od 23.listopada 1989.godine, pregledom preslike zemljišne knjige za k.o. D., kat. čest. 3993/4, pregledom izvoda iz Glasnika-Službenog glasila općine M. broj 1. od 25.siječnja 1982.godine, pregledom Odluke o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta na području naselja D., pregledom Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 18.kolovoza 2003.godine, pregledom Izjave D. Z. od 23.kolovoza 2010.godine, pregledom G. elaborata za čest.zem. 3993/4 k.o. D. od 2.prsoinca 2010.godine ( list 91 – 94 spisa) , pregledom rješenja DGU, Područnog ureda za katastar S., Ispostava M. od 3.siječnja 2011.godine, pregledom Parcelacijskog elaborata za kat.čest.3993/4 k.o. D. od 27.srpnja 2011.godine ( list 98–101 spisa), pregledom Potvrde S.-D. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava M. od 24.kolovoza 2011.godine, pregledom Rješenja DGU, Područnog ureda za katastar S., Ispostava M. od 13.rujna 2011.godine, pregledom Rješenja o izvedenom stanju Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava M. od 25.kolovoza 2015.godine, pregledom Geodetskog snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade od 26.travnja 2013.godine, očevidom na licu mjesta u D. uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. P., dipl.ing.geod., pregledom Nalaza i mišljenja vještaka P. P. od 6.travnja 2017.godine,saslušanjem svjedoka F. B. pok. T., V. K. pok. I., I. J. pok. D., S. K. pok. Š., M. B. sina S. i M. R. kći M., te saslušanjem ranijeg tužitelja sad pok. B. K. pok. I. u svojstvu parnične stranke.

              5.  Nakon tako provedenog postupka ovaj sud je donio presudu pod posl.br. P-9358/2015 od 27. prosinca 2017. godine, kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, te naložio tuženicima da tužitelju naknade parnični trošak.

              6.  Odlučujući o žalbi tuženika Županijski sud u Zagrebu je rješenjem posl.br. Gž-853/2018-2 od 7. siječnja 2020. godine ukinuo prvostupanjsku presudu, te predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

              7.  U ponovljenom postupku, zbog činjenice smrti tužitelja B. K., rješenjem pod posl.br. P-134/2020-6 od 9. srpnja 2020. godine prekinut je postupak, te je ujedno odlučeno da će se nastaviti kada nasljednici tužitelja preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.

              8.  Podneskom od 22. rujna 2020. godine S. K. iz P. G., P. G. 17., izvijestila je sud da preuzima postupak u ovoj pravnoj stvari kao nasljednica iza pok. B. K., a sve prema rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika V. P. u M. posl.br. O-290/20, UPP-OS-97/20 od 14. rujna 2020. godine iza pok. B. K..

              9.  Rješenjem ovog suda pod posl.br. P-134/2020-8 od 5. listopada 2021. godine postupak je nastavljen.

              10.  U  ponovljenom postupku tužiteljica je izjavila, da ostaje u svemu kao u dosadašnjem tijeku postupka. Dodatno je istaknula, kako tuženici nisu u dobroj vjeri upisali svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, budući da im je u vrijeme kupoprodaje iste bilo poznato da je nekretnina na terenu u naravi neizgrađeno građevinsko zemljište, koje je prema zapadu jasno odijeljeno i omeđeno ogradnim armirano-betonskim zidom, te da se ta nekretnina ne nalazi u posjedu pravnih prednika tuženika.

              11.  Tuženici su izjavili da ostaju u svemu kao u dosadašnjem tijeku postupka, te dodatno istaknuli, kako na predmetnoj nekretnini nije nikada bilo upisano društveno vlasništvo, te da je prednik tužiteljice bez građevinske dozvole gradio na tuđem zemljištu.

              12.  Stranke nisu predlagale izvođenje daljnjih dokaza, pa je sud u ponovljenom postupku izveo sve naprijed navedene dokaze, te dodatno pregledao Povijesni ZK izvadak za predmetnu nekretninu, kojega su na ročištu od 9. ožujka 2020.g. dostavili tuženici.

13.  Sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 117/03) sud više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

14.  Sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 -dalje: ZPP), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

15.  Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, to je sud zaključio glavnu raspravu.

16.  Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva za cijelo čest. zem. 3993/4, dvorište, površine 95 m2, ZU 1475 k.o. D., koja nekretnina je prikazana u vještvu vještaka P. P. od 6.travnja 2017.godine i označena slovima: A-B-C-D-A-,  pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude i po pravomoćnosti iste, zatražiti i postići u zemljišnoj knjizi  uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava u cijelosti s imena tuženika, što su tuženici  dužni trpjeti.

17. Među strankama nije sporno, a što je utvrđeno i pregledom Izvatka iz zemljišne knjige za kat.čest. 3993/4, dvorište, površine 95 m2, k.o. D.,  da su na istoj kao suvlasnici upisani D. Z. i S. S. Z., svaki za po ½ dijela- ovdašnji tuženici ad 1/ i ad 2/.

18.  Također nije sporno što u  naravi  predstavlja predmetna nekretnina, a   što je sud  utvrdio i neposrednim očevidom na  licu mjesta.  Sud je tako  neposrednim   zapažanjem  utvrdio da je predmetna nekretnina sa istočne strane u cijelosti omeđena betonskim zidom na kojem se u jednom dijelu nalazi željezna ograda. U južnom dijelu  predmetne nekretnine   nalaze se pristupne stepenice, garaža, terasa iznad   garaže na kojoj se nalazi stol i stolice i razno cvijeće dok  u sjevernom dijelu postoji  pet kaskadno položenih vrtova pa u tom   sjevernom dijelu među predstavlja suhozid.

19.  Stalni sudski vještak za geodeziju P. P. dipl. ing. geod. dostavio je dana 06. travnja 2017. godine nalaz i mišljenje u kojem  je istaknuo da se sporna nekretnina   nalazi u D. sjeverno od ceste uz more, koja povezuje G. i D. V., radi se o čest. zem. 3993/4  u cijelosti na kojoj se nalaze  dijelovi pet kaskadnih vrtova, betonski pločnik, betonsko stubište i istočni dio    objekta. Sastavni dijelovi premetne  nekretnine  u k.o. D. prikazani su na skici u mjerilu 1:250  (list 158 ) i u tablici slovima A-B-C-D-A (list 157), te su   dostavljene i fotografije (list 159 i 160 spisa).

20.  Tužiteljica je izjavila da nema primjedbi na nalaz vještaka P. P. te je u skladu s vještvom   vještaka precizirala tužbeni    zahtjev na način kako glasi u izreci  ove presude.

21.  Tuženici ad 1/ i ad 2/ su izjavili da nemaju   primjedbi na    Nalaz i mišljenje vještaka.

22.  Sud je stoga   prihvatio   nalaz i  mišljenje   vještaka za  geodeziju P. P. jer je isti sastavljen stručno, objektivno i u skladu s  pravilima znanosti i vještine.

23.  Dakle, što čini predmetnu nekretninu odnosno predmet spora u ovom postupku utvrđeno je provedenim očevidom na licu mjesta i identifikacijom uz sudjelovanje mjerničkog vještaka, o čemu je vještak sačinio nalaz i mišljenje sa skicom lica mjesta.

24.  Kao što je već navedeno u ranijoj presudi ovog suda, predmetna nekretnina bila je  u društvenom vlasništvu jer je  pregledom odluke o prijenosu  u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta na području naselja D. (list 76 – 80 spisa) utvrđeno da je čestica  zemlje 3993/4 površine 423 m2 tom odlukom  prenijeta  u društveno  vlasništvo. Dakle, predmetna nekretnina je bila nacionalizirana ex lege. 

              25.  Nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu   i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu:ZV), temeljem  prijelaznih  odredbi ovoga zakona, izvršeno je   brisanje  društvenog vlasništva i upis prava vlasništva   u korist ranijih vlasnika.

26.  Raniji vlasnici čest. zem. 3993/4 u površini od 423 m2 bili su D. I., Z. I. O., A. I. R. i  M. F., što je sud utvrdio pregledom   zemljišne knjige za k.o. D. ( list 68-74 spisa). Ovi raniji suvlasnici su zaključili   ugovor   o razvrgnuću suvlasničke zajednice (list 81 i 82 spisa) koji je čest. zem. 3993/4, gradilište, k.o. D. u cijelosti pripala M. F., koja je temeljem tog ugovora i upisala  pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi  za  k.o. D. na čest .zem. 3993/4 površine 423 m2.

27. Nakon toga  zemljišno knjižna vlasnica M. F. prodala je ugovorom o  kupoprodaji   građevinskog zemljišta dana 21. listopada 2009. godine tuženicima ad 1/ i ad 2/ čest. zem. 3993/4 k.o. D. koja je u to vrijeme imala upisanu i katastarsku i zemljišno knjižnu  površinu od 423 m2.

28.  Nije sporno ni da su tuženici ad 1/ i ad 2/ ishodili od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske suglasnost za stjecanje prava suvlasništva nekretnine   označene kao lat. čest. 3993/4 k.o. D. koja je predmet    ugovora o kupoprodaji sklopljenog 21. listopada 2009. godine (list 88 i 89 spisa).

29.  Nije sporno da su se tuženici ad 1/ i ad 2/ na temelju navedenog ugovora o kupoprodaji i rješenja Ministarstva pravosuđa RH uknjižili u zemljišnoj knjizi za k.o. D. na čest. zem. 3993/4, koja je u to vrijeme imala   površinu od 423 m2. 

30.  Nakon toga dolazi do izrade geodetskog elaborata za čest. zem. 3993/4 k.o. D. (list 91-94  spisa) kojim se povećava površina  čest. zem. 3993/4  sa 423 m2 na površinu od 455 m2. Dakle, dolazi do formiranja čest. zem. 3993/5, gradilište, površine 360 m2 – što u naravi predstavlja   zemljište koje se nalazi u posjedu  i vlasništvu tuženika ad 1/ i ad 2/  i na kojem se nalazi njihova kuća s okućnicom i što nije sporno, i čest. zem. 3993/4, dvorište, površine 95 m2 – što predstavlja predmetno  sporno zemljište.

31.  Dakle, ovo predmetno sporno zemljište u naravi predstavlja garažu tužiteljice, pristupno stepenište, roštilj, vrtle sa smokvama, mandarinama i drugim voćkama i koje zemljište  je ogradnim betonskim zidom  odvojeno od zemljišta u posjedu tuženika.

32.  Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisane su odredbom članka 159. ZV i prema toj odredbi sadržanoj u st.1. dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom koji ima potrebnu kvalitetu i duljinu trajanja, s tim da predam st.2. samostalni posjednik čiji posjed nepokretne stvari je zakonit, istinit i pošten stječe pravo vlasništva dosjelošću posjedovanje te stvari kroz vrijeme od deset godine, a prema odredbi st.3. samostalni posjednik čiji posjed nepokretne stvari je barem pošten stječe pravo vlasništva dosjelošću posjedovanjem te stvari kroz vrijeme od dvadeset godina. Pri tome treba imati u vidu i odredbu članka 160.st.2. ZV kojom je propisano da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni, istiniti i samostalni posjednici , odnosno kao pošteni posjednici.

33. Na okolnost izvršavanja posjedovanja na predmetnoj nekretnini sud je saslušao više svjedoka.

34.  Svjedok F. B. pok. T. u   svom   iskazu u bitnom navodi da je u ovom postupku kupoprodaje sudjelovao kao agent ispred firme koja je bila posrednik između  prodavatelja B. Ć. i kupca  B. K. i da je od istoka među predstavljao zid koji je išao od ulice  u pravcu sjevera, a na toj istočnoj strani bila je šuma, nije bio   izgrađen objekat. Na nekretnini koju je prodavatelj B. Ć. prodao   tužitelju bila je kuća, vrtovi, garaža i stepenište. On kao posrednik nije pregledavao papire, legalnost ili zakonitost izgrađenih objekata.

35. Svjedok V. K. pok. I.,  inače tužiteljev brat, u svom iskazu je u bitnom naveo da je on sudjelovao u toj kupoprodaji kao pun. svog brata – tužitelja. B. Ć. je pokazao na terenu sve što je njegovo i bio je i V. D. koji je čuvao dvije kuće u D. i za njih je  bila    najbitnija ta međa sa istočne strane, koju je u cijelosti   predstavljao   izgrađeni zid.  Nisu provjeravali zk stanje niti su znali da na ovom dijelu koji je predmet postupka nije   uknjižen B. Ć. jer su gledali posjed  i ono što su pokazali B. Ć. i V. D..

36.  Svjedokinja  I. J. pok. D. u svom iskazu je u  bitnom navela da su na predmetnom dijelu u D. među prvima iza 1965. godine kupili zemljište dva brata Ć. od kojih se jedan zvao B.. Oni su tu  izgradili dvojnu kuću i živjeli do Domovinskog rata, odnosno povremeno dolazili ljeti. Poznato joj je da je tužitelj kupio ovu nekretninu negdje iza Domovinskog rata, da je sredio vrtle koji su bili prije i sa istočne i zapadne strane kuće, da su prema    istočnom dijelu   bile stepenice i zid i dosta stabala  borova. Kuća je bila  puno manja a tužitelj ju je nadograđivao. Od kada je tužitelj kupio sporni dio on ga je uredio i nije nikada vidjela da mu to netko osporava.   Kada je tužitelj kupio kuću  od Ć. na predmetnom spornom dijelu nije bila zatvorena sporna garaža već je bila otvorena garaža  za parkiranje.

37.  Svjedokinja S. K. pok. Š., tužiteljeva supruga u svom iskazu je u bitnom navela da je njen djever bio punomoćnik njenom suprugu kada se ova nekretnina kupovala, a kupovala se kuća sa garažom, stepenice sve do zida i vrtal koji je sada sporan. Stanje je  isto kako je bilo i kad su kupili, još su uvijek isti zidovi, s tim da su   iznad garaže napravili jedan stan, a  na istočnom zidu su stavili željeznu ogradu da ne bi djeca pala.    Nitko nikada nije dolazio niti im bilo što  osporavao.

38.  Svjedok M. B. u svom iskazu u bitnom navodi da je 2013. godine preuzeo postupak legalizacije ovdašnjeg tužitelja B. K. radi ozakonjenja njegove  zgrade u D..  K. mu je pokazao na terenu svoj posjed, jednu i drugu zgradu i dvorište i taj posjed je 99 % bio u  okviru dvorišta i zida uređen istim stilom i standardom i tako je izgledalo kao jedna cjelina.  Ovi vrtovi koji su vidljivi na fotografijama u spisu tada usu tako izgledali na terenu i prema istočnom susjedu bila je izgrađena luksuzna i     atraktivna kuća, uređena drugačijim   stilom nego ovaj sporni dio.  Kada su napravili snimku izvedenog stanja i   geodetsku snimku izvedenog stanja  za tužitelja je došlo pozitivno rješenje na način da je dobio rješenje o izvedenom stanju a konstatirali su da se objekt nalazi  na više čestica  i da se na ovom spornom dijelu, otprilike 90 m2, on ne spominje kao vlasnike , nego netko drugi, na što se tužitelj  vidno    iznenadio jer je mislio da je to sve čisto.  tužitelj mu je rekao da  je on to kupio i da neće biti problema sa susjedom koji je upisan kao vlasni, što mu je rekao upravo M. B..

39.  Svjedokinja M. R. u svom iskazu je u bitnom navela da joj je poznato kako je izgledao ovaj teren   kada je vlasnik bio B. Ć. a da je od njega to kupio B. K., da na ovom dijelu gdje je sada  kuća tuženika nije bio uređen teren, da je K. kupio od Ć. zatečeno stanje, da  pamti ove kaskade i stepenice koje se vide na   fotografijama u spisu, s tim da su K. malo "našminkali" na način da su stavili pločice, uredili ogradu, promijenili fasadu i garažna vrata, ali nisu ništa gradili niti proširivali u odnosu na    ono što je bilo ranije. Tuženici su na svom dijelu izgradili   svoju kuću prije 4 – 5 godina,   da nije ništa bilo sporno u  odnosu na ovaj dio prema tužitelju, a kada su tuženici gradili oni su im dali vodu i struju. Nisu čuli da bi tijekom gradnje bilo problema sa  susjedima K.. Tek kasnije kada su tuženici izgradili objekat počeli su   im smetati borovi koje je    tužitelj  imao na svom dijelu, pa su tražili da to tužitelj ukloni.  Dolazila je ranije često kod B. Ć., prolazila ovim stepenicama na spornom dijelu, Ć. je tu sadio povrće i slično, samo što te  kaskade nisu bile uređene,  odnosno bile su samo betonirane, a sada  ih je K. obložio kamenom. Nikada nije vidjela niti čula da bi netko osporavao B. Ć. da je to njegovo vlasništvo.

40.  Svi svjedoci su u bitnom suglasni, a ono što je bitno je da je i ranije  na spornom zemljištu bilo izgrađeno  pristupno stepenište i kaskadni vrtovi te garaža, koja nije imala vrata, ali je predstavljala   garažni prostor. Svi svjedoci su također  suglasni da je predmetno sporno zemljište bilo vidljivo omeđeno u odnosu na istočnu stranu  prema  zemljištu tuženika na način da je bio izgrađen betonski zid koji je odvajao ovo zemljište od tog istočnog zemljišta.  Iskazi svjedoka su suglasni i sa ostalim  provedenim dokazima  pa je sud iskaze svjedoka   prihvatio jer su isti logični, životni i uvjerljivi.

41.  Županijski sud u Zagrebu u svom rješenju   posl.br. Gž-853/2018-2 od 7. siječnja 2020. godine da u nastavku postupanja valja imati u vidu slijedeće odredbe:

-          Članak 130.s t.2. ZV da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona

ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona, nije bilo upisano,

-          Članak 388. st.5. istoga zakona prema kojoj se propisana zaštita povjerenja

u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena ovim Zakonom, neće primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017.g., ako se njima stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društvo vlasništvo, a nije brisano prije nego što je ovaj zakon stupio na snagu.

42.  Naime, navodi se da su tuženici prigovorili da nema uvjeta za primjenu 

odredbe članka 388. st.5. ZV, jer 1. siječnja 1997.g. predmetna nekretnina nije bila upisana kao društveno vlasništvo, te da sud nije otklonio navedeni prigovor, već da je bez posebnog obrazloženja paušalno zaključio da je navedena čestica kao građevinsko zemljište nacionalizirana ex lege i odlukom Općine prešla u društveno vlasništvo, koje je brisano nakon stupanja na snagu ZV.

              43.  Ovaj sud je temeljem svih gornjih utvrđenja koja svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku, zaključio da je ovdje riječ o nekretnini na koju se odnosi odgoda primjene zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga propisana odredbom članka 388. st.5. ZV.

              44.  Naime, u konkretnoj pravnoj stvari čest.zem. 3993/4 KO D. prenesena je u društveno vlasništvo temeljem Odluke o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta na području naselja D. (list 76-80 spisa). Isto tako, navedena Odluka je objavljena u Glasniku kao službenom glasilu Općine M. br. 1. od 25. siječnja 1982. godine (list 75 spisa). Dakle, za ovu nekretninu nije vrijedilo načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Vrhovni sud RH u svojoj presudi br. Rev-2399/15-2 od 20. lipnja 2018.g.  istaknuo je, da to vrijedi neovisno za nekretnine koje su bile upisane kao društveno vlasništvo u zemljišnim knjigama, bilo da se radilo o nekretninama koje su izvanknjižno bile u režimu društvenog vlasništva.

              45.  U odnosu na prigovore tuženika vezane za poštenje dosjedioca, odnosno prednika tužiteljice, koji je bez građevinske dozvole gradio na tuđem zemljištu, valja navesti slijedeće:

              46.  Svjedok F. B. je na ročištu od 16. kolovoza 2017.g. (list 165 spisa) iskazao, da je istočna međa nekretnine koja je bila predmet kupoprodaje u cijelosti bila omeđena zidom, te da se ne sjeća da bi prodavatelj spomenuo da bi postojao bilo kakav spor između njega i vlasnika prema istoku. Naveo je i da je izlazio mjernik, jedan geodet iz M., te da je on napravio skicu prema kazivanju prodavatelja.

              47.  Točno je, da je Uprava za katastar i geodetske poslove M. izdala predniku tužiteljice B. Ć. kopiju Situacionog plana od 23. listopada 1989. godine (list 59 spisa), u kojoj je navedeno, da  predmetna nekretnina obuhvaća i dio čestice 3993/4. Međutim, navedeno ne ukazuje na nepoštenje prednika tužiteljice, obzirom na sve ostale izvedene dokaze koje je sud analizirao u ovom postupku.

              48.  Naime, predmetna, sporna nekretnina,  bila je vidno omeđena u odnosu na susjednu nekretninu koja je označena sa čest.zem. 3993/5 betonskim ogradnim zidom, kojega je, nesporno, izgradio B. Ć.. B. Ć. nitko nikada to nije osporavao, pa tako ni prednica tuženika M. F.. Tako je svjedokinja M. R., koja je neposredna susjeda tuženika sa istočne strane i u D. dolazi još od 1968. godine, navela da  nikada nitko nije B. Ć. osporavao vlasništvo, da je on na spornom dijelu sadio povrće i slično, da su predmetne stepenice tada bile samo betonirane, a K. ih je obložio kamenom. Isto tako je navela, da je ovaj dio na kojemu je sada kuća tuženika, bio neuređen jer da je bio sporan godinama između samih vlasnika i nije se mogao ni prodati. Dakle, očito je da prednica tuženika, a ni tuženici, nisu se protivili niti su smetali predniku tužiteljice B. Ć., gradnju kuće, garaže, pristupnog stepeništa, zida sa istočne strane kao i vrtova sa istočne i sjeverne strane. Navedeno je potvrdila i svjedokinja I. J.. Nadalje, svjedok M. B. je izričito u svom iskazu na ročištu dana 11. prosinca 2017.g. izjavio, da se tužitelj (sad pok. B. K.) vidno iznenadio kada mu je on sugerirao da se na jednom dijelu posjeda u okviru njegove kuće ne spominje on kao vlasnik, nego netko drugi, govoreći o ovom spornom dijelu.

              49.  Dakle, iz svih provedenih dokaza ne može se zaključiti, da bi tužitelj, odnosno  njegov pravni prednik, bio nepošteni posjednik, kako to navode tuženici.

50.  Iz iskaza  saslušanih svjedoka nedvojbeno je  utvrđeno, da je tužitelj odmah po zaključenju   ugovora  sa  ranijim vlasnikom B. Ć., stupio u posjed predmetne nekretnine    koja je predmet   ovog spora,  koju nekretninu je koristio kao svoju, sredio je na način da je uredio vrtove i obložio kamenom,   na garažu stavio vrata, i u tom posjedovanju i korištenju nitko ga nikada nije  ometao, niti se suprotstavio takvom načinu korištenja nekretnine.

51.  Također je nedvojbeno utvrđeno, da ni prednika tužitelja  B. Ć. nikada nitko nije ometao u posjedu predmetne nekretnine a da je upravo prednik tužitelja na predmetnoj nekretnini izgradio garažu, stepenište,   roštilj i vrtove koje je zasadio  raznim voćkama, što je stekao još  70 – ih godina   prošlog stoljeća a tužitelj nastavio posjedovati od kupoprodaje 1998. godine.

52. Ovaj sud smatra da je tužiteljica neprekidno u posjedu predmetne nekretnine više od dvadeset godina.

53.  Uzimajući u obzir činjenicu da je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, sud    je uzeo u obzir samo vrijeme  posjedovanja sporne nekretnine od strane tužiteljice i prednika tužiteljice i to od 8. listopada 1991. godine.

54.  Utvrđujući da je tužiteljica osobno i putem svog pravnog prednika bila u posjedu sporne nekretnine od desetog  mjeseca 1991. godine i da posjed tužiteljice   traje neprekidno, da je tužiteljica trenutno u posjedu  predmetne nekretnine, ovaj sud smatra da je tužiteljica neprekidno u posjedu    nekretnine više od 20 godina (1991.-2013. godine), pa je stoga proteklo zakonom predviđeno vrijeme iz odredbe čl. 159. st. 3. ZV .Prema  tom stavku  3. čl. 159. ZV samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.  Prednik tužitelja stupio  je u  posjed  premetne  nekretnine 70-ih godina prošlog stoljeća, tužitelj je stupio u posjed predmetne   nekretnine 1998. godine, pa je njegov posjed kroz cijelo to vrijeme bio pošten i neprekidan.

55.  S druge pak strane tuženici nisu postupali u dobroj vjeri kada su upisali svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, jer im je bilo poznato da je predmetna nekretnina prema zapadu jasno odijeljena i omeđena ogradnim betonskim zidom, da je u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji od 21. listopada 2009. godine, a i ranije, taj dio bio vidno omeđen i na njemu se nalazi garaža tužiteljice, pristupno stepenište, roštilj i vrtli, sve u posjedu tužiteljice, odnosno njenih pravnih prednika. Isto tako, kada se parcelacijskim elaboratom – Prijavnim listom od 30. kolovoza 2011. godine formirala čest.zem. 3993/5 u vlasništvu tuženika, formirao se i ostatak čest.zem. 3993/4, dvorište sa 95 m2 površine (elaborat list 99-101 spisa), za koji dio je bilo utvrđeno da se radi o dvorištu površine 95 m2.

56.  Zbog svega naprijed navedenog, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, zbog čega je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

57. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. st. 1. i 2. ZPP, kao i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br.142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarife).

58.  Odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife je propisano, da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

59.  Vrijednost predmeta spora je 210.000,00 Kuna. Tužiteljici je valjalo je priznati: za sastavljanje tužbe 250 bodova temeljem Tbr.7.t.1. Tarife, za zastupanje na ročištima 25. siječnja 2017. godine, 7. ožujka 2017. godine, 6. srpnja 2017. godine, 16. kolovoza 2017. godine, 25. listopada 2017. godine, 11. prosinca 2017. godine, 9. ožujka 2020.g. i 3. studenog 2021.g., svako po 250 bodova, sukladno Tbr.9. t.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 17. studenog 2016. godine  75 bodova sukladno Tbr. 9. T.2. Tarife, za  sastavljanje podnesaka  od 25. kolovoza 2016. godine, 22. studenog 2016. godine ,10. svibnja 2017. g. i 13. veljače 2020.g., svako po 250 bodova, temeljem  Tbr.8. Tarife, za sastavljanje podneska od 20.veljače 2017.godine 50 bodova temeljem Tbr. 8.t.3. Tarife, za sastavljanje odgovora na žalbu od 22. siječnja 2018.g. 250 bodova, sukladno Tbr. 10. t.4. Tarife, dakle ukupno 3625 bodova, što s obzirom na vrijednost boda (10,00 Kuna) daje iznos od 36.250,00 Kuna. Nadalje, ovaj iznos je valjalo uvećati za 25% PDV sukladno Tbr. 42. Tarife i to na radnje do 1.1.2021.g. (8.437,50 kuna), za iznos od 3.500,00 kuna na ime troškova vještačenja,  te za sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 2.450,00 kuna  i presude u iznosu od 2.450,00 Kuna, te za sudsku pristojbu odgovora na žalbu u iznosu od 1.225,00 kuna,  što daje iznos od  54.312,50  Kuna.  U ostalom dijelu koji se odnosi na   zatraženi  iznos od 312,50 kuna zahtjev tužiteljice je valjalo odbiti kao neosnovan, jer se u podnesku od 20.veljače 2017.godine radi o „ostalom podnesku“ iz Tbr.8.t.3. Tarife pa tužiteljici pripada 50 bodova ,a ne 75 kako je to zatražila.

60.  Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke ovog rješenja.

 

U Makarskoj, 1. prosinca 2021.

 

                                                                                                                                            S U D A C

                                                                                                                                           Marijana Visković, v.r.