- 1 -              Revd 4139/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4139/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse, predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika I. S. iz S., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika-protutužitelja I. D., iz S., OIB …, zastupanog po punomoćniku I. J., odvjetniku u S., radi ispunjenja ugovora te radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1918/2020-2 od 5. siječnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2124/19 od 8. srpnja 2020., u sjednici održanoj 1. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja-protutuženika odbacuje se.

 

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika-protutužitelja odbacuje se.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužitelj-protutuženik je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1918/2020-2 od 5. siječnja 2021., kojim nije uspio u žalbenom postupku protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odbijen njegov prvi eventualno kumulirani zahtjev, a radi sljedećih pitanja:

 

„- Dolazi li do prekida zastarijevanja u smislu odredbe čl. 245. st.1. u svezi st. 5. i u svezi čl. 241. ZOO-a (ranije čl. 392.st.3. u svezi st. 5. ZOO-a) obvezno-pravnog zahtjeva tužitelja prema tuženiku na trpljenje uknjižbe na ime tužitelja uz brisanje tog prava sa imena tuženika na nekretnini tuženika pokretanjem postupka osiguranja tražbine tužitelja na ispunjenje ugovora traženjem privremene mjere od strane tužitelja protiv tuženika i donošenjem sudskog rješenja kojim je na prijedlog tužitelja, u njegovu korist, a protiv tuženika, izdana tražena privremena mjera kojom se zabranjuje tuženiku bilo kakvo otuđenje i opterećenje te prijenos prava glede određene nekretnine, a koja je zabilježena u zemljišnim knjigama nadležnog suda na predmetnoj nekretnini, a koja ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja pokrenutog parničnog postupka između stanaka, tako da zastara počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili svršen na neki drugi način, odnosno tako da sukladno čl. 245. st. 6. ZOO-a zastara počinje teći iznova poslije prekida i navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta?

 

- Treba li drugostupanjski sud u obrazloženju presude odnosno rješenja, sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a, ocijeniti žalbene navode koji sud od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti?

 

- Je li sud drugog stupnja, kad odlučuje o žalbi dužan dati svoju ocjenu dokaza, odnosno obrazložiti na temelju kojeg procesnog materijala utvrđuje činjenica i na čemu zasniva svoju odluku o činjenicama koje smatra istinitima, te je li sud u tom slučaju dužan stečeno uvjerenje o izvedenim dokazima opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu?“

 

2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj-protutuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, odnosno da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1667/2017-3 od 22. listopada 2019., Rev-x 1266/2015 od 11. ožujka 2020., Rev-x 726/2018 od 1. listopada 2019., kao i od pravnih shvaćanja drugih drugostupanjskih sudova izraženima u odlukama Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 2707/2015-2 od 13. siječnja 2016. I Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3698/2010 od 8. lipnja 2010.

 

3. Tuženik-protutužitelj je također podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1918/2020-2 od 5. siječnja 2021., u dijelu u kojem nije uspio u žalbenom postupku, odnosno protiv dijela te presude kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2124/19 od 8. srpnja 2020. i protutužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, a radi slijedećih pitanja:

 

„- Je li sud dugog stupnja, kad preinačuje prvostupanjsku presudu dužan dati svoju ocjenu dokaza, odnosno obrazložiti na temelju kojeg procesnog materijala utvrđuje činjenice drugačije od prvostupanjskog suda i na čemu zasniva svoju odluku o činjenicama koje smatra istinitima?

 

 

 

- Je li sud dužan stečeno uvjerenje o izvedenim dokazima opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu?“

4. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja ističe da pobijana odluka nije sastavljena u skladu s pravnim shvaćanjima revizijskog suda o tima pitanjima izraženima u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-393/2014 od 11. veljače 2015., Rev-x-1045/2017 od 22. siječnja 2019, Rev-x-1266/2015 od 11. ožujka 2020. i Rev-x-726/2008.

 

5. Na prijedloge za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

 

6. Prijedlozi tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije su nedopušteni.

 

7. Postupajući po odredbi čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

8.1. U odnosu na prijedlog tužitelja-protutuženika ističe se da za prvo postavljeno pitanje predlagatelj nije iznio valjane razloge važnosti, jer nije uputio na odluke suda u smislu čl. 385.a ZPP u kojima bi bilo iznijeto pravno shvaćanje o navedenom pitanju prekida zastare, u okviru činjeničnih okolnosti koje bi bile podudarne s ovopredmetnim kako ih predlagatelj apostrofira u pitanju, pa se tako i pravno shvaćanje izraženo u tim odlukama ne može primijeniti na ovaj slučaj, a niti je praksa drugostupanjskih sudova o tom pitanju različita. Zbog toga postavljeno pitanje nije važno za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu.

 

8.2. U odnosu na druga dva postavljena pitanja, kao i u odnosu na pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika-protutužitelja, valja reći da se ta pitanja ne mogu kvalificirati kao materijalno pravno niti postupovno pravno pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP. Njima podnositelji zapravo upiru na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom u konkretnom sporu, što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije u smislu čl. 382. ZPP. To stoga što, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju, u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao u ovom predmetu), njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost i za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

 

 

9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj podnesenih prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 1. prosinca 2021.