- 1 -              Rev 542/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 542/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i partneri j.t.d. u Z., protiv tuženika Škole, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. H., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-344/2019-2 od 21. svibnja 2019., u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2703/11-118 od 28. ožujka 2019., u sjednici održanoj 1. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda kojom je tužbeni zahtjev za utvrđenje odbijen na način da su Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja od 31. svibnja 2011. kao i Odluka tuženika kojim odbija zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 28. lipnja 2011. utvrđene ništetnima, odnosno utvrđeno je da je izvanredni otkaz ugovora o radu tuženika tužitelju nedopušten.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, a podredno da istu ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja da mu naknadi troškove postupka, uključujući i trošak revizije.

 

3. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio istu odbiti kao neosnovanu i obvezati tuženika da mu naknadi trošak sastava odgovora na reviziju.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Prema odredbi članka 392. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

7. Time što je u izreci pobijane presude, pored zahtjeva za utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, sadržano i utvrđenje da su odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu te odluka tuženika kojom je odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava ništetne, ne čini izreku presude nerazumljivom, niti presuda zbog tog dijela ima nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Naime, o nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu odlučeno je primjenom posebnih pravila iz Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09 – dalje: ZR), a ne prema općim pravilima obveznog prava (o ništetnosti), pa neosnovano revident ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

 

8. Neosnovano tuženik smatra da je u postupku koji je prethodio reviziji došlo do povrede konvencijskog prava na pošteno suđenje, s obzirom na to da pobijana odluka nije ni samovoljna ni arbitrarna. S obzirom na rezultate cjelokupnog dokaznog postupka u obrazloženju pobijane odluke dani su jasni i dostatni razlozi za ocjenu nezakonitosti pobijane odluke tuženika kojom je tužitelju dan izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

9. Polazeći od toga da je tužitelju ugovor o radu otkazan zbog toga što je 18. svibnja 2011. u sjedištu tuženika (škole) napao i ozlijedio ravnatelja, a da je nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka prof.dr.sc. L. M. utvrđeno da su kod tužitelja u tom trenutku (fizičkog nasrtaja na ravnatelja tuženika) bile isključene sposobnosti shvaćanja i upravljanja postupcima, slijedom čega tužitelj nije bio ubrojiv, niti je mogao shvatiti značenje svojih postupaka i upravljati njima, drugostupanjski sud smatra da zbog navedenih okolnosti nije opravdano tužitelju staviti na teret počinjenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje bi izvanredni otkaz bio dopušten.

 

10. Revizijski navodi kojima se osporava ovakav zaključak iscrpljuju se u tome da je sam tužitelj, od zasnivanja radnog odnosa kod tuženika pa sve do otkaza ugovora o radu, svjesno prekršio više zakonskih propisa na štetu tuženika, jer ravnatelja tuženika nije izvijestio o svojoj psihičkoj bolesti, već je iste podatke namjerno prikrivao (kako kod zasnivanja radnog odnosa, tako i kod sistematskog pregleda na koji je upućen od strane tuženika, ali i tijekom ovog parničnog postupka), slijedom čega je, kada se ima na umu nastali incident i mišljenje vještaka o tome da se s obzirom na strukturu ličnosti tužitelja može dogoditi da on burno reagira te da u stresnim situacijama postoji mogućnost da do izražaja dođu paranoidne interpretacije realiteta koje mogu dosezati i razinu sumanosti, otkaz tuženika kao krajnja mjera bio zakonit, opravdan i nužan.

 

11. Imajući na umu da je sud pri ocjeni opravdanosti razloga za otkaz ugovora o radu vezan onim razlozima koje je sam poslodavac u odluci o otkazu naveo kao razlog otkazivanja, što je u konkretnom slučaju bio fizički napad i ozljeda ravnatelja tuženika od 18. svibnja 2011., onda svi prigovori tuženika u pravcu propusta tužitelja da prilikom zasnivanja radnog odnosa informira tuženika o svojoj bolesti nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane odluke o otkazu.

 

12. S obzirom na obrazloženje odluke o otkazu ugovora o radu od 31. svibnja 2011., na tuženiku je bio teret dokaza da upravo incident od 18. svibnja 2011. u sjedištu tuženika (škole) predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

 

13. Kako je tijekom ovog postupka, na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, utvrđeno da tužitelj u vrijeme fizičkog nasrtaja i ozljeđivanja ravnatelja tuženika nije bio ubrojiv, i ovaj sud prihvaća shvaćanje drugostupanjskog suda da se tužitelju u takvim okolnostima (izostanka krivnje za počinjeno djelo) ne može staviti na teret (teško) kršenje obveza iz radnog odnosa koje bi opravdavalo odluku o otkazu u smislu odredbe članka 108. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09 – dalje: ZR).

 

14. Za ocjenu zakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu neodlučni su navodi revizije o tome bi li tužitelj (koji je kod tuženika obavljao poslove stručnog učitelja do povratka odsutnog radnika) i pod kojim uvjetima, da nije bilo otkaza ugovora o radu, mogao zasnovati radni odnos kod tuženika na neodređeno vrijeme.

 

15. Slijedom svega navedenoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 393. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove presude te reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

16. Odluka sadržana pod stavkom II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP.

 

Zagreb, 1. prosinca 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.