- 1 -              Rev 2224/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2224/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. T. d.d. u stečaju, R., kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u R., protiv tuženice R. H., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1326/12-3 od 30. svibnja 2012., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1378/07-66 od 9. studenoga 2011., u sjednici održanoj 1. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1326/12-3 od 30. svibnja 2012. i presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1378/07-66 od 9. studenoga 2011. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Tuženiku  se nalaže  da plati tužitelju iznos od 774.719,27 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose  glavnog duga  kako slijedi:

 

- 77.471,92 € od 22.III.1995. do isplate

- 77.471,92 € od  1.VII.1995. do isplate

- 77.471,92 € od     1.I.1996. do isplate

- 77.471,92 € od 1.VII.1996.  do isplate

- 77.471,92 € od     1.I.1997. do isplate

- 77.471,92 € od 1.VII.1997. do isplate

- 77.471,92 € od    1.I.1998. do isplate

- 77.471,92 € od 1.VII.1998. do isplate

- 77.471,92 € od    1.I.1999. do isplate

- 77.471,92 € od 1.VII.1999. do isplate

 

po stopi po kojoj je Z. d.d., Z., podružnica R. plaćala kamate na devizne štedne uloge u njemačkim markama od 1.I.1995. do 28.II.2002.g. a od  1. ožujka 2002. do 31.XII.2005.godine po stopi po kojoj je plaćala kamate na devizne štedne uloge u eurima, a od 1. siječnja 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje,  od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stpi  od 17% godišnje, od 1.srpnja 2011. godine nadalje po stopi od 15% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za osam postotnih poena, sve to u roku od osam dana.

 

II. Tuženiku se nalaže da u roku od osam dana tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 633.917,02 kn.“

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1378/07-66 od 9. studenoga 2011. u točki I. izreke u dijelu u kojem se nalaže tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 774.719,27 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama po stopi po kojoj je Z. d.d., Z., P. R., plaćala kamate na devizne štedne uloge u eurima od 1. ožujka 2002. do 31. prosinca 2005., a od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje te u točki II. izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1378/07-66 od 9. studenoga 2011. u točki I. izreke u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju zatezne kamate na iznose od:

 

- 77.471,92 EUR od 22. ožujka 1995.

- 77.471,92 EUR od 1. srpnja 1995.

- 77.471,92 EUR od 1. siječnja 1996

- 77.471,92 EUR od 1. srpnja 1996.

- 77.471,92 EUR od 1. siječnja 1997.

- 77.471,92 EUR od 1. srpnja 1997.

- 77.471,92 EUR od 1. siječnja 1998.

- 77.471,92 EUR od 1. srpnja 1998.

- 77.471,92 EUR od 1. siječnja 1999.

- 77.471,92 EUR od 1. srpnja 1999.

 

do 28. veljače 2002., u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja po stopi po kojoj je Z. d.d., Z., P. R., plaćala kamate na devizne štedne uloge u njemačkim markama od 1. siječnja 1995. do 28. veljače 2002. te u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju zatezne kamate na iznos od 774.719,27 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 17% godišnje, od 1. srpnja 2011. nadalje po stopi od 15% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za osam postotnih poena i sudi:

 

Nalaže se tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju zatezne kamate na iznose od:

 

- 151.521,90 DEM od 22. ožujka 1995.

- 151.521,90 DEM od 1. srpnja 1995.

- 151.521,90 DEM od 1. siječnja 1996.

- 151.521,90 DEM od 1. srpnja 1996.

- 151.521,90 DEM od 1. siječnja 1997.

- 151.521,90 DEM od 1. srpnja 1997.

- 151.521,90 DEM od 1. siječnja 1998.

- 151.521,90 DEM od 1. srpnja 1998.

- 151.521,90 DEM od 1. siječnja 1999.

- 151.521,90 DEM od 1. srpnja 1999.

 

do 28.veljače 2002., u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja po stopi po kojoj je Z. d.d., Z., P. R., plaćala kamate na devizne štedne uloge u njemačkim markama od 22. ožujka 1995. do 28. veljače 2002. te na iznos od 774.719,27 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. nadalje po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je isplata iznosa od 774.719,27 € u kunskoj protuvrijednosti s kamatama po stopi koju je Z. d.d. plaćala na devizne štedne uloge po viđenju na DEM, jer Republika Hrvatska nije izdala obveznice sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarko pravo.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj prodao stanove na kojima postoji stanarsko pravo svojim zaposlenicima u razdoblju od 1992. do 1994.,

 

- da su stanovi prodani za devize,

 

- da je tužitelj po ovom osnovu iznos od 1.515.219,29 DEM (koji predstavlja protuvrijednost iznosa od 774.719,27 €) uplatio u korist državnog proračuna Republike Hrvatske,

 

- da Republika Hrvatska nije nikada tužitelju izdala obveznice za izvršenu uplatu,

 

- da je u procijenjenu vrijednost temeljnog kapitala poduzeća T. ušla i procijenjena vrijednost tražbina u državnim obveznicama za prodane stanove na kojima postoji stanarsko pravo u iznosu od 1.515.219,29 DEM.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja drugostupanjski sud je zaključio da propust tuženice da tužitelju izda obveznice sukladno odredbi čl. 44. st. 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/92, 58/95 i 68/98 - dalje: ZOPS) predstavlja štetnu radnju zbog čega je tuženica dužna naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 774.719,27 € u kunskoj protuvrijednosti sukladno odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari valjalo primijeniti na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11).

 

10. Prema odredbi čl. 44. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/92 – dalje: ZOPS), devizna sredstva ostvarena prodajom stanova prihod su državnog proračuna Republike Hrvatske (st. 1.), za ova devizna sredstva Republika Hrvatska prodavatelju daje obveznice (st. 2.), a obveznice se isplaćuju u domaćoj valuti (st. 3.). Navedene odredbe brisane su stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZOPS („Narodne novine", broj 58/95) 17. kolovoza 1995.

 

Odredbom čl. 19. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 58/95) izmijenjene su odredbe čl. 44. do 49. navedenog Zakona na način da pravna osoba koja je prodala stanove na kojima postoji stanarsko pravo zadržava pravo na obveznice u visini od 35% uplaćenih sredstava. Navedena odredba, ukoliko se odnosi na društva u kojima je prilikom pretvorbe vrijednost stanova ušla u društveni kapital poduzeća, ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-1-697/95 od 29. siječnja 1997.

 

Nadalje, odredbom čl. 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 68/98) citirana odredba izmijenjena je na način da pravo na obveznice zadržava pravna osoba kojoj je prilikom pretvorbe vrijednost stanova uračunata u vrijednost kapitala u visini uplaćenih sredstava.

 

11. Prema odredbama čl. 262. st. 1. i 2. ZOO-a vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio.

 

Ovo opće pravilo o obvezi dužnika ispuniti obvezu "savjesno i kako ona glasi" znači ispuniti je onako kako treba, tj. potpuno i u skladu sa sadržajem utvrđene obveze. Ne postupi li dužnik savjesno, tj. ne ispuni li dužnik obvezu u cijelosti ili djelomice, ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je time pretrpio. Dakle, zbog neispunjenja ili zakašnjenja s ispunjenjem obveze dužnik se ne oslobađa obveze ispunjenja i ona i dalje ostaje, kao primarna obveza (jer "obveza prestaje kad se ispuni i u drugim zakonom određenim slučajevima " - čl. 295. st. 1. ZOO-a), ali se uz nju javlja nova, sekundarna obveza, obveza na naknadu štete, kao uzročna posljedica neispunjenja ili zakašnjenja s primarnom obvezom.

 

12. Cijeneći provedene dokaze (osobito nalaz i mišljenje vještaka financijske struke) nižestupanjski sudovi su obvezali tuženicu na naknadu štete koja je tužitelju nastala time što tuženica nije izdala obveznice za izvršenu uplatu sukladno navedenim odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

 

Međutim, revidentica sadržajem revizije osnovano ističe da su u nižestupanjskim presudama izostali jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali takvo izloženo shvaćanje i ocjenu prvostupanjskog odnosno drugostupanjskog suda.

 

Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za nižestupanjske sudove koji prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a). Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima koji se mogu provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i onda kad sud nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva tu svoju odluku ili kad su u obrazloženju navedeni samo izvedeni dokazi i drugi procesni materijal, a izostali su zaključak i ocjena tih dokaza, kao i onda kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije te iz kojih razloga je tako postupio.

 

13. U konkretnom slučaju, kada se u presudama iznosi ocjena o ispunjenju pretpostavki odgovornosti tuženice za štetu zbog povrede obveze, dok u nižestupanjskim presudama nedostaju baš takvi razlozi koji bi opravdavali zaključak sudova da tužitelj trpi štetu upravo zbog tuženičine povrede obveze (neispunjenja odnosno zakašnjenja u ispunjenju obveze izdavanja obveznica sukladno odredbi čl. 44. st. 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/92) - za vrijeme kojeg zakona je obveza nastala (stanovi su prodani zaključno s 1994.), a koje pravo je tužitelj zadržao prema odredbi čl. 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 68/98), to se propuštanjem iznošenja navedenih razloga nižestupanjske presude ne mogu ispitati – čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

14. Slijedom navedenog, valjalo je, primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

15. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 1. prosinca 2021.