- 1 -              Revd 4641/2021-2

Broj: Revd 4641/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. M. iz V. B., OIB: …, koju zastupa punomoćnik F. Š., odvjetnik u V., protiv tuženika: 1. A. K., OIB: … i 2. A. K., OIB: …, oboje iz V., koje zastupa punomoćnica Ž. P., odvjetnica u V., radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 463/2021-2 od 1. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P - 323/20-10 od 3. prosinca 2020., u sjednici održanoj 1. prosinca 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 463/2021-2 od 1. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P - 323/20-10 od 3. prosinca 2020.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Naime, pobijana presuda temelji se na primjeni odredbe čl. 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV), prema okolnostima da je više osoba s otuđivateljem sklopilo pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine (višestruko ugovaranje otuđenja). Prema odredbi čl. 125. st. 2. ZV-a, brisanje upisa vlasništva osobe koja je prva zatražila upis u zemljišnu knjigu i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj samostalni posjed, ako dokaže da stjecatelj nije postupio u dobroj vjeri jer je u trenutku kada je sklopio pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalan posjed. Dakle, kod ove „kvazibrisovne“ tužbe relevantno je postupanje u dobroj vjeri s trenutkom kada je stjecatelj sklopio pravni posao s otuđivateljem. Kako tužiteljica postavlja pitanja koja se odnose na postupanje u dobroj vjeri s trenutkom kada je stjecatelj zahtijevao upis u zemljišne knjige (dakle, primjenu odredbe čl. 122. st. 2. ZV-a), to pitanja kako ih tužiteljica postavlja u prijedlogu nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 1. prosinca 2021.