- 1 -

                                  Broj: Ppž-7981/2021

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. R.P. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okr. D.M. podnesenoj putem branitelja, odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda xx, iz V., protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: 34 Pp J-499/19 od 12. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e

I.               Odbija se kao neosnovana žalba okr. D.M. i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.

II.               Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. D.M. obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. R.P. i okr. D.M. proglašeni su krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu od po 567,41 kuna, što je protuvrijednost od 150 DEM, odnosno, 75 EUR, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u roku od 30 dana od pravomoćnosti te su okrivljenici dužni naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od po 500,00 kuna, svaki.

2. Protiv te presude okr. D.M. je pravodobno podnio žalbu putem branitelja, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede materijalnog prekršajnog prava predlažući usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okr. D.M. u žalbi u bitnome ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je on počinio terećeni prekršaj jer je okr. R.P. bio taj koji je izazvao događaj te da okr. D.M. nije morao samo mirno čekati i otrpjeti ponašanje okr. R.P., zatim da sud nije obrazložio zašto nije povjerovao obrani žalitelja, već obrani tog suokrivljenika te da je iskaz ispitanog svjedoka P. suglasan obrani tog suokrivljenika jer su prijatelji pa je njegov iskaz pristran, a nema valjanih dokaza zbog kojih bi bila utvrđena krivnja na strani žalitelja.

6. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

6.1. Naime, prvostupanjski je sud na temelju iskaza svjedoka M.P. kojeg je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan, u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, a koji iskaz je u bitnome suglasan obrani okr. R.P. koji je teretio okr. D.M., ali istovremeno priznao i svoj dio inkriminacije, imao dovoljno osnova za zaključak da je i okr. D.M. počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a odluku o krivnji je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

6.2. Ukazuje se žalitelju da za ostvarenje zakonskog obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nije bitna okolnost tko je prvi započeo sukob, već je od odlučne važnosti da se i sam žalitelj izabrao ponašati neprimjereno na javnom mjestu, čime je ostvario zakonsko obilježje terećenog prekršaja.

6.3. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

              7. Iz sadržaja žalbe, razvidno je da žalitelj u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a jer žalitelj uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

8. Iako okrivljenik u žalbi ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okr. D.M. za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okr. i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna u srednjem iznosu novčane kazne propisane za predmetni prekršaj, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, s obzirom da je novčana kazna za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, propisana u rasponu od 50 do 200 DEM, u odgovarajućem iznosu eura, odnosno, protuvrijednosti domaće valute te kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, dao mogućnost žalitelju da ukoliko u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle, vrlo blizu najnižem  mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

              10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 1. prosinca 2021.

Zapisničarka:                                                                                        Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.                                                                                           Goranka Ratković, v.r.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.