- 1 -              Rev-x 97/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 97/2017-3

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek, članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. M.-G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. i partneri u Z., protiv tuženika G. Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5558/14-2 od 14. lipnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5250/09-43 od 24. ožujka 2014., u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5558/14-2 od 14. lipnja 2016. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5250/09-43 od 24. ožujka 2014. u dijelu pod toč. I. i III. izreke te se u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

III.              Dopuna revizije tuženika od 14. travnja 2017. odbacuje se kao nepravovremena.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je tužitelj M. T. iz Z., OIB: …, vlasnik zkčbr. 215/50 k.o. Š. površine 163 čhv.

 

II. Odbija se tužitelj s dijelom zahtjeva kojim traži od tuženika izdavanje valjane tabularne isprave za upis vlasništva u zemljišnim knjigama.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.242,38 kn, u roku od 15 dana.

 

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 kn, u roku od 15 dana. “

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5250/09-43 od 24. ožujka 2014. u pobijanom dijelu pod t. II. i IV. izreke presude.

 

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5250/09-43 od 24. ožujka 2014. u pobijanom dijelu pod t. I. i III. izreke. “

 

3. Protiv toč. II. drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik sukladno odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu, tužbeni zahtjev odbije odnosno predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je dopuštena i osnovana, dok je dopuna revizije nepravovremena.

 

6. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave na nekretnini, označenoj u zemljišnim knjigama kao zk. čbr. 215/50 k.o. Š., a upisanoj kao vlasništvo tuženika.

 

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

 

- da je tužitelj kao daroprimac sklopio sa svojim ocem M. T.-B. ugovor o darovanju predmetne nekretnine dana 2. studenog 1998.,

 

- da je darovatelj stekao predmetnu nekretninu temeljem ugovora o kupoprodaji s prodavateljicom V. D., dana 20. ožujka 1991., a V. D. temeljem predugovora od 23. veljače 1988. s A. B., pravnom prednicom tuženika, koja je bila nositeljica prava korištenja predmetne nekretnine,

 

- da je povodom prijedloga koji je u ime A. B. (tada već umrle) podnio tužitelj, u zemljišnim knjigama provedena pretvorba prava korištenja u pravo vlasništva te je A. B. 25. siječnja 1999. uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine,

 

- da je u ostavinskom postupku iza pokojne A. B., predmetna nekretnina, rješenjem o nasljeđivanju od 25. ožujka 2003. kao ošasna imovina predana tuženiku.

 

8. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, zaključivši u bitnom da je posjed tužitelja bio pošten te da se dosjelost u konkretnom slučaju računa od 8. listopada 1991. (budući da je nekretnina bila u društvenom vlasništvu), pri čemu je do dana donošenja prvostupanjske presude protekao dvadesetogodišnji rok iz odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91).

 

9. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku odluku, uz zaključak da je tužitelj kvalificirani posjednik pa bi se konkretnom slučaju radilo o redovnoj, a ne o izvanrednoj dosjelosti. Prema ocjeni tog suda tužitelj je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, 8. listopada 2001., dakle prije nego li je tuženik, predmetnu nekretninu stekao kao ošasnu imovinu Rješenjem o nasljeđivanju od 25. ožujka 2003.

 

10. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP-a propisano je da stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na postavljeno pravno pitanje odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP-a pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.

 

11. U predmetnoj reviziji tuženik postavlja više pravnih pitanja, između kojih i pitanje: „ Prestaje li danom podnošenja tužbe radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću na nekretnini savjesnost odnosno poštenje na strani onoga koji dosjeda ili traje i dalje tijekom postupka? “

 

12. Obrazlažući važnost postavljenih pitanja, revident se u reviziji pozvao na odluke Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžx-919/12 od 5. rujna 2013. i Županijskog suda u Zagrebu Gž-6188/11-2 od 4. veljače 2014.

 

13. Odlučujući o dopuštenosti tuženikove izvanredne revizije podnesene protiv drugostupanjske odluke ovaj sud je ocijenio da je revizija tuženika dopuštena i osnovana, budući da o navedenom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, ali i shvaćanje drugostupanjskog suda nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda.

 

14. U skladu s odredbom čl. 392. a. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena.

 

15. Valja istaknuti kako je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 14. veljače 2019. zauzeo shvaćanje prema kojem pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost da stvari budu u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe. Stoga je naznačeno pitanje u vezi prekida tužiteljevog poštenja podnošenjem tužbe, a koji trenutak je relevantan za ocjenu ispunjenja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u primjeni jer shvaćanje u nižestupanjskim odlukama nije podudarno sa pravnim shvaćanjem ovog suda.

 

16. S obzirom na pogrešni pravni pristup glede ispunjenja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva u konkretnom slučaju, zbog čega nisu raspravljene ostale činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

17. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu.

 

18. Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. III. izreke prvostupanjske presude odnosno toč. II. drugostupanjske presude te predmet i u tom dijelu vratiti na ponovno odlučivanje. Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

19. S obzirom na to da je dopuna revizije od 14. travnja 2017. nepravovremena, budući da nije podnesena u roku koji je određen za podnošenje revizije (čl. 382. st. 4. ZPP-a), već protekom zakonskog roka od 30 dana od dana dostave drugostupanjske odluke (30. kolovoza 2016. - dostavnica između listova 144 i 145 spisa), valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod toč. III. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 1. prosinca 2021.