1                            Broj: Ppž-4408/2021

 

 

                                   

Broj: Ppž-4408/2021

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. N.Š., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec od 14. ožujka 2021., broj: 511-14-06/05-3-45-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća prigovor okr. N.Š., preinačuje se  pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni, na način da se, na temelju čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13, 152/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) određuje obročna otplata novčane kazne od 10.000,00 (deset tisuća) kuna u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

II.  U ostalom dijelu, odbija se prigovor okr. N.Š. kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

III.  Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona  okr. N.Š. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 100,00 (sto) kuna u roku od 15 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. N.Š. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna od 10.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka od 580,00 kuna.

             

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. N.Š. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.   Prigovor nije osnovan.             

 

5.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

              6.               Okrivljenik u prigovoru prekršaj u potpunosti priznaje i izražava žaljenje zbog počinjenog. Vozačka dozvola mu je prijeko potrebna zbog svakodnevnog putovanja na posao u Varaždin te jedan do dva puta tjedno u Zagreb, kao i poslovnih sastanaka kod klijenata sa kojima rade. Moli za smanjenje trajanja zabrane upravljanja B kategorije i za smanjenje novčane kazne i omogućavanje otplate iste na više rata.

 

7.               Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

7.1.               Naime, za prekršaj iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna, ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.

 

7.2.               Prvenstveno, treba napomenuti da okrivljenik ničim nije dokazao svoje materijalno stanje koje bi predstavljalo naročito olakotnu okolnost za ublažavanje kazne, iako je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor. Po ocjeni ovog suda, priznanje počinjenja prekršaja i izražavanje žaljenja za počinjenim, nisu ni svaka za sebe, niti u svojoj ukupnosti, naročite olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje blaže kazne od propisane. Cijeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja izrazito težak oblik kršenja prometnih propisa i s time povezanim velikim stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a naročite olakotne okolnosti nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

8.  Međutim, cijeneći visinu izrečene novčane kazne i molbu okrivljenika za obročnom otplatom iste, ovaj sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odredio obročnu otplatu novčane kazne u vremenu od 6 mjeseci, koje je najdulji rok za obročnu otplatu novčane kazne propisan čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, a što će okrivljeniku svakako olakšati plaćanje novčane kazne, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti ( čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona).

 

9.               Okrivljenik, kao što je već rečeno, uz prigovor nije dostavio odgovarajuće dokaze, pa su i navodi prigovora o neophodnosti vozačke dozvole ostali na razini paušalnog isticanja. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca. Inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja težak oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja, naročito visinu koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika (1,67 g/kg) i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, po ocjeni ovog suda, u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

 

10.   Stoga, bilo je osnove za djelomičnim prihvaćanjem prigovora.

 

11.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Prema stanju spisa predmeta okrivljenik ostvaruje stalne prihode, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 100,00 kuna, dakle u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

12.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

 

Zagreb, 1. prosinca 2021.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinskoj, Policijskoj postaji Ivanec u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.