1

Broj: Ppž-4366/2021

                               

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I.Ć., zbog prekršaja iz čl. 216. st. 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje prometne policije Slavonski Brod od 28. prosinca 2020., broj: 511-11-09/05-3-576-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Prihvaća se prigovor okr. I.Ć., preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni i zaštitnoj mjeri, na način da se, na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13, 152/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) određuje obročna otplata novčane kazne od 13.000,00 (trinaest tisuća) kuna u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti te se okrivljeniku na temelju čl. 58. st. 1. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. I.Ć. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 100,00 (sto) kuna u roku od 8 dana od primitka ove presude.

             

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. I.Ć. da je, na način činjenično opisan u t. 1. u izreci, počinio prekršaj iz čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je utvrđena novčana kazna od 10.000,00 kuna, a u t. 2. u izreci prekršaj iz čl. 176. st. 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je utvrđena novčana kazna od 3.000,00 kuna te mu je izrečena ukupna novčana kazna od 13.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, uz obvezu na naknadu troškova prekršajnog postupka od 500,00 kuna.

 

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. I.Ć. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.              Prigovor je osnovan.             

 

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

              6.              Okrivljenik priznaje krivnju, nema ispriku za nepromišljenost. Moli da se smanje iznosi izrečenih kazni i omogući plaćanje na rate, te smanji zabrana upravljanja motornim vozilom B kategorije. Navodi da trenutno polaže vozački ispit, prošle godine je završio školovanje i zaposlio se kao konobar, plaća mu je 3.250,00 kuna, sa kojim iznosom mu je nemoguće platiti novčanu kaznu i troškove postupka. Ističe da oko 2 g posjeduje A kategoriju i nikada nije počinio prekršaj, niti je kažnjavan.  

 

7.               Međutim, razmotrivši odluku o utvrđenim novčanim kaznama i izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za svaki počinjeni prekršaj utvrdilo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, te sukladno čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, ukupnu novčanu kaznu koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni.

 

7.1.              Prvenstveno, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik je bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. I.Ć. nije učinio, pa su navodi prigovora o slaboj materijalnoj situaciji, u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja.

 

7.2.              Za prekršaj iz čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama zakonom je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa utvrđena novčana kazna od 10.000,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu, dok je za prekršaj iz čl. 176. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna od 3.000,00 do 7.000,00 kuna, pa utvrđena novčana kazna od 3.000,00 kuna predstavlja, također, najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.

 

7.3.              I po ocjeni ovog suda, cijeneći da se radi o prekršajima koji predstavljaju teži oblik kršenja prometnih propisa i s time povezanim velikim stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da nisu utvrđene naročite olakotne okolnosti koje bi u smislu čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona opravdale utvrđivanje blažih kazni od propisanih te da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se, po ocjeni ovog suda, opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

8.              Međutim, cijeneći visinu utvrđenih novčanih kazni, odnosno izrečenu ukupnu novčanu kaznu i molbu okrivljenika „da mu se omogući plaćanje na rate“, ovaj sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odredio obročnu otplatu novčane kazne u vremenu od 6 mjeseci, koje je najdulji rok za obročnu otplatu novčane kazne propisan čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, a što će okrivljeniku svakako olakšati plaćanje novčane kazne, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti (čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona).

 

9.               Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Međutim, duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od šest mjeseci, po ocjeni ovog suda, odmjerena je u predugom trajanju. Cijeneći svijest okrivljenika o počinjenom, iskazano žaljenje, kao i da u spisu nema podataka da je okrivljenik do sada osuđivan ili da je protiv njega u tijeku neki drugi postupak, te imajući u vidu odredbu čl. 51. a Prekršajnog zakona kojom je propisano načelo razmjernosti, ovaj sud smatra da u ovom slučaju zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od šest mjeseci nije u razmjeru s težinom počinjenih prekršaja, prekršaja koji se mogu očekivati, kao i o stupnju počiniteljeve opasnosti.

 

9.1.              Iz navedenih razloga ovaj sud je preinačio pobijani prekršajni nalog i okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od dva mjeseca, smatrajući da je tako odmjerena zaštitna mjera primjerena težini počinjenih prekršaja i opasnosti ponavljanja istih.

 

10.              Stoga, bilo je osnove za prihvaćanje prigovora okrivljenika.

 

11.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 100,00 kuna, dakle u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

12.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

                                        Zagreb, 1. prosinca 2021.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi brodsko-posavskoj, Postaji prometne policije Slavonski Brod u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.