Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 3116/2018-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3116/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća,  dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. D. iz L., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik R. L., odvjetnik u Z., protiv prvotuženice M. K. N. iz L., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. R. G., odvjetnica u O., drugotuženice I. B. iz Z., OIB: ..., trećetuženice L. Š. iz L.,  OIB: ..., koju zastupa punomoćnica L. S. K., odvjetnica u M., četvrtotuženika R. B. iz L., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. R. G., odvjetnica u O., petotuženika F. d.o.o. R., OIB: ... te šestotuženika K. d.o.o. O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. R. G., odvjetnica u O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj -37/2016-2 od 6. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-4066/2015 od 22. travnja 2015., u sjednici održanoj 1. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev te zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova (stavak I. izreke); naloženo je tužitelju naknaditi trećetuženici parnične troškove u iznosu 28.500,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev trećetuženice za naknadom parničnih troškova odbijen (stavak II. izreke); naloženo je tužitelju naknaditi prvotuženici, četvrtotuženiku i šestotuženiku parnične troškove u iznosu 35.033,32 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev ovih tuženika za naknadom parničnih troškova odbijen (stavak III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari i u odluci o troškovima postupka u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev prvotuženice, trećetuženice, četvrtotuženika i šestotuženika za naknadom parničnih troškova (stavak I. izreke), dok je odbijen zahtjev prvotuženice, četvrtotuženika i šestotuženika za naknadom troška sastava odgovora na dopune žalbe tužitelja (stavak II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ovom sudu da nižestupanjske presude preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, a podredno da te odluke ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tuženici nisu odgovorili na reviziju tužitelja.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Postupajući prema odredbi članka 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,  57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete uzrokovane propustom tuženika (suvlasnika i upravitelja zgrade) da na zajedničkim dijelovima zgrade postave odgovarajuću zaštitu koja bi spriječila slijetanje ptica i skupljanje ptičjeg izmeta na prostoru ispred stana u vlasništvu tužitelja, odnosno onečišćenje vode u cisterni koja se nalazi uz predmetnu zgradu.

 

8. Polazeći od utvrđenja da je tužitelju neimovinska šteta nastajala do trenutka kada je 2007. godine sam postavio nadstrešnicu, zaštitivši tako prostor ispred svog stana od ptičjeg izmeta, nižestupanjski su sudovi tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti odbili primjenom odredbe članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), zaključivši da je od saznanja tužitelja za štetu i štetnike pa do podnošenja tužbe (2. srpnja 2012.) protekao trogodišnji zastarni rok. Zahtjev za naknadu imovinske štete koja je tužitelju, prema navodima tužbe, nastala zbog potrebe za kupovinom sredstava za čišćenje cisterne za vodu odnosno pitke vode, odbijen je zbog nedokazane osnove i visine tog zahtjeva.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju ukazuje tužitelj, jer su u pobijanoj presudi dani jasni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama, tako da ista nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

10. Imajući na umu utvrđenja nižestupanjskih sudova – da je tužitelj 2007. ispred svog stana sam postavio odgovarajuću zaštitu od slijetanja ptica, kada je prestala potreba čišćenja od ptičjeg izmeta, čime je ujedno prestala i šteta (povreda prava osobnosti) uzrokovana štetnom radnjom tuženika,  onda je pravilno i shvaćanje nižestupanjskih sudova da je tužitelj za štetu koju trpi doznao u onom trenutku kad je prestala štetna radnja, odnosno kad je zbog adekvatnih mjera zaštite prestala potreba za poduzimanjem onih radnji koje su uzrokovale povredu prava osobnosti.

 

11. Revizijski navodi o tome da se radi o trajnoj šteti odnosno posljedicama koje je tužitelj trpio i nakon prestanka potrebe za čišćenjem ptičjeg izmeta predstavljaju potpuno nove navode, koje ovaj sud ne može uzeti u obzir (članak 387. ZPP), a nižestupanjski su sudovi, obzirom na utvrđeno činjenično stanje, jasno i valjano obrazložili početak tijeka zastare neimovinske štete u smislu odredbe članka 230. stavak 1. ZOO. Obzirom na to da je tužitelj za štetu i štetnike saznao još 2007. godine, to je pravilno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je do podnošenja tužbe 2012. godine protekao trogodišnji zastarni rok za naknadu neimovinske štete iz odredbe članka 230. stavak 1. ZOO.

 

12. U odnosu na zahtjev za imovinsku štetu, koji je odbijen primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP, revizija ni ne sadrži određene razloge, slijedom čega ta dio pobijane presude nije ni bio predmet ispitivanja.

 

13. Kako, dakle, nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ni onaj pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 1. prosinca 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu