Baza je ažurirana 31.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

    - 1 -                                            Poslovni broj: Usž-2119/21-3

 

 

Poslovni broj: Usž-2119/21-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i dr. sc. Sanje Otočan, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. b. d.o.o., P., kojeg zastupa opunomoćenik R. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J. i dr. j.t.d., N. G.,  protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi naplate trošarine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: UsI-262/2020-10 od 27. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2021.,   

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: UsI-262/2020-10 od 27. siječnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

 

Obrazloženje

 

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/17-01/588, URBROJ: 513-04-20-2 od 23. siječnja 2020. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., Carinskog ureda S. B., KLASA: UP/I-471-01/17-18/184, URBROJ: 513-02-7058/20-17-13 od 25. listopada 2017. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj je obvezan na plaćanje trošarinskog duga (trošarina na energente) u iznosu od 229.521,42 kn (75.007,00 l x 3.060,00 kn/1000 l), pripadajuće kamate u iznosu od 18.096,78 kn kao i daljnje kamate (na glavnicu duga) za razdoblje od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do dana uplate trošarine. Istim rješenjem tužitelj se obvezuje i na plaćanje troška analize specificiranog uz Analitička izvješća br. 452, 455, 454, 453, 451 i 450/16 uzetih uzoraka goriva, u ukupnom iznosu od 13.225,00 kn. Također je određeno da će se, ako tužitelj ne izvrši uplatu po spomenutom rješenju, naplata trošarinskog duga provesti ovrhom, a žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3.              Tužitelj je izjavio žalbu protiv navedene presude zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). U žalbi, u bitnome, navodi da prvostupanjski sud nije odlučio o cijelom tužbenom zahtjevu, odnosno nije odlučio o zakonitosti prvostupanjskog rješenja. Osim toga, prvostupanjski sud nije uopće utvrđivao činjenično stanje, već je nekritički prihvatio sva utvrđenja javnopravnih tijela. Nadalje ističe da se ovdje zapravo radi o dva spremnika kapaciteta po 20m3 od kojih je očevidom na terenu utvrđeno da je jedan spremnik pregrađen na dva dijela, od kojih svaki ima poseban otvor. Zaključak tuženika, kojeg je nekritički preuzeo prvostupanjski sud, da je tužitelj raspolagao količinama goriva koje premašuju njegove kapacitete za skladištenje je kontradiktoran sam po sebi jer gdje bi onda skladištio te veće količine goriva. Uostalom, nije jasno zašto je tijekom postupka zaključeno da je dolazilo do miješanja goriva. Ako bi bilo točno da je prema knjigovodstvenim podacima tužitelj u datom trenutku raspolagao količinama goriva koje premašuju njegove kapacitete, onda se postavlja opravdano pitanje gdje je skladištio te viškove, ako su postojeći kapaciteti bili puni. Osim toga, metodologija utvrđivanja relevantnih činjenica je potpuno pogrešna jer se stvarna količina skladištenja pojedine vrste goriva i stvarne potrošnje trebala utvrđivati na dnevnoj bazi i na temelju toga zaključivati o raspoloživoj količini pojedine vrste goriva i skladišnim kapacitetima u danom trenutku, a ne uspoređivati ukupne podatke isporuke goriva, njegove potrošnje i skladišnih kapaciteta na temelju ukupnih podataka tijekom cijelog perioda nadziranog prometa. Isto tako na temelju provedenih analiza goriva nije moguće zaključiti o činjenici miješanja eurodiesela i biodiesela jer je sadržaj biodiesela utvrđen u zanemarivo malim količinama, a s druge strane, iz spremnika biodiesela utvrđeno je njegovo prisustvo u postotku od 98,2%. Budući da iz knjigovodstvenih podataka tužitelja proizlazi da je ukupnu količinu eurodiesela i biodiesela kupio slobodnom prodajom na tržištu prema tržišnim cijenama, bez povlastica i ne koristeći nikakve zakonske povlastice u vidu oslobođenja trošarina te da su prodavatelji goriva u te cijene uračunali trošarinu tako da nabavljanjem i korištenjem kupljenog goriva za tužitelja kao kupca nije nastala nikakva posebna obveza plaćanja trošarina. Tužitelj ističe da temeljem knjigovodstvenih podataka prvostupanjski sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da je tužitelj nezakonito skladištio i miješao dvije vrste goriva u istim spremnicima. Zaključujući drukčije tuženik i prvostupanjski sud samo nagađaju. Stoga tužitelj predlaže poništiti pobijanu presudu, kao i rješenja javnopravnih tijela, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovome Sudu uz žalbu, proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti uručenjem obavijesti o poreznom nadzoru od 14. listopada 2016. Tijekom nadzora utvrđeno je da tužitelj na adresi N. G. koristi dva spremnika od 19.600,00 litara od kojih je jedan pregrađen na dva dijela sa zasebnim otvorima i kapacitetom od 9.800,00 l. svaki. Pored toga, tužitelj za svoje poslovanje koristi i prostore u G. V. gdje je zatečen jedan spremnik kapaciteta cca 15.000,00 l te još jedan spremnik od 100.000,00 l koji nije u uporabi.

7.              Tijekom postupka zaprimljena je obavijest Policijske uprave b.-p., Službe zajedničkih i upravnih postupaka, Inspektorata unutarnjih poslova od 10. travnja 2017. iz koje proizlazi da se tužitelju, zbog neposjedovanja odobrenja za skladištenje i promet zapaljivih tekućina odnosno neposjedovanja akta o pravu građenja, zabranjuje skladištenje i promet zapaljive tekućine u spremnicima volumena po 9.800,00 litara svaki na lokaciji sjedišta u N. G.

8.              Tijekom postupka službene osobe prvostupanjskog tijela uzele su uzorke eurodisel goriva iz dva pregrađena spremnika zapremnine 9.800,00 l i spremnika tri različita autobusa te uzorak biodiesel goriva iz jednog spremnika zapremnine 19.600,00 l. Analizom uzoraka eurodiesela u carinskom laboratoriju utvrđeno je da je riječ o plinskom ulju što sadrži biodiesel (FAME) i ne sadrži Solvent Yellow 124. Sadržaj FAME prema HRN EN 14078. 2014 (% V/V) u rasponu od 0,79 do 16, te se razvrstava u KN oznaku 2710 20 11 do 2710 20 19 ovisno o masenom udjelu sumpora, dok je analizom uzorka biodiesela iz spremnika zapremine 19.600,00 l utvrđeno da je riječ o biodieselu s volumenom ESTERA (FAME) većim od 96,5 %.

9.              Uvidom u predočenu knjigovodstvenu dokumentaciju (račune o kupnji, obrasce TMG-1, naloge za otpremu, teretne listove) utvrđeno je da je tužitelj u kontroliranom razdoblju kupovao Eurodiesel BS tarifne oznake 27101943 te biodiesel B-100 tarifne oznake 3826 00 10. Iz analitičkih izvješća br. 450/16 i 451/16 vidljivo je da se u spremnicima namijenjenim skladištenju eurodiesela BS nalazio proizvod – teško plinsko ulje što sadrži biodiesel FAME tarifne oznake: 2710 20 11 do 2710 20 19, a koji kao takav nije isporučen od dobavljača E. o. Z. d.o.o. i C. p. d.o.o.

10.              Imajući na umu navedeno, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda i poreznih tijela da je u konkretnom slučaju došlo do miješanja dvije vrste goriva. Naime, svako miješanje trošarinskih proizvoda predstavlja trošarinsku radnju proizvodnje te podliježe odredbama Zakona o trošarinama pa se iz tog razloga može obavljati samo u proizvodnom – trošarinskom skladištu u skladu s člankom 31. Zakona o trošarinama. Dakle, svako naknadno miješanje izvan trošarinskog skladišta tih trošarinskih proizvoda od kojih jedan ima povlaštenu trošarinu od 0,00 kn (čisti biodiesel), a drugi eurodiesel ima punu visinu trošarine, predstavlja nezakonito postupanje jer se vrši proizvodnja novog energenta različitog od onog ulaznog, kako je to pravilno i prvostupanjski sud zaključio.

11.              U odnosu na navode žalbe valja reći da su usporedbom kapaciteta spremnika s isporučenim količinama eurodiesela i biodiesela s jedne strane te njihovom potrošnjom, s druge strane, utvrđene nepravilnosti koje se očituju u činjenici da je tužitelj, prema poslovnoj dokumentaciji i evidencijama koje je vodio, u pojedinim dijelovima nadziranog razdoblja u spremnicima raspolagao količinama goriva koje premašuju njihove ukupne kapacitete, a što također upućuje na zaključak da je došlo do miješanja dvije vrste goriva. Pri tome valja reći da tužitelj neosnovano prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer je i u režimu primijenjenog Zakona o trošarinama njegovo nezakonito postupanje temelj za utvrđenje trošarinskim obveznikom.

12.              Zbog navedenoga, te kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene postupovne povrede na koje tužitelj ukazuje jer je odlukom o zakonitosti osporenog rješenja odlučeno i o zakonitosti prvostupanjskog rješenja, valjalo je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude pod točkom I., a na temelju članka 79. stavka 4. istog Zakona kao pod točkom II. izreke.

 

U Zagrebu 1. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu