- 1 -

Broj: Jž-1910/2020

 

                                        

 

Broj: Jž-1910/2020

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

                                                                     

             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M. G. i dr., zbog prekršaja iz članka 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. M. G. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 24. listopada 2021., broj: 64.Pp J-1048/2020, u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

              Prihvaća se osnovanom žalba okr. M. G., ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na tu okrivljenicu i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u ukinutom dijelu.

 

 

                                                     Obrazloženje

 

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 24. listopada  2021., broj: 64.Pp J-1408/2020 proglašena je krivom okr. M. G. da je na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena kazna zatvora od 10 dana te primijenjena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene te je oslobođena naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka.

 

1.1.               Istom presudom na temelju čl. 182. t. 2. Prekršajnog zakona okr. I. G. i okr. M. G. oslobođeni sud od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci počinili prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka u odnosu na te okrivljenike padaju na teret proračunskih sredstava. 

 

 

2.              Protiv te presude okr. M. G. po braniteljici odvjetnici V. H. D. pravodobno je podnijela žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o sankciji, s prijedlogom, da se prvostupanjska presuda ukine i žaliteljica u cijelosti oslobodi.

 

3.              Žalba je osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj:107/07., 39/13., 157/13. i 110/15., 70/17. i 118/18.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti,  te je utvrdio da s pravom podnositeljica žalbe pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

5.               Naime, okr. M. G. je proglašen krivom da je, u nazočnosti maloljetne djece, počinila obiteljsko nasilje prema M. G. i bivšem suprugu I. 

 

5.1.   Odredbom čl. 8. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisan je krug osoba na koji se taj Zakon primjenjuje, a to su: bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

 

5.2.   Dakle, zaštitni objekt Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je obitelj, čiji članovi se prosuđuju u smislu citiranog čl. 8. st. 1. (i 2.) tog Zakona, pa je, prema tome, obiteljski odnos jedna od odlučnih činjenica, odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koja čini biće prekršaja iz čl. 22. st. 1., a time i čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

5.3.    Kako je to vidljivo iz izreke pobijane presude, u činjeničnom opisu se ne naznačuje obiteljski odnos okr. M. G. i M. G., prema kojoj je okrivljenica počinila nasilje u obitelji, slijedom čega proizlazi da u dijelu činjeničnog opisa prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okr. M. G. stavlja na teret. S obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. Ističe se da je u optužnom prijedlogu tužitelj naznačio u kakvom su obiteljskom odnosu okr. M. G. i okr. M. G.

 

5.4.   Slijedom navedenog, djelo za koje je okr. M. G. proglašena krivom (u odnosu na okr. M. G.), a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude po propisu nije prekršaj. Međutim, ovaj drugostupanjski sud, nije u ovom slučaju, ovlašten pravilnom primjenom zakona preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu na način da okr. M. G. u tom dijelu oslobodi od optužbe. Naime, postupajući na taj način ovaj bi sud, suprotno optužbi, okrivljenici stavio na teret dva djela prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i na taj način postupio suprotno odredbi čl. 202. st. 4. Prekršajnog zakona,  rukovodeći se načelom zabrane reformatio in peius, odnosno da se presuda ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika, ako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika.

 

6.              Nadalje, okr. M. G. proglašena je krivom da je „fizički nasrnula na bivšeg supruga Iliju, dok je u rukama držao njihovog zajedničkog sina V. G., udarivši ga zatvorenim dlanom desne ruke u predjelu lica te ga ogrebla po vratu, otimajući dijete iz ruku.“ Odluku o krivnji u ovom dijelu sud je, prema obrazloženju presude, donio na temelju obrane okr. M. G. koja je u svojoj obrani navela da je do sukoba došla jer je pokušala oteti zajedničko maloljetno dijete, kako bi spriječila bivšeg supruga odvesti to dijete u cirkus, te sud zaključuje da „nema razloga za sumnju da je pritom bivšeg supruga i ogrebala i udarila“. Međutim, u odnosu na tjelesne nasilje okr. M. G. prema bivšem suprugu, sud u obrazloženju ne daje nikakve razloge, pa nije razvidno na temelju kojih dokaza je sud utvrdio da ga je udarila zatvorenim dlanom desne ruke u predjelu lica te ga ogrebla po vratu.

 

7.              Međutim, iako sud ne daje razloge za takvu svoju odluku, sadržaj provedenih dokaza ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja odlučne činjenice, kako se to također osnovano navodi u žalbi okrivljenice. Naime okr. M. G. poricala je taj dio optuženja, dok ju je teretio bivši suprug, okr. I. G., navodeći da ga je, dok je držao u naručju V., M. ošamarila po lijevoj strani obraza, a potom s desne strane vrata ogrebla, dok je okr. M. G. navela da je okr. M. G. nasrnula na I. udarajući ga šakama, dok suočenje između okrivljenika uopće nije provedeno u odnosu na proturječnost iskaza o toj odlučnoj činjenici (list 15 spisa), a o kojoj se iskazi okrivljenika ne slažu.  Stoga, u pravu je žaliteljica kada navodi u žalbi da niti jednim dokazom, osim iskazima suokrivljenika, nije dokazano da je počinila prekršaj za koji se tereti. Naime, sud je donio odluku o krivnji okr. M. G. na temelju obrana okr. I. G. i okr. M. G. u kojima ne priznaju da bi se nasilno ponašali, nego optužuju okr. M. G. za takvo ponašanje. Međutim, prvostupanjski sud prilikom ocjene iskaza okrivljenika potpuno zanemaruje činjenicu da okrivljenik tijekom postupka sam bira način svoje obrane, pri čemu nije dužan odgovarati na pitanja, nije dužan govoriti istinu, odnosno može se braniti na način usmjeren na otklanjanje prekršajne odgovornosti, dakle, može se braniti i neistinom. Obranu okrivljenika, bez drugih, kontrolnih dokaza, a uz postojanje proturječnog dokaza, sud ne može cijeniti vjerodostojnom, kako to upravo čini prvostupanjski sud ocjenjujući obrane okr. I. G. i okr. M. G. u ovom prekršajnom postupku. Navedenu činjenicu, kao i sve odlučne činjenice, potrebno je utvrditi s potpunom izvjesnošću, odnosno izvan svake razumne sumnje, budući je to standard dokazanosti odlučnih činjenica koji je potreban za osuđujuću presudu.

 

8.              Kraj takve ocjene izvedenih dokaza i utvrđenja objektivnih činjenica, za sada proizlazi kako se ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je nesporno utvrđeno da je okr. M. G. počinila tjelesno nasilje prema bivšem suprugu kako se to utvrđuje izrekom pobijane presude. Iz obrana okrivljenika, a s obzirom na sadržaj njihovih obrana, bez drugih dokaza, ne može se donijeti odluka o krivnji, pri čemu se ponovno ističe da suočenje između okrivljenika nije provedeno na okolnost tjelesnog nasilja (udarac zatvorenim dlanom desne ruke u predjelu lica i grebanje po vratu) koje okrivljenica poriče, okr. I. G. ju tereti, a okr. M. G. navodi da je „nasrnula, udarajući ga šakama“.

 

9.    U ponovnom suđenju prvostupanjski će sud ponovno izvesti do sada izvedene dokaze, provesti dokaz suočenjem okrivljenika ukoliko se njihovi iskazi ne slažu u važnim činjenicama, kao i druge dokaze koji se ukažu potrebnim te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti, a pri donošenju nove odluke otkloniti propuste na koje mu je ukazano ovim rješenjem.

 

10.              Kod donošenja nove odluke skreće se pažnja prvostupanjskom sudu na pravilnu primjenu materijalnog prava. Kako je već rečeno,  u činjeničnom opisu pobijane presude se ne naznačuje obiteljski odnos okr. M. G. i okr. M. G., slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja nasilja u obitelji koji se okr. M. G. stavlja na teret. Stoga će u prvostupanjski sud, a s obzirom na činjenicu da je protiv pobijane presude žalbu podnijela samo okrivljenica, a ne i tužitelj, u ponovljenom postupku paziti da ne povrijedi načelo zabrane reformatio in peius i voditi postupak samo u odnosu na tjelesno nasilje koje se okrivljenici stavlja na teret u odnosu na bivšeg supruga.

 

11.              Iz navedenih razloga, temeljem čl. 206. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci.

 

 

                           Zagreb, 1. prosinca 2021.

 

 

 

Zapisničarka :                                                                                             Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                                          Gordana Korotaj, v.r.             

                                                                                            

                                                                  

                                                                                            

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, žaliteljicu, braniteljicu i tužitelja.