Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj: Gž-311/2020-2
Republika Hrvatska Županijski sud u Splitu Split, Gundulićeva 29a |
Poslovni broj: Gž-311/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Andrei Boras-Ivanišević, u pravnoj stvari tužiteljice Š. G. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku J. S., odvjetniku u Z., protiv tuženice A. D. iz Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2019. pod poslovnim brojem: 12 P-5310/17-26, dana 1. prosinca 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda u dijelu točke I. izreke kojim je nalaženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 40.000,00 kuna s ugovornim kamatama od 28. prosinca 2009. do 31. prosinca 2010. po stopi od 21% godišnje te zakonsku zateznu kamatu na dosuđenu glavnicu od 40.000,00 kuna počev od 3. svibnja 2017. do isplate te u odluci o troškovima postupka ( točka III. izreke).
II. Djelomično se prihvaća žalba tuženice i preinačava pobijana presuda u dijelu točke I. izreke kojim je tužiteljici priznat više zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 40.000,00 kuna za razdoblje od 3. ožujka 2017. do 2. svibnja 2017. te u tom dijelu odbija njen zahtjev kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom nalaženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 40.000,00 kuna s ugovornim kamatama od 28. prosinca 2009. do 31. prosinca 2010. po stopi od 21% godišnje i zakonskim zateznim kamatama od 3. ožujka 2017. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te joj nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 7.750,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 9. srpnja 2019. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana ( točka I. izreke).
2. U odluci pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu ugovorne kamate na iznos od 40.000,00 kuna od 28. prosinca 2009. do 31. prosinca 2010. preko stope od 3% mjesečno do stope od 21% godišnje i za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 40.000,00 kuna od 1. siječnja 2011. do 3. ožujka 2017., te za naknadu troškova postupka u iznosu od 625,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 9. srpnja 2019. do isplate.
3. Ujedno je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka ( točka III. izreke).
4. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te odlučeno o troškovima postupka, žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14 i 70/19 dalje u tekstu: ZPP), predlažući da sud drugog stupnja preinači presudu, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.
5. Na žalbu nije odgovoreno.
6. Žalba nije osnovana u odnosu na glavnicu dok je osnovana u odnosu na tijek dosuđene kamate.
7. Neosnovano žaliteljica ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Pobijana presuda može se ispitati jer nema proturječja kakvog ima u vidu propisa iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te za sve odlučne činjenice ta presuda sadrži valjane razloge. Pritom je ocjena provedenih dokaza izvršena sukladno članku 8. ZPP-a, a sva stečena uvjerenja prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.
8. U provedenom postupku nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
9. Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja za povrat zajma temeljem sklopljenog ugovora između tužitelja i tuženika od 28. prosinca 2009., ovjerenog istog dana od strane Javnog bilježnika I. D. iz Z., broj OV-14079/09.
Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio slijedeće:
- da je da je tužiteljica pozajmila tuženici iznos od 40.000,00 kuna i da su stranke o tome sastavile dokument na listu 7 spisa koji glasi: "posudba financijskih sredstava", a na poleđini kojega se nalazi ovjera potpisa tuženice od strane Javnog bilježnika I. D. broj: Ov-14079/09 od 28. prosinca 2009.,
- da predmetnim ugovorom dogovoren povrat pozajmljenog iznosa uz 3% kamata mjesečno do 31. prosinca 2010., te da se spomenuti iznos tuženica obvezuje vratiti odmah po prodaji stana kojega je vlasnica u ulici D. ... lijevo K.,
- da iz stanja priklopljenog spisa ovoga suda P-3600/2018 (u preslici) proizlazi da je tuženica s M. A. i B. P. sklopila Predugovor o kupoprodaji predmetnog stana 3. siječnja 2017.,
10. Na temelju prednjih utvrđenja, osnovom provedenih dokaza kao i nespornog iskaza stranaka u pogledu dugovanja, odnosno ispunjenja obveze tuženika prema tužitelju, prvostupanjski sud zaključuje što u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud, da je između stranaka sklopljen ugovor o zajmu bez ugovorenog roka.
11. Naime, kako je temeljna karakteristika valjanog roka njegova izvjesnost i sigurnost nastupanja vremenskog momenta, prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda odredba iz predmetnog ugovora prema kojoj će tuženica vratiti zajam kad proda stan nema tu temeljnu karakteristiku valjanog roka, pa se ima uzeti da stranke nisu ni ugovorile rok, zbog čega je na konkretni slučaj primijeniti odredba članka 504. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO).
12. Tako je prema odredbi članka 504. ZOO propisano da ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.
13. U konkretnom slučaju se ne mogu primijeniti pravila o uvjetu iz odredbe članka 301. ZOO, kojom je propisano da kad učinak ugovora počinje od određenog vremena, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o odgodnom uvjetu, a kad učinci ugovora prestaju važiti nakon isteka određenog roka, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o raskidnom uvjetu, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
14. Iz obrazloženje pobijane presude proizlazi kako je učinak ugovora o zajmu počeo tužiteljičinom predajom novca tuženici, pa se ne mogu primijeniti pravila o odgodnom uvjet, niti pravila o raskidnom uvjetu, jer u konkretnom slučaju učinci ugovora ne bi prestali važiti nakon prodaje stana tuženice, već bi tada nastupila obveza tuženice na vraćanja zajma.
15. Naime, analizirajući izvedene dokaze, a osobito iskaze tužitelja i tuženika, te priložene materijalne dokaze u vidu potvrda o preuzimanju novčanih i drugih obveza vlastoručno potpisanih od strane tužiteljice i tuženice, prvostupanjski sud je obvezao tuženicu na povrat izvršene pozajmice na iznos od 40.000,00 kuna, držeći kako iz okolnosti konkretnog zajma nije mogao odrediti rok za vraćanje zajma, jer je sama tužiteljica navela da nije inzistirala da se stavi neki rok, slijedom čega 31. prosinca 2010. (datum naveden u dokumentu "posudba financijskih sredstava") ne može biti datum dospijeća obveze tuženice na povrat zajma.
16. Stoga je sud prvog stupnja dospijeće obveze tužene na povrat primljene pozajmice vezao za zahtjev tužiteljice za povrat, a koji se odnosi na trenutak odlaska tuženice u agenciju na prodaju stana, primjenjujući odredbu članka 504. ZOO-a.
17. Neosnovano stoga žaliteljica u žalbenim navodima ponavlja, tijekom postupka isticane tvrdnje, glede nedospjelosti obveze tuženice za povrat izvršene pozajmice ukazujući na postupanja tužiteljice kojima bi osujetila prodaju predmetnog stana, za koji je bila vezana obveza tužene za povrat izvršene pozajmice od strane tužiteljice.
18. Naime, pravilno sud prvog stupnja osnovom suglasnošću stranaka preglednog spisa po tužbi M. A. i B. P. protiv tuženice otklanja tvrdnje tuženice da bi tužiteljica osujetila prodaju predmetnog stana zabilježbom ovoga spora na 1/10 nekretnine (list 32-33 spisa), jer iz činjeničnog supstrata predmetne tužbe jasno proizlazi da su oni, unatoč tome, bili spremni ostvariti dogovorenu kupoprodaju stana i otplatiti predmetni dug tuženice prema tužiteljici, ali su od tog odustali, jer su na sastanku s tuženicom 2. ožujka 2017. doznali da postoje i druga prava trećih osoba, odnosno tražbine koje bi mogle opterećivati nekretninu.
19. U navedenom, obzirom na odredbu članka 504. ZOO-a, proizlazi da bi tuženica bila dužna vratiti zajam najkasnije dva mjeseca od 2. ožujka 2017., te je pala u zakašnjenje 2. svibnja 2017. od kada je dužna platiti zakonske zatezne kamate (članak 29. stavak 1. ZOO), po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
20. Utoliko je za više priznati tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđenu glavnicu tužiteljici valjalo odbiti njen zahtjev te primjenom odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a, u tom dijelu djelomično prihvatiti žalbu tuženice i odlučiti kao pod točkom II. izreke.
21. S druge strane, suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici priznao na dosuđen iznos od 40.000,00 kuna na ime povrata pozajmljenog iznos, ugovornu kamatu koja na taj iznos teče od 28. prosinca 2009. do 31. prosinca 2010. po stopi od 21% godišnje.
22. Naime, tuženica je u obvezi platiti i ugovorne kamate i to za razdoblje od 28. prosinca 2009. do 31. prosinca 2010., ali ne po ugovorenoj stopi od 3% mjesečno, već po stopi od 21% godišnje jer je na dan sklapanja ugovora godišnja stopa zakonskih zateznih kamata između fizičkih osoba iznosila je 14% i nije se mijenjala do 31. prosinca 2010. (9% Eskontna stopa Hrvatske narodne banke, "Narodne novine" broj: 76/09., 1/10. i 82/10. uvećana za 5%), pa je najviša dopuštena ugovorna stopa između fizičkih osoba iznosila 21% (uvećana za polovinu te stope, odnosno 7%).
23. Odredbom članka 26. stavka 1. ZOO tako je propisano je da stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, uvećane za polovinu te stope.
24. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada odbio zahtjev tužiteljice za isplatu ugovorene kamate na iznos od 40.000,00 kuna od 28. prosinca 2009. do 31. prosinca 2010. preko stope od 3% mjesečno do stope od 21% godišnje i za isplatu zakonske zatezne kamate na taj iznos od 1. siječnja 2011. do 3. ožujka 2017.
25. Slijedom izloženog, kako u preostalom dijelu pobijane presude nisu ostvareni navodi žalbe, niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupaka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tuženice je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijaju presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a u odnosu na glavnicu
26. Iako je djelomično prihvaćena žalba tuženice i preinačena pobijana presuda, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka zasnovanu na valjanom obračunu nastalih troškova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14, dalje u tekstu: Tarifa) budući tužiteljica nije uspjela u neznatnom dijelu zahtjeva (članak 154. stavak 5. ZPP-a) zbog čega nisu nastali posebni troškovi. Pri tomu tuženici nisu priznati troškovi žalbenog postupka obzirom da nije uspjela u žalbi u odnosu na glavnicu tužbenog traženja, radi čega je odlučeno kao u izreci.
U Splitu, 1. prosinca 2021.
Sutkinja: Andrea Boras Ivanišević , v. r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.