1              Poslovni broj: Gž-1028/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1028/2020-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Andrei Boras-Ivanišević, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. S., OIB: ...., zastupan po zz G. V., a ovaj zastupan po punomoćniku S. G. odvjetniku u S., protiv tuženika J. D. OIB: ... iz M., zastupan po punomoćniku A. Š., odvjetniku u T., radi naplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu-Stalna služba Trogir, poslovni broj Povrv-1252/2016-16 od 2. lipnja 2017., dana 1. prosinca 2021.

 

 

r i j e š i o  j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu-Stalna služba Trogir, poslovni broj Povrv-1252/2016-16 od 2. lipnja 2017 i predmet vraća sudu prvog stupnja na
ponovno suđenje.

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika N. K. iz S. broj Ovrv-3573/15 od 5. studenog 2015., u dijelu kojim je ovršeniku- tuženiku naloženo isplatiti ovrhovoditelju-tužitelju na ime glavnice iznos od 11.549,06 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od 11. kolovoza 2015., pa do namirenja, te troškova javnobilježničkog postupka iznos od 450,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od 5. studenog 2015. pa do namirenja, sve u roku od 8 dana od dana dostave ove presude.

2. U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.300,00 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana 2. lipnja 2017. kao donošenja ove presude pa do namirenja.

3. Protiv navedene presude, tuženik je podnio dopuštenu i pravodobnu žalbu iz svih zakonskih žalbenih razloga, a koji razlozi su propisani odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14 i 70/19 dalje u tekstu: ZPP), predlažući da sud drugog stupnja preinači presudu, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Obzirom na rezultate provedenog postupka pred prvostupanjskim sudom i činjenična utvrđenja:

- da je rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika N. K. iz S. poslovni broj Ovrv-1279/15 od 5. studenog 2015. određena ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja A. H. d.o.o. S., protiv ovršenika J. D. u iznosu od 11.549,06 kn zajedno sa pripadajućim kamatama koje teku od 11. kolovoza 2015. do isplate, kao i trošak ovršnog postupka, a na temelju vjerodostojne isprave-izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ovrhovoditelja, računa broj 14915/1/2 od 30.7.2015.,

- da je protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik podnio prigovor, povodom kojeg je donijeto rješenje Općinskog suda u Splitu-Stalna služba u Trogiru poslovni broj Ovrv-3753/15 od 29. ožujka 2016., kojim je navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene ovršne radnje, a odlučeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da je u nastavku postupka tužitelj istakao kako predmetnu tražbinu temelji na Ugovoru o smještaju u turističkim apartmanima br. 1164 od 22. svibnja 2015. koji su stranke potpisale, da je temeljem tog ugovora tuženiku poslan Ugovor o rezervaciji br. 2015-1164-1 od 30. srpnja 2015. koji je tuženik odbio potpisati,

- da je iznajmljivač ovlastio agenciju da ugovor o rezervaciji za određenog gosta može slati na objekt čiji fiksni telefonski priključak glasi 021/889-153, a kontakt osoba je navedena upravo supruga tuženika Z. D., čiji broj mobilnog telefona je naveden u Ugovoru.

7. Prvostupanjski sud je održao na snazi u platni nalog sadržan u predmetnom rješenje o ovrsi , kojim je ovršeniku- tuženiku naloženo isplatiti ovrhovoditelju-tužitelju na ime glavnice iznos od 11.549,06 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, jer je smatrao utvrđenim kako osnovanost potraživanja tužitelja proizlazi iz zaključenog ugovora i općih uvjeta između parničnih stranaka dok visina postavljenog zahtjeva je određena i odrediva ugovorom i općim uvjetima, a da tuženik neosnovano odbija ispuniti svoju ugovorom preuzetu obvezu budući na tuženiku leži krivnja propuštanja slanja obavijesti tužitelju o promjeni raspoloživog termina sukladno čl. 5. Općih uvjeta suradnje od 10. studenog 2014. koji je sastavni dio ugovora.

8. S pravom žalitelj žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude ukazujući na nepotpunost odlučnih činjeničnih utvrđenja te s tim u svezi i pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

9. Naime, ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da je između stranaka sklopljen Ugovor o smještaju u turističkim apartmanima br. 1164 od 20. svibnja 2015., što je tuženik potvrdio svojim potpisom, čime se obvezao u zakonskom propisanom roku obaviti sve potrebne radnje vezane uz prijavu-odjavu Agencijskih gostiju smještenih u njegovim kapacitetima, izvršiti pravovremeno plaćanje pripadajućih poreza, prireza i doprinosa , te je dužan obavijestiti agenciju o svim već rezerviranim terminima svojih smještajnih jedinica.

10. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi tako da je tužitelj djelovao u potpunosti sa odredbom članka 14. stav 1. Ugovora, prema kojoj iznajmljivač daje Agenciji pravo prvenstva pri punjenju njegovih smještajnih kapaciteta odnosno ovlašćuje Agenciju da bez prethodnih konzultacija s njim, gostima samostalno daje opcije na trenutno raspoložive termine i da konačno potvrdi gostima rezervaciju, te im izda pripadajuću dokumentaciju.

11. Prema odredbi članka 17. Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima br. 1164, svaka agencijska potvrda rezervacije u roku dogovorene opcije obvezuje iznajmljivača na bezuvjetan prihvat predmetne rezervacije, a sukladno odredbi članka 25. Navedenog Ugovora, te se iznajmljivač obvezuje izvršiti sve obveze koje proizlaze iz prihvaćenih, time da za nerealizirane ugovore o rezervaciji za određeni posao, a ukoliko ne bi pristao izvršiti preuzete obveze, iz ugovora kojima je najavljen i rezerviran dolazak gostiju, stranke ugovora o smještaju dogovaraju ugovornu kaznu (penale) zbog nepridržavanja odredbi Ugovora ekvivalentnom dvostrukoj vrijednosti već prihvaćene rezervacije uvećane za pripadajući PDV.

12. Tuženik u navodima prigovora te tijekom postupka ističe kako nije pristao na Ugovor o rezervaciji te da bi njegova obveza na plaćanje provizije na promet vezana za uvjet da je tužitelj ispunio svoju obvezu iz ugovora, što tužitelj nije dokazao, kao ni obvezu isplate novčane kazne budući da je ista ugovorena samo za slučaj neispunjenja ugovorne obveze tuženika. Osim toga, predmetni račun i Ugovor o rezervaciji da nikada nisu dostavljeni tuženiku, niti su rokovi dospjelosti navedenog računa te način utvrđenja tražbine u skladu sa Zakonom, čime tražbina ovrhovoditelja nije dospjela na naplatu jer nisu ispunjeni svi uvjeti za izdavanje računa 14915/1/2.

13. Iz pregledanog Ugovora o rezervaciji br. 2015-1164-1 od 30. srpnja 2015., proizlazi da turistička agencija A. H. d.o.o. za svoga gosta navedenog u ugovoru o rezervaciji, u ugovoru definiranom terminu zakupljuje smještajne kapacitete iznajmljivača J. D. i to sukladno ugovorom dogovorenom obračunu i dinamici plaćanja.

14. Prema odredbi članka 14. stavak 1. Ugovora, proizlazi da iznajmljivač daje Agenciji pravo prvenstva pri punjenju njegovih smještajnih kapaciteta odnosno ovlašćuje Agenciju da bez prethodnih konzultacija s njim, gostima samostalno daje opcije na trenutno raspoložive termine i da konačno potvrdi gostima rezervaciju, te im izda pripadajuću dokumentaciju.

15. No, istodobno odredba članka 14. u stavku 4. citiranog Ugovora propisuje obvezu Agencije da istodobno sa slanjem predračuna gostu, istovremeno izvijesti iznajmljivača o danoj opciji te mu tom prilikom specificira sve parametre potencijalne rezervacije.

16. Za sada se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj dana 30. srpnja 2015. tuženika pravilno obavijestio o potvrdi rezervacije te da te je istom pravovremeno, sukladno odredbi članka 16. stavka 1. Ugovora, poslao Ugovor o rezervaciji br. 2015-1164 i da zbog njegove rezervacije koju tužitelju nije javio, iako je imao obvezu temeljem potpisanog temeljnog ugovora o smještaju u turističkim apartmanima br. 1164, na strani tuženika kao iznajmljivača nastaje utužena obveza.

17. Naime, na ovu okolnost tužitelj je u spis dostavio dopis koji je upućen tuženiku ali prije podnošenja prijedloga za ovrhu, sada tužbu, i to dana 30. srpnja 2015. iz kojeg proizlazi da je sa suprugom tuženika Z. D. dogovorio slanje predračuna i odobravanja opcije gostima za termin 1. kolovoza do 8. kolovoza 2015. u smještajnoj jedinici A-1164 , a da je supruga tuženika Z. D. nakon toga u telefonskom razgovoru obavijestila tužitelja da ne prihvaća potvrđenu rezervaciju.

18. Tužitelj tijekom postupka ističe kako je dana 29. srpnja 2015. telefonski sa tuženikom odnosno njegovom suprugom dogovarao slanje predračuna gostima za termin 1. kolovoza do 8. kolovoza 2015. u smještajnoj agenciji 1164., a iznajmljivač ima obvezu čuvanja termina dva radna dana dok mu agencija ne javi je li rezervacija potvrđena, što je potvrđeno 30.7.2015. kada agencija obavještava iznajmljivača o potvrdi rezervacije te mu šalje Ugovor o rezervaciji br. 2015-1164-1. No, isti dan je iznajmljivač telefonski obavijestio agenciju da je taj termin u međuvremenu prodao te je sada zauzet njegovom rezervacijom, te da goste agencije može smjestiti kod susjeda.

19. Međutim, već iz navoda tužitelja proizlazi da bi obveza o čuvanju rezerviranog termina od strane Agencije bila dva radna dana od obavijesti, pa utoliko ostaje nerazjašnjeno iz kojih razloga je sud prvog stupnja izveo zaključak da je tuženik zakasnio obavijesti o promjeni raspoloživog termina budući da je obavijest od strane tužitelja uslijedila 29. srpnja 2015., a ugovor o rezervaciji sastavljen već idući dan 30. srpnja 2015.

20. Osim toga ostaje nerazjašnjeno je li i kada Agencija u smislu članka 14. stavak 4. citiranog ugovora izvijestila iznajmljivača o danoj opciji uz dostavu predračuna. Obzirom na prigovor tuženika u postupku je valjalo ocijeniti i osnovanost navoda tuženika kako su ništetne odredbe Ugovora o smještaju u turističkom apartmanu 1164 na koje se tužitelj poziva, pisane nerazumljivo i sitnim slovima tako da ih tuženik ne može razumjeti ni pročitati. Ovo osobito u kontekstu ugovornih utanačenja koje su a koje se odnose na ugovornu kaznu, a prema kojima ista iznosi dvostruko od ugovorene provizije, zbog čega bi navedene odredbe u suprotnosti sa načelima savjesnosti i poštenja.

21. S druge strane ukazati je i da sukladno svom dosadašnjem stajalištu Ustavni sud RH u tumačenju odredbe članka 350. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), prema kojem nepodmirena novčana naknada za vremenski ograničeno trajanje korištenja usluga, kao posljedica povrede općih uvjeta ugovora o korištenju usluga posredništva, isključuje naplatu bilo kakve ugovorne kazne.

22. Zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja nije utvrđivao navedene odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva tužitelja, pa je, sukladno odredbi članka 370. ZPP-a, uvažavanjem žalbe tuženika pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupka i odlučivanje.

23. U nastavku postupka prvostupanjski sud će nadopuniti činjenično stanje sukladno iznesenim primjedbama i uputama te će valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, uz pravilnu primjenu materijalnog prava donijeti novu odluku.

 

U Splitu, 1. prosinca 2021.