Poslovni broj: Gž-1867/2021-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1867/2021-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Nediljke Radić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja R. P., OIB: … iz C., zastupanog po opunomoćenici I. D., odvjetnici u R., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici broj Pn-5/2019 od 13. kolovoza 2021., na sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici broj Pn-5/2019 od 13. kolovoza 2021. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici broj Pn-5/2019 od 13. kolovoza 2021. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke i sudi:

Tužitelju se nalaže iz osnove naknade parničnog troška isplatiti tuženiku iznos od 10.100,00 kuna u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju R. P. iz C., isplati iznos od 20.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 13. kolovoza 2021. kao dana donošenja ove presude pa sve do isplate, sve po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja R. P. u preostalom iznosu od 100.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tužitelju R. P. da naknadi tuženoj Republici Hrvatskoj trošak parničnog postupka u iznosu od 16.831,65 kuna u roku od 15 dana."

 

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i u odluci o parničnom trošku žalbu je podnio tužitelj, a u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbe nije odgovoreno.

 

4. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

 

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti dok se tužitelj nalazio u zatvoru u iznosu od 120.000,00 kuna.

 

6. U postupku je utvrđeno da je tužitelj izdržavao kaznu zatvora u Zatvoru u Puli u sljedećim razdobljima: - od 24. siječnja 2011. do 16. veljače 2011. na I odjelu u sobi broj 11 površine 32 m2 i 86 m3 s još 14 zatvorenika (ukupno 23 dana) pri čemu je u tom razdoblju imao na raspolaganju površinu od 2,13 m2,- od 17. veljače 2011. do 4. ožujka 2011 na II odjelu soba broj 13 površine 9 m2 i volumena 24 m3 s još 2 zatvorenika (ukupno 15 dana) pri čemu je u tom razdoblju imao na raspolaganju površinu od 3,00 m2, - od 5. ožujka 2011. do 15. travnja 2011. na I odjelu soba broj 5 površine 9,25 m2 i volumena 24 m3 s još jednim zatvorenikom (ukupno 41 dan) pri čemu je u tom razdoblju imao na raspolaganju površinu od 4,65 m2, - od 16. travnja 2011. do 27. veljače 2012. na V odjelu u sobu broj 6 površine 23 m2 i 63 m3 s još 8 zatvorenika (ukupno 316 dana) pri čemu je u tom razdoblju imao na raspolaganju površinu od 2,85 m2, - od 27. veljače 2012. do 29. ožujka 2012. na IV odjelu u sobu broj 6 površine 23 m2 i 62 m3 s još 8 zatvorenika (ukupno 33 dana) pri čemu je u tom razdoblju imao na raspolaganju površinu od 2,55 m2, - od 30. ožujka 2012. do 12. travnja 2012. na III odjelu soba broj 6 od 9,25 m2 s još jednim zatvorenikom (ukupno 13 dana) pri čemu je u tom razdoblju imao na raspolaganju površinu od 4,62 m2, - od 13. travnja 2012. do 9. lipnja 2012. na II odjelu soba broj 6 površine 17 m2 i 45 m3 s još 5 zatvorenika (ukupno 57 dana) pri čemu je u tom razdoblju imao na raspolaganju površinu od 2,88 m2, - od 10. lipnja 2012 do 27. rujna 2012. na II odjelu soba broj 4 površine 20 m2 i 54 m3 sa još 7 zatvorenika (ukupno 109 dana) pri čemu je u tom razdoblju imao na raspolaganju površinu od 2,5 m2. Isto tako, utvrđeno je da je u razdoblju od 24. siječnja do 28. siječnja 2011. i od 16. travnja 2011. do 30. travnja 2011., dakle 14 dana isti spavao na madracu te nije imao na raspolaganju vlastitu postelju.

 

7. S obzirom da se tužitelj nalazio na izdržavanju zatvorske kazne u Zatvoru u Puli gdje je spavao i na neadekvatnom ležaju prvostupanjski sud je utvrdio da je prilikom boravka u tom zatvoru počevši od 24. siječnja 2011. do 27. rujna 2012. (dakle 19 mjeseci) u razdoblju od 5. ožujka 2011. do 15. travnja 2011. (sveukupno 41 dan) te u razdoblju od 30. ožujka 2012. do 12. travnja 2012. (sveukupno 13 dana) imao na raspolaganju površinu prostora koja je veća od 4 m2. U razdoblju od 17. veljače 2011. do 4. ožujka 2011. (sveukupno 15 dana) imao je na raspolaganju površinu prostora od 3 m2. U preostalim razdobljima od 24. siječnja 2011. do 17. veljače 2011., od 16. travnja 2011 do 27. veljače 2012., od 27. veljače 2012. do 29. ožujka 2012., od 13. travnja 2012 do 9. lipnja 2012., te od 10. lipnja 2012. do 27. rujna 2012. (sveukupno 538 dana) imao je na raspolaganju površinu prostora koja je manja od 3 m2.

 

8. Međutim, u odnosu na razdoblje od 16. travnja 2011. do 27. veljače 2012. (316 dana) uzeto je u obzir i to da tužitelj u razdoblju od 15. lipnja 2011. do 18. siječnja 2012. nije cijelo vrijeme provodio u svojoj zatvorskoj sobi budući da je u tom razdoblju u trajanju od sedam mjeseci bio raspoređen na rad kao pomoćnik ličioca te je radio i vanjske radove. Također u razdoblju dok je boravio na odjelu IV i V (razdoblje od 16. travnja 2011. do 27. veljače 2012. i od 27. veljače 2012. do 29. ožujka 2012. dakle, sveukupno 349 dana) cijelo to vrijeme imao i mogućnost boravka na svježem zraku 2 sata dnevno te dodatno 2 sata određeno za dnevne aktivnosti kada je mogao igrati stolni tenis, košarku, vježbati na spravama ili boraviti u dnevnom boravku odnosno boraviti izvan zatvorske sobe.

 

9. Tužitelj je u skladu s dnevnim rasporedom, određeni dio dana u tom razdoblju od sedam mjeseci boravio izvan svoje sobe, a mogao je dio dana boraviti i u dnevnom boravku gdje mu je na raspolaganju TV ili na svježem zraku te je imao mogućnost bavljenja sportskim aktivnostima odnosno imao je mogućnost dovoljne slobode kretanja i prikladnih aktivnosti izvan sobe koje su ublažile situaciju stvorenu oskudnim prostorom unutar sobe slijedom čega je takav manjak prostora u predmetnom razdoblju bio nadomješten na drugi način. Stoga je mišljenje suda da u ovom razdoblju isti nije bio izložen nečovječnom ili ponižavajućem postupanju koje bi uzrokovalo povredu njegovog prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, sve imajući u vidu ukupnu kvalitetu života podnositelja i mogućnost njegova boravka i organizacije života i u drugim prostorima te je tužitelj bio i radno angažiran. Prednje je također potvrđeno i iskazom svjedoka T. M. koji je kao upravitelj zatvora potvrdio da je dnevni ritam zatvora bio organiziran na način da su postojale slobodne aktivnosti koje se odvijaju na otvorenom šetalištu poput glazbene, likovne i glazbene sekcije, a također da je bio i donesen dodatan plan za otvaranjem svih prostorija u kojima borave zatvorenici i to na odjelima I, IV, V i VI. Također je cijenjeno vjerodostojnim navod tog svjedoka da je svaki zatvorenik dobio osnovni higijenski pribor, sredstva za pranje ruku, zubi i kose, da je na svim drugim odjelima, osim na odjelu II, svaka zatvorenička soba imala tuš i kupaonicu, dostupnu toplu vodu tijekom cijeloga dana i noći. Adekvatno da se vodilo računa i o sredstvima i priboru za čišćenje prostora, pranju rublja i posteljine te količini i kvaliteti hrane.

 

10. Međutim, iz izvedenih dokaza proizlazi i da je tužitelj u razdoblju od:

- od 24. siječnja 2011. do 16. veljače 2011. (smješten na odjel I) - 23 dana

- od 13. travnja 2012. do 9. lipnja 2012. (smješten na odjel III) - 63 dana

- od 10. lipnja 2012. do 27. rujna 2012. (smješten na odjel II) - 109 dana bio smješten u neadekvatnom prostoru pri čemu u tom razdoblju tužitelj neadekvatan smještaj nije kompenzirao drugim odgovarajućim načinima. Naprotiv, dodatno u razdoblju od 24. siječnja 2011. do 28. siječnja 2011. te od 16. travnja 2011. do 30. travnja 2011. u trajanju od sveukupno 14 dana isti nije bio u mogućnosti ni boraviti na vlastitoj postelji već je u tim razdobljima u prekapacitiranim sobama spavao na madracu. Također iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra D. L. i psihologa D. B. proizlazi da je zbog nemogućnosti spavanja na vlastitoj postelji tužitelj mogao razviti osjećaj uznemirenosti i nesanicu uslijed čega da mu je prepisana adekvatna terapija lijekom Seroquel koji je korišten za potrebe olakšavanja usnivanja tužitelja. Da je tužitelj dio primoran spavati na madracu proizlazi i iz iskaza svjedoka T. M. koji je sam naveo da je zatvor bio prekapacitiran te da II odjel koji je bio pritvorski nije otvaran i na njemu da su zatvorenici imali pravo na dva sata šetnje dnevno uz dostupnost sprava za vježbanje u tom razdoblju.

 

11. Pored toga, uzet je u obzir nalaz vještaka da takvi neadekvatni uvjeti i uzimanje prepisane terapije konkretnim lijekom nisu mogli ostaviti trajne posljedice na zdravlje tužitelja uvažavajući dozu i vremensko razdoblje u kojem je lijek korišten, koji prema stručnom mišljenju vještaka koji o tome posjeduju odgovarajuće znanje u pogledu načina njegove primjene i uporabe prvostupanjski sud cijeni vjerodostojnim i istinitim jer je evidentno bila opravdana primjena takvog lijeka kod nesanice od koje je patio tužitelj, a za koju sud drži da je neadekvatan smještaj tužitelja u naprijed navedenom razdoblju mogao pridonijeti nastanku iste.

 

12. Tuženik nije dokazao da bi manjak prostora u predmetnom razdoblju bio nadomješten na drugi način pa sud drži da je tužitelj u tom konkretnom razdoblju bio podvrgnut trpljenju i poniženju takvog intenziteta koji prelazi neizbježnu razinu trpljenja ili poniženja koje je povezano s oblikom legitimnog lišenja slobode, a što predstavlja povredu dostojanstva tužitelja kao povredu prava osobnosti.

 

13. Pored toga, 24. siječnja 2012. tužitelj je napadnut od strane drugog zatvorenika R. V.. Naime, prema navodima samog tužitelja isti se prvotno verbalno, a zatim i fizički sukobio s tužiteljem udarivši ga više puta šakom u predjelu glave pri čemu je ovaj zadobio frakturu vrška nosnih kostiju bez dislokacije te mu je odgrizen komad lijeve uške nakon čega je prepraćen u Opću bolnicu u Puli radi daljnje medicinske obrade, obrađen od strane specijalista kirurgije ORL, neurologa, učinjeni su MSTC glave i mozga te se postupilo prema prijedlogu liječnika koji su ga pregledavali, a sukladno zakonu o pružanju zdravstvene zaštite nakon čega nije došlo do nikakvog pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja.

 

14. Prema odredbi članka 74. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13), smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama, da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, a da se zajednički mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Svakom se zatvoreniku osigurava zasebna postelja, a slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak. Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane te da za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, s time da svaka prostorija mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, te da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele.

 

15. Polazeći od naprijed navedenog kao i odredbe članka 23. Ustava Republike Hrvatske koja zabranjuje podvrgavanje bilo kakvom obliku zlostavljanja i odredbe članka 25. kojom je propisano da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštovati njegovo dostojanstvo, te odredbe članka 3. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99 i 1/06), prema kojoj nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, u pogledu Zatvora u Puli, kao i cjelokupnost uvjeta boravka tužitelja u Zatvoru u Puli povrijeđeno je ustavno pravo na čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva tužitelja te su ispunjeni uvjeti propisani odredbama članaka. 19. stavka 1. i 2. u svezi s člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 ,41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), za dosudu naknade neimovinske štete zbog boravka tužitelja u Zatvoru u Puli jer je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja odnosno dostojanstvo i čast tužitelja.

 

16. Radi toga prvostupanjski sud pravilno nalazi da su prethodno opisani uvjeti smještaja u Zatvoru u Puli neprimjereni poštivanju osnovnog ljudskog dostojanstva i prava na privatnost i da je došlo do povrede prava osobnosti odnosno povrede tužiteljeva ljudskog dostojanstva u mjeri koja premašuje neizbježno trpljenje ili poniženje povezano sa izdržavanje zatvorske kazne.

 

17. Sve naprijed navedeno opravdava dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja u iznosu od 20.000,00 kuna sukladno odredbi članka 1100 ZOO-a, dok je preostali dio zahtjeva u iznosu od 100.000,00 kuna, pravilno odbijen kao neosnovan.

 

18. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a, dosudio tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.831,65 kuna.

 

19. Međutim, u konkretnom slučaju primjenjujući presudu Europskog suda za ljudska prava Klauz c/a RH tužitelj je s neosnovano previsoko postavljenim tužbenim zahtjevom sebe doveo u poziciju standardne primjene citirane odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, a tužiteljeva naknada je veća od parničnog troška.

 

20. Žalbeni razlozi i navodi tužitelja i tuženika u odnosu na prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke su neosnovani jer je prvostupanjski sud u tom dijelu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge.

 

21. Radi toga su, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijene žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda u tom dijelu pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

22. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio i dosudio parnični trošak. Naime, s obzirom na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj je u postupku uspio sa 30%, a tuženik sa 70%. Radi toga tuženik ima pravo na 40% parničnog troška. Tuženik je imao trošak: sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 2.500,00 kuna, za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr. 8/1.) te za zastupanje na 6 ročišta i to od 5. svibnja 2014., 30. rujna 2014., 29. siječnja 2015., 21. prosinca 2015., 8. veljače 2017., te 9. srpnja 2021. u pojedinačnim iznosima od 2.500,00 kuna (Tbr. 9/1.), za zastupanje na ročištima od 19. studenoga 2014., 20. svibnja 2015. i 16. srpnja 2015. (Tbr. 9/5.) u pojedinačnom iznosu od po 500,00 kuna, za ročište od 16. travnja 2015. (Tbr 9/2.) u iznosu od 1.250,00 kuna ,za sastav podneska od 28. kolovoza 2016. (Tbr 8/1.) u iznosu od 2.500,00 kuna odnosno sveukupno 25.250,00 kuna. 40% navedenog parničnog troška daje iznos od 10.100,00 kuna.

 

23. Radi toga je, sukladno odredbi članka 373. ZPP-a, preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke i tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.100,00 kuna.

 

Split, 1. prosinca 2021.