Poslovni broj Gž-1916/2021-2

             

 

 

 

 

 

 

 

                                          Poslovni broj Gž-1916/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja E.O. E. d.o.o. za opskrbu energijom iz Z., OIB: ... (ranije R. E. d.o.o. iz Z.), zastupanog po punomoćnici S. Š., odvjetnici iz S., protiv tuženika I. N. iz T., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Povrv-661/2020-7 od 19. svibnja 2021., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Povrv-661/2020-11 od 9. lipnja 2021., 1. prosinca 2021.

 

 

      p r e s u d i o j e

 

              Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Povrv-661/2020-7 od 19. svibnja 2021., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Povrv-661/2020-11 od 9. lipnja 2021., na način da se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S. poslovni broj Ovrv-13/17 od 3. siječnja 2017., te tužbeni zahtjev tužitelja i zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbijaju kao neosnovani.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S. poslovni broj Ovrv-13/17 od 3. siječnja 2017., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti E. M. d.o.o. iz Z. iznos od 1.834,04 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i trošak ovršnog postupka u iznosu od 475,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. siječnja 2017. do isplate. Točkom II. izreke određeno je da je tuženik dužan isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 662,50 kuna.

 

2. Rješenjem prvostupanjskog suda od 9. lipnja 2021. ispravljena je citirana presuda na način da u četvrtom redu točke I. izreke umjesto „E. M. d.o.o. Z.“, treba ispravno pisati „E. M. d.o.o. Z.“.

             

              3. Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik ne pozivajući se na određene zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), ne navodeći poseban žalbeni prijedlog.

 

              4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba je osnovana, ali iz drugih razloga.

 

6. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

 

7. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.834,04 kune na ime pružene usluge isporuke električne energije, za lipanj i kolovoz 2016.

 

9. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrđuje:

 

-              da je tuženik 8. rujna 2014. zaključio ugovor o opskrbi električnom energijom sa društvom R. E. d.o.o. iz Z.;

 

-              da iz dokumentacije dostavljene u spis (ugovor o opskrbi električnom energijom, utuženih računa i izvatka iz poslovnih knjiga) proizlazi da je tuženik evidentirani korisnik navedenih usluga tužitelja;

 

-              da je temeljem ugovora o cesiji od 9. svibnja 2018. i Dodatka I. ugovoru o cesiji od 5. rujna 2018., odnosno nakon podnošenja prijedloga za ovrhu i donošenja rješenja o ovrsi, društvo E. M. d.o.o. iz Z. postalo zakoniti vlasnik predmetnog potraživanja;

 

10. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj društvo E.O. E. d.o.o., ranije društvo R. E. d.o.o., s kojim je tuženik zaključio ugovor o opskrbi električnom energijom, ovlašten nastaviti vođenje predmetne parnice, bez obzira na činjenicu što je predmetnu tražbinu ugovorom o cesiji od 9. svibnja 2018., odnosno nakon donošenja rješenja o ovrsi, ustupio društvu E. M. d.o.o.

 

11. Stoga, a budući da iz dostavljene dokumentacije proizlazi obveza tuženika na podmirenje predmetne tražbine, te da tuženik istu nije podmirio, prvostupanjski sud odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

 

12. O zakonskim zateznim kamatama odlučuje primjenom odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), dok o troškovima parničnog postupka odlučuje primjenom odredbe članka 154. ZPP-a.

 

13. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda. Isto tako, ovaj sud nije utvrdio postojanje ni koje od drugih bitnih procesnih povreda, zbog kojih se može pobijati prvostupanjska presuda u postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a.

 

14. Međutim, pazeći na pravilnost u primjeni materijalnog prava, prema stavu ovoga suda, zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj, nakon ustupa tražbine drugoj osobi, ovlašten nastaviti vođenje postupka radi naplate te tražbine, ali za račun onoga na koga je tražbina prenesena nije pravilan, budući da tužitelj nije dokazao da je, nakon ustupa tražbine, ovlašten voditi postupak u svoje ime, a za račun onoga kome je tražbinu ustupio.

 

15. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je na 3. sjednici održanoj 14. rujna 2020. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: "Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilno o dovršetku parnice između istih stranaka iz članka 195. stavka 1. ZPP-a ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja (prijenos prava vlasništva ili prava) osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo."

 

16. Iz navedenog pravnog shvaćanja, a u odnosu na aktivnu materijalnopravnu legitimaciju tužitelja i postavljeni tužbeni zahtjev bitno je utvrditi je li u pravnom poslu (ugovoru o cesiji) između tužitelja, kao cedenta i društva E. M. d.o.o., kao cesionara ugovoreno da je tužitelj ovlašten u svoje ime i za račun cesionara provesti ovaj postupak.

 

16. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj uz podnesak od 29. ožujka 2021. kojim je postavio konačni tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u točki I. izreke pobijane presude, dostavio stranice 1/17, 11/17 i 12/17 ugovora o cesiji od 9. svibnja 2018., te Dodatak I. ugovoru o cesiji od 5. rujna 2018. (list 27 – 35 spisa) zaključenih između E. M. d.o.o., kao cesionara i R. E. d.o.o., kao cedenta, iz kojih proizlazi da između tužitelja, kao cedenta i E. M. d.o.o., kao cesionara u predmetnom ugovoru nije ugovoreno da je tužitelj ovlašten u svoje ime i za račun cesionara provesti ovaj postupak.

 

17. Stoga, u situaciji kada je parnični postupak u vrijeme zaključenja ugovora o cesiji (9. svibnja 2018.), odnosno ustupa tražbine o kojoj se vodi postupak drugoj osobi, bio u tijeku, tužitelj je, sukladno odredbi članka 195. stavka 1. ZPP-a izgubio dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju, jer se ovo postupovno pravilo ne odnosi na stvarnopravne učinke ugovora o ustupu tražbine na temelju kojeg je došlo do otuđenja (prijenosa prava), a iz citiranog ugovora ne proizlazi da je ugovoreno da je tužitelj ovlašten u svoje ime i za račun cesionara provesti ovaj postupak, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava, predmetni platni nalog valjalo ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a posljedično tome i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka

 

18. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a.

 

 

U Rijeci, 1. prosinca 2021.

 

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić