Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split
P-2930/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu VICI R., u pravnoj stvari tužitelja N.
D. iz S., , OIB: …, zastupan po pun.
V. L.., odvj. u Splitu, protiv tuženika N. B., , OIB:
…, zastupan po pun. I. M.., odvj. u Splitu, radi zasnivanja pravo
služnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. studenog 2021., u
nazočnosti punomoćnika tužitelja J. M., odvj. u Splitu i punomoćnika
tuženika I. M., odvj. u Splitu, objavljene istog dana,
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da postoji pravo stvarne služnosti zabrane podizanja-
nadogradnje nekretnine, kao i služnost zabrane korištenja terase u bilo koje poslovne
svrhe, kao i služnost korištenja terase isključivo za osobne potrebe domaćinstva
vlasnika povlasne nekretnine-zgrade i dvora (zemljišta) označene kao 1/16 idealnog
dijela (odnosno 1200/19200 dijela) čest. zem., ZU KO Split, u naravi
veliki salon cca 38,60 m2 sa pripadajućom terasom (balkonom) koji se nalazi na
južnoj strani visokog prizemlja sa pripadajućim dijelom atrija i skala, anagrafske
oznake te dio zemljišta površine cca 300m2 koji se
nalazi na dijelu zemljišta u diobenom nacrtu IR-označen slovima Ž, Z, što
odgovara dijelu od 1/16 čest. zem. (odnosno 1200/19200 dijela) , ZU
KO Split, kao i srazmjerni dio zemljišta ispod zgrade kao i dio zemljišta koji
predstavlja nepodijeljeno zemljišta u zajedničkom vlasništvu koje služi za redovnu
uporabu zgrade, a što u naravi predstavlja pristupni put označen u diobenom nacrtu
IR-382/83 toč. I, II. i III. na teret poslužne nekretnine označene kao 7/16 dijela čest.
zem. 8173/3, ranije upisane u ZU a sada upisane u ZU KO Split, a u
naravi predstavlja zapadno krilo zgrade koja u naravi služi kao prostorija u kojoj se
sprema ribarski pribor, a u korist povlasne nekretnine-zgrade i dvora.
II.Ovlašćuje se tužitelj N. D.. temeljem ove presude zatražiti i
postići uknjižbu prava služnosti zabrane podizanja-nadogradnje nekretnine, kao i
služnost zabrane korištenja terase u bilo koje poslovne svrhe, kao i služnost
korištenja terase isključivo za osobne potrebe domaćinstva vlasnika povlasne
nekretnine koja obitava u kući, na poslužnoj nekretnini označenoj kao 7/16 dijela
čest. zem. , ranije upisane u ZU , a sada upisane u ZU KO Split, a
u naravi predstavlja zapadno krilo zgrade koja u naravi služi kao prostorija u kojoj se
sprema ribarski pribor, u korist povlasne nekretnine zgrade i dvora (zemljišta)
onačene kao 1/16 idealnog dijela (odnosno 1200/19200 dijela) čest. zem. , ZU
KO Split, u naravi veliki salon cca 38,60 m2 sa pripadajućom terasom
(balkonom) koji se nalazi na južnoj strani visokog prizemlja sa pripadajućim dijelom
atrija i skala, anagrafske oznake, te dio zemljišta
površine cca 300m2 koji se nalazi na dijelu zemljišta u diobenom nacrtu IR-382/83
označen slovima Ž, Z, što odgovara dijelu od 1/16 čest. zem. (odnosno 1200/19200
dijela) , ZU KO Split, kao i srazmjerni dio zemljišta ispod zgrade kao i
dio zemljišta koji predstavlja nepodijeljeno zemljišta u zajedničkom vlasništvu koje
služi za redovnu uporabu zgrade, a što u naravi predstavlja pristupni put označen u
diobenom nacrtu IR-382/83 toč. I, II. i III.
III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u
iznosu od 32.050,00 kn te suviše zateznu kamatu po stopi u skladu s čl. 29. st. 2.
Zakona o obveznim odnosima počevši od 30. studenog 2021. pa do isplate.
Obrazloženje
1.U tužbi se navodi da je tužitelj vlasnik suvlasničkog dijela 1500/19200
idealnog dijela zgrade označene kao čest zem. ZU k. o. Split, koju
nekretninu je stekao temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog između tvrtke
P. d.o.o. Split kao prodavatelja i samog tužitelja kao kupca, te dodatka tog
ugovora zaključenog među istim strankama. Pravni prednik tužitelja P. d.o.o.
da je stekao navedenu nekretninu kupoprodajnim ugovorom od 25. 2. 2016.
zaključenim između V. T. P. iz S. kao prodavatelja i te tvrtke kao
kupca, te dodatka tog ugovora sklopljenog 7. 4. 2017. Tužitelj da je uknjižen kao
vlasnik za 28/192 idealna dijela zgrade ZU k.o. Split koji je stekao od
pravne prednice V. T.. P. kao prodavateljice i samog tužitelja kao kupca,
kao i dodatka tog ugovora od 8. 1. 2007. Predmet kupoprodaje da je velika i mala
blagovaonica sa zasebnim ulazom koja se nalazi na zapadnoj strani visokog
prizemlja površine cca 67,80m2 s pred prostorom odvojenim vratima na istoku ispred
male blagovaonice za smještaj vodovodnih i kanalizacijskih cijevi, električnih vodova i
sanitarnih čvorova te dio zemljišta u površini od 20m2 za potrebe parkiranja jednog
automobila kao i srazmjerni dio zemljišta ispod zgrade, dio zemljišta koji predstavlja
nepodijeljeno zemljište u zajedničkom vlasništvu koje služi za redovnu uporabu
zgrade, što predstavlja pristupni put označen u diobenim nacrtu u predmetu IR-
382/83 toč. 1., 2 i 3 kao i puta sa zapadne strane zgrade koji spaja pristupne putove
označene toč 1 i 2, a što stranke u tom diobenom nacrtu označavaju crvenom bojom.
Nadalje, tužitelj da je neuknjiženi vlasnik za 1/16 idealnog dijela (1200/19200)
idealnog dijela zgrade označene kao čest zem temeljem pravomoćne
presude ovog suda broj Po- od 9. 9. 2015. koja presuda je podnesena na
uknjižbu u zemljišnim knjigama 18. 10. 2017. pod brojem Z- te ugovorom o
prodaji nekretnine sklopljenim u izvršenju te presude 6. 10. 2017. između L.
T. P. kao prodavateljice i N. D. kao kupca. Predmet te
kupoprodaje da je veliki salon od 38,60m cca s pripadajućom terasom (balkonom)
koji se nalazi na južnoj strani visokog prizemlja s pripadajućom dijelom atrija i skala
anagrafske oznake, koji je spojen s ranije kupljenim
dijelovima iste nekretnine, te dio zemljišta površine cca 300m2 koji se nalazi na dijelu
zemljišta u diobenom nacrtu broj IR-382/83 označen slovima Ž, Z, te sva stvarna
prava , uknjižena ili izvanknjižna, služnost ili bilo koje drugo ovlaštenje u odnosu na
terasu iznad plažnog objekta sa zapadne strane od cca 60m2 sagrađenim na kat
čest zem , sudske oznake , kao i srazmjerni dio zemljišta ispod zgrade,
kao i dio zemljišta koji predstavlja nepodijeljeno zemljište u zajedničkom vlasništvu
koje služi za redovnu uporabu zgrade a što u naravi predstavlja pristupni put
označen IR-382/83 toč. 1, 2 i 3. Taj idealni dio predmetne nekretnine od 1/16 dijela
sada u vlasništvu tužitelja da je povlasna nekretnina prava služnosti koje se traži
tužbom jer potječe od pravne prednice L. T. P., koja je to pravo
zadržala temeljem točke 8 kupoprodajnog ugovora od 26. 3. 84. i dodatka ugovora
od 1. 2. 85. sklopljenim između L. T. P. i M. K. T. P. kao
prodavateljica te M. M.. M. kao kupca nekretnine označene kao
zapadno krilo zgrade sagrađene na čest zem ZU k.o. Split, u naravi
prostorije u kojoj se sprema ribarski pribor, zapadno krilo zgrade a predmet prodaje
predstavlja 7/16 dijela čest zem upisane u ZU k.o. Split. Tuženik N.
B. da je stekao 7/16 dijela te nekretnine, u naravi pomoćni objekt površine
od 94m2 anagrafske oznake , kupoprodajnim ugovorom od 4. 4. 1999.
sklopljenim između njega i M. M. M.. Temeljem kupoprodajnog
ugovora od 26. 3. 84. i dodatka ugovora od 1. 2. 85. zaključenog između L.
T. P., M. K.. T. P. i M. M.. M., u točki 8. da je
ugovorena služnost zabrane podizanja-nadogradnje nekretnine koja je predmet
kupoprodaje iznad postojeće terase, kao i služnost zabrane korištenja terase u bilo
koje poslovne svrhe, već se terasa može koristiti isključivo za osobne potrebe
domaćinstva koje obitava u kući. Te služnosti se osnivaju na teret nekretnine koja je
predmet kupoprodaje (7/16 dijela čst zem 8173/3), a u korist zemljišta i zgrade
prodavateljice odnosno 1200/19200 idealnog dijela zgrade označene kao čest zem
8713/1, u naravi velikog salona površine 38,60m2 s pripadajućom terasom koji se
nalazi na južnoj strani visokog prizemlja sa pripadajućim dijelom atrija i skala, anag.
oznake, te dio zemljišta površine cca 300m2 koji se
nalazi na dijelu zemljišta u diobenom nacrtu IR- 382/83 označen slovima Ž Z, te sva
stvarna prava, uknjižena ili izvanknjižna, služnosti ili bilo koje drugo ovlaštenje u
odnosu na terasu izvan plažnog objekta s zapadne strane sagrađenu na kat čest
zem kao i srazmjerni dio zemljišta ispod zgrade i dio zemljišta koji predstavlja
nepodijeljeno zemljišta u zajedničkom vlasništvu koje služi za redovnu uporabu
zgrade, što predstavlja pristupni put označen u diobenom nacrtu IR-382/83 toč 1, 2 i
3.
2.Tužbeni zahtjev tužitelj je postavio tužbom, te ga je tijekom postupka
uređivao podnescima od 10. 8. 2018., 18. 12. 2018. i 31. 3. 2020., tako da isti
konačno glasi kao u izreci ove presude.
3.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je temelj
za stjecanje prava suvlasništva za 7/16 dijela čest zem stekao zaključenjem
ugovora o kupoprodaji od 4. 4. 1989. zaključenog s ranijim suvlasnikom M.
M. M.. Do podnošenja predmetne tužbe da nikada nije čuo za
postojanje bilo kakve služnosti zabrana podizanja-nadogradnje nekretnine niti za
služnost zabrane korištenja terase u bilo koje poslovne svrhe, posebno ne u korist
suvlasničkog dijela nekretnine upisane u korist tužitelja. Ističe da se te navodne
služnosti nikada nisu izvršavale, te s obzirom na karakteristike predmetne nekretnine
da nemaju razumnu svrhu. Ističe prigovor zastare u smislu odredbe čl. 241. st. 1.
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Također, ističe se da su tužba i
tužbeni zahtjev neuredni i proturječni, budući tvrdi da je služnost zasnovana
ugovorom na točno određenom dijelu nekretnine, a traži upis predmetne služnosti na
teret idealnog dijela nekretnine u suvlasništvu tuženika. Preostali suvlasnici čest zem
da su M. i I. V.., koji također nemaju saznanja o postojanju ili
izvršavanju bilo kakve služnosti na teret predmetne nekretnine. Tuženik da je prilikom
stjecanja 7/16 dijela cjeline nekretnine označen kao čest zem ZU k.o
Split postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, u kojima glede predmetne
nekretnine nisu upisani nikakvi tereti, a posebno ne služnosti. Zbog navedenog,
predloženo je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom kupoprodajnog ugovora
zaključenog između tvrtke P. d.o.o. i N. D.. 14. 12. 2016. ovjeren
kod JB V. B. broj OV-, dodatka ugovora o kupoprodaji od 1. 2.
1985. zaključenog između T. P. T. L. i T. P.. M. te M.
M. M.. od 1. 2. 1985., kupoprodajnog ugovora zaključenog između
T. P.. T. L. i T. P.. M. te Marija M. M. od
26. 3. 1984., kupoprodajnog ugovora zaključenog između M. M.
M. i tuženika 4. 4. 1989. ovjerenog kod JB Z. M.. Š., izvatka iz
zemljišne knjige za čst zem ZU k.o. Split, izvatka iz zemljišne knjige za
čest zem ZU k.o. Split, fotografija predmeta spora (strana 43-46 spisa),
email korespondencije stranaka, pregledom spisa ovog suda Z-, IR-382/83,
zamolbe za uknjižbu Z- od 2. 11. 1984., uvjerenja Općine Split Općinske
uprave društvenih prihoda od 3. 5. 1984., rješenja Z- od 6. 1. 1987., email
korespondencije tužitelja i L. T. P. od 11. 2. 2019., saslušanjem
svjedoka I. V.., M. M.. V., L. T.. P., čitanjem
izjave M. M. od 4. 2. 2020., saslušanjem tužitelja, pregledom spisa
ovog suda IIP-1399/05, očevidom na predmetnoj nekretnini i vještačenjem po
vještaku geodetske struke T. Č...
5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
6.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja
kojim traži utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti zabrane nadogradnje i pravo
služnosti korištenja terase za osobne potrebe vlasnika povlasne nekretnine zgrade i
dvora čest zem ZU k.o. Split na teret 7/16 dijela čest zem ZU
k.o. Split.
7.U postupku je utvrđeno sljedeće:
- kako je tužitelj vlasnik suvlasničkog dijela 1500/19200 idealnog dijela zgrade
označene kao čest zem ZU k.o. Split ,
- kako je tužitelj uknjiženi vlasnik za 28/192 idealnog dijela zgrade označena
kao čest zem ZU k.o. Split koje je stekao od pravne prednice
V. T.. P. temeljem ugovora od 23. 12. 2003. i dodatka tog
ugovora od 8. 1. 2007., što u naravi predstavlja veliku i malu blagovaonicu sa
zasebnim ulazom koja se nalazi na zapadnoj strani visokog prizemlja površine
cca 67,80m2 s predprostorom odvojenim vratima na istoku ispred male
blagovaonice za smještaj vodovodnih i kanalizacijskih cijevi, električnih vodova
i sanitarnog čvora, te dio zemljišta u površini od 20m2 za potrebe parkiranja
jednog vozila kao i srazmjerni dio zemljišta ispod zgrade i dio zemljišta koji
predstavlja nepodijeljeno zemljište u zajedničkom vlasništvu koje služi za
redovnu uporabu zgrade, što predstavlja pristupni put označen u diobenom
nacrtu u predmetu IR-382/83 toč. 1, 2 i 3 kao i puta sa zapadne strane zgrade
koji spaja pristupne putove označene točkama 1 i 2, što su stranke u
diobenom nacrtu označile crvenom bojom,
- kako je tužitelj 14. 12. 2016. kao kupac zaključio s tvrtkom P. d.o.o.
kupoprodajni ugovor predmet kojega je neuseljivi dio od 15/192 idealnog dijela
zgrade označene kao čest zem ZU K. o Split što u naravi
predstavlja stan na prvom katu zapadnog krila zgrade neto korisne površine
od cca 106m2 koji se sastoji od hodnika, dvije sobe, dnevnog boravka,
predsoblja, garderobe, kupaonice s nužnikom, balkona na jugu u površini od
13m2, ostave za električno mjerilo u površini od cca 3m2 u prizemlju zgrade te
prostorije za parkiranje jednog vozila u podrumu (suterenu zgrade) zajedno sa
spremom na zapadu nepravilnog geometrijskog oblika u kojoj se nalazi
kotlovnica za centralno grijanje prodanog neuseljivog stana, te dvorište na
jugozapadu i zapadu, u površini od preko 600m2, anagraf. oznake
sa svim pripadajućim zajedničkim dijelovima i uređajima
zgrade te zemljištem kao i pripadajućim pravima, služnostima i pripadnostima,
koji ugovor je ovjeren kod JB V. B., broj OV-,
- kako se u naprijed navedenom ugovoru navodi da je prodavatelj nekretninu
koja je predmet prodaje stekao temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog
26. 2. 2016. s prodavateljicom V. T. P. ud. Veljka, koji ugovor
je ovjeren kod JB Z. M. Š. O.-,
- kako je između L. T.. P. i J. B. 7. 6. 2005. zaključen
predugovor o prodaji nekretnina, kojim je L. T. P. prodala
J. B. 1/16 dijela zgrade označene kao čest. zem. ZU KO Split, u naravi veliki salon površine 38,60m2 s pripadajućom terasom koji
se nalazi na južnoj strani visokog prizemlja s pripadajućim dijelom atrija i skala
sa svim pravima, služnostima i pripadnostima, kao i odijeljeni dio zemljišta
površine cca 400m2, koji se dio zemljišta u diobenom nalazu IP-382/83
označava slovima Z i Ž što odgovara 1/15 dijela čest zem te terasu
iznad plažnog objekta s zapadne strane od cca 60m2 sagrađenu na čest zem.
9388/2. Također, utvrđeno je da kupcu pripada nepodijeljeni dio zemljišta u
zajedničkom vlasništvu koje služi za redovnu upotrebu zgradu, u naravi
pristupni put označen u diobenom nacrtu IR-382/83 točkama 1, 2 i 3, kao i put
s istočne strane zgrade koji spaja pristupne putove označene točkom 1 i 2.
Ugovoreno je i da kupcu pripadaju zajednički dijelovi zgrade, posebno ulazni
hol, sve za kupoprodajnu cijenu od 200 tisuća eura.
- kako je pravomoćnom presudom ovog suda od 9. rujna 2015. poništen
naprijed navedeni predugovor zaključen između L. T. P. i
tužene ad. 2. J. B., te su obvezani tužena L. T. P. i
tužitelj N. D. zaključiti ugovor o kupoprodaji nekretnine, koji
obuhvaća naprijed navedene nekretnine koje su bile predmet predugovora od
7. 6. 2005. zaključenog između L. T. P. i J. B.,
zajedno sa svim služnostima,
- kako je između L. T. P. i tužitelja 18. 10. 2007. zaključen ugovor
o kupoprodaji nekretnina sukladno presudi Po-, a koje nekretnine su
bile predmet ugovora o zasnivanju prvokupa zaključenog između tužitelja i
L. T.. P. 16. 10. 2002.
- kako je u postupku vođenim pred ovim sudom IR-382/83 postignuta nagodba
između predlagatelja V. T.. P. s jedne strane te M. T.
P. i L. T.. P. s druge strane u pogledu čest zem ZU
k.o. Split, te je sastavni dio nagodbe diobeni nacrt od 9.6. 1985. izrađen
po sudskom vještaku za geodeziju Č. K.,
- kako je između L. T.. P. i M. K.. T. P. kao
prodavateljica te M. M. M. kao kupca zaključen 26. 3. 1984.
kupoprodajni ugovor predmet kojega je zapadno krilo zgrade sagrađene na
čest zem k.o. Split kojega su prodavateljice stekle temeljem
nasljeđivanja iza smrti pok. O. T..-P., sporazuma o diobi s M.
T. P.. od 11. 12. 1983. i rješenja Općinskog suda u Splitu broj I-
650/82,
- kako je u naprijed navedenom kupoprodajnom ugovoru od 26. 3. 1984.
navedeno da predmet kupoprodaje u naravi predstavlja zapadno krilo
prizemnice , koja u naravi služi kao prostorija u kojoj se sprema ribarski pribor,
mreže, i dr. ribarska oprema, te je prostorija kupljena kao takva i za takve
svrhe,
- kako su stranke u naprijed navedenom ugovoru (čl. 8.) ugovorile služnost
zabrane podizanja-nadogradnje nekretnine koja je predmet kupoprodaje iznad
postojeće terase, kao i služnost zabrane korištenja terase u bilo koje poslovne
svrhe, već se terasa može koristiti isključivo za osobne potrebe domaćinstva
koje obitava u kući, nadalje ove služnosti da se osnivaju na teret nekretnine
koja je predmet kupoprodaje a u korist zemljišta i zgrade prodavateljica
položenih sjeverno, dok kupac nekretnine ima pravo pristupa objektu isključivo
preko ulice ,
- kako je između Ljubice T. P. i M. P.. kao prodavateljica i M.
Martina M. sklopljen 1. 2. 1985. dodatak ugovoru o kupoprodaji u
kojem je navedeno da su prodavateljice prodale kupcu zapadno krilo zgrade
koje je sagrađeno na čest zem 8173/3 upisano u ZU k.o. Split, te u
naravi služi kao prostorija u kojoj se sprema ribarski pribor, koja predstavlja
7/16 dijela te čestice,
- kako je 4. 4. 1989. zaključen kupoprodajni ugovor između Marija M.
M. i tuženika predmet kojega je 7/16 dijela čest zem ZU
k.o. Split, što u naravi predstavlja pomoćni objekt ukupne površine cca 54m2,
a nalazi se u ,
- kako je ovaj ugovor ovjeren od strane nadležnog upravnog tijela Općine Split
4. 4. 1989.,
- kako je M. M.. 2. 11. 1984. podnio zahtjev za uknjižbu temeljem
ugovora sklopljenog 26. 3. 1984. s L. T.. P. i M. T..
P.,
- kako je rješenjem ovog suda Z- od 6. 1. 1987. dozvoljen otpis čest
zem i pripis iste u ZU , te uknjižba prava vlasništva na ime
M. M.. M. za 7/16 dijela, uz prethodno brisanje prava
vlasništva s imena L. T.. P. i M. T.. P.,
- kako je tuženik upisan kao vlasnik za 7/16 dijela čest zem ZU
k.o. Split, dok su u preostalom dijelu kao suvlasnici upisani I. i M.
V..
8.Na okolnosti vezane uz predmet spora izveden je dokaz saslušanjem
predloženih svjedoka L. T. P., M. M.. V. i Igora V.,
ujedno i suvlasnika predmetnih nekretnina.
9.Svjedok I. V. u svom iskazu navodi da su 2000. godine on i supruga
kupili stan u zgradi anagraf. oznake koja je ranije bila u
vlasništvu obitelji T. P.., sagrađena na čest zem . Nekoliko godina
kasnije da je kupio istočni dio čest zem , dok je zapadni dio te čestice uvijek
bio namijenjen za spremište alata i brodskog materijala. Dio kojega je on kupio da je
uvijek imao stambenu svrhu. Nije mu poznato da bi na toj čestici bilo ugovoreno
pravo služnosti u korist čst zem 8173/1, odnosno suvlasnika zgrade sagrađene na toj
nekretnini. Poznato mu je da je vlasnica cca 150m jugozapadnog dijela dvorišta koji
se naslanja na sjevernu granicu čest zem 8173/3 J. B.., dok je njegov sin
vlasnik 200m2 jugoistočnog dijela čest zem 8173/1, koji je sjeverno položen u
odnosu na sjevernu liniju čest zem . Između tih dvaju dijelova čst zem
da postoji jedan metar širine zemljišta duž sjeverne linije čst zem čiji je
vlasnik. Put po sredini čest zem koji je vidljiv na ortofoto snimci sa strane 65
spisa da je dostupan svim stanarima do točke D gdje se nalaze vrata za izlaz na
more. Tvrdi da tužitelj ne može koristiti ta vrata za izlaz na more, niti stepenice koje
su položene sjeverno od točke D bez odobrenja vlasnika čest zem 8173/3. Nisu mu
poznate činjenice vezane uz način stjecanja vlasništva zapadnog dijela čest zem
8173/3, za kojeg navodi da je derutan i da ga koristi suglasnošću tuženika za svoje
potrebe. Također, navodi da predmetni dio čest zem 8173/3 nelegalno koriste
povremeno gosti L. T. P. na način da bi iskoristili sjedalice za sunčanje
dok nikoga nije bilo. Što se betonskih pitara i cvijeća tiče da ih je postavio osobno, a
prethodno ih je suprug J. B.. dobio od vlasnika nekog kafića.
10.Svjedokinja M. V., u svom iskazu također navodi da nekretninu u
vlasništvu tuženika ona i suprug povremeno koriste za odlaganje nekih stvari, a
terasu da povremeno netko pomete. Tvrdi da je vlasništvo tužitelja iznad linije C i D
predmet spora nakon smrti V. T.. P.. Između zemljišta tužitelja i
predmetne terase da je zemljište J. B.. Navodi kako nema saznanja da bi
u korist dijela čest. zem. u vlasništvu tužitelja bila ugovorena služnost na teret
predmetne čestice, niti je to pravo uknjiženo, budući je pregledavala ZK stanje.
Također, da nikada nitko nije pokušao graditi na predmetnoj terasi, niti bi ona i njen
suprug to dopustili. Objekt da je pod paskom konzervatora kao zaštićeno kulturno
dobro prve kategorije, te se bez odobrenje nadležnog tijela ne može izvršiti nikakva
intervencija. Tvrdi da niti L. T. P., odnosno njena obitelj ne koriste
predmetnu nekretninu, što joj je poznato budući 20 godina stanuje u kući iznad iste.
Pitare za cvijeće da je postavio suprug J. B., iz razloga da noću ne bi
netko pao na stepenicama odnosno na javni prolaz. Prema moru da ne postoji
nikakva ograda, radi čega su postavljeni ti pitari. Osporava da bi čest zem.
bila korištena za sunčanje, odlaganje stvari i slično.
11.Svjedokinja L. T. P. u svom iskazu navodi da je njen otac V.
1983. izvršio podjelu kuće sagrađene na čest zem. 8713/1, odnosno cijele čestice.
Po toj podjeli da mu je pripao istočni dio, odnosno čest. zem. 8713/3, a njoj i njenoj
teti M. T.. P. zapadni dio, odnosno čest zem 9388/2, koji je predmet spora.
Taj dio da je uvijek služio za odlaganje slame i potrepština za vrt. Pošto su se
podijelile ona i njena teta M., da joj je pripao u vlasništvo zapadni dio i baš
predmeta čestica, pa ne zna zašto se uopće teta spominje u kupoprodajnom ugovoru
od 26. 3. 1984., pretpostavlja iz razloga što dioba u vrijeme sačinjena ugovora nije
sudski provedena. Predmetnu česticu 9388/2 da je prodala iz razloga što je nakon
diobe morala urediti dio kuće, prostorije koje su ranije koristile služavke i sl., za što joj
je trebao novac. U ugovoru kojeg je zaključila s M. M. da je
navedeno pravo služnosti i zabrane podizanja nadogradnje nekretnine u točci 8.
ugovora. Tužitelj da je od nje kupio dio čest. zem. 8173/1 u površini od 300m2 iznad
linija C i D prema skici vještaka geodeta sa strane 65 spisa koju je pregledala u
sudnici, a između njegovog dijela zemljišta i čest zem 9388/2 da je nekih 40-60m2,
paralelno s linijom C i D u vlasništvu L. B... Tužitelj da je osim tog zemlj9šta
kupio i pravo služnosti terase na čest zem 9388/2 te srednjeg salona, s time što i
ona, odnosno njena obitelj mogu koristi čest zem 9388/2. Ugovorom o kupoprodaji iz
1984. da je ugovorena služnost zabrane podizanja nadogradnje iznad postojeće
terase u korist njene obitelji, budući je istočni dio čest zem. 8173/3 pripao njenoj
maćehi V. T.. P., koja ga je prodala supružnicima V.. Svi stanari da
imaju pravo koristiti put koji se nalazi po sredini čest zem 8173/1 do linije D te prolaz
stepenicama koji vode linijom D A, odnosno da svi imaju pravo koristiti zajedničke
putove od ulice do mora. M. M.. da je predmetnoj česticom prebijao
dugove s D. J. koji je ustvari sačinio ugovor o kupoprodaji s
tuženikom, a koji je različit u odnosu na ugovor o kupoprodaji kojeg je ona zaključila s
M. M... Nije joj poznato je li se u tom spominje služnosti zabrane
podizanja nadogradnje na čest zem. 9388/2, no tu se ionako ne može ništa graditi od
kada su ti objekti pod zaštitom kulture.
12.Ova svjedokinja je saslušavana i na ročištu od 28. 6. 2021., te je u bitnome
navela da se ugovorena služnost, prema ugovoru od 26. 3. 1984. koji je zaključen s
M. odnosila na vlasnike, tj. nju i tetu jer su dobili zapadnu stranu plažnog
objekta s terasom, tj. da je služnost ugovorena u odnosu na sve vlasnike nekretnine.
Ističe da terasu koriste svi, uključujući i tužitelja, po presudi koja je donesena u
predmetu IIP-1399/05 (Po-163/13). J. B.. da je izgubila isključivo pravo
korištenja predmetne terase te je od tada može koristiti samo voljom tužitelja.
Pretpostavlja da su V. dali iskaz kako nije bila na terasi 20 godina iz razloga
što namjeravaju kupiti predmetni dio čestice odnosno plažni objekt od tuženika. To
da ne odgovara istini, budući se ona i njena djeca sunčaju na toj terasi. Pitare na
terasi da je postavila J. B., dok ona osobno ljeti na istu postavlja sjedalice od ratana.
13.Sudu je dostavljena i izjava M. M. od 4. 2. 2020. u kojoj navodi
kako je prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora s tuženikom, gdje ga je zastupao
punomoćnik D. J., upoznao tuženika sa svojim pravima na predmetnoj
nekretnini, kao i teretima, osobito o teretu stvarne služnosti zabrane podizanja
nadogradnje iza terase te stvarne služnosti korištenja terase u korist zemljišta i
zgrade u suvlasništvu prodavateljica L. T.. P. i M. T.. P.
položene sjeverno od kupljene nekretnine koji nose oznaku KO Split.
14.Tužitelj u svom iskazu navodi kako je od L. T.. P. kupio salon od
40m2 s velikom terasom i zapadni dio čest. zem. 8173/1. Ugovorom da mu je pripala
i služnost plažne terase objekta sagrađene na čest. zem. 9388/2, koji je L.
T. P.. prodala M. M., izuzev prava građenja na istom. Nakon
što je stupio u posjed terase i zemljišta, da je utvrdio kako služnost terase na 9388/2
nije upisana u ZK knjigama. Također, navodi da od 2017., od kada je stupio u posjed
dijela čest. zem. koji je predmet kupoprodajnog ugovora iz 2017., koristi i
terasu na čest. zem. , a kako je od 2004. vlasnik stana u kući sagrađenoj na
čest. zem. da je upoznat i sa situacijom korištenja predmetne terase. Ta
terasa da se koristila od strane L. T.. P. i njenih kćeri te od strane
J. B. kao ljetna terasa. Po njegovom mišljenju pravo služnosti sporne
terase pripada svim suvlasnicima koji stanuju u zgradi na čest. zem. 8173/1.
15.Sud je izvršio očevid na predmetnoj nekretnini 15. 3. 2018. u prisutnosti
vještaka mjernika T. Č. dipl. ing. geodezije. Predmet spora prikazan je
na skici vještaka od 5. 4. 2019. (str. 65. spisa) kao zapadni dio ravne betonske terase
označen slovima A B C D A . Terasa se nalazi iznad zatvorenog prostora koji nije
predmet spora. Površina ovog dijela terase iznosi 65m2, a na istu se može pristupiti
samo preko čest. zem. . Cjelokupna čestica (kat čest. 9388/2) vodi se
u katastarskom operatoru u Posjedovnom listu kao zgrada površine 116m2.
16.Aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe na utvrđenje postojanja prava
služnosti ima ovlaštenik služnosti ako je povlasna nekretnina u suvlasništvu, odnosno
zajedničkom vlasništvu, legitimiran je svaki pojedini suvlasnik, odnosno zajednički
vlasnik. Pasivno legitimiran je vlasnik poslužne nekretnine, ali i svatko treći koji
svojim činom niječe tužiteljevo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili
uznemirava u izvršenju tog prava.
17.Odredba čl. 186. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne
Novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,
153/09, 143/12 i 152/14) propisuje da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjeg
vlasnika povlasne nekretnine da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi
nečijom nekretninom (poslužna nekretnina) čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili
mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine kojeg bi inače imao pravo
činiti.
18.Prema odredbi čl. 218. ZV-a pravo stvarne služnosti osniva se na temelju
pravnog posla vlasnika poslužne nekretnine, odluke suda ili druge vlasti, ili samog
zakona, a prema odredbi čl. 220. st. 1. pravo služnosti na nekretnini osniva se
uknjižbom tog prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, osim ako
zakon omogućuje da se služnost osnuje drukčije.
19.Prema odredbi čl. 219. st. 4. , pravni posao kojemu je cilj osnutak služnosti,
osim što mora zadovoljavati opće pretpostavke za valjanost treba biti i u pisanom
obliku ako je poslužna stvar nekretnina.
20.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) ovaj sud smatra kako je tužbeni
zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, odnosno da je ugovorom o kupoprodaji od 26. 3.
1984. zaključenim između L. T.. P. i M. T.. P. kao
prodavateljica i M. M., kao kupca, čiji je tuženik pravni sljednik,
ugovoreno pravo služnosti zabrane podizanja nadogradnje nekretnine koja je
predmet kupoprodaje, u naravi zapadni dio čest. zem. , kao i služnost zabrane
korištenja terase u bilo koje poslovne svrhe, već se ista može koristiti isključivo za
osobne potrebe domaćinstva koje obitava u kući izgrađenoj na čest. zem. . Ovo
je jasno navedeno u ugovoru, jer u odredbi čl. 8. istog stoji da se navedene služnosti
(zabrana gradnje i korištenje terase za osobne potrebe domaćinstva koje obitava u
kući) ugovaraju na teret nekretnine koja je predmet kupoprodaje, a u korist zemljišta i
zgrade prodavateljica položenih sjeverno. Također je ugovoreno da kupac ima pravo
pristupa objektu koji je predmet kupoprodaje isključivo preko ulice , a
očevidom na licu mjesta je utvrđeno da se terasi koja je predmet ugovora može
pristupiti isključivo za čest zem .
21.Sklapanju predmetnog ugovora o kupoprodaji od 26. 3. 1984. prethodila je
dioba čest. zem. , čiji su suvlasnici dr. V. T.. P., M. T.
P. i L. T.. (sada Tresić Pavičić) 12. 9. 1985. sklopili nagodbu pred ovim
sudom broj IR-382/83, prema kojoj su L. T. P. u vlasništvo pripali
dijelovi čest. zem. koje je ona nakon sklopljene nagodbe prodavala u
dijelovima J. B.., tužitelju te predniku tuženika M. M... Njenom
ocu pripao je istočni dio čest. zem. 8173/1, a suvlasnici su, kako proizlazi iz iskaza
L. T.. P. podijelile i plažni objekt oznake čest. zem. 8173/3, na način da
je njoj pripao zapadni dio, a njenom ocu istočni. Njena maćeha je taj istočni dio
plažnog objekta prodala svjedocima V.. Iskazu svjedokinje L. T.
Pavičić sud u cijelosti poklanja vjeru, jer njen iskaz potkrepljuju svi naprijed navedeni
pravni akti koji su se odnosili na predmetne nekretnine, od ugovora o diobi u
predmetu IR-382/83 do predmetnog ugovora o kupoprodaji od 26. 3. 1984. i ugovora
od 18. 10. 2017. Logično je i uvjerljivo, da su životne okolnosti L. T.. P.
utjecale na to da je prodavala pojedine dijelove čest. zem. 8173/1 i zapadni dio čest.
zem. 8173/3, kako bi mogla održavati kuću i zemljište, koje predstavlja u pravom
smislu riječi kulturno dobro grada Splita. Riječ je o vili sagrađenoj početkom 20.
stoljeća, građenoj uz obalu, s pripadajućim vrtom i plažnim objektom, te održavanje
takve nekretnine, kako bi se konzervirala u postojećem stanju iziskuje znatna
imovinska sredstva.
22.Predmet spora predstavlja ugovoreno pravo služnosti na 7/16 dijela čest. zem.
8173/3, na skici sudskog vještaka (str. 65 spisa) prikazano unutar linija A B C D A,
površine 65m2, točnije terasu položenu na objektu koji je ranije korišten kao
prostorija u koju se spremao ribarski pribor i dr. oprema, što je navedeno u točci I.
kupoprodajnog ugovora od 26. 3. 1984. Dakle, radi se o realno odijeljenom dijelu
nekretnine, koji može biti predmet spora, o čemu se izjasnila sudska praksa u
brojnim odlukama (tužitelj je priložio odluku VSRH Revx-1075/12).
23.Tuženik tvrdi da do podnošenja predmetne tužbe nije imao saznanja o
postojanju bilo kakve služnosti na nekretnini koja je predmet spora, te osporava da bi
se bilo kakve služnosti na njoj izvršavale.
24.Nesporno je kako je M. M.. 2. 11. 1984. podnio zahtjev za uknjižbu
temeljem ugovora sklopljenog s L. T.. i M. T.. P. 26. 3. 1984.,
te da je rješenjem ovog suda Z-2976/84 od 6. 1. 1987. dozvoljen otpis čest. zem
8173/3 i pripis iste u Zu 14430 te uknjižba prava vlasništva na ime kupca
M. za 7/16 dijela, uz prethodno brisanje prava vlasništva s imena Ljubice
Tresić P. i M. T.. P.. Tuženik je 4. 4. 1989. zaključio kupoprodajni
ugovor predmet kojega je ista nekretnina s M. M.., te se upisao kao
vlasnik za 7/16 dijela iste čestice temeljem tog ugovora. Po mišljenju ovog suda,
tuženik se u osporavanju postojanja prava stvarne služnosti na 7/16 dijela čest. zem.
8173/3 ne može utemeljeno pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige. Ovo
stoga što je prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora s M. M.
morao izvršiti uvid u zemljišne knjige, te utvrditi da je pod brojem Z-2976/4 ovog suda
kao isprava položen i kupoprodajni ugovor od 26. 3. 1984. čijom odredbom čl. 8. je
ugovorena služnost zabrane gradnje i služnost uporabe terase za potrebe stanara u
kući položenoj na čest zem. . Dakle, načelo povjerenja u ZK knjige ne odnosi
se samo na pregled ZK izvatka, već i svih isprava i spisa koje se odnose na
nekretninu koja je predmet kupoprodaje. Radi navedenog, s obzirom da je
predmetna čestica bila opterećena pravom služnošću ugovorenom kupoprodajnim
ugovorom od 26. 3. 1984., to prednik tuženika nije mogao prenijeti na tuženika više
prava nego što je i sam imao, a što je tuženik znao i morao znati, jer je kao savjesni
stjecatelj, trebao pregledati zemljišne knjige i isprave koje se tamo nalaze.
25.Sudu je apsolutno neuvjerljivo i nelogično da se ugovoreno pravo služnosti nije
izvršavalo, te u tom pogledu ne poklanja vjeru iskazu supružnika V.,
suvlasnika istočnog dijela čest. zem. 8173/3, koji su očigledno zainteresirani za
uspjeh tuženika u ovom postupku, i koji dogovorno s njime koriste zapadni dio
plažnog objekta, te ga imaju namjeru kupiti , po iskazu L. T. P.. S
druge strane, iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da je ugovorena služnost zabrane
gradnje i korištenja terase za osobne potrebe domaćinstva izvršavana, budući su
terasu koristili članovi njenog domaćinstva, članovi domaćinstva J. B. te
tužitelj od sklapanja ugovora o kupoprodaji 18. 10. 2017., kada je uveden u posjed
nekretnina koje su predmeti tih ugovora. Ovo je životno logično i uvjerljivo, jer je s
namjerom korištenja terase za potrebe domaćinstva prodavateljice L. T.
P. utvrđena služnost na ovom djelu terase. Naime, diobom iz 1985. (IR-382/83)
L. T. P.. je pripao zapadni dio čest zem. , a njenom ocu istočni. S
obzirom da je njen otac mogao raspolagati svojim dijelom nekretnine sukladno svojim
interesima, to je i L. mogla raspolagati svojim dijelom nekretnine sukladno
svojim interesima. Očigledno je htjela zadržati izvorni izgled i namjeru zapadnog
dijela plažnog objekta, koji u površini od 65m2 predstavlja terasu koja se može
koristiti u razne svrhe odmaranja, sunčališta, odlagališta i dr. Upravo stoga je logično
i uvjerljivo da je kupoprodajnim ugovorom od 26. 3. 1984. ugovorena služnost
zabrane gradnje i korištenja terase u bilo kakve poslovne svrhe, već isključivo za
osobne potrebe domaćinstva koje obitava u kući. Po iskazu L. T.. P., s
obzirom na njena kasnija raspolaganja s čest zem. 8173/1, terasa služi za iste svrhe
svim suvlasnicima tog zemljišta i kuće, te su je svi koristili kao mjesto odmora i
sunčalište, što potvrđuje u svom iskazu i svjedok Igor Vladović, kada navodi da je
pitare na terasu postavio suprug J. B. (B.) te svjedok I. B..
koji je saslušan u postupku PO- ranije IIP-. To potvrđuju i priležeće
fotografije, te sud nema razloga sumnjati da se terasa položena uz samo kupalište
nije koristila od strane suvlasnika čest. zem. 8173/1 u svrhe kojima terase na slično
položenim nekretninama služe. Uostalom, iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da
sam tuženik ne koristi nekretninu čiji je upisani vlasnik, pa je stoga logično što sudu
nije dostavljen nit jedan dokaz u prilog tvrdnji da se terasa nije koristila, odnosno
pravo služnosti nije izvršavalo, osim same puke tvrdnje.
26.Nije sporno da je tužitelj stekao pravo stvarne služnosti terase iznad zapadnog
krila plažnog objekta ugovorom o prodaji nekretnine od 6. 10. 2017. koji je uslijedio
po pravomoćnom okončanju postupka Po-, predmet kojega su salon u kući
sagrađenoj na čest. zem. 8173/1 i drugi dijelovi te nekretnine. Svjedokinja L.
T. P.. u svom iskazu navodi da od tada tužitelj koristi terasu kada s
članovima obitelji dolazi u Hrvatsku, tj. ljeti. Dakle, postoji kontinuitet korištenja
predmetne terase od obitelji T. P.., preko J. B.. do tužitelja, pa
stoga nije osnovan prigovor tuženika koji se poziva na odredbu čl. 241. ZV-a, da je
pravo služnosti prestalo zastarom jer se nije izvršavalo kroz 20 godina. Za navesti je
da ni za ove tvrdnje nije dostavljen niti jedan relevantni dokaz.
27.Sud je imao na umu i činjenicu da je predmetom ugovora od 26. 11. 2005.
sklopljenim između L. T.. P. i J. B.. bila i služnost terase
iznad plažnog objekta, kao i pristupni putovi označeni u diobenom nacrtu IR-382/83
(toč. I, II. i III., čl. 1. i 3. ugovora) koji su predani u posjed J. B.. u trenutku
potpisa ugovora. Da je taj ugovor izvršen, potvrđuju i svjedoci V. jer je suprug
J. B.. postavio pitare radi zaštite terase, što ne bi učinio da je nije koristio.
Terasu su koristili i njihovi gosti, bez obzira na navode svjedoka V. kako su to
činili neovlašteno. Stoga se, imajući u vidu činjenicu da je predmetna terasa
korištena za potrebe vlasnika čest. zem. 8173/1 od 1984. neprekidno, po mišljenju
ovog suda radi i o stjecanju stvarne služnosti dosjelošću.
28.Glede navoda tuženika da bi se u konkretnom slučaju radilo o negativnim
služnostima na teret vlasnika poslužne nekretnine, za navesti je da se u konkretnom
slučaju radi o stvarnoj služnosti ustanovljenoj u korist povlasne nekretnine na teret
poslužne nekretnine, jer je ugovorena zabrana korištenja terase u bilo koje poslovne
svrhe, već se ista može koristiti isključivo za osobne potrebe domaćinstva koje
obitava u kući. Dakle, služnost se osniva na teret nekretnine koja je predmet
kupoprodaje, sada u vlasništvu tuženika, a u korist zemljišta i zgrade prodavateljice
L. T. P.. položenih sjeverno odnosno čest. zem. 8173/1.
29.Glede prigovora koje se odnose na uređenje tužbenog zahtjeva, s obzirom da
je tužitelj to radio u više navrata, za navesti je da sud smatra pozivom na odredbu čl.
190. st. 3. ZPP-a kako se radi o preinakama koje bi bile svrsishodne za konačno
uređenje odnosa među strankama.
30.Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.
30.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP –a, a
tužitelju je obistinjen trošak za sastav tužbe od 14. 6. 2018., sastav podnesaka od
13. 12. 2018., 23. 10. 2019., 31. 1. 2020., 25. 3. 2020., te zastupanja na ročištima od
24. 1. 2019., 13. 2. 2019., 15. 3. 2019., 20. 5. 2019., 30. 9. 2019., 28. 10. 2019., 17.
1. 2020., 5. 2. 2020., 2. 3. 2020., 5. 6. 2020., 6. 7. 2020., 28. 9. 2020., 28. 1. 2021.,
10. 3. 2021., 9. 4. 2021., 17. 5. 2021., 28. 6. 2021., 21. 9. 2021., po 100 bodova
uvećano za PDV, odnosno 1.250,00 kn po radnji, što ukupno iznosi 28.750,00 kn.
Tužitelju pripada trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn, te trošak pristojbi tužbe
i odluke od po 800,00 kn tako da parnični trošak ukupno iznosi 32.050,00 kn.
U Splitu, 30. studenog 2021.
S U D A C
Vica Roščić,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom
sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana
dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.